Skip to main content

Full text of "jugoslavenske akademije"

See other formats


Google 



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 

to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing tliis resource, we liave taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for in forming people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at |http: //books .google .com/I 




li5-8 



RAJ) 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 







KNJIGA LXV. 









I • ^: 

* - ■ - . - ' 



KAZKEDI PILOLOGICKO-HISTORICKI I FILOSOFIOKO-JUIUDIOKI. 



U ZA6REBU 1883. 

U KNJiiARNICI JUO. AKADRMIJB L. HARTMANA (kUOLI I DRITTSOH). 

TI8AK DIONIORB TISKARB. 



V.ir • ■ 

IT'"'' 



■i" 
'[■' 

n. - 

-'^ ■ 

I ^ 

It 






I ; I 
\ 

»- 






4 
*' 



RAD 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETNOSTI. 



KNJKU LXV. 

■ -■ (•■• .1 :-' 



y.: ■ ^r' 



KAZREDI FIIiOLOGIOKO-HISTORIOKI I FILO.SOFI('K()-JlIltll»l('KI. 



U ZAGREBU 1883. 

17 KNJI^AKXin JL'C:. AKAURMIJK L. IIARTMAXA (KUdLI I DEUTiWh'). 



Dioni5ka tiskara u Za^rebu. 



Sadriig. 

Sfcrana 

Prinos k naglasu a (novo)slovenskom jeziku. Od M. Valjavca. (Konac). 1 
^Pastirski razgovori** u Katan$:6evih ^Fructus auctumnales". Od Fr. 

Maixnera 71 

Prvi Ijetopisci i davna historio^frafija dubrova6ka. Od N. Nodila ... 92 

Novi iirvori za Dalmatinsku epi/^^fiju. Od S. Ljubi^a 129 

Dubrova^ki dijalekat, kako fie sada govori. Od P. Bud mania 155 

Nekrolog Ami Boa6-a. Od Gj. Pilara 180 

^ivotopis dr. Jos. Calasancia Schlossera viteza Klekovskoga. Od Ljud. 

Viikotinovi6a 200 

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti po(etkom godine 1883. 211 

Izvodi iz zapisnika jugoslavenske akademije znanoRti i umjetnosti . . 215 



Prinos k naglasu n (novo)slovenskom jezikn. 

{%'fao w tj^dnici filologicko-hiftarifkoga razreda jugoflavenske akademije znanonti 

i umjetnosti dne 14. prosinca 1881, 

PRAVI 6 LAN MaTIJA VaLJAVEC. 

(Ostatak iz LXIII. kojige Rada.) 

c) Osnove od dvije slovke s poluglasnim vl prvoj slovci. 
Druga slovka glasi a) me, n e ili r e. Take su osnove : j i» m e ea- 
pere, s^bme compriraere; 6biie slozena s prijedlozi na, po, za, 
incipere, koine fluehen, mbne compriraere, pbne heften, span- 
nen, 1 1» n e, zatne einbeissen ; c v b r e frigere, torrere, d b r e scin- 
dere, excoriare itd., mbre mori, nbre immergere, pbre: opbre 
fuleire, odpbre aperire, zapbre claudere; stbre sternere; tbre 
terere, vbre: ovbre vereiteln ; z b r e blicken, f b r e vorare ; ^) kako 
drukCije. Take su osnove: cvbte florere, sbpe ^s'jetv, s'bse su- 
gere, tbke texere, zbge urere; pak i rve (od ru inf. rvati) 
eradicare. 

Osnove pod a) jedne poluglasno mijenaju u kranStini najobi^nije 
na a rede na e, a drugim posve ispada i u govoru i u pismu: 
jame, mane, tare, i t5re i tre, dere; 2me, ^ne, pne, cvre, rare, 
pre, strc, vre, zre, zre. I osnovam pod ^p) poluglasno ispada: spe, 
sse, tke, ige, a ostaje u osnovi: evbte u kranstini, samo u Nu- 
transkoj mijena se na By kako biva i u ugrskqj slovcn§tini i u 
kajkavstini: cvete. 

Osnova jbme (ime) neslozena mijena b na a te glasi jame. 
Xaglas ima na prvoj slovci: jAmem, j^meS, jdmc, jamemo, jilmete, 
jimejo, jameva, j^meta, 3. plur. glasi desto : im6, jwno, jm6 (pisati 
vaja jem6): jdmc: kor. 1, 61 L^vdon v Bdlgrad strelat* jame, 
2, 49 kra|i6 pa j^me govord^: nid i^ie mi ni v srcu ve6, 2, 55 
kaj mi j4me zdaj Adame Siski vrli poglav^re? Isto tako glasi 
sloi^ena s prijedlogom oh \ v \ ^ okrnenim accus. v e r o : o b j a m 

1 



M. VALJAVKC, 



umfangen, v j a in e fangen, v e r j ^ m e glauben. Sastavjena s pri- 
jedlogoin od jedne slovke na samoglasno gubi i. (ili od irae pre- 
tvara se i n& j) a naglas prelazi ili na prijedlog: ndjme, zdjme, 
pr^jrae i pr^jmc, ili na nastavak e (o) : najinem, najme§, 
najme, najmemo, najm^te, najmejo, najm^va, najniMa; 3. pliir. glasi 
obi^nije najm6, prejm6, zajm6 (najem6, prejem6, zajem6). AH se 
govori i naj^mem, zajjimem, prej4raem. Slozena a prijcdlogom pri 
pretvara j b na / te se dva i 8azim|u na jedno i a ' : p r 1 m e m, 
primes itd., 3. plur. glasi obi^no: prim6, ali sc duje i prijem6. 
Tako glasi kad §to slozena s prijedlogom oh: oblmem. Slozena 
s prijedlogom rz gubi ./ a b jqj se mijena u kranstini na Oj na e 
u ugrskoj slovenStini i kajkavStini, a gdjegdje i u kranstini: vz^- 
mem i vz^mem, vzame§ i vz^meS itd., 3. plur. glasi uz vzdmejo 
i vzemejo desto vzem6 (uzm6). Slozena s prijedlogom s {y.x'zi.) i u 
(v) gubi po6etno j, mijena b na r/ ili e i medu I'le umece n: s n tt m e 
i sn^me, undme i vn^me, uz sneme 6uje se i zneme ; 3. plur. 
uz sndmejo, un^mejo, sn^mejo, un^mejo dolazi ^esto snem6, vnem6 
(6itaj snbm6, vnbm6). Tako se n umece kad §to i iza prijedloga 
od: odname i odn^me. Slozena s prijedlogom od u izvornom 
obliku ot glasi: otmem, otmes, otmS, otmfemo, otm^te, otmejo, 
otmfeva, otmfeta; 3. plur. glasi naj^eSce: otm6. — Evo nekoliko 
primjera iz kuige. 

a) iz h'anStine. 

(iz-jbme:izme: dalm. luc. 6 izmi poprej tu brunu iz tvojga 
oka inu potlej gledaj, de izme§ to troho iz tvojga brata oka.) 
n a - j b m e : n a j m e : skrb. 1, 319 o&i napravi gosti, n a j m e godce. 

ob-jbme: objainom: preS. 47 brez otr6k moj zakon b6di, 
ako pr^d moza objdmem, ko perpeleS Bosnijanko, 65 al6 posjlsti, 
z mdno zdaj mi pldsat zenitvanski raj, nevt^sto ki objamem in 
s&bo V p6st'}o vzamem; — objames: rog. 279 ti si tajsta, ka- 
t^ra obl^tis, objames, ohraniS inu oskrbis sledniga ; — o b j d m e : 
Skrb. 1, 319 o5a ga (sina) objitme, pres. 58 nih6e Lenire same 
ne kli6e, ne objame, 173 Vajliun tam s c61o jih moftj6 objjlme, 
186 dokler grdba tfemna noc me ne objame, ti siizno moje b6 
Svjene c61o, 190 se bliza ji, presr^no jo objame. 

pod-jbmc: podjjlme: levst. zup. 101 zupan je dolzen paziti, 
da nih^.e ne podjtlme obrta, pr6dno ga jc zgl^sil; 184 podj6ti, 
— imem ali — jam em unternehmen. 



PRINOS K NAGLA8U IT (nOVo)sLOVBNSKOM JEZIKU. 3 

pre -j feme: pre} mem: skrb. I, 279 sturi me vredniga, de 
tebe prejmem, 1, 281 dcj de v zadi'ii uri te prejm6m za po- 
p6tnico; — prejames: ber. 195 co dobro kdej prejameS, skazi 
hvalo; — prejmeS: kast. cil. 5 cyl tvoiga zivena je bug, pred 
kateriga b6l mogi pernesti, karkuli mislis, karkuli govoryS, karkuli 
d<^la§, dokl<»r hega pr<^mes inu vsimu tvoimu djanu konc sturyS; 
— prejme: kast. cil. 217 kateri hvaleznu dobruto pr6me, ta v4e 
iiei ta prvi dinz plada, jap. prid 1, 367 de se sv^ti duh pr§jme, 
je treba moldati, ber. 69 Mojzes gre v tr^tje na g6ro in prejme 
od boga veliko postav, levst. 150 kadar se prejme razglasilo vo- 
jaskega sklica tedaj . . , — priij me : ravn. 1, 175 kdor ne pers^ga 
zvijaiko, taki prt^ijme od gospoda dobroto, 2, 210 kdor prosi, on 
pr^jme^ 2, 237 kdor ko} jik nib malik koga sprfejme, mene 
8 p r ^ j m e , in kdor mene s p r e j m e , ne s p r fe j m e to}ko mene, 
ampak mojiga posWvca; — prejme: jap. ev. 445 aku en dovek 
ob sabboti obr^zovane prejme; pok. 1, 27 po d§lu se prejim^ 
(^itaj dvoslov6ano prejm^) pladilu, Skrb. 1, 50 zemla, ktira s^me 
prejm6, 2, 60 iz pladila, ktiro se za eno r66 prejm6, se spoznu 
vrednost te re^f, ravn. 2, 189 kdor vas sprejm5 mene sprejme, 
in kdor mene sprejm^, sprejm^ niojiga posUvca; — prej- 
m^mo: rog. 240 tu t^d^j de prejm6mo, trdba se je poflisat 
tukaj brumnu inu boga boj^de ziv^ti, §krb. 1, 274 per temo 
vziv&no nadiga lubezniviga o^eta prejmem o, 1, 437 skazi nam 
gnado , de prejm^mo vredno toje s. reSno telo ; — p re j- 
m^te: rog. 18 de Marjine gnade u perl6fnim iasn prejm^te, 
116 kat^ru je enu nid prutje teniu, kar skuzi tu zadobfte inu 
prejm^te, 124 6astyte Mario iz usem flisam inu z(a)tti62nostjo, 
de prejm^te tu, kar od nfe Oolite; — prejm6: Skrb. 1, 101 
Jezusovo s. reSno tel6 ima v sebi zivlene za te, k ga vredno vzi- 
vajo, smrt za t6 k' ga nevredno p r e j m 6, levst. 2up. 30 nesunmi 
|udj^ lehko prejm6 po 3 leta vejavne bukvice; — prejmejo: 
ravn. 2, 187 kjer vas ne sprejme jo, per vratih iz taciga mesta 
P^y^i — prejmejo: Skrb. 1, 119 do s' glib s. zakramente ve^ 
krat prejmejo, vender men' jo, de v6st nikoli zad6sti ne spraSajo, 
preS. 76 naj s^nce, luua, zv^zde, kar so mu pdvskih s4n pred 
vdihnile v ^ivl^iii, prejmejo sp^t 'z uega. 

v-jbme: vjdmeS: Skrin. 9 gospod bo na tvoji str^ni, inu bo 
tvojo nog6 viruval, de se ne vjdmeS; — vjtlme: Skrin. 16 hu- 
dob^n se sam v svoje hudoble vj^me, 18 kurba je k6maj t6liku, 
k61ikur en grfilej kruha vr^ia, £ena pak drago duSo eniga moz^, 



4 M. VALJAVEC, » 

vj^me, traun 80 nir^^a katero je skrivaj nastavil, naj nega vjjtme. 
ber. 151 desirav^no so zivali mo^ne in umetne, jili vender flovek 
s svdjim umam premiiga in vj^me; — vj^memo: kor. 1, 48 
6e tebe, ptica, vj^memo, ti perje vse uzdmemo; — vjamejo: 
§krin. 126 kakor se ptiee v zadrge vjjlmejo, takii se ludje za- 
pled6jo ob 6asi nesr^de. 

vero-jbme: verjdmera: rog. 580 6e na vidim, na v^r- 
jamem nisi videro, non credo, traun 307 jest verjiimem tvojim 
zap<Svedam, §krb. 1, 419 tudi to ne verjdmcm, da b' ne imel 
^asa za molitvo, pres. 47 brez otr6k moj zdkon b6di, ako pred 
moM obj^mem, ko perp61e§ Bosnij^nko v grild turj4§ki, de ver- 
j^mem, de je tdke r6a svitldbe tursko 86nce kakor slave; — 
verj^meS: kor. 2, 122 ti misliS, ti rajta§ de tebe Stimdm, pa ^e 
mi verjame§, za norca te imftm; — verj^me: Skrin. 42 trap 
vsaki bes^di v e r j ^ m e , 283 kdor hitru v 5 r j a m e, je lohkosrd^n, 
ravn. 1, 25 Abraham v e r j a m e bo^ji oblubi, 2, 5 angel — bol^ti 
ga je moglo, de ne verjdme — je odgovoril: Gabriel sem, 2, 76 
kdor si ni niko} perzadjal se iz grehov zmotilti, taki nikoj prav 
odreSenfkove potr6be ne verjilme, pre§. 102 balade p^t' je r46 
poliuj§liva in zapejfva: Len6ro bere n^j, kdor ne verjAme, 190 
de je na svdti, k6maj si verjdme; — verjdmemo: rog. 584 
poredniSi se bomo zne§li my, kir v e r j iC m e m o samu tu, kar se 
nam zdy in kar ho6mo, ravn. 2, 119 ne verjjCmemo ze le, kar 
si djala, sami smo ga sliSali; — verjtlmete: kor. 1, 47 deklf^i 
ste norifice, ker fantam vse verjdmete; — verjemete: §krb. 
1, 42 za kaj verj am^te raj§i mesi, svejti inu hudi^i? za kaj ver- 
jam^te raj§i taistim? ako vam resnieo pov^m, za kaj mi ne verja- 
m^te? — verjilmejo: rog. 585 pravim: kir ty ludje seddjne na 
verjdmejo, za tu na v^rjdmejo tudi, de bi Christus ustkl bil 
gori od smrti, ravn. 1, 76 zavpijejo: Se iivi Jo^ef va§ sin, gospodar 
je vsiga E^pta! OCe pa so si vse drugo mislili. Ne verj dmej o jim. 

vz-jbme: vz^mem: rog. 190 6as je de grejs iz tega svejta, 
de jest uziiniem tuojo du§o, Skrb. 1, 317 uzdmem za pri^o vaSo 
lestno skusno, pres. 65 nev^sto Sctbo v p6st'Jo vzAmem, rog. 627 
katero zmdmo, de oduzfimcm temu dl6ve§tvu, pr^vem vivere bene 
agere est; — vzames: rog. 279 ti si tajsta, kat(5ra uz4mes g6ri 
tega od usega svejta zani^uv^niga gr(rj§nika, pok. 1, 116 ^e meni 
moje blagd uz4mes, traun 261 ako jim ti sapo odvzame§, po- 
ginejo; — vz^me: Skriri. 11 naj tvoje sre§ moje beside gori 
vziCme, 4H 6lov§kovu src^ si svojo pot naprej vzilme, 71 naj 



PRINOS K NAGLA8U U (nOVo)sLOVBN8KOM JBZIKIT. 5 

tvoje 8rc§ vuk gori vzAme, 352 tr§buh vsako j§d v s§ vzame, 
traun 71 David §trafinge za pok6ro gori vzdme, 88 ta hudobni 
vzdme na p68odo iuu ne pU6a, pok. 2, 74 kiliku krat duh iz 8rca 
zbej^y, pride zdajci v to isto duh tam§ inu to istu v pos§8 uz^me, 
ravn. 2, 37 6udila Marija in Jo^ef sta 8e, de ga na r66e tako po 
dom^e vz^me, pre§. 48 8estro vitez 8{tbo vz^me, 88 orglardik 
gre V pus4vo, svoje citre vzame sAbo, 111 naj me vz^me zl6di, 
172 mol6^ ordzje vsdk si vz&me, 190 kar mf8li de bo v sfli zlatsi 
mu tr6ba, si od m6z ga vzdme, skrin. 89 kat§ri kaj svojimu 
od§tu inu mjiteri od vzame inu pravi de t6 ny gr§h, jc vbijAvcov 
tovar§, 346 potrebnih kruh je vb6gih zivez : kdor jim ga o d v z d m e, 
je vbijavec, traun 189 imate dar6ve p^rnesti t^mu, kat§ri vjljvodam 
zivlene od vzame, 334 kaj odvzdme zivleneV skrb. 1, 427 §k6dje 
dusi, kir ne zasluz^iie o d v z it m e , pres. 171 odvzdme mo5 jim 
vse pom6^i ptiije, §kriii. 359 naj zalost tvoje srcc^ ne prevzdme, 
ravn. 2, 202 hudo, 6e mu dlovek da prostor v sreu, podasi vsiga 
dloveka prcvz^me, pre§. 47 nejev6|a jo prevzdmc, 190 komej 
si verjdme, tak Crtomira ta poglM prevzdme, levst. zup. 76 na 
vsacem gorisci ogen ustrahilje tor delo opravja sama gasilna druzba, 
in le tedaj, kadar o posebro velikej opAsnosti ne more 6na vsemu 
kaj, privzdme tudi se druge judi na p6mo^, 147 o tacih se raz- 
pregl<5dni zapisnik privzame na p6mod, rog. 306 tu se s. Pctrus 
Chrysologus sylnu zauzdme, §krb. 1, 389 to je virna skrivnost, 
k'jo prvi^ slisi, se zavzdme, ravn. 1, 102 ni vedel, kaj se je 
zgodilo, zavzdme se; — vzdmemo: §krb. 1, 414 h bogu ne 
bezimo, k nemu ne vzilmemo na§e zavupane, kor. 1, 1 de sami 
je nam ne ddste, je po sili vzAmemo; — vzdmete: rog. 20 tu 
sim vam pokazal izmdlanu za tu, de si vy src^ uzdmete, de za 
or6zje primete, kor. 1, 48 ^e tudi perje mi uzAmete; — vzd- 
raejo: rog. 165 drugih ludy nadlugo si na uzAmejo h srcu, 
skrin. 9 ona je tem, kat^ri n6 gori v z d m e j o, zivl^ha drevii, 67 
kat§ri dar6ve daj6, doby premdgane, inu dast: duso t§h pak, ka- 
teri jih vzdmejo, za seb6j pot§gne, 162 ludje si t6 k srei ne 

V z a m e j o , preS. 28 tezka dlovdku ni zemje oddj a , v z a m e j o 

V sebe ga ndne modf, rog. 581 temu zauzet bi se spod6bno m6gel 
en sledni iz nas, kakor zauzdmejo se ty vdenyki, §krb. 1, 400 
vidimo ene v pozemelskih brl6gih d^lati pok6ro, de drev&a in skale 
sc nad tim zavzamejo; — vzem6: kug. 169 ovce per tih nar 
bolSih oilpicah rade povrzejo inu po t^m konc vzkm6, db. 5, 30 per 
vsaki 8tezfci, na vsaki mejlci vi61'ce cvet6, al' vse nih disave mi 



6 M. VALJAVKfS 

srdne tezave vender ne vzem6, kor. 1, 48 ga fantje pre^ vzem6, 
levst. fup. 86 ako vzem6 na vojsko mladdni^ . . , 6 inu je skr- 
beti, da novi obdinski oblastnfki prevzem6 delo, 143 de tam 
prevzem6 potrjene brffmbovske korie, §krb. 1, 300 sv. viitoifkam 
mrzel pot po fvoti grd per tiino premi§luvano, oni se zavzeni6 
6ez trplene Jezusovo ve6 kakor 6ez gmejn pot6p. 

s — jbme: sn^inem: ravn. 1, 179 pomislite to, pozablivci 
bog4I de vas ne posn^mem — ino ne bo ga, kdor bi vas otel; 

— sn^me: ravn. 1, 62 na to sn^me kr&} svoj prstan in nat^kne 
ga Jozefu na roke; — snamemo: ravn. 2, 75 iz tega lohka po- 
sn&memo, kaj bi bil Jezus len^tam rekel, kaj pijanc^m; — snk- 
mejo: ravn. 2, 87 tudi mi moremo ob svojih urah per molitvi 
pom66 iskati, de nas posvetne razlake v pogubl^ne z svojimi val6vi 
ne posn&mejo. 

v-jbme: vn^mes: ber. 195 de dobro kdaj prej&meS, skaii 
hvalo mu lep6, s tim dobr6tmka si vnitme§, rad te he obdaril b6; 

— vndme: Skrin. 57 6lovek se 6 svojim srci 6ez bogd vn&me, 
249 za volo z§nske lepote se je nih veliku pogubilu inn iz ii§ se 
pofel^ne kakbr ogin vn&me, ravn. 1, 133 oSabne^ je suhimu tmu 
enak, ktiri nobeniga ali pa li hud sad rodf, ktiri rad zb4da, se rad 
vn^me, in stori §kodo dosti krat veliko, preS. 102 zdej od ned^Je 
do dnige S^st krat se sre6 undme, 173 k6mej vr&ta so odprte, 
vn&me se str&Sni b6j, 186 v veseji skorej mi sre^ omdga, ki 
V nemu tv6ja ga jubfeen vndme, levst. 76 pep^l tjk sprdvjati, 
kjer se lehk6 kkj vn&me od nega; — vn&mejo: kug. 166 v§di 
d§jl se iiv^li pluda vn^mejo, pre§. 85 preden se vnamejo 
zv6zde no6(, ze g6dec za l^po hlSno gori ; — v n e m 6 : levst. 33 
da ne bode nesrede po nepazjlvosti pri tacih stvar^h, ki se lehko 
vnem6, za t6 je ukazano . . ; — vn^meta: met. 290 dolgo se 
preplrata ini> besedbta, obd se v n 4 m e t a ini* si> £ez tri dni b6j 
napovesta. 

za-jbme: zajm^: jap. ev. 62 sp^t je enaku neb§§ku kraj- 
l§stvu eni mr§2i, kat§ra je v m6rje vriena inu vse sploh ribe 
z a j m d. 

ot-ji>me: otm<3s: ravn. 1, 32 o gospod, ker si mi tako dober, 
de me otmes, naj te izprosim Se nekaj; — otme: ravn. 1, 18 
podvudi ga, kako naj se otme, 1, 35 kadar je v nar v^6i potr^bi 
Izmael, ti je le bog, ktiri ga otm^, 1, 73 pred vami meje poslal 
bog, de vas preiivi in dudama lakote o tm^, 1, 135 Abimelek raz- 
oral je do g61iga mesto, mestnidanov se nekoliko o t m % v les^n 



PRINOS K NAGLASU IT (nOV<>)slOVEN8KOM JEZIKH. 7 

turn, 1, 165 oti te o t m ^ iz lovca zadrge, 1, 294 iiaS bog h ple- 
m^na, it pe^i in iz tYojih rok, o kra|, on lohka otm^, 2, .239 
po zdraviv^evo, ktiri §e tako zlahtne vude odrezuje, de drugi zivbt 
otmfe, se vsaki slasti odpov^jmo, levst. 51 kdor dov^ka otm^ 
smrti, tak prejmo naglavnico; — otmejo: ravn. 1, 127 Tzraelci 
se z veliko silo po gorah v jame in razp6rke otmejo; — otm6: 
ravn. ber. 151 druge zivaU, ktere se ne morejo braniti, se o tm6 
z naglim t^kam. 

Osnova ihme ili mijefia b na a te glasi : zAmem, ikme^ . . ii- 
mejo i iem6j ili ^eSce gubi i> te glasi : im^m, i^mes . . zm^jo i zm6. 
Iz knige imam zabijezen samo jedan primjer : ^ m e m : ravn. 1, 59 
vzamem grbzed, ga o z m 6 m v kozaric in podam kra)u. 

Osnova d b n e gubi b i glasi 6 n e. Dolazi samo li sloiena s pri- 
jedlozi. Naglas u kranStini nije skoro nikada na prijedlogu. 

6 n e m : rog. 634 dod^li tvojo s. gnado, de pobulSam tu st^ru, 
de dobru za^n^m inu kondam tu novu; — dne§: ravn. 1, 179 
vse to p o ^ n fe §, mol6im naj ? 1 , 203 kar p o ^ n e § in kamor se 
obrne§, bo§ moder taki; — 5ne: Skrin. 246 nikdr se z bog&tim 
6lov§kam ne vl§ci, de ki d§z te pravdo ne p o c n 6 , jap. prid. 2, 
49 on ne p o ^ n d nigdar ni6 iz togote, 2, 56 on tavzent nespo- 
dobnih reSj p o 6 n 6, ravn. 1, 56 kar Jozef po6nhj vsimu da bog 
sr^^o in tjek, 2, 68 vidil je veliko nepotr^bnih, neumnih §eg, in 
vender mlad^nid tega se ni^ ne p o d n h, 2, 130 bozja in ^loveSka 
iz vsiga se kaSe, kar p o ^ n e, 2, 148 na glas bo strahovano, kar 
se V ni (stanici) hudiga p o 6 n ^, pok. 3, 3 David p e r d n ^ ta 
ps&lm kakor en gr^snik, ravn. 1, 3 bog vkaze: bo naj nadzem}e. 
Kar zgodilo se je. Ta lepi, plavi ob6k ali velb nad nami se perdn^, 
1, 264 zdaj Se le se riih r<^va p e r d n ^, 1, 223 tojko r^v se p e r d n fe, 
6e bog }ud^m svojih dobr6t le eiio okrati, rog. 12 ta srna fimfej 
drugimi nfe diidnimi lestnynami ima tudi le thy namerd de, kii 
s p 5 n fe inu per sebi kaj ziviga obfiiiti, taku ta zd^jci iz veliko 
hitrustjo podk se na gorrfe inu bribe, kug. 117 znajo k6ze strup§ne 
inu §kod|ive ratati, 6e j§h t^ mrtvi zivini taku dolgu na truplu 
pustit^, de zadne kry gnyti, 119 Ce kuzna bol^z^n taku mo6nu 
divjati za^n^, de . . , skrin. XIV v 8. v. zafin^ zenin nev^sto 
hv^liti, jap. prid. 1, 101 kadar se ho6e kr§g po5§ti, moreta dva 
biti ; kat§ri z a ^ n 6, nima nikoli prav, itd., skrb. 1 , 26 kdor zdej 
ne z a 5 n 6 skrb^ti za svoje izv^li^drie, kak6 bo on to pozneje stu- 
ril? 1, 194 on se zadn i v vsih re^^h lo^iti od drugih apostelnov, 
1, 425 kadar se Sivlene z a d n 6 suSfti, o ta krat ni mogo^e, de b 



8 M. VAUAVBC, 

se greSnik ne bal, ravn. 2, 201 kar je dobriga v 6loveku, se iz 
maliga z a 6 n ^ , ber. 18 straSno z a ^ n e dcz liti, pre§. 95 tdjati 
Idd nkS hh le z a £ n 5 se , poml4d je drug6d ze, 121 zmfsli, de 
za^n^ se l^to st&rat' ze v srpani, levst. zup. 15 kadar za6n^ 
zbadati kacega odbomika, naj se posvari ; — 6 n ^ m o : ravn. 2, 143 
pozivlivci in dobrotni bi mogli mi in vse biti kar delamo, vse kar 
po^nfemo; — Cnfejo: ravn. 2, 6 s tole nebeSko perk^zenjo se 
zgod6vi ob]ub|eniga odre§enika perdncjo, kug. 165 o§pice prut 
detrtimu ali p§timu dn§vu viiu vdarijo inu v toliku dn§vih se tudi 
zadn^jo gnojfti, 171 nos in ody se morejo ve6 krat s friSno vodo 
zmiti kadkr mokre perhajat zacn^jo, 47 nih o6y kalne, vod§ne, 
zl^maste ratajo, z a d n 6 j o solze to^iti (,tol6itiO ; — 6n6: jap. prid. 
2, 87 ka] za eni andli se ne po6n6 v oStariah? ravn. 1, 12 no- 
beden no^e biti kriv otrokam enako, ktii'i kaj kar prav ni, p o ^ ii 6, 
1, 16 kar (hudobni Judje) podn6, malo kadaj se jim izide po 
sredi, 1, 52 o6etu povd Jo^ef, kar bratje hudiga podn6, 1, 30() 
Babiloncam vse to zvedSim se je grozno kadila. Punt 6cz kraja 
po^n6, levst. 2up. 147 podruznice vojkskega skazov&na pricno 
svoje d61o tretji ddn, rog. 14 v^jdila je Maria, de t^ postarne zcn5, 
kat^re u nyh vis6ki stardsti s p o 6 n 6, communiter versantur in pe- 
riculo, rog. 11 16uci za6n6 u ta rdli tr6bet, 239 tako umorjt^ni 
zadn6 ziveti, kug. 165 ta isti krat oSpice vkup stek6, za6n6 
gniti, 171 kakbr hitru se ospic^ gnojfti zadn6, 48 ob tim dasi 
ove§ j§&iti, kr§dati, se op§rati zadn6, jap. prid. 1, 29 kakor hitru 
ta nesr§6ni bolnik zares verjeti za^ne, de bo vmrl, taku z a 6 n 6 
negove misli sam§ od sebe ena 6ez to drugo na nega planiti, 1, 75 
za kaj bi vy va§e otroke precej od mladih n6g, kakbr zadn6 po 
bitoh okuli letati, kaj delati ne vufiili? 1, 78 vla^ugarji se nazr6 
▼ina kakor ^ivina vod§ inu se zacn6 med sabo klati, ravn. 2, 229 
6c nam resnice pravijo, presMati zadn6, ber. 11 driigi dan z a- 
6 n e j biti oblaki . . po tem so se narejali hribje in doline po nasi 
zemji, v6da se je st^kala v globokejsi kraje, in tako se z a 5 n 6 
morja, j^zera, r6ke in pot6ki, levst. zup. 55 da zdravniki za^n6 
hoditi okolo bolnikov. — Rijetko je naglas na prijedlogu: kor. 3, 
109 kadar mi za^ne za duso zgonfti, ve^ne bom zelil odp^rati 
hram. 

Osnova koine drzi naglas na po^etnoj slovci i to naj^esce ', 
rede ""; a u 3. plur. u kracem obliku na zadnoj jslovei: 

k6lnem: jap. prid. 1, 23 vy po86de t§ j§ze, jest vas prek6l- 
nem; — k61ne: jap. tv. 69 tk kir o^§ta ali mater k6lne, im^ 



PRINOS K NAGLASU U (NOVo)sLOVKN8KOM JEZIKU. 9 

smrti vmr^ti, ski*in. 62 kateri svojiga o6§ta inu mater k61ne, t§ga 
svetilu b6 v sr^di tJime vgAsnilu, 85 kat§ri po noci vstdne inu svo- 
jiga priatla z velikiin gl^am zegiiuje, je enak t§mu, kat§ri nega 
koine, 94 en r6d je, kateri svojiga o^§ta k61ne inu svojo mater 
ne zegnuje, 294 kadar hudob^n hudida k6lne, k6lne sam svojo 
cluso, 346 kadar eden m61i, drugi k 6 1 n e, diga glas bo b6g vslisal V 
jjres. 112 gorj&ncov nasih jezik peptuj^vavsi si kriv, do k6lne 
l^met molitve brjlvsi, jap. prid. 2, 47 nar ved more od jeze Ui ne- 
-vumna zivina prestati: vsaki pastir jo skoraj vk6lne; — koine: 
ir^vn. 1, 19() pusti ga, naj koine! . . Simej pa le kblne, 1, 296 
l^dor koli mojili podloznikov kblne tega boga, smrti bodi otrok in 
hisa se mu pod^ri, 2, 206 kdor kmalo m61i, kmalo potlc kblne, za- 
latovje je regova krep6st; — k6lnete: jap. prid. 2, 305 kadar vy 
k<;lli k 61 note; — k6luejo: rog. 251 de se le piT drugih 
"bciiti en krizic, pom4nkajna na jdde, gvantu etc. ah! tukaj se uzb 
"t^Sze nyh veliku, j^mrajo, j6kajo, ja k6lnejo src^o, vbo^tvu (a 
1 53 kolnejo), pok. 1, 21 ne pusti mene pasti v ta isti straSni grob 
'V'^^nc smrti, kj§r je dovrsena trdouratnost hudobnih, de tebe ne 
Im^^valio, temuc stra§nu k6lnejo; — koln6: dalm. prid. 11 kateri 
^itu zadrzuje, tiga ludje kolnb. 

Osnova m b n e produjuje h na a te glasi : mdnem, manes, mdne, 
^Xi^nemo, manete, mitnejo, maneva, maneta; 3. plur. desto: men.6 
C<^itaj mbno i mn6) 

mane: levst. zup. 51 ka^ji ugriz treba da se najprvo izpere in 
l^otlej vmane s salmijakovcem ; — manejo: ravn. 2, 186 ne- 
K^ovi vu^enci so bili ladni. Klasja odtrgavsi ga v rokah z m a n e j o 
*^ so zrhe zob^li. 

Osnova p b n e gubi b te glasi jednoslovCano : p n e : pnem, pnes, 
l^^^o, pnenio, pnbte, pnbjo, pnbva, pneta; 3. plur. naj^esce: pn6. 

pnem: greg. 36 daj mi cvetko, dete zalo, da na prsi jo pri- 

V^ n^m; — pne: ravn. 1, 59 kraj sam ga obl^^e v svoje lastno 

^I'bzje : bron^^ni svoj grebenak mu d6ne na glavo, o p n c ga z last- 

^^m oklepam, kor. 2, 13 smarno sv^^uco prizge, masni plajs po th'h 

^ftzpnb, greg. 51 star p6tnik v okno vspnb ok6 ko truden 

^imo gi*<3; — pnbjo: kug. 57 vetrovi ta tr§buh grozovitriu na- 

pn^jo; — pn6: dalm. jezaia 33 naj le ony svoje Strike n a p n 6, 

OTiy vsaj bodo drzali, kug. 60 vganite se tim urzohom, kateri zi- 

^ino n a p n 6 , rog. 66 malarji platnu mo6ni\ inu dobru n a p n b, 

l^p. prid. 1, 152 viharji val6ve tiga morjA kakor gorr§ n a p n 6, 

W. 211 ^ez ene dni dobi otrbk na vprasrienih rokali kake mehurje, 



10 M. VAIJAVKC. 

ki se V 10 ali 11 dneh popolnama napn6, levst. zup. 60 koii je 
zalosten in omam)en ter take n a p n 6 se mu podde}u8tne il^ze. 

Osnova t h n e gubi poluglasno te glasi t n e : tnem, tnes itd. kor. 
2, 87 zdaj bom m6gla v desetino it' ! . . v bor§tu jo tamna nod 
z a t n 6, pod prvo drvo je priSla : noc6j bom tu pren6dVala. 

Od osnova, kojim druga slovka glasi re, mijenaju b prve slovke 
na e: bbre, di.re, pbre lavare te glase bere, dere, pere pak su 
uvrstene pod a); a i. produzuje na a osnova tbre te glasi tare: 
t^rem, tiCreS, t^re, ttremo, tArete, tirejo, tdreva, tireta ; 3. plur. glasi 
i ter6 (i tr6). Rijetko joj se h mijeiia na e u kranStini, ali govori 
se i: t^rem, t^reS itd. Evo primjere: 

tdres: traun 230 ti zatiire§ flov^ka; — tdre: traun 104 
mene sovra^nik doli tare, Skriii. 63 m6der kra) razpody hudobne 
inu jih z kol§sam tare, 68 kat§ri vbogiga tare, 133 v§dnu pre- 
uii§luv^ne mesu doli tdre, ravn. 1, 212 tare naj jih §iba ali 
nadloga, 1, 244 je pad to pbst po mqji vs^dnosti, de se dlovek 
tit re kak dan? 2, 89 vse se ludf tare, 2, 163 snide se kmalo 
}udi: vsa hi§a se jih tare, pres. 36 kdo zna nod t^mno razj^snit' 
ki t (t r e duha ! 108 mraz Ovidja v Pontu t d r e, §krin. 132 pr§den 
se kolti per kapnici pot4re, ravn. 1, 94 kola in kol§sa vse se 
p t d r e , 2, 65 bo pad kdo rad irael otruka, ki vse p o t a r e ? 
5krin. 252 kratko bol^zfcn zdravnfk zatdre; — t^re: Skrb. 1, 
407 dlovk! kader te t6re en kriz isi le fri§en luft; — tre: rog. 
188 ta pokorSina use le te z^|e tare (ditam : tbre) inu t^ptk, greg. 
118 duso tr^ jim zal in bol, 59 kjer joka se nesrede sin, otre 
mu z lie solz6, 136 ti pa, src6, mi diivaj cv^tje, da mraz ne s t r ^ 
ga in vih&r; — t&rete: ravn. 1, 256 ker vb6zca tdrete, in mu 
kar ima prida do distiga pob6rate, si bote seer hise iz r6zaniga 
kamna postavili, n^ pa v nih prebivali; — tdrejo: schOn. 349 
bom potrl te, kateri tebe t^rejo (2 mos. 23) traun 32 varuj mene 
pred timi hudobnimi, kateri mene doli tarejo, 235 vsak dan ta- 
rejo mene moji sovrazniki, 238, gospod, ony tvoje ludstvu doli 
tilrejo, ravn. abe. 55 mati kotel o tarejo die mutter scheuert 
den kessel; — terejo: p. Hipolit u kop. 93 ta Ian inu kon6pla 
v'udo nam(5dena inu zopet posuS6na se t^^rejo ali ter 6 s to le- 
s^no trlico; — ter 6, tro: kug. 3 od kug inu bol^zen, kat§re vaso 
zivino ter 6, bom jest z vani v tih bukvah govoril, skrb. 1, 160 
zivi§ med ohrniki, ktiri bUzniga doli ter 6, 1, 409 moreS nehati dez 
krii^e godrnati, ktiri te ter 6, greg. 108 on^mel je p^tja veselega 



PKINOH K NAOLAHIT V (nOVo)sI.OVENSKOM JKZIKIF. 1 I 

glsls, sree mi tero l>ole^ine, levst. zup. 137 nabraiii gosrni^ji me- 
Af^ki da se zater6. 

Ostale osnove gube i» u prvoj slovci cim bivaju jednoslovdane. 

Osnova cvre u govoru gubi i r te glasi : crem, cres, cr^jo, cr6: 
(ravn. 1, 152 obiliiost od tvojih cr^ kolesnfc). 

Osnova mre rabi ^eSce mrje, all dolazi i mre: levst. zup. 51 
kdor od mraza o b u m r e, taciga je sl6di . . 

p r e m : rog. 572 za tii, de le t^m o d p r e m te zaspane o6y, 
postAvim naprej s. Joita, greg. 43 kadar ok6 ot6zno v kiipo vprem* 
— pre: traun 93 jest sim kakor en mutec, kat§ri svoje usta ne 
odpre, jap. prid. 2, 510 6e bes^da bozja enimu o^y negdvc p&- 
meti ne odpr^, ga §e bol osl^py, ravn. 1, 82 krajova h^i zagle- 
dala je jerbas^ek v lo6ju in re^e svoji dekli po n iti. Ga odprfe, 
kar zagleda otroka, 1, 20 Noe okno odpr^, 1, 144 Samuel o dpre 
snidnice vrata, 2. 124 izpuSfen si, o d p r ^ se ti j^6a, pre§. 162 
neb6 o d p r ^ se, ber. 1 66 ^e se v kurjeni hi§i po zimi okno 
odpr^ . . , jap. prid. 2, 62 vy imate potr§ba, de vas bog z svojo 
giiado po8§bnu o p r ^, ravn. 2, 261 clo bogCi se p o d p r ^, in mu 
S^ce, ki jili je trdil §t<5je, levst. zup. 36 zupan odgjlnanca pripre 
in izpra§a, pre§. 78 fant z c^lo mo6j6 se v veslo v p r ^, traun 168 
de se lukna t§ jame nad mano ne zapre, ravn. 1, 212 ^e se 
neb6 zapr^, oh, vsli§i jih, 1, 187 hitite iz mesta, de nas ne za- 
saci invannezapr^, pre§. 96 smrt te zas^^i, glas ti z a p r ^ 
besedf, levst. iup. 55 u^flnica se zapr^, 6e je treba; — pr^te: 
kug. 14 6e si zlahtne junce iiiu krave zberete, zaprete pot vs§m 
bol^znam; — prejo: ravn. 2, 43 pred otroka na ko}^na so pop^- 
dali in m61ijo ga. Po tem odprfejo svoje zakMde in so d^te ob- 
darovali; — pr6: dalm. luc. 12 kadar pride inu pokluka, ony 
nemu zdajci odpr6, schon. 35 pride inu potrka, ony nemu zdaici 
odprb, jap. ev. 330, pride inu potrka, nemu zdajci odpr6, jap. 
prid. 1, 262 smrtni gr§hi pekM odpr6, 1, 395 ga primejo, mu 
vusta o d p r 6, ga silio de ima jesti, ravn. 2, 79 Jezus je po krstu 
iz rUke §el in ni6li, kar se neb6sa na en krat nad nim o d p r 6, pros. 
73 pred nfm odpr6 se vrdta, 105 o^f odpr6 jub^zni diir in vrdta, 
ravn. 2, 160 vetr6vi vl^^ejo in vpr6 se v hiso in sospe se, dalm. 
josve 12 se davri zapr6, ravn. 1, 20 morski studenci se zapro, 
2, 277 kolikor jih je bilo perpravlenih, so z nim §le v hiSo k ^e- 
nitnini in duri se zapr6, greg. 112 duri se zapr6. 

str^S: ravn. 1, 245 ^e src^ sprostr^s la^nimu, vedno te bo 
ravnal gospod; — strS: ravn.' 1, 95 Mozes izprostr^ roko — 



12 M. VAI^JAVRC, 

z 8tra§nim hrupam zav^zne Egip^ane morje, 2, 184 re6e mu: spro- 
8 1 r i roko ! Ko bi tr^nil, jo s p r o s t r ^, 2, 36 kako vender le prava 
Cast bozja doveku srce razprostr^! 

vre: skriri. 44 iz vust nespametnih iior68t vun vr^, ravn. 2, 125 
osabno8t jih kuha, V8e vre po nih, greg. 37 mnogo mimo vre |udf, 
92 goinilo z roso to kropim ki vr^ mi ^ez obraz, ravn. 1, 24 bog 
jim vre nih ne8pametni, prevz6taii pod6tik, 1, 265 nic ga ne ovr5 
dobro delati, greg. 26 mladenek cveten zbor privr^ 6ez prag na 
beli dvor; — vrcjo: ravn. 2, 75 iz vsih 8ta,n6v vr^jo h krstu 
ludjd k iiemu; — vr6: greg. 112 ko r^ke v morje va n noc6j 
krdela silna vr6, ravn. 1, 31 kadar je ^as bilo 8pat iti, kax per- 
vr6 vsi me8tni^ane iz vsih ulic. 

zrem: greg. 43 tu v kupi, glcj prckrasno zrem ki'a)fco ne- 
b^sko Jicer, neskAjeno resnico, 79 ko z r ^ m v svetis^e nadzemelsko 
to, src^ mi ncskon^no je polno, pros. 34 meni nebo odprto se zdi, 
kadar 8e v tvoje ozrem oci, greg. 43 kadar oko ot6zno vkupo 
vprfem, slu'ivnostna ^uda v kai)ji zlati vzrbm; — zres: greg. 
113 kar zre§ jih pred seb6j, zaplSi mej mrli^e mi, pok. 1, 19 
blagiir timu, na kat^riga se ti usmilenu ozres; — zre: ski'in. 
225 dokler se on na ne o z r e, 257 na t§ga se oku bozje dobrotlivii 
ozr^, ravn. 1, 36 Abraham se ozre in v gosavi je zagledal ovna, 
190 more bit se ozr6 bog na mojo nadlogo, 2, 94 ucenca pocasi 
gresta za I'lim. Jezus se ozrb in ju ogovori, 2, 279 bogatinc je 
vmrl in je bil v pekel pogr^znen. V pekH se na kvisko ozre in 
je od A4\e6 Abrahama in liemii na r6ci vbozca zagledal, ber. 29 
ko je L6tova zena ogen sli^ala pokati, se ozrh po mestu, pres. 78 
fant z c^lo mo6j6 se v veslo vpre, nid v56 se na zvezdo ne ozre; 
— z r e m o : ber. 8 6g se le ok6li sebe o z r e m o, zaglddamo brez 
stevila veliko red'i, 146 6e se po zemli ozre mo, vidimo de nismo 
mi edine zive stvari na lii. 

^re: ire: dalm. jerem. 2 va§ med vase preroke zr^, Skrin. 301 
du§a kakor gored ogin vn^ta ne b6 potoldzena, dokler kaj p o z r e, 
350 kdor c^z ostane, t§ga naj plam§na mod p o z r ^, jap. prid. 2, 
99 tudi v cerkvah p o z r d le ta misel na svojga malika vse druge 
misH, traun 168 de menc globodyna ne pozrd, ravn. 1, 33 ogii 
naj sine iz Abimeleka in p o z r (^ naj Sihemske mo^j^, kor. 1 , 7H 
zem|a sirdka se odpre ino nov^sto v se pozre; — zr^jo: traun 
27 ali ne bodo vsi ty spregledali, kat^ri moje ludstvu kakor en 
grizlej kruha zr^jo; — ir6: traun 128 ali ne bodo vsi hudo- 
d^lniki, kat^ri moje ludstvu kak6r en griilej kruha z^r^, te spo- 



PRINOS K NAQLA8U U (nOTo)8LOVBNSKOM JEZIKU. 13 

znali? §krb. 1, 159 v 8ab6to meso zr6, jap. prid. 1, 178 se iia^r6 
vina kak6r iivyna vod§, dalm. jezaia 9 gospud bo Rezinovo vojsko 
zupar ne povisal inu nih sovraznike vkupc spravil Syrerje od spreda 
inn Filisterje od zada, de Izraele pozr6 z polnimi usti, salom. 
predg. 8 nor^ova usta tiga istiga po2r6, jap. prid. 2, 117 se sicer 
boj^ eniga komarja doH pozreti, zraven pak eno c§lo kam§lo p o f r 6, 
1, 152 \nharji val6ve tiga morja kakbr gorr§ napn6 inu c§le barke 
p o z r 6, skrb. 1, 404 vidiin nesr^^e, ktire premozdne pozr6, ravn. 
1, 24 take ok6 zasluzi, de ga orlovi mladidi pozr6, 1, 69 i ber. 
21 grde in shuj^ane krave pozr6 unih scdem lepih in debelih, 
ber. 43 drobni p o z r 6 polne klasi. 

Osnova c V b t e u kranStini do notranStine u prvoj slovci ^uva 
poluglasno, a s toga inia naglas na nastavku e skroz i skroz: 
cvbtem, cvBtes, cvbte, cvbtemo, cvbt^te, cvbt^jo, cvbtfeva, cvbt^ta; 
3. plur. desto cvbt6. U gorenstini mijena se t n2i d, 9. 6uje se i u 
pluralu i dualu naglas na zadnoj slovci : cvbdemo, cvbdete, cvbdev^, 
cvbdeta, cvbdejd, ali je onaj prvi obi^niji. U notranStini se mijei^a b 
na e kao u ugrskoj sloven§tini i kajkavStini te glasi cvbtem . . ev6- 
temo itd. 

cvbte§: pre§. 120 pr^d dekl^ta so imele, dl kar ti cvet^§ 
med iiimi, vsih lep6t nobena nima nam dop&sti ve^ pravice; — 
cvbte: dalm. job. 8 je li more trava rasti prez vod^? sicer do- 
kler c V 1 1 e, prejden se pokosy, vsahne, prejden se senu dela, rog. 
171 Aeneas Sylvius Piccolomini po tem kir je bil h rimskimu papezu 
izv6len inu zadtibil tu irae Pius II, p^rglfhal je bil to negovo ^ast 
te Aaronavi §ibi iz temi perpisdnimi besddami: insperata floret 
cvejte naddkana, traun 257 deje^lovek v svojim zivlenu kak6r 
triva, de on kakor polska r6fa cvfed6, skrb. 1, 373 ^as tojga 
zivlena je kratik, Job ga pergliha rozi, ktera zjutrej vesclo cvedd, 
zve^ir vsahne inu se posuSf, 1, 381 2ivlcne na§e David razdeli 

V jutro inu v veC^r kir pravi: zjutrej cved6, zveSr se posuSf, 
ravn. 1, 120 zjutrajni travi enaki so, ktira pogine: zjutrej evete, 
86 spremina, zve^^r jo pokos6 in pa vsahne, 2, 179 v ncdejo in 

V d^lovnik vse eno sijajo sonce, juna in zvezde, vse eno gre de2, 
vse eno rosa pada, vse eno tek6 studenci, vse eno rase, cvet^ in 
zorf, preS. 50 stoji MordvSki trg Lcsc6, ve6 16pih d^kKc v nem 
evetfe, 120 dokler ne cvet(^ se r62a, so v ^asti per nas vij6rce, 
gkrb. 1, 425 dokler je 6lovk zdrav, jegr4 pred svetam bog ve kaj 
za cnga modniga duh^, al kadar mo^ trupla doli vzslme, kadar 1e- 



14 M. VAIJAVKC, 

pota trupla o c v c d e , kadar sc zivlene enako eiii spomladanski 
rozi z a d n 6 8U§iti, o ta krat ni mog65e, de b' se gre§nik ne bal, 
de b' se ne tr^sel, kor. 3, 59 k' suha hruSka razevet(^, ondaj 
nazaj pridi, levst. 2up. 19 1 razcvdtiti, storiti da kaj razcvete; 
— V ^ t e (evibte ?) : greg. 84 zemja c v (^ t e kot nekdaj zivo in 
lep6 ; — c V B t e m o : greg. 123 poraladni cv6t od^va svet, tak6 
cvet^mo mi; — cvhtejo: traun 235 gr^sniki zelen§ kakor 
tr&va, inu vsi kat§ri hudu dt^lajo, c v e d ^ j o, dokler b6do na vselej 
inu na v§koma pokon6ini, preS. 19 rud^de lica zorno Sfe c v e t e j o 
ko 80 pr<3d cvetle, 144 ak v gredlce vrta jih (roze) zelene kdo presadf, 
e V e t e j koj ves61e ; — c v l 1 6 : dalm. levst. 3 kadar pak gobe 
c V e 1 6 V kozi inu pokryo vso kozo od glave do niig . . , u pred- 
govoru V: dloveski leben perglihuje travi inu cvejtju na puli inu 
lystju na drevju, katere aku lih lepu cvet6, hitru uveneo inu 
pogyneo, rog. 350 trgajmo te gartra^e dokler c u e d 6 , ravn. ber. 
146 vse te rastine rastejo in cvet6, preS. 7 r6zice cvet6 vesele 
le ob ddsu letne ml&de, 51 tarn l^pe r6zice cvet6, vesele tidice 
poj6, 98 al 2l4htne krajnske tarn cvet6 besMe? 6h, 5, 30 vrtnice 
naglo ocvet6, kor. 3, 68 r6zice lep6 cvet6, pa viinder enkrat 
odcvet6. 

Osnova rbve (kor. ru) glasi rvem, rves itd. Ali se gubi i inali 
preotima ruje: rdjem, itd. Iz knige primjera neimam. 

Osnova s b p e gubi b te glasi spe : sp^m, spes, spe, sp^mo, spete, 
sp^jo, spfeva, sp^ta; 3. plur. obidnije: 8p6: 

spe§: rog. 7 poslusai ta urzah, kateri drugi ni, ampak kir na 
isp^s, na izsujeS prou tvoje srce pred Jezusavim srcam; — spe: 
ravn. 1, 249 trava je ves zivot, negova lepota enaka cvetju po 
po|u : bo^ja sapa naj va ne pot^gne in trava vsahne, evet se o s p e, 
1, 275 po joku in jihtanu nas spet z vesc|era ospe, greg. 31 oh, 
cvetje je rahlo, ^ez no6 se o^pe, jap. prid. 1, 83 vinu imi le to 
lastnost, de ^lov§§ku src§ razvesely inu negove skrby inu zalosti 
kak6r eno m^gl6 razspe, ravn. 2, 160 vetr6vi vlec^ejo in vpr6 
se V hiSo in s o s p e se ; — s p 6 : 6h. 5, 53 prekratke so te Idta, 
kjer nam ona vence spl6ta in le naglo se osp6. 

Osnova s b s e gubi b te se izgovara tako, da se na po^etku 5uju 
dva s jedno iza drugoga : ssem. Rijed u torn obliku izumire, ali jos 
se dobro sjecam, da mi je majka rekla: naSi prasci rado ss6. Mah 
otima oblik sbsam. Iz knige ne imam primjera. 

Osnova tbke glasi u gorenStini like: hkem, hkeS, hki> itd. uz 
to i hdem, ali i tbdem. 



PR1N08 K NAOLASIT U (nOVo)sLOVEK8KOM JEZIKU. 15 

tbde: kor. 1, 127 je v kamrici A16iicica, kateni prelepo tec^ 
pretanke ri^e sjaroste; — tko: dalni. jezaia 59 ony leiejo bazi- 
liSkova jajca inu tko pay^ino. Uz to dolazi oblik tkam, tka§ itd. 
met. 104 t k e III, tkam, ravii. abc. 79 prtar in suknAr jib iz v6vne 
s t k A t a. 

Osnova ii.ge u govoru gubi b te glasi jednoslovCano zge : zgem 
zges itd. U goren§tini mijeiia joj se g nsi J tc glasi: zjem fjes. 

zge: kast. oil. 48 v tei zeni nyC druziga se ne znaide, ampak 
kar kole, kar igh inu kar vmory, 261 aku ti areata kir te zge 
inu reiie zabvaliS inu inu Ion pladas, zakai bofij arcnij n&i po- 
kom? jap. prid. I, 264 prava gr^vinga d§blu tiga gr§ba n6ter do 
korenin pozg6, ravn. 1, 295 le kar mu duha v6ze, kar ga v do- 
brim opov^ra, pozg^ nadloga nad nim, rog. 180 ub6gi ^I6vik 
p^r2g6 to \\i6y ravn. 1, 219 take (|udstvo) gr^bi vse hudo oko} 
sebe togotnimu ogim enako in spet hud6 povsot p e r z g ^ in povsot 
napravi r^vo in pu§o, 2, 208 ktira i^ena, 6e de86t groSov prem6re 
in zgubi naj jeniga, ne per^g^ }ufi in ga ne jiSe, jap. ev. 60 po- 
b^te vkup lulko inu jo zvezite v snopike de se 8ezg6, 61 kak6r 
se pobere lulka inu z ogham 8fezg6, taku b6 v kon^ahi tiga 
gv^jti, jap. prid. 1, 285 vas evang§lium k enimu drev§su pergliha, 
kat^ni se pos§ka inu s e z g d samu za t6, k^r sadu ne pernese, 
preS. 26 grmfido dela perl^ten sam^fe, ko pride smrt b^la, na ni 
se sozgfe, ber. 171 blisk je iz oghlne, kteri udari in razdrobi in 
a zge kj6r kaj goriviga zad^ne, 198 ponizeu odgovor zl6mi j^zo, 
dmema besfeda pa jo uzgfe, ravn. 1, 21 po tem postavi altar bogu 
Noe in mu zgiven dar na nemu za^g^, 1, 36 Abraham je zagledal 
ovna za roge tidati. Ga vzame in zazg5 bog6 namest sina, 1, 141 
pred naj se dar bogti zazg^; — zg6: jap. prid. 1, 262 ti gr§hi 
maSuvahe boije podzg6, rog. 78 pregr^he so taiste niegl^, ka- 
tere . . se preobmejo u treske inu p o z g 6 vale hise inu cimpre, 
jap. prid. 1, 152 tukaj zapov§ on sonCnim zarkam, de na§e zita 
8?*zg6, dalm. syrah 9 lepe zene so mnogoteriga obnorile, inu od 
iiih se vuzg6 hude zejle kakbr ogin, kast. 3S7 klidi na te lubez- 
nive seraphime z lub^zanjo gore^e, de tebe vuzg6, kemp. 215 
tvoje zel^ tebe dosti krat v u z g 6, 322 merkei na moje besede, ka- 
tere uzgo te srca inu to duSo resuetle, ber. 172 let^^i pozoji ali 
iintveri niso ni6 druziga kakor uzgane re6f, ki se v zraku naber6, 
se u z g 6 in ki jih sapa n6si in podi ali pa naglo na zemjo padejo, 
ravn. 1, 135 vs^kavSi vsaki svojo v^jo gredo uruo za nim. Nalo- 
zili so jih okoli tuma in ga z a z g 6. 



16 M. VALJAVRC, 

Osnova koja ima u prvoj slovci povoka|eno r glasi vrze te ima 
na r potisnuti iiaglas negdje ^ a negdje " : v f z e m, vf ze§ . . vf zejo 
i vrg6, n. p. levst. zap. 27 naklitde k davkom naj se n a v r g 6 na 
vse ob^ane, kateri daj6 davek, itd. Pazi kug. 162 vrzej6 = vrzejo. 

Iz KorHske sloven§tine navodi Kres na sprijeda pomenutoni mje- 
stu : za^nrt'm (za^nem), prfmam (primem), varj6mam i varj^m'm ver- 
j4mera), vjeniam (vjAmem), '6vnam (k61nem), odpram (odprem), zrkm 
(zrem), zjam (zgem), pocaj da toba' zazjam (= ^ekaj, da duhan za- 
ieiem) vrzam (vrzem). 

Osnove koje u pocetnoj slovci poluglasno gube na gori^kom so 
Krasii nagla§uju kao: zm^m, zmes, zm5; zm^mo, 2m^te, im^ju; 
dakle i : frcim, crem, cvr^m, k^m uz hk^m i tk6m, zgem. Isto tako 
i na Ponikvah: zrem, zr^§, zre; zr^ma, ^rfete, 2r&je; ^rewa, 2r^ta. 
Tako i atm^m, atm^§ . . ; a u Kobaridu : zrem, zreS, zr^ ; zrem5, 
zrete, ire jo ; zrew^, zreta. Tako i : ssem (ssbm), tdSm (^itaj malo ne 
kao 6m) t6e§, t6e . . ; zgSm, zges, zg^ . . A gdje poluglasno ne 
ispada ima i 3. sing. " : cerem, ceres, cere . . , terSm, teres, tere . . ; 
nu ipak: oprem (aperio), oprSS, opre . . 

Osnova c v b t e na gori^kom Krasu glasi : cvbdem i cvetem . . , 
a na Ponikvah : cwiidem, cwl\de§, cwiide ; cwudema, cwiidete, cwu- 
deje; cwiidewa, cwMeta; a u Kobaridu: codem, codeS, code, co- 
demo, codete, codj6 ; codewa, codeta (i u Gorenskoj izgovara se 
cudem uz cvbdem). 

Osnova cvbre glasi u Tumincih: curm (=: cvbrem) curS, ctir; 
curma, cilrte, curje ; curwa, c6rta. 

Osnova sbse glasi na gori^kom Krasu: Sbsem, sCseS itd., a na 
Ponikvah: sasem, suses itd. 

Na prijedlogu naglas ima na gori6kom Krasu i na Ponikvah 
osnova 6ne: zacnem, z^^nes itd., a u Kobaridu: z^dnem, zd6ne§, 
itd. '^ dolazi na prijedlogu od na goridkom Krasu u osnovi pbr 
(aperire) i j b m : w6prem, wbpreS itd. i wbtmem, wbtmes itd. 

b) u ugrskoj sloveMtini 

poluglasno ne biva nikada a, vec e ili ispada. To je e kratko te 
ima " n. p. zemem, zemes, zeme, zememo, zemete, zeniejo, zemeva, 
zSmeta; terem, teres, tere, teremo, terete, tore jo, tereva, tercta. 

Iz knige raogu samo ovoliko navesti : 

Osnova j b m c : 

pri-jbme: prime: ki\zm. 17 ki koli ne prime vas niti ne 
poslllne re^i vase, vo idoudi z hize all z mesta onoga doli ztepte 



PRINOS K NAQLA8U U (nOVO)8LOVENSKOM JEZIKU. 17 

prajh noug va5i, 37 ki more prejiti, naj prime, nagfl. 181 vu^itel 
pred decouv nikeliko krat sapo po prime. 

kune: kunem: trpl. 73 na veke nemi zakuii6m miloS^o 
mojo; — kune: nagfl. 42 je 11 je dober otrok, ki z viistami 
kun^? ki z vustami kun6, nej je dober otrok, prijatel 1877, 75 
V Boston y4radi ziv& bogat moz, ki vseli gda zakund d4 dkr za 
cerkvene potrebdine. 

Osnova p i> n e dolazi u KUzmica za prezenat krivo ista koja rabi 
za infinitiv: pe, s naglasom ^: 53 zn^te kaj po dv5ma dndvoma 
vlizen bode i sin dovedi se td dd, naj se rasp 6, 58 oni so pa e§6e 
bole kridali govor^di: naj se rasp^, 160 naj se rasp 6. 

cvbfe: crdjo: nagfl. Ill kak lepou diiSijo kiine, gda cr^jo 
moje pe^ene. 

pbre: prem: kiizm. 26 eta je vsa gu6ao Jezus vu prilikaj 
Itistvi, i brezi priiik je nim nikaj nej gu6ao, da bi se spunilo, ka 
je povejdano po proroki govor66em: odpr^m vu prilikaj vlista 
moja, vo povejm skrita od za66tka svejta; — preS: trpl. 85 gda 
odpr6§ roki tvoje, nasitijo se z dobrim, bar. 47 6i odpr6§ ali 
nej tvoja viista na tu^no toibo, na ves^lo spejvo, on eta zaslfSa, 18 
tak ti n6 vu klono zapr^S? — pre: klizm. 6 i odpr6 vUsta 
3voja, v^io je je, 11 triipajte i odprd se v4m . . trllpajoudemi se 
odpr^, 105 vs&ki samec ki odpr6 utrobo, sv6ti gospodna bode 
zvAni, nagfl. 158 poMsi se popovj6 odpr6 i evejtide se ves^lo raz- 
piisti, 113 pura perouti v zemlou opr6, 156 listje zeja se vkUp 
zapre, gon. 35 dv6rca zaprd; — premo: nagfl. 81 ^i dveri i 
obloke gori odpr^mo, 183 6i v zelezni kAhlaj ogen gori i takSega 
hfpa sopi zateknemo, ali z etak tAlom zrak vo zapremo, ogen 
vgjisne ; — p r e j o : kiizm. 40 gospodne, naj se nama o6i o d p r d j o, 
nagfl. 91 od se nim (ma^kam) li na dev^ti den odpr6jo, gon. 93 
vsaka vdsta se na molene gospouda ndbe i z^mle odpr6jo, 147 
6i ga staviti sd^jo, zapr^jo ga. 

stbre: strem: kiizm. Ill meSter, cejlo nou6 smo delali i nikaj 
srao nej zgrabili; ali na rej6 tvojo rasprestrdm te vl4k; — 
8 t r e 8 : kiizm. 212 gda si wlkdi bio, sam si se opa§livao i §ao si 
kama si steo, gda pa ostaral, vO rasprestr^S rok6 tvoje i driigi 
de te opaSiivao i pelao kama ne boS St^o; — stre: nagfl. 112 
puran gdate r^p na okrouglo vo razprestr6, 113 puran perouti 
dot^I razprestr^, 158 one prizov6jo svoje liiblene roditele i brate, 
da se i tej srdee na radost razprestr^ nad lejpim sAdom uihovi 
trildoVy nag. vog. 9 ioulsko osnuvlane sevo razprestr^ na vse 

2 



18 M. VAI-JAVEC, 

vrihe n&vuka; — 8tr§ j o: nagfl. 164 gdare i^o na trlici zosejkane 
konouple inekejSe grAtale, vo je na rosou r a z p r c s t r e j o. 

V b r e : v r e : dain. 193 kda z a v r ^ jesti je, bar. 30 mo§t po 
kratkom vrejmeni vo z e v r e. 

2 b r e: z r e : trpl. 16 gospoud je p o z r 6 vu ne^amiirnosti svo- 
joj, nagfl. 94 eSce ednouk je dobro zgrizd i tak pA doli p o z r e, 
140 krividen zukavec jezero pravi^ni' po^r6, gon. 38 uzora pozre 
add triidov du^nika. 

pbhe: pSe: kiizm. 122 erd6 JezuS: Sto se me je dotekno ? gda 
bi pa vsi tajili, erce Peter i ki so i nim bill : meSter, lildstvo te p § e 
i stisk^va (dain. 192 kaj srp zne, stopa p.^e, ogen zge ino te gda 
zavr^ jesti je? amo je smjeStena ova osnova radi pSeno, pfieuica). 

t b k e : t ^ e : gon. 22 pAvuk t ^ (^ , nag. vog. 83 tkAlee t ^ e (ji 
tak&cs szo) ; — 1 5 e j o : nagfl. 102 vsako leto pob(5rajo (bice bilo : 
pober6jo) z mene vso odejvko mojo, z &tere samim sebi t c v] o pre- 
cimbno odetel svojo, 164 etc po torn oglavejo i od vse nesnajge 
o^fstijo, spredejo i set66jo, platno pa splajjljo. 

zbge: ^ges: mol. 69 da vu nami ogjen tvoje lUbavi vuzges, 
bar. 8 pri nem (ogni) z a z g e s se ; — zge: nag. vog. 20 ogen 
2 g 6, mol. 274 eti se bogatec pede, eti se i b&rzon zge; kiizm. 69 
je li se Zii to vuzg^ svej^a, naj se pod merico dene? nagfl. 68 
on je nej znao, kaj se nej prav siiho senou spllsti i v u z g 6 , 1 74 
na ogni se (fveplo) z lejhka razplisti, z lejhka vuzge i gori, 177 
ka za lasnost mk zveplo? kaj se vuzg<^ i gori, kiizm. 5 steri m;i 
veja^o vu rouki svojoj i s6isti gi\mno svoje i vkiip spravi pSenico 
svojo V ,skegen' pleve pa zezge z nevgasenim ognom, 26 liki se 
pa spober6 te koukol i z ognom se ze^g^, tak bode vu skond/l- 
vani etoga svejta, trpl. 38, ki bojni konec vrze po vsem svejti, 
zl&mle lok i store dardo, zejzge koula z ognom; — zgejo: trpl. 
59 doli ig6]o vsa sveta mejsta boza vu drz^li, nagfl. 163 z zita 
i palinko zg^jo, kllzm. 7 niti ne vuzg^jo posvejta, 177 takSe 
skopaline, Store se vuzg6jo i gorfjo, se gore^e zovdjo, 189 bliski 
se gdate vu groznom plamni doli vriejo i vu viSe 8toj^6a dugoviCna 
vder6jo i vuzg^jo, ali spoterejo je. 

Osnovu cvbte vidi sprijeda pod p). 

Y) '^ kajkaiUlni 

poluglasno u osnovi biva e ili ispada. u biva e u osnovah jhme, 
tbre i zbre, u ostalih ispada. To je e kratko te ima ", rijetko se 
produ2uje: z^mem, t^reS. Ipak b biva i a\ perg. 5a vzamu. 



PRINOS K NAOLASU U (nOVO).SLOVBN8KOM JBZTKU. 19 

j 1. m e dolazi sloiena s prijedlozi ; v z e in e : vzSmem, vzemes, 
vzeme, vzeinemo, vzemete, vzemeju i vzemu: math. 2, 3, 63 po- 
klara ju mijde, vzemc ju na pl65a svoja, 2, 3, 47 koji zarad svo- 
jega dobro^instva k stolu gospona vu blazenoj vekivednosti vze- 
meju se, kemp. 115 slepote v p4met ne vzdmu, itd. Tako i: 
odiieme, zneme. — Slozena s prijedlogom pri glasi i tuj : prime: 
prim em: kemp. 220 zapovedaS, da nevmrtelnosti hr4nu prim em, 
233 ti ho^e§ da te p r i m e m, 235 ako mi ne dano zaj^ti iz punosti 
zdenca niti tia do sitosti piti, prilozim vendar viista moja k lukni 
nebeske cevi, da kon^emar malu odonud kaplicu p r i m e m za okre- 
piti zMu moju; — prime §: kemp. 105 dober je toln^d da, kada 
zazgiinosti dtiha primc§, premislis kaj bude, kada svetlost milos^e 
otide, 116 treba je ze vsema da se pravdenoga samoga sebe za 
niStar drz&iia primed, ako ho6e§ proti tela i krvi prem&gati, 146 
gda ti se prilika nam^ri i poprimes jii, ono is to najdeS kaj si 
bezal; — prime: petr. 142 vsaki on koteri ostavi hi^u ali brate 
ali sestre ali otea ali mater ali zenu ali sine ali zemlo za ime moje, 
sto krat toliko prime, kemp. 200 milo§6a rada posel prime, 231 
dragoga svqjdga poboznum pametjdm prime, math. 1, 1, 23 dobre 
vu vekive^nu blafenstva pla^u prime; — primemo: gasp. 1, 
517 tri zroke na nas navuk kruto hasnovite primemo: — 
primu: petr. 102 gda pomerikate, primu vas vu vekive6nd pre- 
bivalis6a, mat. 108 milosdu za miloS^u primu, 220 rad tvoje r^fi 
prifm}em iz ust tvojeh, da se dvrsteje primu v srdcu mojem, itd. 
itd., math. 1, 1, 198 ako rukovet po^etu od zgora pop rim u. Slo- 
zcna 8 prijedlogom pre glasi p r 6 j m e : petr. 38 i ev. tirn. 35 ako 
si b6zi sin, pusti se dole . . ar je napisano, da je zapovedal andelom 
svojem od tebe, i vu nike pr^jmu tebe; tako i ndjmem, zdjmem. 

tere: gadp. 1, 579 devet ddn vu temnici zaprta listor da z gld- 
dom zat<jre se ona vender jaka i rumena je zadiivana, mat. 62 
vu hize ove bude prokletstvo, doklam vsa zatdre se, 68 poklam 
vas zat^re, 447 bog na te pusti gMd, doklam te zat^re, 491 
da se ves spomenek obsanostih vudineneh vu pameti z a t ^ r e, itd. ; 
— terej u : vran. rob. onda tdr ej u Ikn vu trlice, 1, 145 mat. 465 
sacramentum s. pokore iz dveh zrokov je naprav|en: da se zat^ 
reju i izbrisu iz du§e grehi pre§estni, da se ob^uva potlam duSa 
ista od drugeh grehov; — teru: kemp. 180 sinko, naj te ne 
vteru trudi, koje si zaradi mene priel. 

zere: mat. 509 prestanete zlo 6initi, ar ako ne budete prestali, me6, 
palloS vaa p o z d r e ; ne velli : m46 vas prebode, nego vas p o z d r e. 



20 M. VAUAVBC, 

Gubitkom poluglasnoga bivaju osnove jednoslov&ine, i slozene 
s prijedlogoin mogu imati naglas i na prijedlogu: po^nein, razpne, 
vran. rob. 1, 121 napnu, 1? 10; n^pnem, pondrem, obstrem, zAprem, 
v6zgem: math. 1, 1, 197 po^neju dvojiti, gasp. 1, 525 slatko 
zddne labudu popevati, mat. Ill ni jeden znati ne more, da tak 
vdmre, math. 2, 3, 64 koja zena, imaju6a deset sedmic, ako pogubi 
jednu sedmicu, ne viizge li sve^u? 2, 3, 153 da se na oguu z ezge, 
v^geju vran. rob. 1, 208 itd. AH dolazi i na nastavku naglas, oso- 
bito u 3. plur. : gaSp. 1, 549 od nega po6nii prositi pom6^, 1, 421 
primu 8. mu6enika i po vulicah varaskeh drCeS navladiti z a d n u . . 
kojega na ruke dodignu i zvan v4rasa po lehkb nositi za^nu, 1, 
624 vu 6^sti ovi redovnidki po8tav|eni zadnd re6 bozju nazves6ati, 
1, 395 duvAri vuzu odprti, 1, 509 odprd prsi hegove, 1, 526 
naj se zaprti odi moje, 1, 530 biskup sede na posteji, kojega vse 
device o b s t r ii, mat. 627 gora Vesuvius na dalekom orsag i lezeca 
mesta zatere i zezg^ (= zezge), gaip. 1, 493 veliku grmadu 
vuzgu i 8v6tu devicu na liu hite, mat. 260 ova jesu vrazie one 
iskre, koje po vetru skusavana noSene vuzgu v srdcu velik pogor 
(a 265 naj se znutra i zvana turna drva naloze, v ti z g u i tak turen 
zg6ri), perg. 121> zezguu. — Amo ide i osnova dbte koja glasi 
Ste a pi§u ju 6te : Stem, stes, §te . . stu. Nu 6e§ce rabi §te od steje : 
Stem, a i Stejera ; — pak ihv mando : zvem itd. belost. 

Osnova kune glasi kiine, kad Sto i ktine; krist. 112 ako koi 
malovredni blaznik nu kune; — kiinete: math. 2, 2, 220 krivo 
je ako vi zbog pl46ana ddde ktinete i preklinate, 2, 3, 115 neiz- 
memo kunete; — kunu: zagr. 4* 27 ako me heretniki i Zidovi 
kuuu, za to use ne maram, 5^ 36 pojte med Turke, Agarene i 
vse druge pogane, glejte, ako se oni imenom svojeh malikov kunu 
ali prisezu, 5^ 70 koji sami scbc ali blii^ne svoj^ kunu imenom 
bo^jem. 

d) Osnove od dvije slovke, kojim nastavak e obi^no 
li svih osobah do 3 pi. ispada ili ga ni imale nisu. 

Take su osnove : bodeero, dadedare, gredeire, jede, edere, 
jese esse i v$de scire. 

1. Osnova bode (bade) rabi i potpuna u sva tri narjedja te ima 
u sva tri narjedja na podetnoj slovci potisnuti naglas, u kranStini po 
najviSe ", a u ugrskoj slovenstini i kajkavStini naj 6e§ce ", ali i ": 



PBIN06 K NAGLASU U (nOVO)8LOVBN8KOM JBZIKU. 21 



sing. : 


plur, : 


dual : 


bodem i b5dem 


bodeino i bodemo 


bodeva i bodeva 


bode§ i b5de§ 


bodete i b5dete 


bodeta i bodeta. 


b6de 1 bode; 


bodejo i bodejo 
bodo i bodo, i 






bojo i bojo; ri 


jetko: bod6. 



bodem: rog. 311 jest kri^a 8prem|al na b6dem, pre§. 39 
hiSo b6dem ti ogrildil; — bodes: §krin. 338 nc podaj se na 
tezko pot, de si ne b 6 d e § sam sebi spodtiklej nastavil, Gregor^ic 
115 pr^dno ti odpade evet, prah b6de§ in pep61; — bode: preS. 
107 dih prve sapce b6de odn^sel t6, levst. zup. 69 golo domo- 
vinstvo si kdo pridob6de tudi z druga^nimi dog6dki; — bo- 
dete: sch5n. 284 izveli^ani b6dete, kadar Vas bodo ludie sovra- 
zili; — bodo: Skrin. 2 aku te b6do gr§§niki perliznenu vabili, 
ne vdaj se nira, 4 tkdaj b 6 d o ony n^ me klfcali inu jih ne b6m 
vslisala, ony bodo zg6daj vstali inu me ne b 6 d o nu§li, ony b 6 d o 
tadaj sad svoje p6ti j§dli inu bodo od svojih sv§tov nasiteni, itd., 
preS. 123 razujzd&nim b6do mdje p6smi prened6lzne, levst. 2up. 
149 i^upani naj tak6j pot^m, kadar od polfti^nega okrajnega obl&tva 
dob 6 do zap6ved nabirati vojdSke koiie, poprivijo konski popis 
lAnskega 16ta; ti sodei y6m da ne pozab6do, kar sami 2ivo 6u- 
tijo, s kolikSno muko 6lovek na slovenski jezik prel&ga uradno 
nemSdino ; — bojo: ravn. abc. 79 gumbi ali pucki na sukno in 
kami^olo se per gumbarju dob6jo. — U ugr. slovenStini : bodem 
i bodem, ovo zadne veoma 6esto dolazi, ali se ni^im ne bi|e2i: 
predge u let. mat. 1877, 106: rad boudem se hvalo vu moji ne- 
voulaj, 112 di z Ittdi ino angjelov jezikmi boudem gu^o, llibez- 
nosti pa ne imam v^ineni sam kak med brine^i i^i boudem meo 
prorokiivane i vse skrovnosti boudem znao ino vse znanosti i 
boudem meo vso v6ro ka brig^ boudem prin^So, lubeznosti pa 
ne bom meo, nika sam nej, predge : od Sterih b o u d e § etak pravo . . 
— bode: predge: vrejmen je kratko i vsigdar boude kra6i§e; — 
bodemo: predge u let. mat. 1877, 114 ka boudemo ^inili? — 
bodete: predge : tak sodca se ne bodete bojali, nego z veselim 
talom te na soud bozi §li, ne boudete z gneSnim slugom pra- 
vili: ka boudem ^inio? — bodejo: predge u let. mat. 1877, 103 
naj eta ouzdale^ od nka boude jo, 108 David prepovedo svojoj 
driihi, naj Nabali nikakSega kvara ne ^inijo, es^e nemi na pomou^ 
iuo hasek b o u d e j o , 114 ^i ga tak nihamo, vsi b o u d c j o vu 
D«m vOrvali ; zdaAi krSdanje teda b o u d e j o trpeli. — b 6 d o : 



22 M. VALJAVBC, 

predge u let. mat. 1877, 114 za to i oni krSdaiije boudo ka§ti- 
gani, Steri rej^ bozo zavrzejo ; — b o d 6 : kiizm. 264 gda bi pa 
d^n bio, iiiki i^idovje so se vkiip spravili i zaprisegali so se govo- 
r6fi, ka ne bodou iii jeli ni pili te 61a, doke^ ne bujejo Pavla; — 
u kajkavStiui : b u d e § : petr. 39 ova vsa tebe dam, ako poklck§i 
bdded molil mene; — bude: petr. 16 ho6e biti, da Herode^ 
b fi d e iskal dete na negovo pogub}ene, gasp. 1, 331 ali kak dugo 
to bude trpelo ? — budemo: petr. 82 ako gdo mene Jubi, r^^i 
moje obdrzaval bude, i otec moj nega jubil b ti d e i k nemu pri- 
demo i pri nem stanuvali budemo, gasp. 1 , 488 hasnilo takovem 
bude, ako z apoStolskem duhom spodobne priproS^^ke uagov^rjali 
budemo na glas moliti, 1, 663 koju ako 6inili bddemo, nam 
neizgovornu hasen uapravimo; — budete: petr. 3 gda budete 
videli ova se diniti, zn^jte da je blizu bozje kra}estvo, 13 ovo ja 
posf)em k vam proroke i miidre i vu pismu vu^ene i zmed nih 
budete r^zali i na krize razpinali, i zraed nih b li d c t e bi^uvali 
vu sinagogali va§eh i b li d e t e n6 pregaiiali iz varasa vu varas ; 
— b u d u : petr. 3 ar se b li d u gibale j4kosti nebeske, i onda 
b u d u videli sina Clovo^jega idd^i vu oblake ; itd. 

Ali obi^no otpada nastavak e a pred nim i (/, koje ispred t moze 
i ne ispasti nego se promijeniti na s pa glasi u kraiistini i kajkav- 
itini ovako: 

sin(/.: plur.: dual: 

bom, bum bomo, bunio bova 

boS, biiS bote, boste, bote bota i bosta. 
bo, bii [bOdo, budu] 

b 6 m : schon. 164 aku jest ne bom na negovih rokali vidil 
znamiua t^h ieblou inu ne b 6 m poluzil nioj prst v tu mejstu teli 
2^blou inu ne polozim mojo rok6 v negovo stran, taku jest ne ^em 
tiga verovati, skrifi. 4 se b 6 m tudi jest k vaSimu pogubl('*iiu sme- 
j4la inu vas b <5 m osramotila . . tedaj b6do ony nk me klicali inu 
jih ne b 6 m vslisala, itd., pres. 15 hodil p6ta b 6 m tcmotne, 21) ak 
je blizo tista c^sta, b 6 m pejAla se s teboj, 30 jez pop^Jem se kje 
V Brno sntibit Jiidne kr§cne, b 6 m perzenil z zeno ^rno pt'nezov 
na m^rnike, itd. ; — b 6 § : Skriii. 5 aku b 6 s na modrost klical, 
aku je b 6 8 kakor dbukv jiskal, tadaj b 6 s zast(5pil gosp()dovi strali 
inu boS spozndnc bo^je nJiSfil . . ta krat b 6 s pravico spoznal, \} 
kadar b o § sptil, se no b 6 s bal, ti b 6 § po^ival, itd., pre.^. 20 ak* 
bi ziv(5la vikomej, kar si mi b'lii, ne b <5 § napr6j itd. ; — bo: 
SkriA. 1 m^dfer, k§r b 6 slisal, b 6 modrdjSi postal, inu kattjri b 6 



PRINOS K NAGLA8U U (nOVO)8LOVBN8KOM JBZKU. 23 

zast6pil, b 6 V stdni viiati, 4 kadar b 6 t6 6ez vas priSW, kadar 
vas b 6 iiadl6ga na nAglim obMa inn b 6 pogubleiie kakbr vihar 
perdrlu, kadkr b 6 britkost inu tez«iva 6ez vas pri^la, tkdaj bodo 
ony n4 me klicali, itd., pre§. 11 ak h6^e§ de jih s^nce pom6ril mraz 
ne b6^ saj n& me se oz^raj, 15 vriiil b 6 se prej^ni ^as: hddil pota 
Wm temdtne, k^mor srece b 6 togotne gnal nemili me ukkz, m6ja 
stiira Jtiba b 6, b 6 potrpe^jivost mila zv^zo z mkno ponovila, 39 
ako b 6 § per okni st^la, k^dar memo hodil b 6j ak po n56i govo- 
rila ino z nim vasv^la b 6 §, hiSo b6dem ti ogridil, z(dal zid bom 
kr6g in kr6g, spdstil b6m ok61i hiSe sultana da l&jal b 6, itd. jap. 
prid. 108 6e tvoj blizni d o b 6 eno sr^^o ali slu£b6, kat§re si se ti 
troStal; taka za<^ne tebi srcQ t\^\, kug. 48 v ^asih se Jim na ko£i 
vun spahne, to je (zivina) garje, grinte ali bodence d o b 6, kor. 2, 
H3 pila mrzlo bom vod6, ki v 6rni gori se d o b 6, preS. 17 sdma 
sodila si pr^d me nemilo, s^ma me zm^ram §e s6di§ ojstr6; pr<ivijo 
veudar de sMbo pla^ilo, kd6r me pri tebi zat6zi, dob6; — bomo: 
skrin. 2 my bomo vse ilahtne re6y na§li inu b6mo naSe hiSe 
z ropam napolnili, itd., preS. 1)7 deb^lo po gorj^nsko jo zar6bi, vsi 
b6mo tvojo &ist na glas trobili, 159 prek6sili res b6mo vse iia- 
r6de, itd. — bomo: rog. 382 tajsto bomo zaslui^ili, ^e mi bomo 
volnu prenesli bridkusti; — bote: Skrin. 3 kaku dolgu b6te otro- 
eio lubili? pre§. 138 bil^ so v strJhu de jih b6te zani^v&le, kug. 
12 od t^ga zberana pride, de lypo zivino v va§e hl§ve dob6te, 
120 de V takili uesr§6ali vsaj k6ze vaSe zivine dob6te; — botS: 
8ih5ii. 199 kruh bote jedli, rog. 123 dastite Mario in bot6 vidili 
nad vami r^jsuyco tfeh zgtarnih bes^di; — boste: kor. 3, 58 kaj 
se b6ste pogledvAli, ki bi radi ni6 ne dali? Gregor^ic 114 saj 
b68te vsi prisijeni vkloniti. smrti vrat . . vi b6ste prah, pepel . . 
prah b68te tudi vi; — bova: preS. 117 na pos6di v zldtih 6rkah 
slAva se bo br&la od nar6da do nar6da tvojiga im(?na, 'z n^ svitl6ba 
bo gor^la se ta krkt ko b6va unstran Kitronov'ga br6da; — bota: 
rog. 402 kir sta vfejdela de ^e na b6ta iz Jezusam trpila, I6hna na 
bota prej^la, jap. ev. 84 aku b6ta dva iz vas eiie misli na zemli, 
kar koli b6ta prosila, se jima bo zgodilu, 87 za t§ga v61o b6 6lo- 
v^k o^§ta inu mater popustil inu se bo svoje zene drzal inu bota 
dva V enim m§si, 96 pojdita v t6 vas, kat§ra je proti vama inu 
zdajci b6ta iiaSla eno oslico, skrin. XXX I za zdaj b<5ta pogl§- 
dala, 6e judovsku kard(^lu kaj sadii nosi, 112 aku b6ta dva vktip 
sfiila, b6ta eden drugiga gr§la, 290 gorisi jc tat kakbr na laz§ 
nav&jen dlovek: oba pak bota pogubleue za dejlez prejc^^la, ravn. 



24 M. VAUAVECy 

ber. 14 nikar ne j^jta od i^Oga, sicer b6ta umrla. O, re6e kada 
na to, ne bota ne umrla, §e le prav spreglMala b6ta^e od nega 
okusita. Enaka bota bogu in v6dila b6ta dobro in hudo, pres. 41 
stdri 6&i se bo pntskal, gl^dala bo mdti ^ddno: milo p^nezov po- 
sMla, dokaj b6ta mi naukov, 131 Kupido t( in tv5ja l^pa st^rka, 
ne b6ta dd)e me za n6s vodila. 

Taj je oblik 5esto i bez naglasa, tako 6esto kad rabi za tvorene 
futura: j^del bom, j^dli bomo, Sla bota, itd. Ali i tuj drzi naglas 
osobito ako stoji pred glagolom komu ^ini futur, ili ako sUjedi iza 
nega iza jedne ili vi§e rijedi : bomo ga pili, pili ga bomo, prisel ne 
bo, itd. — U govoni skracuje se i taj oblik i to u kranStini iza 
rije^i na samoglasno bom biva m: jaz gam nosil; b6§ biva v§: 
ti gSLvS nosil; bo biva v: on gay nosil; bomo biva mo: mi ga 
mo nosili; bote biva vte: vi ga vte nosili; bodo bojo biva 
V d V ] o : onT ga v d o (vjo) nosili ; b o v a biva v a : mi dva ga 
v a (ili ga va) nosila ; b o t a biva v t a : vidva ga v t a nosila. U 
ki'iizi toga nisam naSao. U ugrskoj slovenstini dolazi : mo, d e s, 
d e, mo, t e, do; v a, t a ali bez naglasa : jas m o nosio, ti d e s 
nosio, ipak deSce boS nego de§, on d e nosio ; mi m o nosili, vi t e 
nosili, oni do nosili; miva va nosila, vi va ta nosila. Tako dolazi 
i u knizi a govori se i u bli^noj otajerskoj. 

Na gorickom Krasu glasi : bom (b5n i bn), b6§, b5 i bii ; bomo, 
boste, b6ju. Svi se oblici mogu rabiti enkliti^ki, u singularu u vi- 
jek, a u pluralu lahko 6uvaju svoj akcenat. Singularni se oblici 
mogu nasloniti i na rije6 koja ide iza I'lih; pluralni duvaju svoj 
naglas kad dolaze izreci na ^elu, n. p. boSpisow? scribesne ?, * niim 
pisow i nabm pisow non seribam; bomo piseli seriberaus, nabomo 
1 na bomo piseli non scribemus ; naboste piseli, na boste piseli, nii- 
boju pfseli i na boju piseli. Uplivom naglasa izreke ne rije^i nagla- 
§uje se i b 6 S, bo, b d s t e, kad se komu sto ukazuje ili grozi : bos 
pisow = wirst du dich endlich an s schreiben maclien ? boste pa- 
metni? = seid doch geseheit! — Na Pon'ikrah glasi: bam, bas, 
bu<5; bama, baste, bada; bawa, basta; a u Kobaridu ima iza b 
osim 1 duala kratko u te glasi: bu6m, buds, bu6; bu6mo, bu6te, 
budjo; bbwa, bu6ta. 

Osnova d a d e glasi d a prosta i slozena te se u krangtini ovako 
naglasuje : 

dam dAmo i darao djlva i davii 

dAs daste i dastc; ddsta i dasta. 

dA, dad6 i dad^, 



PRINOS K NAQLASU U (nOVO)sLOVE^SKOM JBZIKU. 25 

u kajkavStini glasi :, dam, daS, da, damo, d4ste, dadu (dad6). Evo 
primjere iz knige. 

dam i d E m : ktizm. 38 ka bode pravi^no, d a m vdm, petr. 32 
kaj bude pravo, d d m vam, 39 ova vsa tebe dam, ako poklekS 
bude§ molil mene, 159 tebe d & m kju^e nebeskoga kralevstva 
kemp. Ill kaj ti ddm za vsa ova jezera dobra? — da§ i daS: 
SkriiK 15 moj syn! za kaj se d&§ eni ptuji zapeMvati, 317 Mbi 
blizniga ; aku pak uega skrivn^sti na dan d it S, ga ne b6§ spQt 
dobil, traun. 261 vse stvary d^kajo od tebe, de jim dA§ j§d ob 
pr.ivim 6asu; ako jim ti d ^ S, pob§rajo, preS. 122 al ve§ de ti ga 
vn6ma§, ti mu pi^vski ogeh daS? prijatel 1878, 1, 38 za koliko 
ga o d & § ? trpl. 48 dni na dni p r i d d § krAli, — da i da: Skrin. 
22 ali ne d a razvtimnost svoj glas od sebe? 36 nor^c zdajci svojo 
jezo na zndne dd, ravu. 1, 47 en kup lepili besedi mu d d, 2, 172 
stori, de se v^^iga kaj se misliti ne da; pre§. 23, 83, 89 nagfl. 
118 mUha ne d a po^inka doveki ; petr. 79 jeda mu mesto ribe 
ka^u d a a ? . . ako mu i ne d & za to, kaj mu je prijatel, niulih 
ap. 173 prvi Adam na vrtu je dal po^etek betegu i smrti, adda 
je pristojno da drugi Adam d §i po^^tek vractvu i iitku, 476 mo- 
limo boga, da nam on d d kaj prosimo, kemp. 276 dajte i d a sc 
vdm, mat. 567 vu^ge se vu vas jedna tak velika greha odurnost, 
da sama r^c i spomenek negov vam strahotu doda, jap. ev. 17 
\>6ii hitru dobrovolen tvojmu zuprniku, de te ne izik sodniku, 
ravn. 1, 116 skbrej ne zamore bog hudobnih ojstrej strafati, kakor 
de jih nih lastni voji i z d 4, 2, 258 kra} se je razsrdil in trinogam 
ga i z d i, 2, 264 6e vse nad nami m6 ne z d d, JezuS bo potlej 
perv6|il, de naj se nam zgodi, kakor seje nerodovitnimu figovimu 
drev^su, §krin. 52 ve6 z d a posvarjene per enimu razvumnimu, 
kak6r stu vdAreov per n6reu, mulih ap. 230 dojde da duSu pro- 
kletu na veke duhom peklenskem izda; ravn. 1, 134 prisel 
v Sihem je Gal, ptuj dlovek, in n a v d *t jih se z v^^im pogumam, 
2, 54 misel v nebeSkiga odeta ga vsiga n a v d 4, §krin. 55 boga- 
tina premoiene je mestu negove mo6y inu iiega kakor mo&in zyd 
okoli b d 4, 379 vod6 kakor z enim okl§pam o b d 4, ber. 164 
obiSd sdpe, kt^ri na§o z^mjo o b d d, se imenuje zrak, pre§. 190 
neb^ski z6r obdd obli^je milo, klizm. 54/23 55/19 ravn. 1, 157 
David kar je pemesel hitro odd 4, petr. 181 spodobno je neb^sko 
krdjevstvo kin^u na po|e skrivenomu, koga Clovek nased§i skrije 
ga i od radosti zbog nega p<5jde te o d d a vsa kotera ima te kupi 
poje ono, ravn. 2, 189 kdor ko| Se t<5j5knimu komu, ktiri v md 



26 M. VALJAVSq, 

verjejo, pozirik mrzle vode p o d A, iie bo mii pozablena, ber. 74 
bog Jozvetu zapov6, de iiaj se sr^no v boj p o d a, pres. 54 pri- 
jazno kup^c mu rok6 p o d a ; petr. 79 koteri zined vas kruha prosi 
od otca, jeda mu p o d it kamena ? gasp. T, 318 vsa ova za nikaj 
je dr^al, ako 2ivlene ne pod& na muke za |ubav JezuSa, 341 
cesar zadne p o d li dopitane, 395 jeden zmed temnice strazAnov 
gl^s ov istomu DaciaDu p o dd, 451 za tem jeden zmed nih p o d a 
vu desnu ruku Ivana knigu jednu, jap. ev. 62 grtj inu p r e d A 
vse kar ima, krist. 81 kaj bi ^inil, da bog tebi vu ruke tvoje e<5- 
loga sveta ravnane p r e d k ? levst. 2up. 1 1 kdor svojo imovfno 
preoddA komu druzemu, ta naj stopi iz odbora, ravn. 1, 22 
bog mu h kruhu tudi vina p e r d A, ga§p. 1, 651 sluii^em meni 
p r i d ^ se ime novo, ravn. 2, 202 vesel gre, vse p r o d it kar imk, 
gaSp. 4, 980 vse pohiStvo razprodsl, Skrin. 40 kat§ri se svar- 
jenu V d A, bo k cfasti povzdignen, 47 kat§ri se svarji'ru v d ji, je 
gosp6d svojiga srcd, ravn. 2, 70 z vojno pokorSiiio se (Jezus) v vse 
v d A, kar bog obme, ber. 16 se brata vmoriti ga ni groza, kdor 
se nevoSjivosti, sovraStvu in j^zi v d A, ravn. 2, 91 kako vender 
napuh in nevoSjivost ^love§ko srce zakrkne in z a v d a ! — d jI m o : 
prijatel 1878, 41 veC se ne dAmo za nos6 voditi, ravn. ber. 12 
apostejni so nam nedejo v praznovane postavili, de naj ta krat od 
dela jenamo in naj se k b6zji slu^bi z vso pob6^nostjo p o d 4 m o, 
gasp. 1 , 447 ovak dobru vu nebo p o d & m o duhu, mulih ap. 105 
za kaj jestvine kri^amo ? za to da jestvinam vekSu svetost z a v- 
d&mo; — damo: jap. prid. 2, 25 my ra^nimo, de suio vsi 
gor§^i od ajfra inu si v t§m samy prav d a m 6, 2, 249 le to zna- 
mine svetiga kri^a, kateru my negovimu delu d a m 6, se ti pre- 
k!§ti hudid nimas nikoli podstopiti k nedasti storiti ; — d A s t e : 
kor. 1, I de sarai je nam ne d A s t e jo po sili vzAmemo, mat. 
539 ah vi sredni, ako vas p o d A s t e ovomu s. zvrSenu ufana ! 
403 da k vaSem molitvam p r i d d s t e p6st ; — d a s t e : jap. 
prid. 1, 294 6q. ti vb6gi post6pajo, taku ste vy bogati inu prem6zni 
t^ga krivy, k§r jim ne d§la ne pom66i ne d a s 1 6, 2, 90 vy jim 
('asno inu v§6uo smrt dastd, 2, 157 varite se pak na viio teli 
nevsmilein'h te vboge Strap^eati, kadar jim en vinar almozno 
dast^, de so lejni ali tatj§ ali goluH. Vy bi jim to malu, kar 
jim daste, silnu dragu zarajtali z takimi nevsmilenimi bes^dami; 
— diite: prijatel 1878, 23 de mi ne ikie vdrstva, idem p«) 
sv6ti, mat. 346 dajte nemu nu, ali predi kak nu d A t c, vdinite 
kondemar ono kaj finite kupujud jedno zivinde, krist. 162 nemaju, 



PRINOS K NAGLA8U U (nOVo)sLOVKN8KOM JRZIKU. 27 

odgovorite 1 priddte da..; — dad6 (i dadS) : 6h. 5, 71 sami 

it' mi ne d a d e, kor. 2, 122 goriJnske dekl^ta so Smentan' Icpe, 

pa jerliaste lila^e za pirhe d a d 6, pre§. 73 dok6pan p6vic lezal jc 

zjutraj vrh zemjd, pokopat k tolov&jam beri^am ga d a d c, levst. 

zup. 13 pove ieje, ki.se ne dad^ ustno opraviti, 17 kar kediij 

Trocajo straiikam, da vselej d a d 6 vsacemu v svojo roko, 25 jajca 

]emati za t6, da se dad^ valit doma^im kuram, je dovojeno, 78 

naj se 2upan trudi vsak uciliiice razcv6titi kar se d a d 6, 99 zu- 

pani vsak zakon po svojej ob^ini dado na zndne ; perg. 8^ ako 

^ospoda kakovo imyenie komu gode na sluzbu na veke d a d ^ ali 

zavezu, 10^ gda n§ku peneznu sumu d a d §, 59 neplemeniti 6lovek 

ne more viSe nego na sto soldynov pryse^i, koteroga prysege 

Y plemenitoga doveka dugovani mesta no d a d 9, 5* koij grady 

svoyh lastyvnih gospodinou izdado, 21* ar su se navadili protiu 

bratie kruto hudi obieai pripeduvati v vallovani imyenia ili gda je 

komu zaloze ili gda se na veke d d a d 9 ; — d a d 6 i d a d u : 

kast. 209 le sera pertrucai vsak dan tvojc srce inu tvojc podutke, 

de raitingo d a d 6, 234 eni se naidejo, kateri vs6 svojo Senkinj^o 

8kaze 8 tem k^r veselu ne dad 6, rog. 379 ti v^eniki d a d b nc- 

ketere urzohe le tega, Skrin. 349 pri^tnu jc boije vsniilene ob ^asi 

oadl6ge ravnu kakhr obUki, kateri ob ^asu sASe dki d a d 6, jap. 

prid. 1, 108 tvoje beside dad 6 na znane tvojo zalost ali j§zo, 

itd., §krb. 1, 368 ktiri se lestni lubezni pop6lnama ^ez d a d 6 ; ovc. 

32 gospodari koji viSe ovcarnic* imaju, kruto spametiio vdn(^, ako 

li brave, koji se vu jednoj ov^arnice odhranili jesu, za pripus^ane 

prepelati d a d u, mat. 561 kak greh 6ini se, taki prevelika takaj 

zgubivaju se dobra i prevelika dohajaju zla, i jesu ona koja sem 

povedal i sudim da znovi^ n^ vu zavjetku pred o^i vaSe postavim, 

da tak vkup jedinana zdrzane i tvrdnost liasnovitu vam d o d a d u, 

rog. 4 letii praesvetu Jezusavu srce jv enu zihcrnu mesta usem 

tem srcani, katera sc nemu izdad6, jap. prid. 1, 214 kaj zdad6 

take visokc resnice per till velikih gr^Snikih ? kor. 1, 89 poslala 

je po fajmoStra, de jo s p v d 6, obhajajo, jap. prid. 1, 31 tcdaj 

ga §e le bole^ine in britkosti tiga pekla obdado, kast. 131 taku 

»e pergody tem, kateri se terau poielejnu p d a d 6, jap. prid. 2, 

277 res je, de se sploh ne p d a d 6 na tatvino ali r6pane, ga§p. 

1, 449 videri roditeli sina dobre pameti, vu skdlu k Libaniu ga 

podadti, 1,485 kade kalvinski predikanti apostolskomu biSkupu 

Werner ispiti podad ti, 1, 671 aldovnikJ bolvanski stanovit niipitek 

(^meroi nemu p o d a d u, mat. 134 nagovarjala je sine, da naj 



28 M. VALJAVEC, 

smrti lie be^^, nego ne naj p o d a d ti se dobrovojno, 284 naj se 
pridadti muke k makam, 519 ho^e da naM iiajmi k yo]e negve 
p r i d a d tfi se i pril62e, kemp. 308 nekateri se gori z d a d 6 inu 
izro6^; jap. prid. 1, 314 kadar se v eni fari ceM taki ludj§ znaj- 
dejo, bog hotel de ne, kat^ri z nih govorje^am inu zadr^anam 
enimu d§lu t§ 5§de Kristusove z a v d a d 6, ah, tedaj si ti vb6gi 
pastir vsmilena vr^jden, zagr. 4^ 74 mladi onak van izidu, matere 
pak smrt zaudadu, 4^ 136 smrti vekoveCne nam ne zavdadu; 

— d&j : ravn. ber. 93 ko so FiliS^ani med pobitimi Savla kra]a 
naSli, ma glavo ods^kajo in jo d&jo po dezeli prena§ati, kUzm. 
18 varte se od ludi, Ar v&s dAj o vii soudnice . . gda pa v&s t& 
d&j o, ne skrbte se kakda i ka bodte gti&ili, 23 velfm vam, kaj 
od ysAk§e milme rejdi, Stero koli llldje bodo gu^i, ra^un dk)o od 
Ae na soudni d^n, 267 k 5asi se je vlipao, kaj se nemi pejnezi 
d^j od Pavla, naj ga pttsti, 458 eti edno Stimo miCjo i zmoznosti 
i obldst svojo divj45ini d&jo, ravn. 1, 55 Jozefa izl^^ejo iz vod- 
n4ka in za dvajset srebmikov Tzmaelcam prod&jo, 2, 131 ki 
se bogti V resnico in v krepost vddjo; — ddva: kor. 3, 108 
jez in poli^ek se r/ida imiva, mi dva se r^da za mizo p o d d v a ; 

— d H s t a : ravn. ber. 197 strah in svarjene d d s t a modrost. — 
Na gori^kom Krasu: ddm, ddS, dd ; d^mo, dAste, d&ju ; u 
K b a r i d u : dam, dd§, dk ; dam5, daste, dajo ; dawa, dasta. 

Osnova g r e d e (gr^de) rabi samo krauStini. Dolazi i potpuna, 
nu do 3. pi. dosta rijetko, ovako : gr^dem, gr6de§, gr6de ; gr^»demo, 
gridetc, gredejo i gred6, pak gr6jo, gr^do, u gorenstini i gredd, 
grejS; gr^deva, gr^eta. Obi^no ispada nastavak e u svih osobah 
do 3. plur. a pred Aim za tim i d, koje se pred t obidno pretvara 
na 5 a naglas joj je ovakov: gr6m i grem, gr^s i grS5, gr^ i gre; 
gr^mo, grfemo i grem5, gr&te, gr&te i greste ; gr^va, greva i greva, 
gr6sta, grbsta i gresta. Evo nekoliko primjera iz knige. 

gr6dem: met. 221 grsdem, kor. 1, 42 fanti^i, dekli^i 
V taberno gred6, jez vb6ga sir6ta pa gr^dem dom6 ; — gr6m: 
schon. 169 jest g r 6 m k oCetu, jap. ev. 498 jest k mojmu o^Qtu 
grem . . za vas je b6lSi, de jest gr§m, ravn. 1, 47 odpravite 
me, de g r ^ m domu v svoj kraj, 1 , 76 g r ^ m, videl ga bom, 
1, 82 naj gr6m in kako Hebrfejko pokliCem, de vam dete doji, 
preS. 110 prevz^tno vihaS n6s, ko m6mo gr6m, itd.; — grem: 
ravn. 1, 41 odpravite me, de k svojimu gospodu grem; — gr^§: 
jap. ev. 30 gospdd, jest nisim vr^jdfen, de ti n6tfer gr§S pod niojo 
Btr^ho; 498 zdaj g r q m h temu, kat§ri je mene poslal, inu obedea 



PRiNoe K NAOLASU u (novo)slovbnskom jbziku. 29 

me ne praSa: kam gr§S? Skrin. 113 kadar v boijo hiSo gr^s, 

varuj tvojo nogo, ravn. 1, 40 lej jo Rebeko ! vzame§ jo in g r 6 S, 

ber. 25 ^e g r ^ S ti na levo grem jez na d6sno, 6e se pa ti na 

d^no obme§, g r 6 m jez na l^vo, kor. 2, 5 no sluga mladi, kam 

pa gr^8? — gr6de: rog. 1 1 kadkr ta jelen ali sma zasli^i 

Ii prvimu ta ruh, takd ostrmy inu se nekolku prestr4§i, kir pak 

dilej sliSi glas tajstiga, taku za^ne se za tern glasam obrddat, 

grede sam za t^m takd dolgu de pride na strel, 127 ta pamet 

telkajn g r 6 d e naprej tern drugem tugentam, kulkajn ta pogled 

tern drugim podutkam, 145 drz6 po pule eno e. procesio, iz katero 

sam gkoff grede iz s. r. tel^sam, 1 75 Maria vam usem gride 

naprej u dast^, 386 ta zadna je s. Cordula, kat^ra za useme 

g r ^ d e d tu mestu, 404 ta kir g r ^ d e, §r66a nb JezuS; kug. 32 

kadar se je (zivina) napila, taku jo pustite i\$, dvorigi taku dolgu 

okuli jiti noter de sama od sebe v hl§v gr^de, pok. 1, 27 po 

zdihbvani g r § d e oveselene, kor. 2, 48 in g r 6 d e si dev6jko 

zbrdt; 2, 72 sme jubi str6}at g r ^ d e in jel6ne in medv6de, 6h. 5, 

77 kar po zemji l^ze ino gr^de, od hudobe ne kaj pravit' v^de, 

preS. 49 Rozamdnda gride v kl6§ter ; — g r 6 : jap. ev. 55 tedaj 

on grQ in vzame k sebi s^dem drugih duh6v, 90 16zej je, de ena 

kamfla skuzi vuhu ene Sivanke gr^, kakor de en bogat v bozje 

krajl§stvu g r §, Skrin. 22 ne v§j, de nemu za iivlene g r §, ravn. 

1, 6 persfja sonce, dovek gr^ na d^lo, 1, 24 Se nekaj navukov 

g r ^ sem, 1, 31 Lot vstane, jima pri ti pri^i g r e naproti, 1, 34 

Agara gr^ pa zajide v puSavi, 1, 36 u^ite se, kaj gr^ h pravi 

v4ri V bog&, itd., preS. 86 in g r d ga fskat, klicat stre^^j, 101 t6, 

bratec, med u^ene g r ^ linguiste ; — g r e : pros. 24 ta g r b z nim 

vboj krvivi, 88 popustf posvetno r&bo orglar^ek in grfe v puS^vo, 

% B^me ki ti zasej^l si ga, £i gre v kUsje vesilO; 113 tim gr% 

SlAve pes&m Idjati; — gr^mo: schon. 56 h66eS li de grimo? 

71 pol^, mi grimo gori v Jeruzalem, 104 k^j ho^eS de grimo 

inu tebi pferpravimo jagne veliku no^nu j&ti? ravn. ber. 158 zdej 

grimo k rudstvu, kor. 3, 114 pojdi, gr^mo od stranf ; — gremo: 

rog. 648 za kaj my gremb 6 ta tempel? Skrb. 1, 369 sturi, o 

JezuS; de vupane in strah bodo na§i tovarSi, dokler v tem i^ivlenu 

proti veSnosti grem 6, kor. 3, 7 ko m^mo kriza mi gremo, vselej 

(mi) 8vet(i) krii stor'mb; — griste: rog. 310 grejste memu 

de se en krat na perpognete, 652 kadar grijste u c^rku, jap. 

prid. 2, 92 vas prosim, de vy en krat samy v s§ gr§ste, ravn. 

ber. 4 ko se molitev skondd, vstopite se po dva in dva v vrsto, de 



30 M. VALJAVEC, 

gr^stc, in kader memo nih gr6ste, se jim perklonfte, kor. 1, 
68 vi prav'te : gr^mo spat ob 6as', pa gr^ste lek dekl<5tam v vas ; 
— grestc: rog. 622 ludj^ pravijo od vas, de ob p.imet grest^ 
(ditaj grbste), §krb. 1, 151 vi greste v eno ptujo malikvavsko 
de^elo; — gred6: dalm. 2 hron. 20 ony gred6 semkaj, de bi 
nas viinkaj pahnili iz tvoje erbs^ine, job 21 za iiim vsi ^lov6ki 
gred6, job 41 se vkup drz<5, de narazen ne gred6, syrah 14 
vse minute ri^y morajo konfec vzeti, inu ty kateri i nimi rounajo 
tudi i iiimi tja gred6, daniel 11 katere kakor ena povudna sem- 
kaj g r e d 6, jezaia 30 katere pruti puldnevi g r e d 6, jerem. 4 va- 
rihi gred6 semkaj, itd., schon. 68 kir poslu§ajo inu gred6 tje, 
192 on gre pred nimi iiiu te ovce gred6 za nim, kast. oil. 116 
bug je dal pameti tako mu^ de, aku li dovek jo hoCc prou nucati, 
lahko preraore svoje sovraznike te iele inu svojo volo inu ta 6as 
yh kakor suzne na ketini drzati, de ne gred6 kamer bi hotle, 180 
nikdr samu od ludy se odtrgaj ampak tudi od teh ri^y, katere tebe 
ny6 an ne gred6, kemp. 29 my be mogli veliku ve^ myru imeti, 
ke bi se my v drugih ludy govorjene inu djane na meSali katere 
nam ni^ am ne gredb, 92 zadrzi se na ti zemli koker en romar 
inu ptuji, katermu m6 am na gredb ta opravila inu Safti tiga svejta, 
108 ony gredb malu kedej vuukej, jap. ev. 271 ne^istim duham 
zapovedujc inu ony gred6 vun, Skrin. 14 n§ nog§ gredo v smrt, 
27 de bi klicala t§ kateri po poti m§mu gred6, 96 kobilce kra|a 
nimajo inu vendar vse kmalu v tropah vun gred6, 110 vse re6y 
gred6 v en kraj, 167 k vam tedaj, krajli, te moje bes§de gred6, 
jap. prid. 1, 22 str§le gred6 vim iz negovih o6y, 1, 87 taku y§eo 
eni bogastvu, drugi gred6 po nih sl^pim nagnehi, 2, 76 ne gred6 
nigdar iz pusave, Skrb. 1, 4 zele so dobre, al kaj nuca, kir ne 
gred6 v diaiie, 1, 281 oni gred6 za Jezusam, 1, 395 le malo 
jih je, ktiri po tej (poti) gred6, ravn. 1, 29 trije ptujci se vzdig- 
nejo zdaj in gred6 na Sodomo, 1, 40 zdaj se le gred6, k ve^erji, 
1, 53 en krat gred6 Jozefovi bratje od d6ma, itd., ber. 5 po dva 
in dva v cerkev gred6; — gr^do: jap. prid. 1, 276 vsi le ty 
pridejo k sv^tim zakramentam, g r § d o k spov^di, nim se gr§lii 
odpuSajo inu gred6 k obhajilu, ravn. ber. 5 Se le po uki v cerkev 
gr6do; — grfedo: ravn. 1, 238 sunil si me v brezen, v sredo 
morj6v (!), zatbp me obdaja. Vse tvoje krnfce in tvoji val6vi grfedo 
^ez m^! — gT6]o: ravn. ber. 174 ne sliSijo oko} sv6jih k66 dru- 
ziga kakor vetr6ve hrumdti iz zveri rijoveti, kt^re gr6jo na svoj 
r6p; — gr6va: Skrin. 149 zjutraj vstanCva, de v vin6grade greva, 



PRIN08 K NAGLA8U IT (nOVO)8L6VBN8KOM JBZIKU. 31 

kor. 3, 36 pojdi, gr^va tjfe; — gr^deta: kpr. 1, 90 Marfja ('n) 
J^zus gr6deta po mene vbogo zdaj oM; — gr^sta: rog. 280 
zapov^j temu mladdnicu na tdga kdjna s^jste. Sejde le t&, grfejsta 
iiiu prideta u en gojzd, ravn. ber. 129 kader iz tempelna gr^sta, 
je Daniel po tl^h distiga pep61a natr6sil; pre§. 33 b6g men' liro daj 
posl^dno pr^d ko g r 6 s t a pred olt^r ; — g r e s t & : kor. 1, 77 5e 
se vzdigneta in g r e s t k. 

Osnova j e d e potpuna rabi danas veoma rijetko^ obidno samo u 
3. pliir. ovako : j6dem, j6de§, j^de ; jddemo, j6dete, jed6 i j^do, j6jo, 
j^dejo (schon. 454 snedejo), i veoma rijetko jede; jMeva, j6deta. 
Navadno dolazi bez nastavka e pred kojim i d ispada ili se pred 
t mijena na x^ a naglaSa se u kranStini : j^m, j6s, ]6y j6mo i jem5, 
j^te i jeste; j(5va i jeva, j^sta i jesta. Kad naglas nije na prvoj 
slovci onda u goreiiStini je glasi / ill jhi imo, JBva; iza rijeCi koja 
se samoglasnim svrSuje od je biva ./ : kaj pa j^te ? quid editis V mi 
jmo krompir, ili krompir imo. Slozeiia s prijedlogom .<? gubi ./ a 
meda s i e umece se n : snfem, sndS itd. U kaikavaca, je u singu- 
laru " mjesto ' a u pluralu samo ' na prvoj slovci, a 3. plur. glasi 
j^du i jedu; 2. plur. uz j^ste glasi i j6te. Evo primjere iz knige. 

j6m: ravn. 1, 40 dokler naro^ila ne opravim, ne j6m, 1, 43 
pojdi na lov in jed mi pripravi, ^e kaj vjameS, kakorSino v6S de 
rad j e m, 1, 274 dansi ne j 6 m in ne pijcm, dokler mi proSne ne 
dovolite, ber. 34 pdjdi na Ibv in ^e kaj vjames, mi jed napravi 
kakorsno v^S de rad j ^ m, abc. 34 kruh j 6 m rad ; — j 6 .^ : kast. 
cil. 101 za potr^bo pyeS, j 6 §, tudi za potr6bo se obla^i, ravn. 1, 
8 iiikar ne j^j, ^e j 6§, bos mogel vmreti, 1, 10 nikar ne j6j, Ce 
j ^ §, moreS vmreti, 1, 321 kraj bo menil, de maliSko darfno j ^ S, 
kiizm. 53 gde S66§ naj ti pripravimo da j e j s ? nagfl. 22 v Steroj 
rouki drzi§ zlico gda jej 5z nouv? 34 ka za takso jejstvino rad 
jej g, ka za s^d rad j e j § ti? kemp. kov. 228 ti prez potroS^na od 
priem|u^ega se j e § ; — j 6 : Skrin. 306 kdor mene j §, b6 §e I46en, 
ravn. 1, 11 Eva s^ze, ga vtrga in j ^. Tudi Adamu ga da in on 
ga tudi j ^, 1, 42 Ezav pers^^e, j 6, pije, vstane ter gr^ in mu ni 
mar prv^nstvo, 1, 43 Jakob ni ga spoznal, j 6 in blagosl6vi ga, 
ber. 206 zm6ren in trdzev je tisti kt<^ri le t61iko j 6 in pije, k6likor 
mu je tr6ba de svojo lakot in i^jo prei^ne; nagfl. 34 ka rad j e j 
ken? petr. 87 ki tfelo moje j 6e i krv moju pije, vu mene prebfva 
i ja vu i!em, 92 ov gr^Snike prijemje i i nimi j ^ ; gkrin. 379 on 
izj § gorr^, ravn. 1, 298 radi bomo vmrli, 6e vsiga B^ ne p o j 6, 
nagfl. 91 odraSena madka pojej i klihano hrdno, naj r^j pa jej 



32 M. VAUAVEC^ 

mlejko i mesou, jap. prid. 1, 264 gr§vinga je en Crv, kat§ri drfevti 
tiga gr§ha n6ter do muzga prej§, 2, 136 ne spravlajte si §acov 
tukaj na zemli k§r jih rbi s n q, skrin. 237 nik4r se v svojih mislih 
kakbr junfec ne povikSaj : de ne b6 ki nordst tvojo m6^ razdjdla, 
de tudi ne s n § tvoje listje inu ne pokon^A tvdj sad, ravn. 1, .297 
misliS de Bel ni ziv bog? ne vidiS, kojko sn§ in spije vsak dan? 
met. 280 en krbvldbn vinar deset pravi^nth uje; — jdmo: ravn. 

1, 250 kakor gre iei in sneg od neba pa ne spet nazaj, ampak 
zemjo poji in jo rodoviti in zelenf, de roduje s^tino seme in kruh 
^^ S^ Ji^^ ^> *^^o ^od' *^di beseda, ktera iz mojih list gr6, 2, 180 
judj6 j 6 m de zivimb, abc. 65 na nivo sdjejo o6e druge re6i ki 
jih jemo; nagfl. 34 gda smo la^ni, z vilstami jejmo; mat. 177 
kruh kojega j6mo; — jemo: jap. ev. 381 perpr^vita nam t6 
velikono^nu jagne, dega j^mo (^itaj jbmo); — j6ste: dalm. gen. 
3 bug vej, do na kateri koli dan j <5 s t e od nega, se bodo vaSe 
ocy odprle, ev. luc. 5 za kaj vy j 6 s t e inu pyete s colnarji inu 
z gr§§niki? mat. 572 ali j^ste ali pijete ali kaj drugo finite, vse 
k bogu i na hvalu iiegvu ravnajte (1, cor. 10) ; — j ^ t e : kiizm. 
113 za kaj s publik^nuSmi i grejsnikmi jejte i pi^te? — jeste: 
jap. ev. 276 za kaj vy s c6lnarji inu gr§§niki j e s t ^ inu pyete ? 
384 jest vam pferpravlam, kak6r je meni mdj o^e p^rpravil t6 kraj- 
l^stvu, de vy jest^ inu pyete p^r moji myzi; — jed6 (jedu): 
dalm. daniel 1 kateri od krajleve §pendie j e d d , jezaia 9 aku 
j e d 6 na lejvo, taku ne bodo sit-, jap. ev. 277 za kaj se Joanne- 
zovi j6gri po g6stu pdstio inu m6lio, tvoji pak j e d 6 inu py6 ? 
kug. 1 94 vse le t§ arcnye pak nucajo le, ^e svin§ §e rade j § d 6 
(§ mj. e, jer se tako pi§e j§d, j§sti), §krin 12 ony j e d 6 kruh 
malopridnosti, 28 kateri per i\§ni mizi j e d 6, so v p^kla globo^fni, 
129 gorj§ tebi dez^la, kat^re poglavarji zgodaj j e d 6 (citaj JBd6), 
bloger dez^li, kat^re poglav&rji ob svojim dasi j e d 6 , 289 kateri 
negovi kruh j e d o, imajo golufne jezike, ravn. 1, 147 ves dan ne 
j e d 6 ni^ od zalosti, 1, 40 zdaj §e le gredo k ve^erji in j c d 6 in 
pijejo, 1, 289 ktiri iz krajove mize jed6, abc. 51 krave jed6 
travo in mrvo iz gilr, itd. ; petr. 40 i psi^i j e d u iz drobtin kotere 
opddaju od stola gosponnov nihoveh, mat. 566 hotel je ne nape)ati 
da j e d d jestvine prepovedane, math. 2, 3, 138 ovak zdrzava bog 
milostivni vnbge tov4ruSe z detcum, da ne samo j e d ii i zasitiju 
se, nego tak&j na str^n postAve, 2, 3, 217 i cu^i^i j e d ii drobtine, 

2, 2, 260 onda se Rim|ani okolu vdra§a Jeruzalema skup sprave, 
da kaStigu pravice bo^anske izvr§^, kak se spriivlaju orii okol 



PRFNOS K NAGLASU U (nOVO).SLOVBN'SKOM JEZTKU. 33 

mrtvoga tela, da je izjedti i potroS6; ravn. 1, 107 jed6 da 

se najedo, 2, 233 kadar se vsi najed6, ima vsaki §e ramo 

t6lki k^s^'ik v rokali, kolikorsiniga je bil prej^l ; ovc. 24 ako se 

srrzic kojega god mladoga drevja ali najboje, ako se hrastoveh 

mladic naglodaju i iiajedu, tak se bote omamiti, kug. 194 ^e 

8Tin§ ne pojedo veliku, tak rat nimajo iic arcnye ne druge po- 

moci vec mocv tiin bolnim zivleiie obraniti; gasp. 1, 508 dokon^l 

jesem, ako one (stvare) naproti meni ne bi hotele dojti, ja proti 

iiiin pojdem, ne razremerim, da mene razdrapju i p o j e d u ; kug. 

156 nar bol nevarne so grintove garjo: le t^ kozo inu mes6 pre- 

jed6, ravn. 1, 110 samogoltno se preob jed6; jap. ev. 329 tudi 

ga moli ne s n e d o, kug. 157 garje na obrazi primejo Enable nos 

o6y vS^sa inu rogQ, kadar t§ s n e d 6, za^nejo kosty gristi, ravn. 

1, 292 popi proddjo ali snedd te darove, abc 53 voli sued 6 

veliko klaje ; — j e d o : rog. 482 eni pijo to vinu de iz iiih plivka 

("^pljukaO, eni j 6 j d o, de s prstam do§<5zejo; krist. 182 je H ov 

kruh mene jakosti d4je, kajti dnigi meso j 6 d ii ? ( — i\ je znak 

piseuy kao da je — ft od eju skraceno); — j ^j o: kiizra. 76 6\ do 

iaktA ne oper^jo rouk, ne jejjo, 113 za kaj se vu6enicke Ivanovi 

postijo ^estou i molitve 6inijo, tvoji pa jejjo i piejo? — j e d ^: 

levst. 2up. 80 gospodAr ne more braniti, da se kuha pri negovem 

ogiii in da vojaki j edc iz negove pos6de, kor. 3, 131 otroke res 

snazi de jim je gorje, aF maV jim pomaga, bo| dosti s n e d ^ ; — 

j ^ 8 t a : ravn. ber. 13 od vsiga drevja po raji j/^jta, samo od tiga 

drevesa ne sm^ta jesti, ^e od tiga j ^ s t a, m6reta umr6ti. 

Osnova j e s e dolazi u kranstini samo u skracenom obliku i 
bez naglasa, ali u izreci kad se lioce da so istakne ima i naglas 
i to ovakav: stm, si, je; smo, ste, so, sva, sta. U govoru mjesto 
«/, je rabi samo 8, J: s rabi osobito kad se rijed iza nega pofima 
sanioglasnim : ti s imel, jel' s opravil ? a j rabi osobito onda kad 
86 rijed pred nim svrsuje samoglasnim : ona j' §la, Mico j' vide!. 
IT kajkavStini dolazi i oblik: jesem, jesi, jeste, jesmo, jeste, jcsu, 
u ugrskoj slovenstini takoder jesem jeste, itd. pak novo stvoreni 
oblici : jesteta = sta, i sojo i sojo = so. Mjesto jesem govore kaj- 
kavci i jes : ja jes i jes. 

Sloiena s negacijom ne ima ' na prvoj slovci te glasi : n^sbm i 
nfsbm, n^si i nisi, n^ i nf (kajk. ne, ni i n^je), n^smo i nfsmo, 
n^te i niste, n^so i niso, n6sva i nisva, n^sta i nfsta. Uz n^sem 
govore kajkavci i nes: ja nes. Dosta ce biti dva tri primjera iz 
k^ige: n^sem, nfsem: dalm. ev. ivan. 1 jest n<5sim Cristus . • 

3 



34 M. VALJAVEC, 

si li Elias? on je djal : jest nesiin, itd., sclion. 8 jest ii^sim 
ChristuS; 50 gospud, jest uc'^si m vrcjdeii, de ti noter gr6§ pod mojo 
str6ho, 51 taku§ne vere nesim jest v Izraeli nasel; petr. 27 ii(?- 
8 era naSel tolike vere vu Izraele, 58 vii skrovnom meste nikaj 
n6sem gov6ril, 104 boze, livalu ti dajera, kaj n6scm kak su 
drugi ludi, 174 ndsem doscl zvat pravi^ne, nego gresnike, kov. 
kemp. 167 nikaj iiOsem, 180 kuliko puti nesera tak vu^inil, 185 
vnogo kr£t onde nesem, kade telom stoim ali sedim, 212 nescm 
b6g nesldge, neg mira, itd. — nes i nos: kov. kemp. 107 onde 
me k4ze§ meni, kaj jesem, kaj sem bil i nes znal, 127 spogana 
mi, koja nigdar nes ni mislil; — u6si: dalm. ev. ivan. 1 za kaj 
karsdujeS, kadar nesi ti Cristus? itd. kast. cyl. 261 aku ti areata 
kir te zy^ inu reiie zahvalis inu mu I6n plada§, za kai bozij arcnij 
n^si pokorn? pre§. 112 nisi je v glavo dobil, si dobil le slov^n- 
Sino V krempje, met. 281 ali» nesi»m tak6 velika kakor vol? nesb 
ne; petr. 53 n^si li ti zmed vu^eiiikov ovoga 6loveka? 137 zeneS 
gde n^Ssi sejal i spr4v|a§ gde n^si sipal; — n6 (ne), Skrin. 305 
ny schOn. 65 le tk hvala nej niSter h pridu, pres. 23 kdor ni za 
b<S}i r^bo, naj vdrje d6m in hkho, met. 294 pbs jim ne pustil j^sti; 
petr. 49 ki je opran, n6 mu potrebno nego da noge opere, ar je 
ves diet, habd. ad. 207 ta tuzba prez ni ednoga srama i straha be 
u^inena od nesramneh starceu proti postene krvi, te za to, kajti 
n^ privolila hotenu i pozelenu nihovorau odurnomu kozelskomu, 
kemp. 19 n 6 ^lovek seguren od skuSiiih ze vs^ma dok zive, 216 6ie 
milosrdnosti no broja, ga§p. 1, 77 kajti miloSde prijeti no hotel, 
odhaja Jezus od uega; — neje: kov. kemp. 236 neje to iz zk- 
slu^be )udili, da dovek posveti i v rukah ponasa Kristusev sacra- 
mentum, 258 stanovito uoje dii'igi koi nArod tak velik, koi bi 
imel boge priblizavajii^e sc k sebi, kak ti b6g nas ovdesni jesi 
vsera vemfcni tvoj^m; - n6snio: dalm. ev. mat. 25 n^smo tebi 
sluzili, ev. Ink 5 my snio vso nuc delali inu nesmo nistt*r vlu- 
vili, met. 232 u£smo ne tako slabe stvari, kakor smo menilh; 
petr. 96 vsu noc delajuci nikaj nt^smo vlovili; — neste: dalm. 
ev. mat. 25 jest sim laceu bil, inu vy neste meni dali jesti : jest 
sim zein bil, inu vy mene noste uapuili, jest sim en gust bil, inu 
vy mene neste erpergovali ; jest sim nag bil, inu vy mene neste 
oblejkli : jest sim bil bolan inu v' jeci, iim vy mene n^ste obyskali 
kar vy neste sturili enimu nar mansimu iz letih, tiga vy n(^ste 
tudi meni sturili, kast. eil. 140 neste li sliSali, de v naSim 6asu 
so ty podlozniki svojmu lastuimu krailu pustili skuzi rabliua glav6 



PRINOS K NAGLA.8U U (nOVO)8LOVENSKOM JEZIKU. 35 

ods^kati? kilzm. 52 sera la^en bio i nejste mi dAH jesti ; z(5den 
sem bio i nejsto me napqjili, poutiiik sem bio i nejste me gori 
prijali, nrfgi sem bio i nejste me odeli, betezen i v temnici sem 
bio i nejste me priglodiioli. (Nu u ugrskoj slovenstini voli se reci: 
jas sam nej, ti si nej itd. n. pr. klizm. 52 ka koli ste ncj vdinili 
ednomi z eti naj m^ii§i, ni meni s t e n e j v6iiiili) ; petr. 46 zX to 
ih vi ne posluSate, ar n^ste od boga, 77 do seh dob n6ste pro- 
sili vu ime moje, 131 la^en jesem bii te mi neste dali jesti, zeden 
sem bil i neste mi dali piti, putnik jesem bii i neste me na stan 
prijeli, go! sem bil i neste me odeli, betezen i vu temnici jesem 
bil te me n^ste pohodili; — ueso: dalm. daniel 5 ony neso 
znali pisma brati, itd., schon. 21 luc v temni svejty inu t^mme je 
n^so zapopadle, 159 kad^r ndso obeniga dolgii te smrti na nemu 
nasli, 80 ony vun6r Pilatusa prosili de bi ga vmuril, kast. cil. 2 
kadar ny^ ne potribujejo, ny6 n6so dolzny, pres. 18 ne pozabiti 
jih, 80 te prosili dr6gi, ne moje prevz(5tno sred; v mfslih ti niso, 
ar mene po sili p6mnila bodeS do z^dniga dn^, 146 v^m, de niso 
vr^dne tdke srfede; petr. 76 gda on pride, bude karal ov sv^t od 
greha i od prdvice i od suda. Od greha z^ to, kaj n6su veruvali 
vu mene^ kov kemp. 186 od sku§ne telovndga hot^na prosti n e s u ; 
— n ^ 8 1 a : met. 284 ker sta sin6va menila, de je vb nogradb za- 
kldd zakop&n, sta ga pridno prekop^vala ; zaklada sbcer n e s t a 
nasla, alb vb dobro okopanbm nogradb so jima tbrte bogato rodile, 
pres. 21 obrizov nih lepota, sneg bdli nih zivota zmotila n i s t a 
me (a rog. 646 nista), 191 ni6 v^6 se nista vidila na sv^ti; perg. 
17* poleg euangelioma nyesta duaa, da listor iedno tyelo muz i 
zena. 

Osnova vede cijela do 3. plur. rijetko rabi a onda se ovako na- 
glaSa: vedem, v^e§, vdde; v6demo, vedete, v^dejo, obiCno ved6, 
v^o i v^jo, a i vedo, vcjo; vi^deva, v6deta. Obi^no rabi bez na- 
stavka e pred kojim se i d gubi ili se pred t mijeiia na «, a na- 
glaSuje se u kran§tini ovako: v6m, ves, v6; v^mo i vemo, v^ste i 
veste; veva i veva, v^sta i vestii. I J kajkavaca, je u singularu '*: 
vem, ves, ve itd. a u 3. plm*. na zadiioj : povedu. Evo primjeri. 

vem, vem: dalm. jerem. 11 gospud je meni tu na znane dal 
de vem, a inade pisano vejm, n. p. 2 kor. 12; schon. 65 aku je 
on V telesi bil, tiga ne v e j m, ali je li on izvunaj tel<?sa bil, tiga 
jest tudi ne v^jm, bug je vej, skriii. 95 try re6y so meni tezk§ 
inu to ^etrto c^lu ne vtjjm, 106 od kattjriga ne vejm, ali b6 
ni6d^r ali norec, 174 dobru v^jm de bo mene svojih. dobr6t dej- 



36 M. VAWA\Ti:C, 

l^£nica sturila, traun 95 vcjm kaj meni m^nka, 122 jest vejm 
za vse ptice tiga nebd, ravn. 1, 10 kaj jez vem? 1, 40 6e ste 
drujih misel, mi pa tudi pov^jte de se vem obrniti na l<5vo ali na 
d^sno, 1, 43 star sim in iie vem za smrt, pres, J 2, 51; nagfl. 41 
vejm da je eto bila tvoja sekera, §krb. 2, 60 de vam le to d o- 
pov6m, si bom vse perzadel, schon. 384 jest vbogi gr6§ni ^lovik 
se odpovejm hudi^u, levst. zup. 183 ovedeti, o v e m, dalm. ev. 
ioan. 16 jest vam risnico p o v 6 m, schon. 6 kaj ste vy vunkaj 
hodili gl^dat? Eniga preroka? ja jest vam p o v e m, kateri je tudi 
ve6 kakbr on prerok, traun 118 kat§ri se na svojo m66 zanasajo, 
t§m jest p V § m, ravn. 1, 270 post6j en malo, de svojimu o6etu 
to p o V ^ m ; ktlzm. 25 vu vrejmeni z^tve p o v e j m znecom : po- 
berte koukol ; mat. 151 ako ne znate , ja vam p o v e m , prvle 
vendar nego zrok p o v e m, ^ujte skrovnost, kov. kemp. 107 da 
istiuu p V e m ; nagfl. 151 zdaj vam vu priliki pripovejm, 
kak da de s pecjA jablan : rog. 137 tu vam z a p o v c j m, de lu- 
bite, preS. 118 o6i sem veekrat pra§al, ali sm6m lubfti te: odg6- 
vora ne zv^m; — v6§ i ve§: dalm. daniel 5 ti Belsaeer negou 
syn n^si tvojga srca ponii^al, naj si le tu vse v e s, daniel 10 v e § 
li za 6es volo sin jest h tebi priSkl? itd., schon. 155 si li ty sam 
en ptuy v Jeruzalemi inu ne v 5 s kaj se je te dny notri zgudilu ? 
311 ti negou glas dobru slisiS, ali nc vejs od kod on pride, 
§krin. 83 ne hvali se za volo jutrisniga dneva, k§r ne vej §, kaj 
bo prihodni dan s seboj pem§sel, 246 ne veseli se 6ez smrt tvojiga 
sovraznika, k§r v § j s , de bomo vsi vmrli, traun 98 gospod, ti 
V § j 8, 167 bog, ti VQJ§ mojo nevumnost, ravn. 1, 43 jM mi 
perpravi kakorSino v e s de rad jom, 1, 61 slisim de v e s sane 
vse gladko razlagati^ 1, 305 vse vidis in vse v e s, pres. 51 jez 
dobro vem, ti d6bro ve^, de v zakon vzeti me ne sm^s ; peti\ 49 
kaj ja 6inim, ti ne v e s vezda, ali potlc znal budes, 154 vcter gde 
ho^e onde ptise i glasa negova cujes, ali ne v e s od kud idc kam 
li ide ; skrin. 54 aku ncmu to povQJs; kiizni. 13 vidi, da ni- 
komi ne p o v e j s ; petr. 26 vid da nikomu nc p o v c s, kov. kemp. 
241 ove i ostale falinge tvojc potlakam s pozaluvancm i velikum 
grii86um lastovite nilaliav6ce s p o v c s i opht^cs, tvrdno nakjini 
vsigdar zitek tvoj pobolsati, skrin. 135 aku so nc zvcjh ti, p6jdl 
vimkaj ; — vc i vc: dalm. 2 kor. 11 ta vej dc nc lazem, 
2 kor. 12 ti ga nc vcjm, bug jc vej, schon. 65 ta vej de nc 
lazem . . tiga jest nc vcjm, bug je vej, skrin. 22 nc v§j dc 
ncnni za ^ivlenc gr<», 28 on nc v(,^j, dc tamkaj so velikani, traun 



PRINOS K NAGLASIJ U (nOVo)sLOVKNSKOM JBZIKir. 37 

po tem hogk zahvdli (David), k§r v§j de je vsliSan, 257 se ne 
v§j, kej je stala, ravn. 1, 11 bog jo ze ve, 1, 28 vstraSi se Sai^a, 
ker je sliiala, de ptuj moz n^ misli ve, prei^. 119 v^ ie n66 ki 
britko slfsi zdihovdti me brez sparia, v^ ze svitla z4rja, dn^va 
porodnica, de jo ]ubim, v ^ ze jtitro, v ^ ze p6ldne, v 6 ze mr&dni 
hliCd ved6ra tiho tozbo moj'ga bled'ga vdl'ga lica, de jo Jdbim, 
V ^ ze r6za, ki per p6ti, k6der drdga hodi, r4se, v ^ ze ki nad p6tjo 
leta tica, de jo }tibim, v e ze mokri prag ue hiSe, vs&ki k^men 
blizo nega, ino v 6 ki m^mo v6di me stezica, de jo )i^bim, v^ie 
vgaka stv^r kar v^dit' in kar slfsati od mene in verjc^ti n6de dr^ga 
mi devica, de jo jubim; 12, 17, 22, 25, 3(3; kiizni. 50 pride gospoud 
iiluga onoga vii dnevi, v Sterom se ne dovej i vii vori Stero ne 
zna, predge u letop. mat. slov. 1877, 100 nisterni po tatji, po ha- 
midiji velko ne.sre6o na svojo glavou zidajo. Boug je trplivi ino 
milostiven, ali gda se niti ne d o v e j , ves zitka trlide ino bWgo 
zgiibi; ravn. ], 210 ne b6 niu dobro, kdor svoje grehe skriva, kdor 
pa se jih izpove in jih zapustf, on bo railost dosegel, predge u 
letop. mat. slov. 1877. 98 doke6 je ^lovik ziv zdrav, naj se spo- 
vej . . gda se ze pre^isti, naj si dosta krat k bougi zdehne, gaSp. 
1, 855 razum^vsi beteznik ova, iz vsega spove se zitka; mulili 
ap. 9 more li i kada brat ali sestra ove bratoveine koje pro§^erie 
dobiti? More, ako se spovd i pri^esti; levst. zup. 145 naj se tem 
lad^m v zivo dopove, da tako delo trati cas in troSke brez no- 
bene koristi, ravn. 2, 10 bog je Izraelcani odreSenika ob6tal in djal 
de bo Davidov sin, previksiga sin, ve^en kra|. Taciga na tanko 
ga napove zdaj angel, rog. 635 Maria je tajsta sredna divica, 
kateri g. bug nee na odpovc, ravn. 1, 18 pove mu, kaj misli, 
1, 29 po tem mu gospod povi^, de bo Sodomo in Gomoro sodil, 
1, 39 Rebeka te^e domii in vse niateri povd, 1, 4H pov6 ji, de 
je Kebekini sin, 1, 52 o^etu pove, kar bratje hudiga po6n6, itd., 
mulih ap. 129 vu ovom navuku ho^emo govoriti od angelov, k vu 
drugom pove se nekaj od vragov, mat. 77 vam pov6, da vo(u 
negvu hman greliov navade kak ti zvezale jesu; skrin. XLV s. 
Hieronim ne prepov^ h6§ri visoko pejsem brati, ravn. 2, 144 po 
Jezuflovimu navuku ni dosti, le nedftosti ne vganati. Tudi nesramni 
pogled, tudi ne^iste ze|e ki so v srcu pre pove Jezus ravno tako, 
nelegrdiga djana, 2, 172 trd6 jim prepov<^ ne tega drugod pra- 
viti, ber. 72 Mojzes jim prepove z nevernimi Judstvi pe&iti se; 
^p. 1, 806 da vu kloster redovnikov ali opatic svetske zfenske 
glave hoditi ne smeju, prepove, kov. kemp. 176 drzi pri tebi kaj 



38 M. VALJAVKC, 

ti pOvedain. Kada pak ja inudim i za otajiio drzfm, on sam ne 
more zamudati kaj me je driigem ne povedati prosil, neg taki mene 
i sebe pTepove; levst. zup. 99 treba da se stvar obde razve ter 
na siroko razglasi; ravn. 1, 4 zdaj bog zapov^: zenila naj rodf 
travo, 1, 19 Noe vse stori, kar mu bog zapove; gaSp. 1, 340 
osupne zvrhu tuHke jilkosti gingave divqj^ice trinajst let stare krvo- 
lodni cesar: pun jdda i ^emera straSno bi^uvati i mrcvariti nu za- 
pov6, 383 niti ovak niti onak stalno srdce sluzbenice i zaru^nice 
Jezusa KristuSa ni mog§l k sebi obrmiti. Od kuda zapove nu vu 
cirkvu Veste boi^ice k drugem zapejati devicam, 387 svdti devici 
na mestu onom glavu odse^i zapov^, 396 hotejti^i se fantiti nad 
mrtvem telom, zapove ono vu jednu smrducu hititi mlaku^ 403 
Marzabcinas srdce Anastaziusa vkro^eno stimajiici z no vie pred se 
dopejati zapovi^, 445 sudec z n6v\6 rartvo telo zapov6 zezgati^ 
itd., kov. kemp. 54 redovnik marliv vsa za dobro prime i podna§a, 
kaj mu se zapovd; ravn. 2, 5 Caharija se skorej ne zav^ od 
strom^na; 1, 12 ni6 ne storfte niko] desar, zv^ naj se, bi se mogli 
sramovatiy 1, 23 Noe prebudivSi se kakor zv6 kaj je Ham sturil, 
se hudiga zadela, 1, 62 de mlad z v <^ , kaksina je la^nim, 1, 255 
otrok nevboglfv in pa odpeldni gol6b, ki se ni6 ve6 ne zv<!^! po- 
guba kakor osel ga bo zagrabla, pre§. 86 ko g6dec skrivn^st po- 
g6vara zv6, mu lica rud^^e obled^; predge u letop. mat. slov. 
1877, 98 ne, odlaSaj (pokoure) na smrtno voro, ar vrag zvej i 
pamet ti zmejSa pa ti ne da pokoure diniti; ga§p. 1, 731 od ko- 
j^ga razme mater vre zdiivna sv^tu pokojnu otea pako vu red 
sv6toga Ferenca odh^jane ; ali da i on vremeniti zitek z vekive^nem 
vre je premenil, zezv6; — v^de: 6b. 5, 80 kar po zemji Ifee 
ino gr^e, od lep6te tvoje pravit' v6de; — v^mo: dalm. ev. ivan. 
16 sej v^mo my, de ti vse n6y v^s, rim. 6 my vejmo, de je 
nal stari 6lovik z nim red krizan, sch5n. 212 my v6jmo (itd. na 
istom mjestu), jap. ev. 99 ony so rekli: my ne v§jmo, 104 moj- 
stfer, my v^jmo, de si ti r^sni^^n, skrin. 197 aku ne gr^imo, 
v§jmo de nas med t§ svoje St§je§, ravn. 1, 23 to vemo zdaj, 1, 
37 ravno taki moremo tudi mi biti, kojkor krat v ^ m o 6isto go- 
tovo boijo vo]o, 2, 290 ta ^lovek je gresnik, mi v ^ m o . . sej 
vemo de bog gr^§nikov ne vsliSva, preS. 22 kaj nemu tipat' smiino 
mornjirji dobro v ^ m o, dekl^tam kdj, kdo v<^ ? 99 sej v 6 m o, de 
turcilje Srp; mulih ap. 474 nakanil je oprostiti, ako se pravidno 
8 p V ^ m ; ravn. 1, 312 tako strup pregana, de jo v priliki p o- 
V ^ m 0, 2y 283 lohka p o v ^ m o drugim svoje misli in obdutke, in 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)sLOVEN8KOM JBZIKU. 39 

tudi nih misel (plur. geu.i se lolika zavemo; krist. 31 spodobiio 
premi§lavaiie ne bade i nam iiehasnovito, dok se do vsa mogu^enoga 
podignemo, da ond^ veli^anstva negovoga spoznaue zezvemo; 
ravn. 1, 237 vadlajino, de ga zvemo, kteri nam je kriv te ne- 
sr^de; — vemo: jap. prid. 2, 202 t6 je 6udnii, druge krati se 
pot6zio, de nimajo ^asa na duSo misliti inu zdaj ne v§jd6, kaj bi 
ob ned^lih poc^li, 6e jim oStarie, ygre inu diuge kratke ^ase pre- 
povem6; — v^ste: dalm. rim. 6 ne v e j s t e li, de smo v ne- 
govo smrt krSdeniV schon. 1 vy vejste, ura je tukaj de se my 
od sna obudimo, 153 vy v (^ s t e kakuSna beseda se je v vsej ju- 
dovski de2eli rezglasila, rog. 648 v e j s t e li vy h kaj za enimu 
koneu hitimo? ravn. 1, 83 ravno tako vas je ze morebft iz j^zar 
nevarnost otel, za ktire sauii ne v e s t c de ste bill v nih, 2, 293 
vi veste, Samarjanc niso trpeli, de bi se ondi molil bog, itd., 
skrin. 10 glyte, de razvumnost zv(,\jste, .^krb. 2, 11 ktiri jim 
i^otrokom) tdko (krivo tak6) obhtdilo ne odpov^ste, ktiro je 
nedolzn6sti skodlivo ; dalm. daniel 2 ako mi to sajn^ p o v 6 s t e 
inu izlo^ite, rog. 200 ^e na p o v 6 j s t e, taku h66em vas use ^ive 
zeigdti, §krb. 1, 124 od vas govorini, ktiri seer vaSe gi'ehe p o- 

V 6 8 t e pa zam6v(5ite take okolstave, ktire so vas na en krat ve6 
grehov del^zne strile ; od vas^ ktiri p o v e s t e de ste gre§ili pa 
ne perstAvite zraven, de im;ite ze dolgo navado gresiti; mat. 34(5 
poglejte malo ladana i orsage, koji so plemenitej§i od krsdanstva, 
i potlam meni pov^ste, je li ovem groznam morete veruvati ; 
§krb. 2, 11 ktiri ne pazite z bistrimi ocmi na v^Se otr6ke, ktiri 
jim potepane, vasvane pcrpustite, ktiri jim slilbe drusine, perjiiz- 
nosti, skup zahAjane ne prepoveste; — veste: jap. prid. 1 , 
260 samy dobru vejst^; — vete: skrb. 1, 50 o lubi moji! 
jjtrite po navukih, ktiri so vam ddni bli, sej veste de vpije s. evang. 
de seer dosti je poklicanih, pa le malo je izveli^nih, 6ez kar se 
ne smete duditi, dokler p o v ^ t e, ako iz stirih dejl v zemlo vrze- 
niga s^mena en sami dejl g6ri zraste, doz6ri inu pernese sad, ki 
je urzoh, al per r6ki ktira s^me vun vrze, al per zemli, ktira s6me 
prejm6? — vedejo: schon. 119 kaj ti mene vpraSas? vprasaj 
teh kateri to v e d e o kaj sim jest govuril ; — v e d o : dalm. prid. 
4 nevemikov |)ot je kakor en mrak, inu ne v e d o, kej bodo padli^ 
schftn. 140 o^a, odpusti nim, za kaj ony ne v (^ d o, kaj d^lajo; — 

V e d 6 : rog. 427 aku si lih v e d b za tu, kemp. 120 dosti krat je 
cilu dobru, de drugi ludje za nase tadle vedo, skrin. 12 hudobnih 
pot je tamna, onyne v^jdd, kj§ pAdejo, 125 zivi v§d6, de bodo 



40 M. VAUAVEC. 

vmrli, mrtvi pak iii^ ve^ ne v § d 6, jap. prid. 1, 143 samy dobru 
v§jd6, de se ne more vse sturiti kar h6^io, 1, 368 se ne vejd6, 
kaj je sveti duh, pok. 1, 24 kat^ri ne ved6, od kod ta isto pride, 
3, 109 ne ved6, 6e so tvoje lub§zni ur^dni, skrb. 1, 41 to vse 
ved6 kristiAni, ravn. 2, 28 6udila sta se, de rqjstvo bozjiga d^teta 
ze ti mo^je tudi ved6; kast. oil. 433 ve6 krat 6ez lejtu se svoih 
gr^hou distu s p o v e d 6 , levst. zup. 96 de v odl66enem r6ku ne 
pridejo izp6vedi o najmarfni, to naj zupan nili gospod^rje poklide 
pr6d se ter jim rede, da se izpovedi; pok. 3, 61 daj de Judje 
izved6 kaku obiinu kruha se v kat61i§ki c§rkvi najde; ravn. 1, 
49 poslal je porodnlke pred seboj, de mu prihod napovcd6: 
ber. 112 tepeni Izraelci spoznajo zdcj svojo krivieo, se odpoved6 
malikovanu in se pobojSajo; §krin. 3H0 kat§ri se po m6rji v6zio, 
p o V e d 6 t§ga nev^rnosti, jap. prid. 2, 126 kat^ri se takih sti- 
maneov ne boj§, jim v zobe odrek6 in zadosti grobu resnieo p o- 
ved6, ravn. 1, IV drugim ktiri se lep§i krajnSine drz^ pravimo 
de jo po domade p o v e d 6 , 1 , 66 dom^ p o v e d 6 odetu vse, 1, 
76 poved6 jim besede, ktire je Jozef govoril, 2, 199 hlapci gred6 
h gospodarju, poved6 mu: ode, niste lepiga s^mena na nivo sjali? 
zagr. 4a 110 oni nai povedu, kai se nym vidi; ravn. ber. 7 ne 
storfte nikoli nid, kar vam va§i predniki in viksi prepoved6; 
kast. oil. 206 pravica je postavam pokorna, inu kar ti viSisi z a- 
poved6, levst. zup. 102 vrhu tega naj zapoved6 nadlozne na- 
redbe, gaSp. 1, 626 sveti mudeniki zverju zapovedii prez vsakoga 
kvAra iz varaSa van iziti i vu lozne oditi puSdine, 1, 793 poleg 
jezeriSda postaviti zapovedu t6ple vode beden; ravn. 2, 152 vse 
te lepote se ne zaved6, 2, 184 Farizeji, ki so Jezusa ogrditi me- 
nili pa sami so bili zdaj na sramoti per )ud^h, sc od jeze ne za- 
ved6, 2, 104 ze dlov6ka prij^znost jih je gjinila, spozn^li so, de 
je bozji edfnec za mizo per nih, na en krat se bogd, zraven sebe 
zaved6; — v^jo: ravn. 1, 290 Farizeji v premzi sami ne v6jo 
kaj bi rekli, 2, 91 ko mu ved ne v 6 j o kaj reci, so obmilknili, 2, 
136 ktiri se vsimu dasnimu odpov^jo, 2, 158 primite se tega 
lepiga Jezusoviga izreka, de bote zmiraj van mislili in gledali, le 
tojko navfika ima v sebi in loliek je, ze otroci ga previdijo, ze oni 
sc lohka va n zvejo, ber. 50 bratje pridejo domii in pov6jo 
ocetu : Jozef sc ^ivf; — v<'»va: ravn. 2, 290 de jc slep rojen, to 
dobro veva; — vesta: ravn. 2, 293 ne vesta, kaksiniga duha 
sta, 2, 55 nh sv6tovati, nh pomagati si ved ne vesta, 2, 240 Jezus 
je vudencama odgovoril: ne vdsta kaj prosita, kor. 2, 130 kadar 



PRIN08 K NAOLASU H (nOVO)sLOVEN8KOM JEZIKU. 41 

v^sta dvd, se Se zarigj^, kadar v6jo trij6, v^jo vsi |udj^; mot. 
290 obd se vn&meta inb sb boj napo vesta; ravn. 2, 28 tudi 
Jozef in Marija jim zdaj p o v e s t a , kaj je ange) nima bil rekel, 
2, 131 po shodu je na dom Jezus Petra in Audreja §el. Janez iu 
Jakob ga spr^mita. Petrova taSa je ravno mrzlico imela. Komej je 
V hi§i, kmalo mu Peter in Andrej pov^sta, pr6sita ga, de bi ji 
pomagal, pre§. 181 tal^ in §t6la, znamifia poklica, po vesta mu, 
de sliiii Nazareni. 

e) Osnove u kojih je zadha slovka nastavak ne (inf. 
no = na). 

Ove osnove imaju naglas na slovci pred nastavkoui ne i to naj- 
6eSce potisnuti naglas, u kraii§tini a nap6se u gorenStini ^, u ugrskoj 
je sloven^tini i kajkavStini na kratkih slovkah dakako *'; s toga 
Gorenac srpski pihnem, silnem i dvignem, pliinem izgovara jednako 
pihnem sunem i dvignem p|unem, ili je razlika toli neznatna, da 
ju samo tanahno uho mozda razabire. Ima nekoliko glagola, koji 
imaju otegnuti naglas i to na pose oni, koji imaju u srpskom je- 
ziku u pras. " a u inf. "^ : dtUmem, srpski dahnem, dahnuti. Naj 
obidnije osnove jesu: po-b^gne, diihne, d6ne, gane (gine), o-grene, 
za-gfne, po-klSkne, o-kl^ne, o-kr^ne, mdkne, mine, zm6kne i z-m6knc, 
u-m6lkne, po-pl&kne, o-p61zne, pr^gne, s&hne, u-s^kne, v-takne, tekne, 
t6ne, tr^ne, u-trne, v^ne, po-viszne, od-v61gne, z-vine, vrne, zt'hne i 
z^vne, zfne. Ostale osnove imaju potisnuti naglas. 

Naglas na prijedlogu dolazi samo u osnovi gbne kad gubi polu- 
^asno: 6gnem, nagnes, prip6gnemo. 

U ugarskih Slovenaca dolazi naglas na nastavku ne u tri, cetiri 
11 osnove: dine, grene, mene, mine i vrne. 

Evo nekoliko primjera iz knige. 

a) a krahstini: 

Naglas ostaje u svih osobah isti, koji no je u prvoj osobi : mi- 
nem, mineS, mine; sunem, suncs, sune; minemo, mfnete, minejo 
(min6); sunenio, sunete, sunejo; mmeva, mineta; suncva, suneta. 
-~ Iznimaka ima malo. 

a) 8 vokalom a \\ prvoj slovc^i : 

gasne: jj^asno: skrin. 82 kadar drev veci ny, ogin pogiisno, 
rog. 41)4 ta dar ugasne to j(izo, 575 kateri studenic t<5de sc dan- 
<lanasni, kat6riga voda na ugasne le samu to zejo, temd6 veliku 
bolezni ozdr^vi, Skrin. 155 kadar \& (sapa) vgasne b6 nase toM 



42 M. VAWAVBO, 

pep§l, 171 i'i§ svitloba uigtlar no vgasiie, pres. 143 bil6 blisk 
ndgel upane je c^lo, ki le temn^^jsi noc stori ko vgAsne, 163 bo| 
d^n na i^n brlf ziv]ena sve("a, (lokl^r ji r^je zmanka in uga«iie. 

kane: kane: kor. 2, 131 ^e sve^nica da pred kap od streha, 
ko kane od sve^e u c(^*rkvi gor^6e^ kmal zima neha. 

m a h n e : m a h n e m : traun 26 kateri meni nadlogo d^lajo, b6do 
od ves^|a poskakovali, akii jest omahnera; — mahne: skrin. 
265 bogat, kad^r omahne, je od svojih priatlov podprt, ti-aun. 
237 on je sv§jt vtrdil, de ne o m a h n o ; — m a li n e m o : ber. 1 64 
^e sape tudi ne vidimo, jo vender ^utimo, ^c le z roko proti obrazu 
mall nemo. 

plakne: pldkneS: ravn. 1, 120 poplaknes jih, sane so jih; 
— pHknejo: ravn. abc. 55 mati po jedi pomijejo skldde, piskre 
in plbs^ike do ^istiga, kbtel ot^rejo, latvice in golfde do ^istiga po- 
pHknejo, de se staro mleko v nih ne skisa. 

plane: plane: §krin. 128 akii dull t§ga, kateri obldst imd cez 
tebe pHne, ne zapusti tvoje mestu, kor. 2, 45 kra| plane na 
konidika, pre§. 26 vim pHne 'z plam^na, 130 pob6gnil tak aim, 
kdkor sma p 1 ^ n e od loveov v prejsnih ^dsili ostrjena, 1 73 netirnik 
iz hriba strmiga v doline pHne. 

stane: stanem: rog. 10 jest pustym za danas na str4ni use 
le t^ tar ostdnem per t^h, 606 zapfistim vse drugu inu per tern 
samim ostdnem, ravn. abc. 35 se izbudim, se zl^cam, vstilnem 
se obl^dem; — stanes: rog. 240 stuj stanoviten, kir se zniijde^, 
tebi je dobru, de tukaj ostanes; — stane: rog. 57 vidil je, de 
en grm vus je li plem6nu tar li tern eel inu brez Skode osttine, 
skrin. 297 brez strdha b6 til, kateri stanovitnu v bozjih zap6v^dih 
ostdne, XXV, XI, 53, 226, 236, prei. 177 v tvdji roki roka ri6 
ostiine, 75 mi mu srce odprlmo, pod nebam naj leff, de vst«4ne 
dnigo s6nce, 173 vstdne §um, de ni6z za m<5zam pdda, 94, 100, 
184; — stanemo: rog. 486 de my iz n6 slov^d'i post^nemo, 
poflisajmo se iz n6 imeti to brumnost; — stanete: kug. 3 v obe- 
nimu d^jlu vasiga gospodarstva vy taku daW. nazaj ne o stanete, 
kakor per rq']! te isivine, rog. 398 skuzi kateru eily u te popolnjt- 
masti p o s t A n e t e, 482 de iz Elizabeth slover^i postanete, glejte 
de iz nb ta svejt iz vb^stvam premdgate; — stanejo: rog. 572 
aku si lib za use tu v^jd6, vener o stanejo per nyh oucah, Skrin. 
316, 377, 383, rog. 501 iz hrastou h bucnimu p^rju post4nejo, 
Skrin. XXXV, ber. 167 vrtune vst^nej o, 6e md^na vetra nasproti 



PRINOS K NAGLASU U (nOVO)8LOVBN8KOM JEZIKU. 43 

piSeta (a stanejo: rog. 444 skuzi tega postanejo delezni Ifa- 
rijne pomu^i); itd. 
'ft) s vokalom e (= e, § i ej : 

b^gne: b^gneS: jap. prid. 2, 248 jest zarotym tebe, nedisti 
duh, de vun gr§S inu pobejgne§ odle tiga slui^abnika bozjiga 
Mihela; skrin. 84 kak6r ptica, kat§ra iz svojiga gn^zda zbejzy, 
taku je tA, kat§ri iz svojiga m§sta pob^jgne, ravn. 1, 16 Kajn 
pob^gne, 1, 83 kra| mu je po zivlenu stregel in Mozes pobegne 
iz f^pta, met. 286 kdor iz majhnbh nadl6g pobsgne, vb velike 
zajde. 

cepne: ravn. 2, 188 se ne prodaja dvoje vrabcov po vinarju? 
In vender se jeden po nev^^dama in brez vasiga o6eta voje ne 
c^pne na tla. 

d^ne: d^nem: ravn. 1, 124 blager in gorj(^ denom dansi 

pred vas, 1, 183 ce ti je premalo to, se ti perdenem, pok. I, 

24 za volo moje slu^be morem mozatu inn m6dru obli^je kazati 

de mojo ndtrajno ^alost inu britkost perkrijem inu ne z a p o d j;- 

nera; — ddneS: §krb. 1, 321 od kod pride zdihvane, sovze, zelc, 

ktere ve^' krat tojmu spovdniku rezod6ne§? jap. ev. 11 v rokali 

te b6do nosili, de ky' tvojo nog6 ob en kamen ne zad§nes; — 

dene: jap. prid. 2, 234 le to (stAr 2ita) d^ne on na rame, ravn. 

1, 36 Abraham zv^ze Izaka in ga na grmado d($ne, 1, 50 Jakob 

^vrsti svojo trumo. Lijine in Rahline dekli z nunimi otroci d (^ n e 

od spr^ej, 1, 63 dobro je, ^e se ob obilnosti kaj za prihodne po- 

tr^be d6ne na stran, 1, 69 prav zvedit' nili pobolSaue, d^ne svoje 

Vjrate Jozef §e na eno trdo poskusno, 1, 159 kraj sam ga oble^e, 

V)rondeni svoj greben^k mu ddne na glavo, 1, 160 David s6ze 

V tvorbo, vzame iz n6 en kamen, ga d^n^ v fra^o in ga v Filis- 

^^ane zadg^, 1, 225 razk6sil je junca in ga d6ne na drva, 1, 230 

moke mi dajte. Je pernesejo. Jo d^ne v lonec, 1, 235 bo] je, de 

^zame§ dva talenta. Posili mu jili, mu zaveze srebro v dve moSni, 

d^ne prebl^ke zraven, 2, 51 komej dene (Jozef) nogo na domAfio 

zem)o, ie druga ostntSi ga, 2, 227 rabel Janeza v j^^'i d^ne ob 

glavo, 2, 245 na trdo poskiiSno jo d<^ne, ber. 55 mati dene jer- 

baS^fek v l6dje, 58 d^ni roko pod sukno. Mojzes jo dene, levst. 

zap. 40 semen se z mesta na drugo mesto pred<^no samo z do- 

volitvijo politi^ne oblasti, ravn. 1, 54 Ruben si vse perzadene, 

de bi jim ga iz r6k vzel, 2, 261 Kristus je pro^nad za nas per 

odetu in si vse p e r z a d e n e, de bi z vsimi lepimi krep6stnii boga- 

t^E, Skrin. 90 pravideii kraJ pozdigne dez^lo, • 6hrni m6z pak n6 



44 M. VALJAVBC, 

razd^ne, Skriri. 32 kdor .nezv^stu ravrij^, rkzod^ne skrivnosti, 
92 kat^ri z tatmy dejly, sovr^^i svojo du^o, on posluSa t§ga, ka- 
t§ri nega roty inu ne razod^iie tatviue, 152 on se t§m razo- 
d§ne, kat^ri na nega vupajo, ravn. 1, 128 bog jemle dosti krat 
slabe or6diy de napuhneze osramotf, de svojo oblast razod^ne, 2, 
6 kakor nekadaj Abrahamu, ravno tako se Cahariju zdaj bog 
razod^ne, 2, 45 po }u6i ki jo kdo ima, se bog vsakimu razo- 
d6va Brumni pastirji so od angelov radi posluSali. Nim torej se 
po angelih razod^ne, 2, 247 ber. 35 v spani se mu (Jakobu) 
bog prav prijazniga razod^ne, rog. 590 kar zad^ne te prve 
zarke . . so te tfem izv61enim izkdzane gnade, ravn. 1, 34 Abraham 
na rame Agari zad^ne ob6je, 1, 320 6e gosposka vel^va, kar 
prid op^ji zad^ne, radi in z vesejam pom6zimo, 2, 235 prava 
spdrovnost je povsdt o6i imeti, de se nie ne potrebz^, de vse ju- 
d^m zad^ne, 2, 294 pad lepo svarllo tojkim )udem, ktiri samf 
sebe tako radi dobre in bogabej^de, druge |ud{ pa tako radi hude 
in nezdu§ine delajo in jim nesredo zejc, ali 6e jih zad^ne^ z nev- 
smi|enim srcam perv6sijo, ber. 171 blisk u2ge, kjer kaj goriviga 
zadene, 183 kdor svdjo domovino |ubi, sre6 ga bo bol61o, 6c jo 
nadloga in nesr^a zad^ne, 45 navadite se vsako trplene, kt^ro 
vas zad6ne, z potrpezjivostjo prenasati, 46 kdor se kriviga vc, 
mora vsako nesr^do, ki ga zad^ne, boijo sibo spoznati, pres. 
104 nikd4r ve6 zdrkv ne b6, ki ga puSica pogl^da, bistriga v src^ 
zad^ne, 176 zad^ne ga iz n^ o6i v srce ]ubezni str^la; — 
d^nemo: jap. prid. 1, 131 b6g nas ne bo izvelidal, 6e si nase 
muje ne perzad^nemo; — denote: kug. 103 t§ §tale, v ka- 
t§re vy to bolno zivino d6nete, morejo biti prostome, 125 6e 
urzolie pro6 denote, taku b6te vso zivino od kuzne bol^zni obva- 
ruvali, 178, 199; ravn. 2, 185 ne dod^nete ned6li^ni zivali, ali 
pa niste nik6} do nikogar trdi, de ne gr6 do zivine biti takimV — 
ddnejo: Skrin. 371 nih zlahtnike v zel^zje d§nejo, ravn. 1, 230 
kadar d ^ n e j o v skledo de jed6j kar zavpijejo : o jemnasta, smrt 
je V loneu! ber. 105 i 106 junca zakojejo in dfenejo na grmado, 
pok. 1, 46 drugi svoj gr§h razod^nejo, ravn. 2, 287 skrin. 90 
hudobni ludj§ razd^nejo mestu, ravn. 1, 127 Madjanci vse raz- 
d^nejo, kamor so pri^li, ber. 59 mati nit v sivankino vho vd<5- 
nejo, rog. 80 od teh treskou, kateri ta zivot (jfivotW) zad^nejo, 
se cudne re6i berejo, 459 tu izvelidajne nebedku perpraulenu je 
tem, kateri se za le tu prau sponeso in dobrim delam zad^nejo, 
469 nadluge aku si lih yskane niso, vener nega zadenejo, .skrin. 



PRINOS K NAOLA8U U (NOVO)siiOVEN8KOM JEZIKU. 45 

256 ne prepiraj se za volo recy kat§re tebe ne zad^nejo, skrb. 

1, 321 od kcd pride, de v casi besedc enga pridigarja al spovdnika 

toje sree zadenejo imi ranjo? — den6: levst. zup. 18 va ii 

se den 6 vsi razni zakoni, 80 dano je ob^inskim odborom iia iz- 

vo|o, da den 6 vsako ob^ino pod svqj poseben vrad, 96 v razpre- 

dilni zapfsnik o vsch ustnih izp6vedili naj se den 6 tudi pisraene 

izp6vedi, 22 kdor lovft hodi brez lovske pravice, tacega morebiti 

zaden6 tudi kazenski zakoni^ 42 obsojenea zadcn6 tudi vsi 

troSki; — deneta: ravn. 1, 23 Sem in Jafet od^ncta razkri- 

tiga oceta, ber. 20 Sem in Jafet gresta k o^etu ter ga o deneta, 

167 vrtune vstanejo, 6e mo^na v^tra nasproti piSeta in tedaj, ce 

se zad6neta, sapo okr6g su^eta. 

dregne: Skrin. 279 kdor v oku dr§gne, 8olz§ vun pferzene. 

drezne: ravn. 1, 121 vmreti vtegnejo tudi otroci, in marsktiri 

otrok se podr^zne, kadar se ravno nar lepsi razcveta, v grob. 

grene: ravn. 2, 202 nebesko kralestvo je zakladu enako ki je 

V nivi. Kdor ga najde, ga zagr^ne; — gr6nejo: ravn. 1, 274 

kadar je grob izkopan, je (Raguel) rekel svoji zeni: reci dekli iti 

^ledat, 6e ni mrtev, de ga pred dnevam zagr^nemo. 

grezne: ber. 29 pade ogen in gorecc zveplo spod neba na 
liudobno mesta in jih zazge in mcsta in prebivavci v nih se po- 
l^r^znej o. 

klekne: kleknem: abe. 35 vstanem, so obl^dem, poklek- 

^i e m , m6lim ; — k 1 ^ k n e s : ravn. 2, 85 vse bo tvoje, 6e p o- 

Heknes in me moli§ ; — klekne: jap. prid. praef. eden 

z kol^nam na prsi p o k 1 § k n o , ravn. 1, 40 hlapec to slisati 

poklckne, 2, H8 bogii se skuja, kdor pred hudf^a po klekne. 

klene rede klene: klunem: rog. 135 zelis, de sklenem 

(concludam, iiniam exhortationem), 661 kat^ru de se tedaj zgody, 

zamerkajte, inu skldnem; — kl^nes: pok. 3, 1 10 ti ne po- 

trebiijeS veliku toznikov, de moje pogublene ^ez me s k 1 § n e s ; 

— klene: ravn. 2, 19 raolituv jih vsaki dan bo} na boga n a- 

k]6nej trauu 364 gosp6d o d k 1 § n e jetnike, ravn. 1, 63 Jozef 

odkl^ne zitniee, pre§. 98 de kr&jnSina zaklad ti svoj odkl^ne, 

zapusti r6(^no mestne mi sosede, ravn. 1, 51 Ezav mu te^e nasproti, 

86 ga o k I 6 n e in ga obj^ma, 1, 77 Jozef zagledav§i o^eta plane 

iz kodije, jim te^e naproti, se jili ok]^ne, jih obj^ma in j6kay 

1, 313 Aman btiti pred kra)fco in se ji ko)^na ok|6ne, Skrin. 

296 les V zydana fundamenti dobru vkiipej zv§zan se ne r a z- 

kl^ne, skrifi. Ill iz t^ga on skl^nc, de za dov§ka ny nid 



46 M. VAWAVEC, 

bolsiga, kakbr bog.1 se bdti, XXI zeniuovi drugivi se za^udijo 
iiad clovosko nature, kad^r se z bozjo nature s k 1 § n e, 283 kd6r 
se z ktirbami skl^ne, b6 nesrAmen, ravn. 1, 20 iz t§ga sklene 
(Noe), de Jo zem}a suha, 1, 81 tolikaj ptujiga naroda v negovi 
dezeli uui (kra|u) pergreva. Sklene ga tedaj zatreti, 2, 182 
trdno sklene till gr^hov ue ve6 storiti, ber. 62 Faraon mfsli, 
de 80 Izraelci zaSli. Sklene jih spet nazaj pergnati, 197 clovek 
sklepa, bog pa sklene, pre§. 187 ak sklene me z teb6j 
krst, Bogomlla! kdaj bo zak6na zv^za me skleufla? ravn. 1, 31 
Lot gre k nim iz hise, z a k J e n e za seboj vrata ; — k 1 ^ n e : 
greg. 52 moj d6m je nizek in tesan, brezmejno to sre^, 6e brat 
zaklepa samostAn, kdo v k 1 e n e pa iele ? — k 1 e n e m o : ber. 
147 in iz vnauiga per dlovc^ku s k 1 ^ u e m o , de mora pameten 
dull V iiem prebivati ; — k 1 6 n e t e : rog. 494 na skl6nete le 
vy samy per sebi, de ty darovi utolazjo boga? jap. prid. 2, 71 
iz t^ga sklenete dalej, v kaj za enim stani se znajdemo, ravn. 
2 J 65 lohka s k 1 e a e t e iz tega, za kaj je fant Jezus taki jubezniv 
bil; — kl^nejo: levst. zup. 61 popiidlivi psi naj se prikl^- 
nej 0, ravn. 1, 319 ko]ko veseje je, kadar |udj^ k opdjimu pridu 
sklenejo vso svojo mod! 2, 122 zdaj ga bol poznati skl^nejo, 
2, 300 vmoriti ga sklenejo, traun 371 de nih krajle v k 1 §- 
nejo; — kldneta: pres. 185 ne stivi v br^n dej boiyi se 
.dobr6ti, de sklenete se en krat najui p6ti, ber. 29 angela po- 
t^gneta Lota k sebi v hi§o, z a k 1 e n e t a duri. 

krene: krene: levst. zup. 83 razsodba naj se u k r ^ n e 
tak§na, kakersna so' dokazila, 195 soglasno se kaka stvar ukr^ne, 
kadar jo vsi pohvalijo a nobeden nepograje; — krenejo: skrin. 
342 jarm in brzda trd vrat v k r (} n e j o (mjesto vkr^neta). 

1 ^ n e : rog. 97 zapovedal je ta tyrann eno rezb^leno zel^zno 
kapo temu raartymiku na glava (po )ub)anski mjesto na glavo) 
post4vit, katera martra, aku si lib bila je taka, de ta dlovik se 
z 1 6 n e inu strese, kadar to imenuvati Sli§i, vener u n6§e te strasue 
ogn^ne kape stal je Christoph stanovitiu, 218 prestrasi nas ta viza, 
iz katero zadubil je to kozo Bartholumaeus : kir prejde eniga ta 
groza, kir tc niraule preteko eniga, kir z 1 e n e se eden na celini 
zivotu, kadar slisi de koza za kozo. 

t ^-i g n e : t e g n e m : rog. 606 prid poliiu je s. pismu, katero 
raj tat ne ut^^gnem; — tegnes: pres. 118 ak v tebe so obr- 
neni pogledi, odtegnes preeej svoj obraz odc^m, kor. 2, 133 o 
svetim Vidi skoz noc se vidi: se kojkej stegnes v dan koj 



PRINOS K NAGT^ASU U (nOVO)sLOVENSKOM JEZIKU. 47 

dr^gnes; traun 18 kat§ri mene od vrat t§ snirti proc potegnes, 
pok. 1, 45 nega za roko primes iiiii iz blata negovili pregreli po- 
t o g n e § , ravri. 1, 1 79 ce vidis tatu, z iiim jo p o t e g n e s ; — 
t^gne: levst. ziip. f)! usta se mu (utop)encu) otri'^lnjo, jezik i z- 
pot^gne veil, ber. H2 ko so Egiprani iia sredi morja, izt6gne 
Mojzes svojo palico (iez morje, skrin. 39 kat§ri se svarjenii o d- 
tegne, pade v r§v§ino, her. 189 gresi kdor se dolznim davkam 
d t e g n e, pre§. 51 o d t e g n e bele mu roke, kug. 56 kadar se 
ziviiii koza doli pot§gne, skriii. 67 kat§ri darove daje, doby 
premjJgane inu dast, duso t§li pak, kat§ri jih vzamejo, za 8eb6j 
p t e g n e, traun 257 aku v^t^r cez no p o t q g n e, n§ ny ve^, 
289 kat^ri potr§bniga iz pr^ha p o t § g n e , pok. 2, 14 de iiemu 
zagrinalu iz oblidja pot^gne, ravn. 1, 249 bozja sapa naj va 
ije pot^gne, in trava vsahne, ber. 165 6e se sapa iz vode redf 
p 1 e g n e, pertiska vnaua sapa z silo v no, za to se v6tel k}u6, 
iz kteriga se sapa pot6gne, na znable obesi, 171 ob hudim 
vremenu ni vdrno vrkt in 6ken na en krat odpreti, de sapa skoz 
ne potfegne, ktera bi vtegnila blisk navl^^i, pres. 96 smrt te 
zBsd6i, 'z r6k ti pot6gne per6, rog. 139 katera (lub^zan) se 
h bugu inu bliznimu restegne, 474 tukaj rest^gne ta plajs, 
ber. 165 smodnik ima svojo m66 od sdpe v nem zaprte, ki se za- 
smodi, naglo raztegne in z veliko mo^j6 razprostri, 165 s4pa 
86 d^ V 6zik prostor stisniti pa se naglo spet s t e g n e, 6e stis od 
j^na, ravn. 1, 335 drevi v t d g n e biti marsi kaj druga^, kakor je 
ddvi bilo, 2, 176 veliko |udi se je st^kati zacelo, pa Jezus se je tako 
naglo. vmaknil, de ga ozdr^vlena se po imenu uprasati ne v t e g n e ; 
— t^gnejo: traun 326 gosp6d tim liudobnim ne h6 gospostva 6ez 
§rb§ino tih pravi6nih pustil, de ti praviCni svoje roU§ h krivici ne 
8t§gnejo, ber. 39 Jozefa (bratje) iz vodhaka potdgnejo; -- 
1 6 g n e t a : ber. 29 angela potegneta Lota k sebi v hiso. 

t (^ k n e : Skriii. 109 sl^hrnimu 6lov§ku, kat^rimu negovu delu 
t§kne, je t6 dar bozji, kug. 22, zivini manka vsc kar k zdravju 
t§kne, 179 pomankaue one recy trp§ katera h' nih zdravju t§kne, 
pok. I, 34 ker nemu vse to ne teknc, on skb*ne nedolzn'ga umoriti, 
kug. 72 zivina kat§ra je z no obdana, je pak j§j dosti ne vtekne. 

trdne: trene§: skrb. 2, 266 samo tolko cajta, kar z o^mi 
tr^nes, ima§ v obl^sti; ravn. 1, 256 veli^'astvo hudobnih prfejde 
enako jutrajnimu oblaku, ki se spremina v zlato^ in Skrldt pa gre- 
d66 V dei str^ne, 2, 78 nebeSka milost in bozja lepota je mogla 
iz Jezusoviga oblifija iti. Za kaj le viditi ga, ]c ze Janez zamdknen : 



48 M. VALJAVEC, 

misel precej se vtrene v nemu: ta je Kristus, 2, 216 ne spre- 
obriiene je bilo stanovitno, nP: le ksana obidloj, ki se vtrene 
in mine. 

troHne: pres. 163 hrast ki viliar f^a zimski na tla tr^Sne, 
spet ozelenil sem ter tj^ bo veje. 

vene: Skrin. 268 vse mesu zvene, ti'aun 230 trava zv§ne, 
ravn. 1, 249 evet zvenc; — vene jo: skriu. 155 napravimo si 
vijijnice iz roz dokler ne z v e n e j o. Govori se i : zvednem ltd. 

vezne: ber. 169 6e se steklo na zelise pov^zne, se bo vidilo 
de bo zjutrej ve^i rosa po nem, kakor ko bi ne bilo pokrito, ravn. 
1, 95 Mozes izprostre roko, z straSnim lirupam zavezne Egip- 
^ane morje, ber. 62 iztegne Mojzes svojo palico ^ez morje, in glejte, 
vse Egip^ane zavezne morje. Cuje so i povezneni, itd. 

Y) s vokalora i: 

digne: skriii. XXI kat^ra se izmed triia t^h pregr§li vzdigne, 
44 pravfca ludstvu po vzdigne; — digne jo: skrin. 370 bo- 
gdstvu iuu m6c povzdignejo (pogrjesno mj. povzdigneta) src^. 

gine: gine§: §krin. 249 ne imaj druzbe z plestlvko, tudi jo 
ne posluSaj, de ki skuzi nq sladku p^tje ne pogineS; — gine* 
Skrin. 155 naSe zivlene zgine kakor m^gla, kt§ro s6n6iii zarki 
prezen^jo, ravn. 1, 256 veli^astvo hudobnih prejde enako jutrajni 
rosi, ki po travi lepo migla, od sonea obsjana pa zgfne, 2j 5 
angel zgjine in Caharija je mutast ostal, pres. 67 pod Len6ro 
vb6go vse vse vd^re se in zglne, ravn. 1, 120 zjutrajni travi 
enaki bo, ktira pogine, 1, 312 Aman poglne, 2, 48 pogfne 
naj vse, de on obvisi, met. 285 jelen se zvtrne inb pogine, levst. 
zup. 91 vojaStvo gospodarju pla6a vsacega k6na, kat6ri pogfne 
mej izprein}anem, 59 treba je vsako mrtve^ino ki pogfne za 
crmnfco, globoko zakopati? — ginejo: traun 179 vse t§ te2ave 
z g i n e j , ravn. 2, 27 bela, o6i jeml66a svetloba, de zvezde in 
luna z ginejo, jih je obsjala. Rede: ginem 

migne: migneta: ravn. 2, 128 Peter mrezo pomede. Tojko rib 
sta zajela, de se mrei^a trga. Janezu in Jakobu migneta pomdgat. 

mine: skrin. 268. takii je rodovina mes^ inu krivy : ena 
mine, inu druga se rody, ravn. 1, 120 vse pozemelsko prejde in 
mine... jezar l^t je pred tvojmi o6nii kakor v^erej§ni dan kadar 
mine, 1, 140 kadar z6tuv mine, 1, 256 veli6astvo hudobnih 
prejde dimu iz idtej enako, ki se na kviSko vali in pa mine, 1, 
309 vc e|c nezd6§nezov kmalo mine, 2, 52 tako le vsako trplcnc 
mine, pres. 76 ko mine z6r hladan, 137 kjer mine j^za n6tra- 



PRINOS K NAOLASU U (NOVO)siiOVBNSKOM JBZIKU. 49 

n'ga prepira, 146 kadar mine zfma hiidaitd.; — minejo: ravn. 
1, 257 morje zakrega on in vsnsi se, vse r^ke mfnejo. 

pi line: pres. 176 perliznena mladendfov govorica je ne n a- 
pihne, greg. 71 ti migni — blisku zar se v pi line. 

Fine: ravn. 1, 35 Abraham zjutraj zgodaj vstane, iiakole drv 
ill se odrine, 1, 48 Jakob z vsimi svojimi ^edami odrine, 1, 
77 brez obotave se odrine v Egipt, 1 , 220 idi v Sarepto. Elija 
vl)6ga, odrine in gre, 2, 188 tistiga se b6jte, ktiri du§o in truplo 
lohka V pekel porfne, 1, 231 Elizej je \esk odsekai in ga po- 
rfne v vodo, met. 283 sraka je pavovbga p§rja nabrala inb se 
zb iiim ozalfia ini> nasepfri. Zapustila je svoje sestre ini> yi> kbr- 
d61o lepbh pavov se vrine. 

line: ravn. 1, 133 ogn naj Sine iz Abimeleka in pozr^ naj 
zihemske mo2j^, in Sine naj ogn iz zihemskih m6z in naj Abi- 
meleka poir^, 2, 106 vse kmalo mu v o^i Sine, pre§. 67 razbfja 
vrdnec, p6ni se, plam^n od nega §ine, ravn. 2, 77 vse pre Sine 
ogn, 2, 202 neko|ko kvasu velfko m6ka preSine, greg. 61 na ta 
po{ub nebd sladkost pre Sine vse stvari. 

tihne: tihnem: ravn. abe. 45 ni mi mar kar gospod u6enfk 
pravijo. VpraSan ne v^m odgovoriti. Gospod udenfk me bistro po- 
^l^dajo. Okr6gajo me. Vtihnem; — tihne: greg. 71 le prst 
auivzdigni, grom po tihne, preS. 129 po m6rji po tihne Sdm vi- 
li^a, ravn. 2, 238 prijeli Jona in pjusknili so ga v morje. Morje 
"vtihne na en krat; pre§. 64 zdej vtfhne vse. 

tisne: tisneS: ravn. 1, 212 kadar jih pertisneS; — tisne: 
xavn. 1, 64 tudi po Kanaanskim pert is ne velika dragma, 2, 36 
k srcu si ga pertisne, kor. 1, 92 k sebi pri tisne puSico, levst. 
zup. 81 na zapfsnik se pri tisne kolek, ravn. 2, 68 bil je tih, ne 
graja, ne oponasa, ne pri^a, ne postavla se. V s^ s t i s n e spoznane 
ki ga ima, dokler mu bog ni rekel na dan ; — tisnete: kug. 177 
kadar ga pertfsnete, se kmalu kry pokaze ; — tisnejo: ravn. 
abe. pesti pomagam v snope perkladati. i)6e jih s tisnejo z ko- 
l^nam. 

zine: zinem: ravn. 1, 30 nikar ne bodi hud, gosp6d, de Se 
zinem^ — zfne: ravn. 1, 271 grozna riba se pozene iz vode in 
zine po nemu, vstraSi se Tobija, preS. 99 posltiSaj ga, kak6 jo on 
zavije : jezfka 861, lepota, dc le z i n c. 

it) 8 Yokalom it: 

biihne: levst. zup. 60 hudobna konska smolika nad sobdj ka2e 

4 



50 M. VALJAVBC, 

taka zndmena: kbn je ialosten in omain}en ter kakor napn6 se 
mu pod6e]ii8tne il^ze ali bezgalke in vsa glava zabuhne. 

ku§ne: Skrin. 21 ona popade rolad^nda, ga kfiSne, 134 naj 
me kuSne z kuSam svojih vust. 

p)une: plunes: skrin. 321 aku ua no (iskro) pluncs, ta ista 
vgAsne. 

sune: sune: ravn. 1, 44 ta zgodba p res tine grozno o6eta, 
preS. 127 kak6vi r^vez je, ki ga presiine z odi neb^Skih vrzena 
puilca. 

e) 8 vokalom o (i ol): 

^ohne: ^dhne: ravn. 2, 298 Jezus rede: odvalite kamen. Marta 
ni hotela tega iz d.ast( do Jezusa perpustiti. Djala je: gospod, 66hne 
ie ! Stirdnevin je ze ! 

m6lkne: traun 67 de moja £ast tebi hvalo pqje inu ne om61kne, 
pred. 46 p^vie poje . . ko prem6lkney ga popr^a teta Rozamunde 
zdle. 

mdlzne: ravn. 1, 191 ko mezeg pod veliko koSato terpen tinko 
perdirja, je Absolon na ni za Idse obvisel. Mezeg se zm61zne 
Absolon pa je benglal med nebam in zemlo. I z m u z n e. 

Q 8 polttglasnim, koje se, jer produzeno, mijena na a: 

dahne: ddhnem: traun 96 perj§iiaj mi, de si od4hnem, 
preS. 71 ah, m^jhno postdjva, pre|ubi ples^vec! de jez se od da li- 
ne m, de noga po6fje; — djlhne: ber. 172 6e vdAri, gre blisk po 
2el62nim drogu, obnemdga in zad&hne v zemll ali v vodi, de 
nobene Skode ne storf ; — dAhnete: ravn. 2, 230 rekel je (Jezus) 
vu^encam: v pu§avo v samoto pojrao, de si odd4hnete. 

gane: g4nem: rog. 559 ti si preokorn inu se no6es vginiti 
temu v6jtru, jest pak se mu rad ugtinem na vse plati kamor me 
on nagne; — g^ne: rog. 1, 309 Aman vidi, de mu ne vstane in 
pa iz mesta §e se ne g^ne, ravn. 1, 23 koga ne g^ne ]ubezn{va 
sramo^^vost td? pre§. 48 Ojstrovrhar ji src6 ned61zno gane, 173 
kar se mu z6per stavi, se ne vgjinc, traun 248 naj se zemla 
zgAne, kor. 1, 132 Turk srdit zdaj zagromi, zgkne turski se 
voj4k, de je straha letel znak ; — g d n e m o : ber. 166 po glasu ob 
hudim vremdnu uganemo, ako je bliz ali deled; — gdnete: 
kor. 1, 77 vi v e6rkev pred ne p6jdete, de v g jt n e t e mi vg^nke 
tri; — g^nejo: rog. 181 vidil je, de se te posdste na gane jo, 
450 de ta leu pak je ta ncr modne§i u bestiami, tu se vidi, kir 
pred nym, kadar rijove, use od sti'^ha ostrm6, de se (z) mesta ne 
gAnej 0, 572 kateri, aku si lili za use Ic tu v^jd6, vener ostAnejo 



PfUNOS K NAGLASU U (nOVo)8LOVEN8KOM JEZIKU. 51 

per nyh aucah, na gjinejo se od nyh posvejtne 5ede. Dolazi i 
sa i mjesto a: gine: ravn. 1, 226 koga ne gine ta bo^ja mUost? 
2, 37 molil 6astltlivi sivtik, ki je tako bil blizo smrti — koga ne 
gjine! — je nad deteta stariSmi, 2, 191 mladeni6 viditi ga na 
parah koga ne z g j f n c V 

Slozena s prijedlozi gubi poluglasno a naglas baca na prijedlog : 

n d g n e, preS. 148 od z6ra, de se u d g n e dan k ve56ri, glasi 

peaem se ognena (a ravn. 2, \S nagne); — nAgnejo: Skrin. 138 

i 141 kat^ri med limbarji pase, doklcr dan hladen post^ne inu se 

s^nce nagne jo; — 6gne: Skrin. 39 m6driga post4va je iivlena 

8tud6nec, da se on smrtnimu pogubI6nu 6 g n e, 42 m6der se hudiga 

6 g n e, 46 podvu^^n vidi ^ivlena p6t nad seboj, de se 6 g n e nar 

globok^jiimu p^klu, ravn. 1, 162 David je na harpo brenkal, kar 

sulico zastide kra) in jo vrze po nemu. David se ji 6 g n e in je 

zb^zal ; — p 6 g n e : rog. 607 kateri stdji, Io2ai inu hitreSi se p e r- 

p6gne inu h pomu^i perst6pi ; — 6gnejo: ravn. 2, 108 6gnejo 

86 mold^ te resnice. 

makne: m&kne: preS. 1 82 iz nega r6k i z m & k n e se po 
^^i, pok. 2, 74 dosti krat se ne v§; kadaj se ta duh o d m ^ k n e, 
levst. £up. X ako to storimo, nas m4homa kor^ velik^nsk po 
naravnem p6ti p o m d k n e mnogo bli^e prave slovan§6ine, ravn. 
ly 162 ko bi trenil, je Savel sulico po nemu zaludil. David se 
^mdkne in sulica se v steno zasadf, levst. £up. 17 sam6 po ta- 
cim p6ti se uradovane z redu ne z m 4 k n e. 

pahue: p^hne: ravn. 2, 226 prij^ti ga re5e, okov^ti in vj^^o 
ga p a h n e ^ Skrin 263 ne bodi preve^ po gostini per nemu (mo- 
g6dnim)y de te ne odp^hue; — pahnejo: abc. 57 mati z a- 
p^hnejo nogovice (verstopfet die strlimpfe). 

s ^ h n e : traun 96 kar nar b6lsiga ima, v s 4 h n e, ravn. 1 , 120 
zjutrajni travi enaki bo, ktira pogine: zjutraj cvet5, se spremina, 
zv6der jo pokose in pa v s d h n e. 

takne: tdknem: pok. 1, 115 kadar se k61ikaj spodt&k- 
n e m , zdajci velik sm^h po5§najo ; — t ^ k n e s : §krifi. 333 ne 
bodi presilfen, desekine spodtakne§; — t^kne: §krin. 265 
kadar vb6zic govory, pravio: kd6 je t^? inu ako se spot^kne, 
ga pobfjejo, 335 drznost, kat§ra iz pijdnosti pride, stury, de se ne- 
sp&meten spodtsikne, preS. 68 ga s t & k n e na zddne, ki bil ji 
je k68, ikrin. 19 ne bo dist, aku se n§ d o t ^ k n e, 262 kateri se 
smole d o t d k n e, se osmoly, 294 na l^niga se b6 vol6vsku blatu 
metalu, inu sl^bmi, kat§ri se ga d o t d k n e, bo rok^ otr^sal, 346 



52 M. VALJAVEC, 

katQii 86; kadar se je mrlfda dotkknil inu se ga sp^t dotakne, 
kaj timu iiegovu vmivane pom^a? ravn. 1, 62 na to sn^me kra) 
svoj prstan in nat&kne ga Jozefu na roke, §krin. 57 kat^ri pre- 
bitru h6di, se spodtakne, met. 283 dsU zl di'bvmi oblo^^n gra 
skozb mlako, se spodtjiknc inb pade, levst. zup. 54 r a z p o- 
t d k n e jih po katoliskih hizah, skrin. 59 en len v t a k n e pod 
pdjst^ho svojo rok6 inu jo k svojim vustam ne pernese, 82 len 
svojo rok6 pod pdjstiho vtakne, 111 nort»,c svojc roke pod p4j- 
sdho vtakne, ber. 165 ce se skropivnifina cev v vodo vtitkne 
in zatik iz ne vl65e, vstaja voda v brezsapno eev, kor. 2, 25 za 
kapo vtAktie b61i list; — tdknete: jap. ev. 324 gorj§ vam vu- 
6enjkam t§ postave: k§r vy nakladate lud§m butare, kat§re ony 
ne m6rejo nositi, vy pak samy se t§h butar 1§ z enim prstam ne 
dot&knete; — t^knejo: ravn. abc. 61 mati debule vsade, sem 
ter tje potaknejo retkve, kumar, boba, graha in ve6 taciga, ravn. 
1, 257 bogu se nikamor ne moremo skriti. PotJtknejo naj se vrh 
Karm^la, sledil jih bom, levst. zup. 147 zapovedujejo, da se ond6d 
podrdi^nice vojaikega skazovana razt&knejo po tacih mestih, ki 
80 pripr^vna v zbirali§6a. 

Ima i rije^i s povokajenim r u prvoj slovci, all jer se u knizi to 
r bi}ezi obi^no sa bvj gdje e znadi samo poluglasno, to iz knige ne 
mogu navesti ni§ta. ' imaju vec navedene osnove grne trne i vfne', 
a potisnuti naglas n. p. bfcne (uprav bl^cne), bfsne, cfkne, dfkne 
(pok. 214 zdkrkne), frkne, hfkne, kfhne, mrkne, mrzne, pMne, prhne, 
s^kne, trgne, tfpne. — S vokalom a idu ovamo jos: kAne, pame, 
prasne, s vokalom e : drefne, dregne, jekne, kresne, regno, revkne, 
telebne; s vokalom i: cikne, -fine, dihne, dime, flikne, kihne, kimno, 
kisne, klikne, migne, pihne, ritne, gfipne, SvTgne, -tiline, vihne; 
8 vokalom ?/ ; brjiizne, biikne, ciikne, zdruzne, gluhne, hukne, k}une, 
lusne na-miizne, plahutne, pjilsne, puhne, iz-pukne, rukne, po-sluhne, 
smukne (skrin. 172), za-suknc, sune, po-tuhne; s vokalom o (= o, 
ol, i a): lopne, za-golbne, po-goltne, pokne; itd. itd. 

b) n ugrskoj slovenUinl. 

a) s naglasom na slovci pted nastavkom ne : 

Ki*atki se vokali u knizi ni cim nc bi)ezc n. p. ki'izm. 147 oplilne, 
84 opliinejo itd. 

gasne: nagH. 183 fi v zel^zni kalilaj ogen gori i takse^a hipa 
sopi zateknemo, ka se zgodi V Ogen v g 4 s n c. 



PRINOS K NAGLASn U (nOVo)sLOVENSKOM JBZIKCJ. 53 

kridne: krildneS: kllzm. 279 ki driigim prejdga^, naj ne 
krddnejo, sam kradneS; — krcldne: prijatel 1871, 1, 3 v^rt 
slttzbenika slobodno vdasi odtira, ^i krddne, 1878, 30 gde vsaki 
^estnik od pis^^a do cesarske rodbine k r d d n e, nagfl. 42 kaj Sti- 
mate, jeli je dobro dejte, Stero drUgoga okr4dne? Ki driigoga 
okrddne, nej je dobro dejte, predge u let. 1877, 99 ali more 
dobro predtimavati pei*Sono 6loveka, od koga se kaj vkritdne? — 
krddnemo: nagfl. 138 mi en driigoga poi§tva ne kr^dnemo; 
— krddnejo: nag. vog. 49 tatj^ v kmi^ni no^4j kr&dnejo, 
kiizm. 10 ne spr^vlajte si kin^e na zemli, gde je mol i erja skvari 
i gde je tatj6 podkopajo i vkr^dnejo, spravlajte si pa kinde 
vu n^i, gde je ni mol ni erja ne skvari i gde je tatj6 ne podko- 
pajo niti je ne vkradnejo, 60 zapovej stra^iti te grob notri 
do tritjega dn^va, da kak pridoiiSi vu6enfcke hegovi vu nou^i 
vkr 4d n ej o ga. 

padne: p&dnem: kilzm. 313 kak ti se jas vu vsem vsAkomi 
dopddnem, 360 6\ kak prfdem k gori stanenej ti mrtvi, nej kaj 
bi ga ze vz6o ali ka bi ie popolni bio : vganam se pa, ^i ga kak 
popadnem, trpl. 48 on je visoki grad moj, da ne s p jt d n e m, 
trpl. 103 vTi6i me, da zapopadnem svedostva tvoja; — p^dne: 
kUzm. 296 vs4k§i nks se naj bliznemi d o p it d n e, trpl. 6 naj si 
preg4iia protivnik dliso mojo, popadne i na zemlo skl4di £itek 
moj, nagfl. 90 m&dka prvle, kak bi mig potroSila, tA jo pttstl, malo 
ji bejzati d«C, pa jo popadne i ta pUsti, gdn. 48 Dula pl^se po 
muzdjni, zupp ! k ednomu hfpi se muzdina prep4dne i plesec 
se do p4zdji v nou pogrozi, kiizm. 18 nejli dva vrdbca za eden 
zukavec od^vajo i eden z nih ne s p ^ d n e na zemlo brezi voule 
o6^ vaSega, 273 ni eden vlas vto z gl^ve ne sp4dne, 295 tf 
sto si, ka soudi§ drUgoga hiino drzindeV lastivnomi gospoudi stoji 
ali 8 p ^ d n e, 446 ne bodo la^ni niti zddni ve^, niti ne s p & d n e 
na n^ suiice ni nikSa vrodina, ti*pl. 6 on jamo kopa i skopa jo, ali 
asm 8 p ^ d n e vu jamo to skopano, nagfl. 9 ma6ka ^i visiko doli 
skodi, vsigdar na poplate s padne, 144 stera nega str^n sp^dne 
nad puno(f? kiizm. 144 pamet Kristusa ne zapopddne, nego 
dttb; — padnemo: predge u let. 1877, 96 beteg je vouza, vu 
«tero za to s p <l d n e m o, naj za nase grehe trpimo ; — pAdnete: 
kiizm. 311 ne znate kaj, ki vu stavi bezijo, vsi istina be^ijo, eden 
pa vzeme pld^o? Tak bejzte, naj jo popildnete, 417 ta 6in6^i 
nigdar ne sp&dnete, 421 varte se, naj vo ne sp^dnete z la- 
stivne kreposti} 429 za vso radost dr^, gda vu razlo6na skttS^vana 



54 M. VAIJA\'Kr, 

spidiiete, 435 bojdi rejo vaSa: tak tak i uej nej, iiaj vii skaz- 
livost ne sp^dnete; — pddnejo: kttzm. 4 1 9 smeuci, ki se 
sebi dop&dnejo, trpl. 42 zgani aldovi se ti ne dopadnejo, 
5 osoudi n^, boug, da odp4dnejo od namenj^vana svojega, 59 
v6 strejbiS vse, kf od t^be odpadnejo, g(5n. 47 muzdine se pod 
bremenom z lehka prep^dnejo, klizm. 382 ki $^6jo obogatiti, 
8pddne]0 vu skUS^vane, trpl. 20 protivniei moji sami poletijo i 
spddnejo, 29 tarn naj sp^dnejo 6iiik6i huda, 69 vu sr^m 
naj spddnejo i prejdejo, nagfl. 144 na §teri kraj spddnejo 
dveri? bar. 36 na vsako doub leta trjd mejsecje spddnejo, itd. 
— p4dneta: kiizm. 29 slejpi slejpoga ^i bode vodo, obd v jamo 
8 p 4 d n e t a. 

stane: st^nem: kUzm. 60 po tr6tjem dn^vi gori s t d n e m, 
322 pri V&8 lejhko ostdnem..ost&nem pavu EfezuSi do 
ris&o sw; T?I; xevT7)>to<TT^;, trpl. 42 jas o s t & n e m liki zel^na oliva, 
21 ne mtidi, de ti mudavSi jas ne postdnem ravno kak ki v grob 
idejo, nag. vog. 22 jas bom zdaj 6teo pred vami tak da pri pikni 
postdnem; po torn tak da nej pri pikni stdnem; — staneS: 
kiizm. 292 vidi nad tebom dobrouto, 6i ost4ne§ vu dobrouti, 
376 liki sem te proso idouCi vu Macedonijo, naj ostdne§ vu Efe- 
zuSi; — stane: kiizm. 34 vmorijo ga i na tr^tji dSn gori stdne, 
48 8 t & n e ndrod prouti n^rodi, 252 ir sem jas s tebom i ni$6e ne 
stdne prouti tebi, kaj bi ti kaj hiidoga v^ino, g5n. 101 gde na 
lici zeml^ s t d n e voda, se mlaka zov^, 104 k 6asi vihSr n a s td n e, 
bar. 34 6i se zrak ndglo gible, te voter nastiine, 17 6i bode hiza 
ona vrejdna, ostdne m^r vAs nad nouv, 18 i 48 ki do konca 
osit&ne, te se zvelida, 22 hiza razde|ena prouti sebi ne ostdne, 
25 brezi s&da ost4ne, nagfl. 124 tejlo mrj^ i prah post4ne, 
nag. vog. 37 dobro dete vs&k d^n dale naprej ide, gda nemdren i 
vliki zao stane; — stanemo: bar. 27 enkrat vsi gor st4- 
nemo, 34 pride vrejmen, gda gor stdnemo, klizm. 371 mi ki 
zivoudi ost&nemo do priSestja gospodnovoga, ne preidemo one, 
ki so zdspali, 425 v etom poznamo, kaj v fiem ostanemo i on 
v nami ; — stanete: kiizm. 200 6i zapovedi moje bodete zdrza- 
vali, ost&nete vu mojoj lilbeznosti, liki sem jas zapovedi mojega 
0^ zdriao i ostAnem vu iiegovoj li\beznosti . . liki rozga ne more 
sJda nesti suma od s6be, nego ^i ostdne na trsi, tak ni vi, 6i vu 
meni ne ost&nete, 363 di li ostanete vu veri fund&livani i 
krepki, 423 §tero ste ^iili od za66tka, vu vami naj o stane. Ci vu 
vami ostane; Stero ste od za^^tka dllli; i vi vu sini i vu odi ostd- 



PRINOS K NAGLASU U (nOV())8LOVEN8KOM JEZIKU. 55 

uete; — st&nejo: kiizm. 48 vuougi ki'ivi prorocke stanejo i 
zapelajo vnouge, 49 stanejo krividni KristuSke, 321 ka mi valA, 
Smrtvigori ne stinejo? trpl. 35 skl&dimo one, ki nad nas sti- 
"cjo, g5n. 69 preci kak gori st4nejo se mujejo, 104 vu etom 
nastdnejo obUci, dezd, to5a, snejg, blisk i grumlajca, prijatel 
1877, 47 z megl^ male vodene kapliee na stanejo, prijatel 1876, 
1, 3 eto stoji na one tudi ki pri b^rani za sold&ke obst4nejo, 
kUzm. 200 6i ost^nete vu meni, i rej^i moje vu vami o stanejo, 
nagfl. 70 vod^6a pftana eta zdaj ie eti celou tk ost&nejo, 108 jeli 
8te gda 6UH, kak britko pivdejo mali pfs^anci, gda od mater^ zao- 
stdaejo? — stano: kUzm. 294 ki prouti stAne obl^sti, bo^emi 
rendelilvAui stane prouti, ki pa prouti st^no, sami sebi soudbo 
vzemejo, 307 velim tim neo^enenim i vdovicam: dobro him je, ^i 
ost4no liki jas, 258 z v^s sdmi' postano takSi mo^j^. 

dejhne: dfejhne: gon. 70 nini! kak mille lUkhe m& (mA^ka) 
na nousi i kak dobro pridejhne. 

b^gne: b^gnejo: trpl. 52 krilove vojsk^ pobegnovSi pobej- 
gnejo (Ali i pobegnem). 

gledne: glednem: kUzm. 297 gda koli bom §ou v spaholski 
ors^, §ou bom k vAm, ar se vlipam ka vas prejk idou^i p o g 1 ^ d- 
nem; — gledned: kiizm. 232 Saul brat, gospoud me je poslao, 
ki se ti je skazao na pouti, po stero j si sou, naj pregl^dnes i 
napuniS se z dlihom svetim, trpl. 11 ti skli§Ava§ sree moje, pri- 
glednel me v no6i, 50 priglednes zemlo ino jo navlAiiS, 29 
edno malo i toga hUdoga ve6 ne de, i ^i se zglednes po negovom 
mesti, ve^ ga ne bode; — gledne: kiizm. 431 ki notri pogl^dne 
vu popolno pravdo sloboS^ine i obstoji v hej, id bla^en bode vu deli 
svojem, nagfi. 84 vsaki naj dobro pogl^dne, ka vse za -stvar^ 
drzijo h^ovi roditelje pri hizi, 95 viitro mo od koha gudali. Pazko 
ga poglednite dom4, kakgi je. Ki ga pa nema, naj ga pri sousedi 
pogl6dne, 28 ve6 krat naj pregJ^dne falinge, povej i vo po- 
pr4vi, prijatel 1876, 1, 3 vert ci je vu ram oblidjeua sumjivost slo- 
bodno bl&go sMzbenika pred him pregledne, kiizm. 232 vidio je 
Pavel vu videjhi ednoga moia idou^ega i na sebc rokou dejvajou- 
6^a, naj pregl^dne, 8 vs^ki ki se zgl^dne na zeiio k poze- 
lejhi, 4e je prazniivao z hom, trpl. 113 ^r je gospoud zviseni, d(}nok 
se zgl^dne na poniznoga, nagfl. 113 pura se raz^'emeri, ti se sto 
zgle^nc na houv; — gledne mo: g5n. 73 naj dobro p o gled- 
nem o dom&, ka vse jeste na nasi dvorej. 55 vo nas pelajo vuditel 
V ogr&dec; gde n^rase nase pregl^dnemo, bar. 26 kam koder 



56 M. VALJAVEC, 

se na brUtivi zglediiemo, okoul nds same grobe vidimo, 35 6i 
86 gor zgl^dnemo, on prelejpi mouder oboud v^ramo (gewah- 
ren wir), Steroga za nibo zov^mo; — glSdnete: kUzm. 431 
ne mejte vu osoub prijfmani vero odi^enoga gospodna naSega JezuSa 
KristuSa; ar ^i notri ide vu spr&Yi§6e vaSe kakSni mouz, ki zUiti 
prstan mA, vu svetlom gvanti, notri ide pa i sirom4k vu ruznom 
gvanti, i zgl^dnete se na onoga, ki svetli gvant nosi i r6^te 
nemi: ti si esi sedi lipou, i siromaki rd^te: ti etam stoj ali si eti 
sedi pod podnogaonico mojo, je li ne v6infte r&zlodka med sebom 
i nej ste v^ineni sodci htidi misel? — glednejo: nagfl. 70 pred 
zgov^'anem etim opomeri^ vu^itel osnovnike, da naj skrbno p o* 
glednejo domd svoje hiie, 93 tou naj dom4 dobro pogl6dnejo, 
91 m&^ka je skriven tJt. Ci na nou gl^dajo vse mirlije, 6i se na 
stran zgl^dnejo ali idejo, preci nika vkrddnoti more. 

l^jhne: nagfl. 187 ^i odzaja za roicom bodoudi kmi^ni obUk 
lejhne i tarn deM hejna, min^ i rozee, di taki sunce sija, 197 6i 
sunce zfde, mejsec nam lejhne z ou^i, 198 na tjeden dnf pa 
lejhne nega (mejseca) posvejt. Uprav: Ifejhne. 

l^kne: l^knejo: trpl. 33 naj se l^knejo nad sramoutov 
svojov, ki men! pr&vijo: ahah, ahah! 

s^gne: nagfl. 189 je li kaj se tak vidi, kaj krajina n^be pri 
N . . . v6si do zemle s^gne? prijatel 1878, 14 ruska obl&st od 
sevemoga morja do adriatskoga morja s6gne, 1878, 47 tiijec 
s^gne V iep i Ad polic&ji nek§i papdr, 1878, 30 v toj dr£avi 1&£ 
od ku6d do palace s^gne, trpl. 57 ime negovo dos^gne do od- 
vejtka, 28 milost tvoja do nebes dos^gne, nagfl. 147 tak poutni- 
kov ne dos^gne veter, 188 je li i'i6 krajina uprav dos^gne 
okroglino zemld ali nej, to preci dliti m4te, bar. 8 pazi na m6, naj 
moj iitek nevoia ne dosSgne, prijatel 1878, 29 6i med TOrkom 
i Rusom boj vd vdari, zna biti kaj s toga nas kaj tUdi d o s ^ g n e, 
kiizm. 46 Steri koli pris^gne na c^rkev, tisto je nikaj, Steri koli 
papris^gne na zlato c6rkevno, duzen je, trpl. 11 ka bliznemi 
prisegne, s kvarom zdrzi; — segnejo: nagfl. 200 mejsec pre- 
svejti ^eres nou^'i zemlou tarn, kama trahi sunca ne segnejo, pri- 
jatel 1878, 21 ova pisma tndi do toga dasa segnejo, 1877, 74 
Rusi so Plevno ze tak op;^sali, ka samo cdno malo mesto jeste, 
kama ruske kriigle ne segnejo, trpl. 24 za tou ti se bodo molili 
vsi sveti vu prilidnom vrejmeni da, gda velike povoudni pridejo, 
ni ednoga ne dos^gnejo. 



PRIKOS K NAQLA8U IT (nOVo)8U>VBNSKOM JBZIKU. T)? 

s^jhne: sejhnem: ti*pl. 82 moji dn^vi so lejhnoli kak Heiica, 
jas ta sejhnem kak triCva; — s^jhne: kilzm. 40 figovu drvou 
posejhne, 200 6i Sto ne ostAne vu meni, v5 se vr^e Hki rozga i 
posejhne, trpl. 75 trava se na v^6ar pokosf i posejhne, lOH 
da bi gr^tali kak tr&va na strejhaj, Stera prole, kak se poskUbf^, 
posejhne, nagfl. 177 ka za lasnost m^ ilojca? Ka se vu vodi 
razmo^, 6i posejhne, trda de kak kamen. TakSe se skopaline, 
itere se vu vodi razmo^jo i 6i posejhnejo all zgorijo do trde, 
86 zeml^ zov^jo. Upravo: s^jhne. 

t^gne: tSgnem: nagfi. 28 naj prvie ji zrovatam te eden droug, 
pot^gnem ga ednako doli, 65 viste, eti na t^bli potegneni 
z ete i z ov kraj t^givke po ednom t6gi; trpl. 47 MoAb je moja 
mujvalnica, na Edoma v6 vt^gnem ^rejvle moje, 92 Moab je 
mujvaonica moja, nad Edomom v6 vt6gnem oblUel mojo, pri- 
jatel 1878, 16 ne vt^gnem vnogo pisati . . tiidi jas ne vt^gnem 
pisati vnogo; — t^gneS: trpl. 113 prouti srditosti uepriiitelov 
moji vo vt6gne§ rokou tvojo; — t^gne: trpl. 6 6i se ne §6ejo 
povmouti ti nevemi, brllsi me6 svoj, nat^gne lok i cila, kiizm. 
55 eden z oni, ki so bill z Jezusom, v6 vt^gnovSi rokou v'6 po- 
tegne me^ svoj, trpl. 19 on vo pot^gne nog^ moje z mreze, 
nagfl. 89 gda psa besnou^a celou zdrobiSa, ^i obtri\di, v skrivno 
mesto se potigne, 113 puran glavou n^zhrbt pot^gne, 170 vuk 
86 vu dn^ V gos^re pot^gne i spi, 90 takSega hfpa se m^^ka 

V skrivno mesto p o 1 6 g n e . . m>l6ka na sprejdhi nogcij po p^t, na 
zadni po Stiri ostri, srpn&ti skramblov mc^, Store z lejhka sklUdi i 
vo vt^gne, prijatel 1878, 42 6\ drligi voter pot^gne, 46 tr^tji 
nemi z fepa robec pot^gne; — t6gnemo: nagfl. 1 89 6i 

V edno t^givko motvouz pot^gnemo; — t^gnejo: nagfl. 59 
za kaj je (table) na 6mo f4rbajo? zd to kaj se bejla farba, §tero 
z krajdov pot^gnejo na nej, nai bole na drnoj licojni viditi 
di, 158 vidmo kak se vrSenijo rajCle dekli^ke okouli svoji cvejtni 
grM. V5 potorijo semen, Icpou nan6 pot^gnejo zemlou, 175 

prouti zimi se (zabe) na dne mo6varov vu kalis potegnejo, trpl. 

107 ti neveriii vl^dna paliea ne ost/ine nad SorSom ti pravi^ni, da 

ti pravi^ni vo ne vtegnejo rouk na nepravi^nost, bar. 38 n^»,bo 

ve^rat obl4eje zat<^gnej o. 

v<^j h n e : trpl. 95 z zobmi bode skripao i v e j h ii e, kiizm. 430 
^ i bog4tec vu svoji potij po vej hne, trpl. 3 Steroga listje ne 
Povejhnc, 75 tak so liki tr&va, Stera z riria povejhne; za 
^^ cvet^} ali povejhne; — v^jhnejo: trpl. 29 liki to ze- 



5^ M. VAIJAVEC, 

len^ tr&ve povejhnejo, iiagfl. 197 na jesen se dozori jeaenski 
sAd, ali kak hladnej gratilje, listje z drevja kdple, traviiie premed- 
lejjo, povejhnejo. Uprav: vejhne. 

gine: trpl. 39 dlovek vu tqj dfki ne obstoji prispodobno k go- 
vedi, stero pogine; — ginejo: kl\zm. o5 vsi ki me6 vzemejo, 
od mefea pogiiiejo, trpl. 46 pogine jo liki pu2 stiihnej, 85 gda 
nim V kraj vzeme§ nf sapo, pogfnejo i pa s prahoin postdnejo. 

p 1 li n e : trpl. 83 dlovek je vu svoji dnevi kak trava, kak cvejt 
poulski tak cvet6 ; gda veter po ne p i h n e, nega je ve^. 

tisne: tisnem: nagfl. 84 eta t&bla zdaj na miri stojf, ne geui 
se. Potfsnem jo z rokouv, je li se je genola? 27 zdaj vklip 
s 1 1 s n e m mojvi dvej lamp! ; — t T s n e : nagfl. 151 virao je go- 
spoud, kaj tarn gde je zrni^e v zemlou pllsto edna vajzica viSe 
stoji od te drlige zeml^, v kraj jopotfsne, 176 gda (riba) na 
dno ^66 plavati^ y'6 potfsne z nega (mehera) zr4k, gon. 70 li te 
md^ka Skramble p o t f s n e v(5, ^i §krabnoti §de; — tisnemo: 
nagfl. 182 takSega hfpa zrak vle^dmo na nous i lampe i p^ ga vo 
potisnemo, kUzm. 327 vu vsem se stiskjCvamo, ali ne s t f s- 
nemo se; — tisnete: kUzm. 413 ar je tak vola boza, da dobro 
6m46\ stlsnete ti nespametni llidi neznanost. 

sluhne: sluhneS: trpl. 70 vu dnevi nevoul zez&vam teb^ 
ar me ti p o s 1 (i h n e §, 50 k tebi, ki posluhneS molitve, bode 
vsako tdjlo prihajalo ; — s 1 li h n e : trpl. 61 k bougi kri^lm i p o- 
sliihne me, 44 bom se molo i joukao, i po sluhne glas moj .. 
posliihne me boug ino je ponizi, nagfl. 137 ki tozbo p osliih ne 
i skon^a. 

sune: suneS: trpl. 44 ti ove doli s (i n e s vu globoko jamo, 
58 kak ti n^ postAviS na skliska i doli je s li n e S v pogUbel ; — 
sune: trpl. 29 rouka nepoboznoga me ne siihne; — sunejo; 
trpl. 20 gda se ti hiidi na m^ ne s ii n ej o . . . spadnejo, .90 da se gori 
vnes^jo prouti n^bi i doli sfihnejo v prepast, 20 gda se ti hudi 
na mene sunejo, nagfl. 89 te krepsi (pes) nad toga slabej^ega 
vder6, vsi ti drllgi se na nega sunejo, 101 ^'i edna ovca v bejg 
vd&ri i te drUge se vse za nouv s li n e j o, 158 med tejm se na nou 
sunejo te male deklf^ke, gon. 92 briil^c so (svin<^) sunejo na 
kopano. 

fi) s naglasom tta nastavku /*^: vrnem, vrnes, vrne, vrnemo, vr- 
nete, vmejo, vrneva, vrneta. 

dine: dinem: kiizm. 298 naj vu radosti prfdem k v4m po 
.vouli bozoj i z vami r^t si podin^m; — 6ineS: ktizm. 279 ovo 



PRINOS K NAGLA8II U (nOV(>)sLOVKNSKOM JEZIKU. 51) 

V 

ti se Zidov inienUjes i pociiu's vu pr^vdi; -- cine': trpl. t>7 
Izrael si ne po^ine vu meni; — ^inejo: kUzm. 454 pisi: bhi- 
zeni 80 ti mrtvi, ki vu gospodni vm^rajo od vezdaSnega hipa. Za 
istiuo velf diih, ka si pocinejo od oupravic svoji. 

grene: gren^jo: bar. 29 senou ita travniki vkUp greiiejo. 

mene: men em: ki'izm. 429 6i pridem, op omen 6m ga z dejl, 
trpl. 34 gda se apomenem, vo vlej^m sam vu sebi di'iSo mojo; 
— meneS: kiizm. 7 ci prines6§ dar tvoj na oltitr i tam se spo- 
men^S, kaj brat tvoj md kaj prouti tebi . . , gon. 73 je li se s^o- 
men^S, ka so nam gospon vuditel zapovedali? — mene: kUzm. 
305 ki v&s opomen6 z pouti mojl, nagfl. 78 pred zgovarjanem 
etim opomen^ vu^itel osnovnike, da naj skrbno pogl^dnejo doraa 
Bvoje hize, kiizm. 57 spomen^ se Peter z rejdi Jezusove, trpl. 
7 v5 ziS6e nih krv, z nih se spomen^, 15 uaj se spomene ze 
vs^J Aldovov tvoji; — menemo: kiizm. 341 samo naj se siroma- 
kov spomen^mO) bar. 38 na diisni Aku se z naiii preminouCi 
spomen^mo, a spomSnemo: predge u let. 1877^ 101 mamo 
zrok nas poniziti^ 6i z na§i grehov ge spom6nemo; — menete: 
kiizm. 31 jeli eSde ne razmite, niti se ne spomenete z ti p^t 
lejbov kriiha z kim se je pet jezero nasitilo ? 78 ne s p o m e n 6 1 c 
se? 420 naj se spomenete z rejci, stere so naprej povejdane; — 
menejo: nagfl. 74 kaj cinim z onimi, ki ne kebziijejo i iicprav 
se opon&dajo? Opomen^jo je. 

mine: trpl. 45 na s^nco perout tvoji se zanes^m, dokec nc 
min^ stisk^vane, nagfl. 187 6i odzaja za rozcom bodou^i kmidni 
oblik lejhne i tam deM hejna, min^ i ro^ec (iris), prijatel 1877, 
26 rani deS6 i snehe jod hitro min^, kiizm. 225 smo ga ^iili gu- 
6edegSLy kaj te nazarenski Jezu§ potere eto mesto i p r e m i n e 
(! xXkxki^ei) navade, stere n4m je dao Mou§e§, bar. 3 vrejmen hitro 
premin^; — minejo: prijatel 1878, 46 dokeS voiitve ne mi- 
n^jo, ne morem pomagati, 1878, 25 drzave minejo i nove po- 
st^nejo, kiizm. 4'iO pride pa d^n gospodnov liki tdt v no^i, v ste- 
romneb^safs) Skripanem premiiiejo; — mineta: prijatel 1877, 
80 rain<^ta dva meseca po smrti zeta. 

r i n e : r i n e j o : bar. 10 roditelje vsr od r'lega o d r i n e j o, ka bi 
nemi na skodo biti moglo. 

vrne: vrnem: kiizm. 23 p o v r n ^ m se vu hii^o mojo, odkude 
sem vo zi§ao, 246 po tom se povrn^m, 253 potrejbno mi je 
pri^tni 8v6tek v Jerustflemi sv^titi, ali p4 se povrn^m k vam, 
ci de boia vola, trpl. 14 piistim se za nepri&telmi mojimi i zgr4- 



60 M. VALJAVEC, 

bim je, ni se ne p o v r n 6 m , doke^ ji iie spokolem, 97 z kejm 
povrn^m gospodni za vse dobro^inejne meni prikdzano? — 
V r n e S : kllzm. 156 t( gda se p o v r n ^. s, potrdi brate tvoje, predge 
u let. 1877, 103 doked bldga, po^tena, im^na, kvAra iiez^j ne po- 
vrn6S, te 6as ti bong grehov ne odpisti, trpl. 34 ti vso lego ne- 
govo preobrn^S v bet^ negovom ; — v r n e : kilzm. 16 Jeziis 
se pa nazaj obrn^, 32 on se pa obrne, 57 vr^e te srebrne pej- 
neze vu c6rkev, obrn^ se, odfde i obejsi se, 219 viCm je naj prvle 
boug gori zblldo sinA svojega Jezusa i poslao ga je, ka bi vas 
blagoslovo, naj se vs4k§i o b r n ^ od htidoub svoji, 434 smejh va§ 
se naj na pla6 obrn6, 248 zmetno je stalou Pavla i obrn^ se 
i r6^ dtthi : idi v(5, 327 gda se pa §to o b r n ^ k gospodni, teda se 
kraj vzeme pokrivalo, trpl. 91 pUsto zemlo obrn6 na jezero, nagfl. 
147 etakSega hipa se eden iA\ kropa na spjir obrn^, 194 o rai- 
h^lS^eki, vsesveS^eki, andrej§6eki se vrejmen pa na hMdno obrn^, 
198 vsako 24© v(5ro se (zemla) obrn^ ednouk kak kolou okouli 
nrfredi svoje, gOn. 26 smejh se z lehka na joe obrn6, bar. 16 i 
n^no (koz^) kosmine se na hasek obrn^, kttzm. 292 pride Siona 
osloboditel i o d v r n 6 nepoboinost od Jakoba, 9 naj bode t\'oje 
dlmoStvo vu skrivnom mesti, i o^ tvoj ki vidi vu skrivno, on ti 
povrn^ vu o^ivesnora, 48 ki je na nivi, naj se nazaj ne p o- 
vrn6, ka bi vz^o svoj gvant, 242 da se ve5 nigd4r ne povrn^ 
vu sprejhnend, 440 dao sem ji vrejmen, naj se povrn6(s) svojega 
kurvejstva i nej se je povrnoula, bar. 32 tistomi se od to56 v6ineni 
kvir od ete drlizbe p o v r n 6, 40 mrtvo tejlo se pokopa, nego dUSa 
se nazdj povrn^ k bougi; 216 sunce se preobrn^ na kmico i 
mejsec na krv prvle liki pride den gospodnov te veliki i znameniti ; 
— vrnemo: predge u let. 1877, 92 naSa je duznost naj se nezdj 
k nemi povrn^mo, kilzm. 321 ovo skrovnost vam povejm: vsi 
istina ne zaspimo, vsi se pa preobrn^mo; — vrnete: kilzm. 
34 6i se ne obrn^te i bodete liki deca, z nikak§im talom ne pri- 
dete vu kriilestvo nebesko, 244 nazviSd^vajou^i vam, naj se od eti 
mirnost obrn^te k zivomi bougi; — vrnejo: kiizm. 3 opoume- 
neni od bog^ vu sne, naj se vrnejo nazaj k Heroudeii po drligoj 
pouti so Sli nazaj vu svoje domovine, nagfl. 22 potrejbno je, da se 
zdaj ze zgu^vana etakfia na nouvo doub i nouvo pout vrnejo, 
trpl. 45 teda se nepriatelje moji njlzdra vrnejo, kiizm. 420 
naj se vsi na pokoiu*o obrn^jo, trpl. 23 spet se naj obrn^jo, 
kilzm. 258 iz vas sami post^no tak§i mozj^, steri bodo preobme&a 
dugovana gudali, naj od vrnejo vudenfke za sebom, 18 spominali 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo)sLOVENSKOM JKZIKU. 61 

se bodo i se povrn^jo k gospodni vsi kraji zeml^, 68 naj se 
gda ne p o v r n e j o, 73 predgali soj naj se p o v r n ^ j o , trpl. 84 
niehou si iiim polozo^ itere ne prestoupijo, ne povrnejo se, kaj 
bi pokrile zemlo, 41 vuco bom prestopnike na poti tvoje, da se 
gresnicke k tebi povrno jo, prijatel 1877, 3 te fini paper veci krat 
presajo i ^rkuse preobrnejo; — vrneta: kuzin. 450 imaita 
oblast nad vodami, da je obrneta na krv, 240 Pavel i Barnabds 
na predgane odlocena Sergiiisa p o v rn e t a, 243 Pa via i Barban^Sa 

V Ikouniji preganajo, v Lystri niva za bog^ stfmajo i kameniljo, 
z Derbe se povrneta v Antiochio. 

c) u kajkavstini 

ofitaje naglas na slovci pred nastavkom ne ; kad§to aU rijetko pre- 
lazi na prijedlog. Cesto se kratka slovka oteie i tuj. 

gasne: g^sne: gaSp. 1, 395 obilno krvi iz tela izleje se, od 
koje ogen ostro pogtlsne. 

kradne: krddnu: perg. 5^ koi drugih grady ili ,castylye' 
siiu vzamu ill vkradnu. 

padne: p&dnem: kemp. 176 obrani me, gospodine, da vu 
mke nihove ne vpadnem, 238 ako nevredno se vteknem, v zban- 
tdvane vpAdnem; — padne§: petr. 276^ i ev. tirn. 276 ako 
vu greh opddneS, ne v6§, stdneS li gore z gr^ha, kemp. 186 
kot^ra zmozuo pomaze, da od lastovite ime6ine na zem^lska ne 
o p ^ d n e §, 208 ako obstof s na putu mojem, spoznaS istinu i istina 
te oslobodi i popadne§ zitek vekive^ni, kemp. 1 13 hasnovito je 
negda i vu dobreh trsenah i ze]ali stegi'iene drzati, da po nepokoju 

V r^sipnost pameti ne vpadneS; — p4dne: perg. 61> koi v notu 
neuere dopaadne, nyemu ne haasni, ako se i zmiry z suoym 
perusem, 191> pryestane o^ina oblast nad sinom, ako otae v nepry- 
atelskuu vuzu dopaadne, 20^ gda §to praudennim zakonom prot 
drogomu 6loueku v glauquu sentenciu dopaadne, 51 tyem se 
pogubliuie priuilegium, gda sto v kralieue dostoinosti zbantouania 
grieh dopaadne, 65^ ako dolni perus po iectue (= j§tbstve) 

V sud^ue ruke dopaadne, adda iur kralieua milos^ onomu 
koteri e v iectue niiltar ne basni, petr. 41 i ev. tirn. 41 vsako kra- 
levstvo vu sebe razdejeno opusteti ho^e i hiza obrh hizc o p a d n e, 
gadp. 1, 903 na reci ove devica Maria od velike zalosti taki omegle 
i vu narudaj EristuSa op&dne, 1, 855 ov opddne vu smrtni 
lieteg, 1, 853 prestr&Sena o p d d e pladuc na kol^na svoja, kemp. 
153 ako ti pripustim tezfnu, ne juti se niti naj ne prepddne srdee 



62 M. VAT^AVEC, 

tvoje, 209 ^lovek ne m6ra preved plalioga srdca biti, kada vu kakre 
falinge v pa due, 231 ako ne pomore vra^tvo, sproti vp4dne 6lo- 
vek iia gor§a, math. 2, 2, 260 po keh d6b Zidovi, kaj ti jen krat 
odhitili su niesiasa, vu ni jednoj veo drugi spodobi nega videli ne 
budu, kak vu spodobi sudca, tak no z vremenom po svojem brzom, 
V jednomu oblesku spodobiiom, do§estku zapopadne; — pad- 
neju: math. 1, 1, 175 jifj oncra, kada vu rbke srditoga boga 
opadneju! — pAdiui: pcrg. 31^ po torn su iieki stymali^ da 
su takouc zcmlie ili senokode ili lugi, kotcre voda od iednoga mesta 
iia tuud (,tuugi*) dyel odtrgue, po 'nom ouoga oneh na ^y kotaar 
ili dyel d o p a a d n u, gouore^i to, da vode te6eni§ nih kotaare raz- 
delyaua, math. 1, 1, 88 vnbgi se na nega zad^nu, opadnu, pobiju, 
2, 3, 69 gda vu velike hman(3de i grehbte opddnu; — p4dneta: 
petr. 94jedamore slepec sldpca voditi? ne op^dneta li oba dva 
vu jamu? 

p 1 a h n e : p 1 a h n e : ga§p. 1, 771 da bi roditeli sveti Catharini 
preporu6ili i zagovorili drago det^ce, k mestu iz glavice otok 
vplAhne i dete zdravo i zivo ostAne, 1, 832 za kojem ^inom 
taki voda v p 1 4 h n e. 

stane i sttlne: stslnem: gasp. 1, 382 nega se dotikajud 
lepila p 8 t ^ u e m, nega prij^m}u6 devica o s 1 4 n e m, kemp. 255 
ako ho6e$ da d6jdem k tebi i pri tebi ostdnem, osnaii stari kvas 
greha, galp. 1, 509 da po muki ovi vreden post4nem prijeti diku 
KristuSevu, 1, 603 stupim zvrhu visfne oblak6v, spodoben po8t4- 
n e m viSnemu gospodinu bogu ; — s t a n e S : petr. 286^ ako vu 
grejh opadnel, ne v^s, stones li gor^ z greha, kemp. 218 ako ti 
s&m p6leg ne stane§, 103 da onda vu marlivosti molitve ne po- 
staueS vtragliv, 118 nikakva ne hasni mudrost, ako ravnati pre- 
stitnes; — stane: petr. 36 i ev. tirn. 33 treti den gore stdne, 
90 ako pr^m gdo z nu'tveh gore stane, veruvali ne budu, 165 
nikomu ne povedte videna, dokle sin dlov^di od mrtveh gore ne 
stane (i ev. tirn. 152), gailp. 1, 316 jen krat pred vrati kloSter- 
skemi nastane kruto velik §tropot kri5 i vika, 1, 443 6ez neku- 
liko vrc^mena cesai*om postane Marko Aureliu§ i LuciuS VeruS. 
Pod kojemi za Ner6nom detrti nastane pregon proti cirkvi 
krSdanski, I, 458 po odhajanu Ivana taki vu Carigradu tulik na- 
stane potres, da polovica cesarove palace vrusi se, math. 1, 1, 
234 tak prehAdaju vsi dn6vi zivjena mojega, doklam zadni6 na- 
stane veder zadni, gasp. 1, 467 to zgovorivsi nestdne je, 1, 592 
kaj zgovorivsi nest/me videna, 1, 565 ova zgovoriv§i nestdne 



PRIMOS K NAGLASU U (nOVO)8LOV£NSKOM JBZIKU. 63 

gft, 1, 319 dojdu^i k velikomu potoku niti ladje imaju6i vu koji bi 
se prepe}al, obstane, 1, 485 koi van iz cirkve idu6i obstdne 
pred vrateh kak da bi ponujal druj^oga van iti, 1, 645 pesek nu 
zape|a do kupa drv in ondi obst<ane^ P^i'g* ^^^ "i takouomu ual- 
louaniu nye potryeben ni ki*alyeuski ni bratinski consensus, da li- 
stor od iednoga 6loueka vdinieno vsegdaar na meste trdno ostaane, 
11& i za muz dana dyekla se nie dtrtinu penezmi vun splacuie 
z o6inoga imyenia. Ako li za sebra poide z svoie bratie hotyeniem, 
tako vu svoie dtrtine slobodnom gospoctue ostaane, 16^ vsako- 
ua6ko imyenie med bratium razdelieno, ako se koteromu seme do- 
trgne, ioS6e do sto ili do due stye lyet ili j po ve6 lyet na toliko, 
da bi po dtrtom kolene iedan drugoga k6^r ili kakou drugi rood 
vzel, na drugu i^yuu bratiu ono imyenie ostaane, 23^ gda dua 
ieden drugomu tako valluieta, da ako bi se koteromu zmed nyu 
dopetilo pryedi prez oduetka vmryeti, da imyenie i maarha onoga, 
koteri pryedi vmerie, na zyuu6ega brata ili na nyegouu decu 
GdecczuO ostaane, 35^ za to ni§tar menie nib ^trtina nim 
ostaane cyela, 16^ od kud to nasleduie, da imyenie kotero neki 
brat po razdeleny stede ili zaySde, ako se niegouo seme dotrgne, ne 
ostaane na delnuu bratiu, da na kralieuo darouanie ostaane. 
Po torn toga kakouo imyenie dade duema ili trem liud^m vkup, 
koteri si ni rood nyesu ni bratia, ili e sami koym zakonom zayS^u, 
i ako se koteromu zmed nih seme dotrgne, ne ostaie niegou dye! 
na touaruSa s kyem ie takouo imyenie dobil, da na kralieuo dani§ 
o 8 1 A n e, ga§p. 1, 493 tri dni i no6i nutri o s t si n e zaprta, 1, 593 
ova z la2)ivemi vusti vrdg zgovorivSi pri sv^tem o s t a n e Ivanu, 
math. 1, 1, 24 pri stidu, kojega on izre6e, ostane, krist. 91 kak 
dugo bog nepremenjiv bude, tak dugo naprvzetje negovo dvrsto i 
n^eneno ostane, perg. 18^ ako poruk ne postaane za niega, 
petr. 38 i ev. tim. 34 reci da ovo kamene kruhom p o s t A n e, 
gaip. 1, 417 mladenec redovnikom p ostane, 1, 421 mesto Ivana 
p o 8 1 d n e biskupom, 1 , 443 cesarom p o s t a n e Marko AureliuS, 
1, 585 iz OToga premine sveta i zveli^en postAne, kemp. 113 
tak dugo mora se trapiti i k sluzbi prim^rjati, doklam na vsa go- 
tovo post^ne, gaSp. 1, 395 zbog koje vsa bbl rdnenoga i ope- 
6enoga t^la vu sv^tom prest&ne mu^eniku, 1, 512 naj prestane 
srditost vezda med nami, naj prestane nepriatelstvo nase, 1, 578 
ako ne prestane od toga govoriti, kemp. 108 nigdar ne p r e- 
st&ne dobro diniti, 238 od molitve naj ne prestAne, 251 kada 
d6jde kaj je zvrSeno, prestane navadni saeramentumov obi6ij, 



64 M. VAtJA\^BC, 

gasp. 1, 386 pomoli se sveta devica i mrtev mUdenec na noge 
V 8 t i^ n e, 1, 406 na zem}u opadSi greh oplace ter zdrava i vesela 
gore vstane, perg. 9^ tako on kotery e i imyenie kralieuim iuSem 
sprosil kryuo, na uekoueciioi pryecembe toga imyenia zaostaane, 
koteroga i(^ imyenia uekue^inu hudo hotel zaa se zauieti, 64^ obrli 
toga imyenia, ako zuuna cirkuennoga ima kakouo imyenie, pogu- 
blieniem z a o s t a a n e, i to teda bude, gda vekSum sylum zaostane 
a V mensoi sile i niega kako i koga drugoga trhi menie vraz^. I 
trebe ie razraeti da, ako prot zastavnc gospode i prot prostim pie- 
menitim zaostane takouum sentencium, ier prior proti cirkuen- 
nomii 6loueku veksik trhom ne z a o s t a a n e, nego takouim cir- 
kuenni clouek prot prioru more zaostati, 90^ ako praude z nih ne 
y^iny, adda usaki u velike sile glauum i usega imyenia pogublieniem 
zaostane... ako u mendoi sile, usaki vraidum zaostane . . 
adda nih zemelisky gospodin ne zaostane nikakouim trhom, 
ga§p. 1, 483 drug6d po noci z e s t a n e nepriatele svqje, 1, 41 
drug6^ na vulici zestane Ivan siromaSkoga dloveka, 1, 901 kada 
sina drugoga zestane, mat. 474 vidi se, da on mladenec z onemi 
drugemi mladenci vi$e krat zestane se; — stslnemo: gaSp. 1, 
791 zn&j da mi do konca stalni ostanemo, 1, 639 staliii budemo, 
da venec vsem stalno vojujiiCem pripravjen zadobiti vr6dni post&- 
nemo, 1, 435 da ovak i kuliko nemu spodobni post&nemoy 
1, 551 kotdri si Blazu miloS6u podelil, da mi po negove molitve i 
prodne i mljemu od vsakoga grla betega oslobodeni postdnemo, 
math. 1, 1, 171 vu snu zbiraju se vse po malo kr^posti naz&d, sile 
objadiu sc, umorene kotrigov pomens^va se i to tak da izbudeni 
kak ti preporodeni i krepno jjiki postanemo, 2, 3, 210 vsigdar 
z tobum zestanemo se, kam se god ob^rnemo ; — stanete: 
math. 2, 3, 93 vsaki dan, kada se stanete, re^i morate . . : gadp. 

1, 648 vu noj (pravdij odideni post^nete; — staneju: math. 

2, 2, 239 d6jde vura, kada vsi koji lei^e vu grobeh, negvoga gl&sa 
6uli budu i piCk zivi staneju se, 2, 3, 186 da Zidovi vu svojoj 
hmanb^i i tvrdokornosti obstanejo, videl je i znal JezuS na prvo; 
— stanu: gasp. 1, 571 setuju posli . . obstanu malo, 1, 623 
oni o stanu raiieni, 1, 625 donesu kip posli, ali nesre^nb od |uteh 
oroslanov i medvedov z Italikusem na mestu razdr4pani mrtvi 
ost^nu, kemp. 216 jaj bogatuscm, ar kada siromahi v kr^lestvo 
nebesko vleznu, oni zvuna jav^edi ost4uu, ga^p. I, 697 lica i 
obraz svetoga hercega sv^,tla postdnu, I, 498 Petra mlad6ga 
priateli z rod^ki vu hizni zakon nagovarjati ne prest&nu, 1, 733 



PRINOS K NAGLASU U (nOVo)sLOVBN8B:OM JfiZIKU. 65 

pridne i predi iiego bi bil dokondal molitvicu gosponovu, vedreno 
nebo izkaze se, sl&pi presto nu i vsa premfne pogibel, perg 4^ 
koteri capitalis sentencium zaostaanu, 43^ da oni koteri sirote 
na pravdu pozouii zvvu vrazdu (,\Vrasdu^) sirotam zaostaanu, 
90^ ako li zemelisky gospodin daa z nih praudu, u uekSoi sile usi 
na pogublieny glaue i usega imienia z a o a t A n u, kotere ie u pe- 
ru§eue ruuke tryebe dati. — Na prijedlogu naglas: gasp. 1, 614 
kak glavu od molitve je podignula, tulik dezd, grmjavica i lisika- 
vica n^stane, da niti z nogiim spod krova kora^iti nesu mogli, 
\Tan. rob. 1, 14 tmicno nastane, perg. 19t) tretim zrokom vetako 
pryestane oeiua oblast nad sinom . . , kemp. 180 dojde jedna 
vura, kada prestane ves trud i zmutna, math. 1, 1, 182 je Ji 
on bog . . koi bade dr«^mal ali prestane za nase dobro skrbeti ? 

2, 2, 170 ovak mueiju decu tak dugo, doklam ziveti pr^stanu. 
begne i begnc: (perg. 90^ koteri pobiegne), gasp. 1, 676 

vesel iz ruk nepriatelskeh pobegne, 1, 776 beteznica iz hize 
pob6gne, 1, 833 vuk nazad vii lozu pobegne, 1, 900 naj po- 
begne vu egiptonski orsag, kemp. 269 veruj svetcem i prorokom 
ter pobegne od tebe hudoben nepriatel ; — b e g n e ui o : ga§p. 
1 , 680 da od srditosti bo^je pobegnemo; — begnu: gasp. 1 , 
370 papa je nagovarjal, da naj p o b e g n u na iniana. 

dene: den cm: kemp. 106 ako se zlo^estoga vcinim i na nikaj 
spr&vim i na prali den em, bude mi milostivjia milos^a tvoja; — 
denu: math. 1, 1, 88 vnogi se na iiega zadenu. 

gene i gene: genem: kemp. 184 pomozi me, da mo nikakva 
ne gene ni^emui'nost, 257 gdo mi d^, da me od sada nigdo za 
nistar ne drzi, niti kotera stvar me ne gene ali na me pogl6da, 
mat. 433 ako poshihnete, vas ne g e n e ; — g e n e m o : math. 2, 

3, 80 z vsem ovem praznem cudenem ne bude odkupit(»hi nasemu 
pofiluzeno, ako mi dfise nase na debra obefrana i odluc'ena nc^ g e- 
nemo; — geneju: math. 2, 3, 36 reci jesu re^*i i nikaj ne 
h^sniju, ako srdce ne geneju; — genu: kemp. 119 niti ga 
vs^h hvale^eh viista ne genu, koi je vse iittane svqjo vu bogu 
vtvrdil. 

klekne: gasp. 1, 456 Gajna na kolena poklekne, 1, 599 po 
boju dokondanom na kolena poklekne, 1, 745 taki sin p o- 
klekne, 1, 780 zaplakana poklekne, I, 800 videdi zlo svoje 
JM^ noge 8. Gregura poklekne. 

lezne i lezne: leznes: kemp. 165 ako vu vsakom pripe- 
d^u stofi . . vu vsakom poslu taki z MojzeSem vu prebivaliSde 

o 



66 M. VAi:4JAVKC, 

tolnitd od gospodina pitat vl^zneS; — iSzne: kemp. 254 o 
kak mora biti neoskrt^iieno srdce mesnika, v kot^roga tuliko p6ti 
V 1 e z n e poc6tnik ^istosti ! 263 tuliko brze miloS^a doh4ja, obil- 
neje vlezne; — l6znete: kemp. 216 ako se ne preobrnete i 
ne post^nete kak ti malehni, ne v 1 e z n e t e vu krajestvo iieb&ko ; 

— l^zneju: math. 2, 3, 143 od ovud biva, da rfetki ^ez viizka 
vr&ta vu 2ivleiie vlezne ju; — leznu: kemp. 216 kada siro- 
mahi v krajestvo nebesko v 1 e z n u, oni (bogdtuSi) zv6na jdvdedi 
ostdnu. 

megne: megne: kemp. 189 to kruto mdraj da, kada pogla- 
vdr ti nam^gne, vse za dobro primeS. 

mekne i mfekne: mekneS: kemp. 115 dem bole se od 
vsakotere stvarih radosti odm^kneS, tem tedneje radosti vu 
meni n&jdeS, 118 nikakva ne sv^tost, ako, gospodine, ruku tvoju 
vm^kne§, 190 ako se vm^knes, ne bude mogla (duSa moja) 
te^i po p6tu zapovedih tvojeh. (Ipak m d k n e I mulih Skola 509) ; 

— mekne: gasp. 1, 919 red^nu pesem mol^di vu duhu za- 
m 6 k n e se. 

m e n e : m e n e m : kemp. 260 kada se spomSnem z nekojeh 
pob6£neh, onda sam vu sebi se sramujem ; — m ^ n e s : petr. 98 
ako ponese§ tvoju dest pred oltar te se onde spomenes, da 
blizni tvoj ima nekaj suproti tebe, ostavi onde tvoju ^est pred 
oltarom te pojdi pomiri se prv)e z bratom tvojem te onda doSedsi 
budi daruval tvoju dest, ev. tirn. 86 ako poneses tvoj ditr pred 
oltar ter se onde spomdnes.., math. 2, 3, 102 ako aldiijeS 
d^r tv6j na oltdru i onde se spom^nes, da..; — menc: galp. 
1, 457 biskup opomene cesarieu, 1, 555 AndrAs rodAka o p o- 
m6ne, mulih pos. 16 da ga jubleno opom6ne, 105 da nas 
opom(5nc, kemp. 193 ne ti treba da te gdo vu^i ali opomene 
od oveh, ka se na zemji ^ine, math. 2, 3, 189 poklam bi bil JezuS 
vu jeruzal^mski varas vl^zel, isel je vu cirkvu da liidstvo iiavu^a 
i na sluzbu buzju opomene, mulih pos. 186 ako se gusto krat 
iz muke i smrti kristusove sponn'ne, kemp. 237 masnik ima pred 
sobum i za sobuni znamenc gospodinovoga kriza, da se ncprestance 
spomene z muke kristusevc, math. 2, 3, 35 kaj vam zgovarjane 
r^^i otec hasni, ako vas re(S ova ne spomene na ot^insku jiibav 
boga proti vamV - m^nemo: gasp. 1, 613 ovu noc ne ostavi 
me, da do jutra od nebeske dike radosti s pome nemo se, mulih 
ap. 85 da se iz ovoga naScga konea gustokrat spomenemo, 99 
da se iz uase vere spomi^nemo, 105 da so spomene mo da vsa 



PRIN08 K NAOLA8U U (nOVO)8LOVENSKOM JVZIKU. 67 

krepost s. inese dohdda iz vrednosti muke smrti i kriza kristuSe- 
Toga, math. 1, 1, 103 danas predi z ovoga sv^toga mesta oditi ne 
moremo, nego se ua koncu ovoga leta z vseh dobrodinen z srdcem 
z4hyalnem spomenemo; koja nam b6g celo ovo leto je izkAzal, 
2, 3, 19 vu tom je vnogo postAvjeno, da mi istine vere krSddnske 
ne same zn4mo i spozn^vamo, nego da se iz nib spomenemo; 

— m^neju: mat. J 27 kak br^e videli budu smrti pribliMvane 

i pogibel, naj opomeneju liega z ovem glasom: vesfli se, math. 

2y 3, 36 r^i nikaj ne h^sniju, ako vas na ni jednu pre§tim4nu 

istinu ne s p o m ^ n e j u ; — m ^ n u : mulih ap. 141 du§e zveli^eneh 

izkazuju se, da dloveka kaj dobra navu6^; opom^nu, razvesele 

ah po bozje voje kaStiguju, math. 2, 2, 169 drugi pu8t6 detcu svoju 

zvruciti se i razhladiti, ali vsakoj^dka dugovdna i igre diniti, po 

^mu oni obet^zati ali ^uk}avi biti ali da pA6e isto zivl^ne pogubiti 

mogu, niti 2bog toga ne opom^nu ali odvrd^ju. 

segne: s^gneS: kemp. 269 ako ne razmeS niti pametjiim ne 
dos^iei, kH ati pod tobum, kak presegnei koja su zvrhu tebe? 

sehne: sehne: petr. 148 i ev. tirn. 137 gdo vu mene ne ob- 
«toji, vun se zvrze (zv^rze) kak ti rozgva i v sehne, ga§p. 1, 785 
:ialo8tnu gutta vudre, od koje r6ka noj vs^hne. 

sesne: sSsne: mat. 205 videdi da piavka nemu s^sne i pije 
krv, ne srdi se. 

svene: svene: kemp. 251 meni je potrebno, da sem zadovo)en 
z svetlostjum pravdene vere i da vu ni hodim, doklam s v fe n e den 
vekivedne sv^tlosti. 

t^gne: t^gnem: kemp. 151 kada d&m, moje je, kada st^g- 
nem, tvega nesem odnesel; — t^gneS: gasp. 1, 555 ako osem 
dkn od igrana ruke st^gnes, prvo zadobi§ zdravje; — t6gne: 
math. 2, 3, 225 tam i§el je, da ga zmed stiske ]udih van po- 
tegne, gasp. 1, 377 pret^gne ruku na svrz, kemp. 133 naj 
pret^gne ruku svoju i nevojnoga od vse stiske zbavi, gasp. 1, 
79 hrbct i vse telo kak sibjem zmrcvdri se, razdrdple se, okrvari 
»e i na kriz pret^gne se, kemp. 115 odmrmra telo, ali zazg&- 
nostjum duha se stdgne, math. 2, 2, 59 kak brze bog sredu i 
blagoslov svoj s tegne, 2, 3, 109 ako se tezdku pla6a st^gne; 

— tdgnu: math. 1, 1, 111 od vnbgeh ned68tojneh cinov i prd- 
greSkih det^inskeh stegnu se. 

tekne i t^kne: teknem: math. 2, 2, 231 hodu se k nemu 
tak blizu kak bude mogiice dorivati, mozibiti tak sre^na budem, 



68 M. VALJAVEO, 

da se koifdemar skrica negve oprave dot^knem, kemp. 238 ako 
nevredno se vt^knem, v bantiWane vp^dnem ; — tekne: math. 
2, 2, 232 videla je nega hitro iti, do tekne se od zdda krdjca 
negve gorne oprave. 

vene: vSne: ga§p. 1, 94H travica od sunca sehne, od zime 
v6ne, od vode gnije. 

6ine: (^inem: kemp. 152 gdo mi da krejuti kak ti golubu ter 
budem letel i po6inem? 

digne: dignem: kemp. 107 kruto je 6udno, da se tak naglo 
podignem; — dlgne: gasp. 1, 343 proti suncoishodnem stra- 
nam tabor podfgne (1, 458 podignd bice pogrjeSka), kemp. 119 
ves svet ga ne p o d i g n e, koga si je istina podlozila, 262 gdo god 
nakAnene svoje z priprost^m srdcem gore k bogu p o d i g n e, bude 
vreden dara poboznosti . . vise prosto srdce po digne, math. 1, 
1, 42 vii dvojne tolna^nik je i tak dloveka na vsi sre^u vremenitu 
p o d i g n e (perg. 60^ pozdygr»e). 

g i n e : g i n e s : kemp. 145 za kaj po ludi turobnosti g f n e s ? 
-T— gine: gasp. 1, 946 travica od vremcna gf no, 1, 649 ako koi 
od nega se ne bude ravnal, pogine prez vse pomoci, 1, 653 ako 
na bolSi put ne obrne se, na veke pogine, kemp. 107 vse ku- 
liko god naj meuBe prestimane vu dolici nistara mojega vtopi se i 
na veke pogine (perg. 41^ pogyne), gasp. 1, 741 zrede i spred 
o^ih zgine gledajiideh ; — ginemo: kemp. 118 zapus^eni vti.- 
pjamo se i gin em o; — glnu: math. 1, 1, 21 pred nasem tem- 
nem okom vsa ona, kqja na svetu je videlo, prejdu i kak ti i z- 

gin li- 
mine : mines: petr. 245 i ev. tirn. 237 v pekel ti je p6jti, 

ce vu smrtnom grehe z toga svdta p r e m i n e s ; — mines: 

kemp. 47 kada z ovoga zitka premiums, oni te vu vekivc6na 

prebivalisca primu; — mine: (perg. 65^ myne), gasp. 1, 614 

tak i ona iz ovoga pre mine 8v6ta, 1, 648, 677, 727, mat. Ill 

koj bi seguren bil, da srecnum smrtjum p r e m i n e, taki smrti 

ne bi se mogel razumno bojati; — minu: gasp. 1, 498 vu pet- 

najstom letu postavjenoga roditeli ostJlve i z ovoga pre m i n u 

sveta, kemp. 119 oni koi govori, nut vsi su nikaj, ar preminu 

vse nidemurne miseli. 

r i n c : r i n e : kemp. 99 jubav kak ti zivi plamen i goru6a po- 

svet gori se zrine i segiimo prejde; — rlnu: math. 1, 1, 88 

po tom sebe vu veliku nesre^fu p o r i n u. Na prijedlogu naglas : 

porinc ima petr. 79 koteri zmed vas od otca zaprosi jajca, jeda 



PRIM08 K NAOLASU U (nOVO)sI/>VKN8KOM JRZIKU. 69 

mu p6rine kuddera? ev. tim. 73 pdrinne; gasp. 1, 445 prelepa 
duba nebeskoga kadila iz ogiia izrine. 

stigne: stignemo: gaSp. 1, 680 da milol^u bo^nsku d o- 
8 1 i g n e m o. 

tisne: tisne: gasp. I, 720 poglavar klo§tra lice svdje k obrazu 
sv^tca pri tisne; — tisnu: gafip. 1, 520 vuha naj zatisuii na 
vsa suprot bliinemu mrmrana, mrska ogovArjana. 

biikne: bukne: petr. 289 i ev. tirn. 280 kak ti ono iskra 
ognena gda med kude{u zaleti, ^e je brze ^asa ne vgasiS, rada 
pldmnom gore bukne. 

drukne: drilkne: ga§p. 1 , 737 nogu zdigSi i I'mm ga 
d r ti k n e (771 drukne). 

1 u s n e : 1 Ti s u e : ga^p. 1 , 720 mezg na mestu 1 u s n e (1, 873 
lusnu). 

mukne: mukne: ga§p. 1, 618 zamukne eesar na r^(;i ove, 
math. 1, 1, 76 mozbiti je zadni put, da k vam govori i za t^m 
mozbit na vtik zamukne; — muknu: kemp. 213 naj vmiiknu 
tfelovni i zivinski )udi od sbilisa svetcev se pregovarjati, 173 onda 
z a m u k n u zro^eiia jezikov, 232 naj z a m u k n u pred Heem tvo- 
jem nebo i zcm|a. 

puhne: puhne: krist. 195 ne vdrujmo izlidnoj sre^i sv^ta, 
koja je spodobna morju, kojega ista tiho^ na zlo zapejiva. Skoren 
veter puhne da vas na visokem morju vihrom podlekne, kada naj 
mene na to mislili budete. 

pukne: puknes: kemp. 198 ako na ov vrhiinec zlfesti hlepi§, 
treba je, da batrivo pridnes i sekiru k korenu post^vis, da sptik- 
nes i fundas otajnu nenarednu proti samomu sebi. 

sluhne: sluhnem: kemp. 277 opomenke ze vsum poniznost- 
jum posliihnem; — sluhneS: gasp. 1, 547 molim, da po- 
s 1 ti h n e § molitvu moju ; — s 1 u li n e : gasp. 1 , 544 posliihne 
mol^6ega bog, 1, 552 po sluhne deviea Marija zazg^nu prosnu 
nihovu, I, 613 posKihne otec prosnu kcere, itd. kemp. 188 kaj 
drugi vel^, to se p o s 1 u h n e, math. 2, 3, 49 vsaki sledni, koi glasa 
negvoga poz^vana posluhne, vnuter dbjti more, 2, 3, 53 nase 
molitve p o s 1 ii h n e, 2, 3, 86 re^! bbzju iz vust negoveh p o s 1 ii h n e, 
2, 3, 121 ne znaju^i jeli bbg po sluhne vasu raolitvu, 2, 3, 197 
cloveka bbg taki ne posliihne; — si film u: galp. 1, 571 po- 
stanu malo, da posluhnu r66\ negove, 1, 790 drugi cesara po- 
sHhnUy 1, 799 nekot6ri da ndvuke posluhnu tolnd^e primu, 
math. 2y 2^ 261 da zadne svoje dopitane iz vust negoveh posluhnu. 



70 M. VAUAVEC, 

sukne: siikne: gaip. 1, 743 ml^denec strainu pfusku osukne 
svetomu dloveku. 

supne: supne: petr. 188 gda izide bozji sin od diste devojke, 
natura os^pne (ev. tirn. 173 osupene), ga§p. 1, 383 o supne 
sudec Sim&onius, da drugi najti se more od sina Aegovoga plemc- 
niteiiy 1, 533 na kotero pop6vahe dodrdi nazad Zidov, stimajudi 
dn drugoga najde nepriatela svojega i nega spodobuo prvomu iz- 
koii6a, ali da bi spoznal onoga istoga od sebe rasedenoga i zako- 
panoga, os^pne ^ud^i se, da od smrti gori vstati i oziveti je 
mogel; — osupnu: 1, 643 kojc videdi grfesni jddi osupnu, 1, 
943 osupnu prvid. 

tone: tone: gaSp. 1, 675 de^ak nesrcdnb vu vodo oniekne se 
i vutdne. 



^^Pastirski razgovori^^ u Katanci^evih ^^Fructus 

auctumnales^^ 

PRIOB<!;UJB PRAVI 6LAN DR. Fk. MaIXNER. 

Pi'nlano u sjednici fiUAogicko-histnrickoga razreda j^igodavenskt akadentije 

zninosti i umjetnotti dne 18, siefnja 1882, 

V Kataii^icevih ^Fructus auctumnales" dolaze izmedju driigih sto 
latinskim sto hrvatskim jezikom izpjevanih pjesama takodjer tri pod 
naslovom j,razgovori". Ti pastirski razgovori spadaju u bukolskii 
poeziju. 1 )dabravsi si takovo gradivo iz pastirskoga ^ivota Katandic 
nije prvi u hrvatskoj literaturi, koji je spjevao idile. Appendini i 
po njem P. Jos. SafaKk navadjaju od Ivaiia Bunica Viifiicevica 
pet ekloga „razgovori pastjerski"*, od Vladja Men^etica dvie idile ^, 
od Ivana SiSkova Gundulica ciklus od deset idila', ako se „suzc i 
tuzbe Kadmilove^ takvimi nazvati mogu, a za Dinka Kanjinu znadc 
se, da ie po primjeru staroklasi^nih bukolika spjevao ekloge (n. pr. 
pjesme 401, 402 po zagreb. izd. od 1850.) i da je s gr^koga preveo 
jednu idilu Mosehovu*. Ekloga napokon pisao je i Ignjat Gjorgjic, pa 
i Hektorovicevo ^ribanje i ribarsko prigovaranje" spada medjii idile. 

Vec ouaj kratki sadrzaj, §to je Katancic pod imenom „temelj 
razgovora" metmio pred pojedine razgovorc, pokazuje, da on, sa- 
stavljajiic te svoje pastirske razgovore, nije zagrabio u bisti'o vrelo 
zivota svoga /.xt s^o/viv seoskoga, najpace pastirskoga naroda, te iz 
toga preobilnoga nepresuSivoga izvora crpio svoje gradivo, nego da 
se je poveo za uzori staroklasi^ne biikolske poezije. Obidno je 
mnienje, da je Katancic u svojih ^razgovorih" nasljedovatelj Ver- 
gilijev, no premda se ne da tajiti — a teCaj ove razprave pokazat 

^ Appeodini, nolizie istor.-crit. II, 236, 280, 294, Safairik, Gesch. 
d. stidslav. Lit. II, str. 131. 
' Appendini II, 275, Safafik, str. 132. 
' Appendini II, 235, Safafik, str. 132. 
* Ketadno u Appendina II, 275, 226,' 294 i Safafika II, st. 123. 



72 FR. MAIXMEIi; 

ce to do sita — , da je Vergilija u koje^em nasljedovao, to mu ipak 
bija§e glavnim izvorom Theokrit sam, dakle onaj pjesnik, po kojem 
je i Vergilij spjevao svoje ekloge. 

No prije nego li uzmem pretresivati to pitanje, te ga potanje 
obrazlagati, naglasit mi je jo§ jedan momeiiat, koji je za karakte- 
ristiku tih „razgovora" nuzdno imati pred o^ima, mislim taj, da je 
nas pisac u svoje razgovore upleo nmoge crtice i osebine iz narod- 
noga zivota, a mjestimice i glede dikcijc se poveo za prostonarod- 
nora. Iduc on tim dvostrukim putem stvorio je ii tih svojih pastir- 
skih razgovorih ne§to, §to niti je narodno niti odgovara cistomu 
duliu staroklasi^iiomu , nego iie§to trecega, §to ce jedva prijati 
estetskomu ukusu poznavaoca staroklasi^iiih knjif evnosti , a jo§ 
manje Stovatelju ^iste poezije narodne. Pogledajmo si same njegove 
pastire! Obceiiito je i opravdano mnienje u u6enom svietu, da pa- 
stiri, §to dolaze u Vergilijevih eklogah, nisu pravi pastiri, nego 
svojim misljenjem obrazovani Rimljani, koji samo pastirsko odielo 
nose, po sumali i livadah tumaraju i naivni jezik Theokritovih 
pastira opona§aju, u obce, da je cieli njegov pastirski aparat samo 
Ijuska, za kojom se druga jczgra krije. Slidno je s Katiin^icevimi 
pastiri. 

Ti pastiri, kako nam se u njegovih „razgovorih" opisuju, nemaju 
individualna Zivota, oni u obce nisu pastiri, a najmanje slavouski. 
Oni imaju doduse narodna imena Milogla«, Slavodrug u prvom, Sla- 
vogost, Ljubodrug u drugom, Joso, Slavodrug, Antun, Miloglas, 
Tomo i Ivo u trecem razgovoru, oni se doduse i sastaju kod Osieka, 
Valpova, Sokolovca, spominju u svojih pjesmah Vu^jak, Karasicu, 
Vudicu, Orljavu etc., tc se dive prirodnim Ijepotam tih slavonskih 
krajeva; ali uzprkos svemu tomu oni nisu slavon«ki pastiri, nego 
svojim razgovorom i misljenjem tudjinci, a krasni priedjeli slavonski, 
po kojih tumaraju i pjesme pjevaju, samo je narodna domaca sta- 
fa^a, u kojoj so slike prikazuju tudje i ncnarodne pa ^esto i nena- 
ravno. Hi mt c«» li se nas ^udno dojmiti, kada cujenio t<^ Slavodrugo 
i Miloglasf pri V^ilpovu, Sokolovcn, pri tilioj Karasici, gdje govore 
i pjevaju o ^kozonogom bogu Panu", o Venori, nimfah, Diani, 
Dafnidu, ili kacla zazivlju Kliu, iH se kunu Paiiom, ili „Panovu 
pjesmu'' pjevaju ili o metamoifozi mladica u evict V To jamacno 
nisu predmeti, kojimi se nasi slavonski pastiri zabavljaju, nego ako 
ne has pravi arkadski ili sicilski pastiri, a to barem Ijudi, koji su 
svrsili „humaniora". No da je taj smjer dosljedno proveden! Ti na- 
zovi pastiri s druge su strane pravi sijaci, koji ne mogu tajiti, da 



katan6i6evi pastirski razgovori. 73 

im je domovina tamo negdje blizu Vudjaka ili „bieloga grada" 
Valpova. S nimfami plelu ^kolo^ i, da bas niSta ne uzmanjka, pje- 
vaju i „po8ko6iiice", sto im dakako nije has tezko, jerbo su se i 
nimfe ve6 sasvim aklimatizovale te privikle narodnim obi^jem 
slavonskim. Nije mi barem poznato iz grcke ili rimske mitologije, 
da bi nimfe znale plesati „keteus igru" ^, kako to u Kat. razg. II., 
St. 12 6ine, gdje sa satiri izvode taj slavonski narodni pies. 

Kod Theokrita i Vergilija pastiri nose uviek sobom sviralu ('J^ip-y^ 
fistula, arundo, avma, calamus, cicuta), na kojqj za dokolice sviraju 
te smiSljaju napjeve svojim pjesmam i to ili kano introdiikciju prije 
nego ce zapjevati pjesmu ili za stanke medju pojedinimi kitieami; 
ako je pjesma u kitice razdieljena. Pjevanje pjesama najmilija im 
je zabava, a Dafnida u6io je sam Pan pjevati, te je a toga i naj- 
bolji pjeva^ i ostalim sicilskim pastirom kao u kqje^em drugom tako 
i u torn pravi ideal, za kojim ostali povadjati se nastoje. Ako i kod 
ICatan^ica pastiri rado pjevaju te sviralice uviek sobom nose, to 
doduse iz toga ne bismo jo5 smjeli zaklju^iti, da je imitovao Ver- 
gilija ili Theokrita, jer je poznato, da je i naSemu pastiru svirala 
^cma drugariea: ali opet i to stoji, da je Katan^ic i u tom pogledu 
»"^"oje pastire prilagodio pastirom svojih klasi6nih uzora. Tako je 
^^iloglasu sam „kozonogi bog" bio ii^iteljem u pjevanju*, tejezato 
* ^imio pjevati tako izvrstno, da kada je jednom pjevao, 

„da gora i dubovi, da lug veselja se potajni, 

da tiki vuci biu, ptidade rika teSi^ (Kat. II. 7 i S). 

Komu da tu ne padne na urn Orphej, o kom Horacij earm. I., 
■^ S, 9 sL to isto pripovieda, ili Damon i Alphesiboj, o kojih Ver- 
Silij Eel. VIII., 3, 4 veli: 

y^quorum stupefadae carmine lynces 
et iHutata suos requirunt flnmina curstis^ ? 

Ovo Vergilijevo mjesto lebdilo je jama6no Katandicu pred ovinia, 

■^Hda je svoga Miloglasa tako vrhunaravnom vje§tinom u pjevanju 

^Hrivao. Sto se pak ti^e onih pastirskih glasbila, §to sam prije 

^pomenuo: to ihje takodjer na§ pisac u svoje svrhe iipotriebio, od- 

^<*no domaca udesio prama ohim u Theokritii i Vergiliju, nazi- 

* Sr. Vuk 8. V. KeteuS „Eine Art serbisclien Tanzes, choreae serbicae 

^ Sr Kat I., 9. A ciio sam, da te Pan nigdi nove pismice nauci. 
Sr. 1., U, 82 i dr. 



74 FR. MAIXNER, 

vajuc ih osim svirala takodjer trstena svirka, ito je o^evidno 
latinski calamus, i velec iia nekoliko mjesta ^svirala, bielim koja 
Hepo zavita bi s olovom" (IL, st. 5 i I. st. 5), Sto je doduSe 
nejasno re^eno, ali ima jama^no biti ono, sto ii Theokritu VIII., 
19 dolazi ^ripiyy^c .... Xeuxov xr,pov e^owav i Theokr, I., 128 
T^axTOiO l'/. xv;p(i5 ♦piptyY* xaXiv i Verg. Eel. III., 25 fistula cera 
iuiicta, Sr. Kat. I., 19 pomazi pah supljine voskom. No osim „kla- 
si^nih" svirala Katan^icevi pastiri kao prava slavonska djeea imajii 
jo§ i iiarodnu drojnicu svlralu (z= dvojnice) i osim toga i diple^ i 
pisak^, ovaj zadnji kao samostalnu sviralu i kao dio dipala. 

Na6in, kako Katan^icevi pastiri izvode svoje pjesme, uzet je sa 
8 vim iz Vergilija, doti^no iz Theokrita* Sastajuc se u ovih pastiri, 
ili se jedan odazivlje molbi druga si te pjeva koju pjesmu, ili se 
pak po dva natje^u, tko ce koga nadja^ati u pjevanju. Katan^ic 
odabrao je prvi nadin i to u I. i II. razgovoru. U prvom pjeva 
na molbu Slavodrugovu Miloglas st. 33 si. pjesmii, Sto je od Pana 
6iio, u cast Dafnida, a u drugom st. 49 si. Slavogost, pokoravajuc 
se molbi Ljubodrugovoj, pjesmu o „priobracenju Gjurgjica u evit 
istoga imena'^. No da Katan^icevim pastirom iiije nepoznat ni ouaj 
drugi nadin naime natjecanje u pjevanju, proizlazi iz ried, kojimi 
u prvom razgovoru Miloglas zavrsuje svoju pjesmu te pozivlje 
druga, ncka obecanu nagradu, koju mu ovaj ima dati, opet „po- 
trazi na mejdan^. 

Pjesme, §to jih kod Tlieokrita pjevaju pastiri, odgovaraju ne samo 
njihovoj narodnosti nego takodjer i staliSu njihovu, te — sto je oso- 
bito znamenito — one su vecim dielom prostonarodna karaktera t. j. 
umjetne doduSe pjesme, ali u duhu onih pjesama spjevane, §to ih je 
prostiji narod po Siciliji obi6avao pjevati. Sr. Theokr. Id. I., 64, VII., 
73 sL, X., 42 si. i Theokrit's Idyllen v. Ad. Th. Hermann Fritsche, 
2. izd. uvod str. 12. Imitacija Katan6iceva drzi se samo povrSine, 
vanjStine, a ne povadja se za jezgrom i pravim duhom i smjerom tih 
pjesama. 

Theokritovi i Vergilijevi pastiri napokon darivaju se i postavljaju 
nagrade onomu, koji ce drugoga svladati na pjevadkom mejdanu: 
ili liep pastirski stap ili umjetno izradjenu siringu iU liepo isdjelanu 
zdjelicu ili koji komad svoga stada ili inade kakav predmet pastiru 
nuidan. I taj obi^j Katan6ic nije propu.stio prenieti u svoje raz- 



* Sr. Vuk 8. V. diple ^utriculi genus, eine Art Dudelsack*'. 

' Vuk 8. V. pisak ^(Beim Dudeleack) das Luftrohr, spiraculum'^. 



KATAN6i6BVI PAS'riRSKI RAZGOVORI. 75 

govore. ir prvom razgovoru st. 21 bbecaje Slavodrug Miloglasu ia, 
dar ^kozu s dvim jarici", a u drngom st. 15 si. Ljubodrug Slavo- 
gostu „Iipu izciiranu tikvicu". 

Dok jedan pastir pjeva, pazi i 6uva medjutim drug mu stado 
njegovo. Tako moli u prvom razgovoru Miloglas Slavodruga st. 28 : 

„Pasudi vracaj sad koze sad volove", 

a drug mu odgovara: 

„Pa8ti cu ja ma.vu miniaj brige, pas'i cii viriio*. 

U torn poveo se je Katandic takodjcr za svojimi klasi^iiiini uzori. 
»Sr. Theokr. I., 14, gdje Thyrsis kozaru veli Ta^ S' xiya; e^^iv ev 
tcoSe vo;x2'j'J(o i Verg. Eel. V., 12 pascentes servuhit TUt/ruH hae'ios, 

y 

8to se napokon nadiua tide, kako su pjesme same ude^ene, sto 
jih pastiri u Theokritovih i Vergilijevih idilah pjevaju, to se opaza 
dosta veiika raznolikost, koja visi sto o naravi dotidnili pjesama 
i svrsi, kojoj su namienjene, Sto o torn, da li se pjesma iie- 
prekidno po jeduom pastiru pjeva, ili je t. z. ol[j.o'.^t.x aoiSr, (al- 
tenii versus, alternum carmen) t. j. izmjenican pjev. Kod ovoga 
posljednjega jedan je nadin, koji sastqji u tom, da svaki od natje- 
6ucih se pastira pjeva neprekidno pjesmu razdieljenu u kitice jed- 
aaka broja stihova sa stihom, koji se u svakoj kitici opetuje — 
versus intercalaris. Tako je ii. p. udeSena pjesma, koju u I. Tbeo- 
kritovoj idili pjeva Thyrsis v. 64 sl.^, gdje svaka od 15 kitica po- 
6ima stihom: 

& zadnje 6etiri strofe stihom: 

Tako je takodjer druga idila slo^ena, gdje u deset strofa dolazi 
versus intercalaris: 

^I'jy^ frXxs Tu T*7[vov eaov ttotI texa tov avSpx, 

a od jedanaeste po^m : 

<Ppa?[e6 ae'j tov eow^'' oO-sv i^ceto, 7:6Tva XeXxva. 

Tako je i Vergilij, nasljedujuc i u torn kao u mnogom drugoni 
Theokrita, u VIII. eklozi udesio pjesmu, koju pjeva Damon, sluzer 
se interkalarnim stihom : 

Incipe Maenalios mecum, mea tibia, versfis, 

^ Tbeokrit uavadja se po „Theocriti carmiDa' edidit Christ. Ziegler, 
3. izd. Tnbingae 1879., a Vergilij po 4. izd. Forbigerovu. 



76 PR. MAIXNER^ 

a u Alphesiboejevoj v. 68 si. : 

Ducite ab nrbe domum, mea carmina, ducite Daphnim. 

Povadjajuc se za timi svojimi uzori i nag se Katandic u pjesmah, 

Sto jih pjevaju pastiri u I. i II. razgovoni, poslu^io interkalarnimi 

stihovi, ali pjevajuc on u elegijskih distisih udaljio se je od njih u 

toliko, §to nije uzeo po jedan^ nego po dva interkalarna stiha, dakle 

po cieli jedan distih. U prvom razgovoru podimaju strofe Milogla- 

sove pjesme distihom: 

^Pismice s Ilirici pocmi, mila Klio, volarske 
u gori zelenoj pismice, Klio, pivaj!" 

U drugom razgovoru sli^no: 

^Pocmite pastirsku pivati, mile vile, popivkti 
kod Sokolovca naseg, pocmite, vile, pi vat", 

a u drugoj polovici iste Slavogostove pjesme: 

flPristani sad pivati, Gjnrgjic gine, vilo, popivke 
kod Sokolovca naseg, pristani, vilo, pivat**. 

Po§to sino tako obceiiitu karakteristiku dali o Katan^icevih pa- 
stirskih razgovorih, najpa^e o pastirih samih i njihovih pjesmah, te 
razlozili, ii koliko je nas pisac u torn nasljedovao svoje klasi^ne 
uzore, prelazimo na pojedine razgovore, da vidimo, kojimi se je 
izvori posluzio i kako. 

RazgOYor prvi. 

U ovom razgovoru sa.taje se kozar 81avodrug s volarom Milo- 
glasom negdje medju Petrievci i Valpovom te ga moli, da bi mu 
popievao novu onu pjesmu, koju je od Pana ^uo. Ova je idila kao 
ito i sljedece dvie i kao sto gotovo sve i hrvatske i latinske pjesme 
u ,,fructus auctumnales^ prigodna pjesma i to u cast Dafnida, komu 
je, kako iz st. 19 razabiremo, blizu imendan. Tko je taj Dafnis, 
komu je namienjeua pjesma, to nam pisac sam kazc na kraju pjesme 
u posebnoj opazci; bio je naime „o. m. p. Josip Pavi§evic, sadasnji 
mnogofiastni poglavar, onda kustos drzavc, komu je igra prika- 
zana"\ Poznato je, da je Vergilij u V. eklozi proslavio Dafnida ili 
bolje rekuc pod imonom Dafnida apotheozovanoga C. Julija Caesara. 

r - ■ 

* Taj Josip Pavisevic bijase u ostalom covjek vrlo izobrazen i ucen 
te takodjer pisac. 8r. Safairik, op. cit. II., st. 77 i S. Ljubic, Ogledalo 
II.. Btr. 487. Umro je u Osieku 1803., te je ondje u franjevackoj 
crkvi i pokopan. Katan6ic bijase mu djak u theologiji i izpjevao rau 
je 13. lat. odu, a to proislazi tako^ef iz prekore6ice (Motto) liaSega 
razgovora, gdjie ga zove TritsSpjn^; 1[l6^, 



KATAN6I6BV1 PA8TIRSK1 RAZGOVORI. 77 

No premda se i pod Katan^icevim Dafnidom druga osoba slavi, to 
ovaj ipak osim imena ne ima niSta zajednidkoga s Vergilijevim. Ka- 
tan^ic uzeo je Dafnida viSe u onom smislu, kako ga gr^ka prica 
prikazuje t. j. kao uzor od pastira, u kojem su sve vrline sjedinjene, 
i kako ga i Theokrit prikazuje. Da ga je Katandic tako shvatio, 
proizlazi iz v. 76: 

,Zivi diigo, Dafnis, zivi rad zdravlja volara^, 

gdje pod volari o^evidno razumieva ostalu bogoljubnu dru^bu, svoju 
redovnidku bracu. 

Temeljem ovomu razgovoru slu^la je Katan^icu prva Theokri- 
tova idila, a isto tako poveo se je i u drugom razgovoru ne za 
Vergilijem, nego takodjer za Theokritom. 

Da je Katan^ic bio vje§t gr^komu jeziku, to nam dovoljno poka- 
zuju poznija njegova stranom izdana stranom rukopisno sa^uvana 
djela, ali i pastirski njegovi razgovori svjedode, da mu osim ati^- 
noga i druga grdka narje^fja najpaSe dorsko, kojim su Theokritove 
idile spisane, nisu bila terra incognita. Dapace opaza se, da se tada 
joS dosta mladi pisac u svojih fructus auctumnales rado ponosi svo- 
jim znanjem grdkoga jezika, te da, gdje mu se samo iole sgodna 
prilika pruza, ne propuSta iztieati ga. Tako stavlja on svojemu 
djelu na delo slova „E. O. T. (-)", sto o^evidno no zna^i drugo 
nego ht ovoaaxi toO O-eou. 

Pred prvu latinsku odu, koju je izpjevao na ^JA&i onoga, koji je 
prvi u peStanskom sveu6ili§tu promoviran na dast doktora iilosofijc^ 
metnuo je gr^ka dva distiha : 

Aa(pvi^x yip Sooia; apO*' o'ixo; izdyyx'^t TTpcoTO? 
riaiXs'jTv; TTpoiTw [/.eXTTc, 0a>.{y- »a£Ao;". 

Ne sjecam se, da sam te stihove u kojem klasiku ^itao, nego 
^^im, da ih je Katanfic sam nacinio, sto zaklju^ujem stranom iz 
^^doga sadrzaja tih stihova, koji je kroz prilagodjen onoj prigodi 
^^oj, kojoj je pjesma namienjena, stranom iz 3. stiha, gdje ono 
**^^7, copix; odviSe nalidi poznatomu ovomu Jaurus philosophiae^ . 
^^sim toga ima i pogrjesaka, koje odavaju donekle neuka pisca^. 

* Tako dolazi n 2. stihu rxtSsTTi a u 4. TraiXiuT/) mjesto raiSeur^, 
Vuh u 2. St. mjesto lopt^v, u 3. outo; mjesto o&to;, imperfekt eTuyxava 
^ 3. stihu nije na svom mjestu, a konstrukcija toga glagola s akuza- 
tivom (^xfvCSx) mjesto pravilnoga genitiva dolazi vrlo riedko i samo 



7^5 FR. HAIXNER; 

IT desetoj latinskoj odi veli o nekom pokqjniku vOv ev aytot^, 5to 
se takodjer pred jeduom hrvatskom pjesmom nalazi. 

Gr^ki motto metnuo je pisac takodjer pred prvi pastirski razgovor: 

"'Ap'/eTe fiouxoXtJcx;, MoiTat <ptXxt, ioyj&V dcotSx; 
HatSeuT^ TrpcoTOv vOv jj£ko^ ^PX^^ e[J.co.* 

Prvi je stih citovani vec versus intercalaris u prvoj Theokritovoj 
idili V. 64 i ^. Odkud je drugi stih, ne bih ziiao kazati, nego mi- 
slim, da imam i tu dovoljno razloga tvrditi, da potide od Katandi6a 
samoga, barem se vrlo podudara s onimi pentametri u mottu pred 
prvom latinskom odom, te je osim toga, kako obliC^i TzxJizxrvi^ (mjesto 
dor. TuatXsuTa) i TrptSrov (mjesto dor. rpaTov) pokazuju, u atidnom, ne 
kao §to prediduci hexametar u dorskom dialektu sastavljen. 

Ovaj prvi a tako i drugi razgovor sastavljeni su u elegijskih di- 
stisih, ali treci u hexametrih. U Vergilijevih eklogah ne nalazimo 
nijedne, gdje bi elegijski distih bio uporabljen, ali u Theokritu spi- 
sane su pjesme, §to jih Daphuis i Menalcas u VIII. id. v. 33 — 60 
pjevaju, u tom metru. 

. Odmah po^etak prvoga razgovora sjeca nas zivo podetka nekih 
Theokritovih idila, najpade prve. 

Glas oni sladko slisat, vitric kada pane zapadni, 

lisce kad uztrepti, grandica kad se vije. 
II kada joca slavulj gustoj miloljubno na liski, 

grlica kad tu2i, kad li kosic ficuka. 
Al slusati sviralu s olovom, Miloglase, zaiitn 

bielim, biva meni vece veselje mnogo. 

Theokr. I., 1 si. : 

'AX»i Ti TO ^j/t^tiptTiJLa xal a ttitu; aixoXe r/iva, 
a TTOTi Tai^ 'zxyyXfji aeXiiXeToi, aSO Si x.at ttj 

V. 7 "ASiOV (0 TTOW.YIV TO TSOV [j£ko^ Tj TO xaTz^fi; 

TTjv' dcTTO Ta; 7:£Tpa; xxTxkzV^ZTXi OW^ev uScop. 

iznimno u grckili pisaca. Napokon i HxXia. Taj obllk kao nomen pro- 
prium nalazi se riedko i to same za jednn od triju gracija, a za muzu 
— fito ocevidno ima na nasem mjestu biti &xkix — sluii HiXeix, no 
gr6kim je piscem BdcXeia muza komedije i bukolske poezijc, dodim bi 
ovdje imala biti rauza lirske poezije. Jama^no lebdilo je pjesniku ovdje 
ime te muze u obcenitom znamenovanju pred o6ima, kako se medju 
ostalimi kod Horacija Melpomene, Clio i dr. upotrebljavaju, pa takodjer 
i Thalia carm. IV , 6, v. 25. i Ovid. Trist. II., 56 i dr. 

^ Kod Katancica stoji pogrjesno u 2. stihu dcpxsT*, a u 1. opetuje se u 
rieci TwaiSeuTr; ista pogrjeska. o kojoj smo it predidncoj opazoi govorili. 



KATANdl6EVI PASTIRSia RAJSGOVORI. 79 

Slidan je takodjer podetak Theok. IX., v. 7 : 

Na molbu Slavodrugovu, da pjeva pjesmu, Miloglas s po^etka 
nekako ne ce pravo, nego se izpri^va st. 13 si. : 

. . „da ti Pana re6em pismice, mucna molis. 
U 8viraiu svirat, pivati jo§ Pana popivke 
nije slobodno svaki dan, mani se molbe take**. 

Sli^no se uzte^e i izpri^va kozar u Theokr. I, 15 si. 

cupteySev. tov Ilava XeSo^xaj/.e;*' 

A da je takodjer takova misao straha pred Panom dala kod Ka- 
tanfica povod Miloglasovoj izprici, svjedode st. 18. utjeSljive rie6i 
Slavodrugove : 

„A kozonog tome bog nece biti protivan". 

Napokon daje se Miloglas ipak skloniti, te odazivajuc se Slavo- 
drugovoj molbi poziva svoga druga rie^mi st. 29: 

gSidniiDO pod lipn ladnog kod vrutka volarskog, 
sidnimo", kod Theok. I, 21: 

SsOp' Otto Tav rTcXeiv * e<7^a>[;.ed-a, 
* one Katandicevo „kod vrutka volarskog" ima takodjer u Theo- 
l^ta, samo je mnogo poetidnije izraieno: 

TW Tfi riptviTUW 

xal Tav kpavxiav xaT&vavriov, xizzf u d'cSxo; 
tyIvo; 6 770i|jt^vtx6^ xat tocI Spue^. 

^lavodrug obecaje Miloglasu, ako popieva, st. 21: 

Ja kozu dvim jari6i (mlikom pune kablide dva put 
daje na dan) stivit <5n . . . . za dar'^. 

»^ tim bi se mjestom moglo dodu§e porediti Verg. Eel. Ill, 29. si : 

.... „Ego banc vitulam — ne forte recuses, 
bis venit ad mulctram binos alit ubere fetus, — 
depono"*. 

No ipak dr^m, da je i tu nasemu piseu bilo pred odima dotidno 

TheokritOYO mjesto, po kojem je i Vergilij sam svoje sastavio, 

naime Theokr. I, 25: 

xtya %i TOt ^w^co Si<iu|j.5CT6xov i% Tpi^ ajjtiX^oi, 
* Riitancic uzeo je samo mjesto briesta (TTTsXei) narodnu ^lipn". 



80 Fll. MAIXNKR, 

1 1 pjesmi, koju sada st. 33 si. Miloglas pjeva, pozivlje Pana, 

neka dodje u Slavoniju, jer slavonska ga zemlja ieli. Tu se st. 46 

veli o Panu: 

^11 na gori Menalskoj spis, Pan, il na Liceii, 
k nam poteci". 



To se malne doslovce slaze s Theok. I, 123: 

^£1 riiv Ilav, sit' iaaX xax' <5pea [xaxpa Aux.auo 

Tnterkalami'StihoTi u toj pastirskoj pjesmi: 

^Pismice s Ilirci po^roi, mila Klio^ volarske" 

i zatim prama svrSetku: 

^Pristani s Ilirci sad pismice, Klio, volarske" 

udeSeni su prama interkalamim stihovom u I'hyrsovqj pjesmi kod 
Theok. I 64 si. 

i V. 126 sL: 

\viY£TE jio'jy.o>.t)ta? MoiTxi ite V/iyer' dcotSa; 

IzpjevavSi napokon Miloglas svoju pjesmu o Panu obraca so 

St. 76 si. sve&ru Dafnidu zeljom: 

^iiivi dugo, Dafnis ; zivi rad .zdravlja volar^, 
prvu tebi pismu dajemo, i^ivi dugo!** 
st. 80 jjZiv mili Dafiie bio!" 

Dakako vec narav takove prigodne pjesme doiiosi sobom takav 
svrsetak; no svakako je vazno te se ne smije smetnuti s uma, da 
u nijednoj od Vergilijevih ekloga ne ima sli^ne aposti*ofe na ma 
koju osobu, premda bi bilo prigode, n. pr. u onih u slavu Asinija 
PoUiona ili Alfena Vara ili Cornelija Galla. Obratno Theokritove sv 
idile^estosvrsavajutakovimiapostrofamii Mjami, Sr. Id. XVII, 135: 

XoijpE iva^ llToXe(xauB. 

Id XXII., 214 XatpsTt A/,Xa; texvx 

Id XV.. 149: Xatps, 'AScov ayaTrr.Te xxl k; yjatpovTx; dt^ixsu cet. 

Za Theokrita kao izvor ovomu razgovoru svjedo^i takodjer st. 32, 
gdje se Slavodrug kune rie^mi ^Pana mi!" U Vergiliju zahman 
ce§ traziti takova §ta, premda se o Panu kano izumniku siringe i 
ina^e govori, doCim se u Theokritu vxi tov Ilavx vrlo eesto nalazi. 
8r. Id. IV, 47, V, 141, VI, 21 i dr. Napokon po gr^kom skovana 
je i druga prisezna formula, koja u tom razgovoru dolazi, st. 22 
„ladna mi vrutka". Sr. sli^*nu u Theokr. V, 17 oO aiv oO Taura; 



katan6i<!!Rvi pastirskt razrovort. 81 



Razffovor drnsri. 



Drugi je razgovor vrlo sli^au prvomii. Sastajc se Ljubodrug sa 
Slavogostom te ga raoli; neka mu popieva pjesmu o preobracenju 
^rjiirgjica mladica u evict istoga imcna. U to irae obri^e mu liepo 
izcifranu tikvicu. Po§to se ovaj jos sveudilj uzteze, opisuje mu ju 
potanko Ljubodrug st. 25 si. Takav dar obecaje Menalcas u Verg. 
Eel. Ill, 35 si. porula . . . fagina caelatum divini opus Alcime- 
(lo)ifh^ i kod Theokr. I, 27 kozar: 

5cxl fiaO^* >«<7Cj[itov >t£/,>.u<7j/.£vov aSst xYipco 

Kod sva tri pjesnika kaze se naro^ito, da je ta kupa nova, 

kod Katancica rie^mi st. 28: 

„Jo8 rairisi novinom, nista bo pila nije" i st 4.3 : 
„U iijoj pica ne hi, moja nit jos iista dotaknn". 

Kod Vergilija Eel. Ill, v. 47 sli^no: 

„Necdum labra adraoveo, sed condita servo". 

I'zprkos sli^nosti nasega mjesta s Vergilijevim , ipak poblizc 
Poredjivanje pokazuje sasvim jasno, da je Katandicevo mjesto nc- 
Posr^dno iz Thcokrita poteklo, ne iz Vergilija. Theokrit spominje 
dvaput, da je vr5 nov, jedanput st. 28: 

vsoT&u'^s;, £Tt yX'j^avoto ttoto^Sov ^, 

^ di'ugi put V. 59, posto je vec potanko opisao sliku na vr^u, rie^mi : 

O'jSi Tt 77(0 770X1 '/SlXo; e|/.dv di^fl'J 

ICatan^ic imao je o^evidno ta dva mjesta Theokritova pred 
^*^ria, jer i on dvaput istu misao izrazava naime st. 28 i opet, 
poHto je sliku na tikvici opisao, st. 43, a svaki put gotovo doslovce 
8 l^lieokritom, najpade ono Katandicevo v. 28 novinom niirisi prama 
^^^ok. 28 Y^^?^^^^^ TTOTo^rXov ^ini naSu tvrdnju nedvojbenom. To 
^ VI ostalom potvrdjuje i nasljedujucimi rie^mi, kojimi u Theokritu 
^^^ar opet pozivlje Thyrsa, da pjeva, v. 60: 

. . . T<;) xat Tu [Lxkx TTpo^ppwv ap£cat»/.av 

abti jJLOt Tu ^Xo; tov ifpvxzfoy ujjlvov aetc/;; 

rdray* wyad-e. 

Isto tako sliedi i kod Katan^ica, poSto se je st. 43. riedmi „U 

^joj pica ne bi, moja nit joS usta dotaknu** novost tikvice iznovice 

^^lasila, uz opetovno obecanje toga dara takav poziv st. 44 i 45 : 

^Dam teb*, ako popiva§, njii Slavogoste danas. 
Ded po^mi staru, znas?" 

^ = rpo^6^ov (mirisati) u aticnom narjedju. 

6 



82 FR. MAIXNKR. 

Dar sam, koji se u torn drugom razgovoru pjeva^u iiudja, jest 
sasvim iiarodan, tikvica, dakle radiija domace narodne industrije. 
Zajedni6ko medju torn tikvicom i dotidniin poculum kod Vergilija i 
jcwGuptov kod Theokrita samo je to, da su umjetno izradjene i da pri- 
kazuju slike, iz 6ega dakako ne sliedi, da je Katancic u torn 
trebao povesti se za Vergilijem ili Theokritom, buduci da je to takodjer 
obi^j u naSem narodu te su bas u takovili radnjah pastiri u nekih 
krajevih dotjerali do velike vje§tine. Katandic odabrao si je prizor 
iz domace hrvatske povicsti : kako hrvatski junak jasec na vatrcnu 
ratnu konju Tur^inu glavii sie^c, prizor, koji se je, kako Ljubo- 
drug St. 39 si. poblize razlaze, kod Banjaluke sbio s Gjombegom. 
I taj je primjer opet jasan dokaz tomu, kako je na§ pisac crtice 
iz narodnoga zivota rado uplitao u svoje pastirske razgovore. 

Nakon toga uvodnoga razgovora po^ima pjesma Slavogostova 
St. 49. Od interkalamoga distiha, o kojem sam prije vec obsirnije 
govorio, slaze se hexametar: 

„Po5niite pristlrsku pivati, mile vile, popivku" 

od riedi do riedi s interkalarnim stihom u Thyrsovoj pjesmi kod 
Theokr. I. 64: 

Upravo tako i kaSnje stih: 

aPrlstaiii Pad pivati, Gjurgjic gine, Vilo, popivke"* 

odgovara interkalarnomu stihu u drugoj polovici navedenc pjesmc 
u Theokr. I, 127: 

\rfr{vzt pou)toXixx; .\lowat its Xviysr' aotXx;. 

Cieli taj uvodni dio pjesme, koju Slavogost pjeva o „priobra- 
cenju Gjurgjica mladica u cviet gjurgjic", od drugc strofe podam 
vv. 54—63 nijc drugo nego paral'raza gore navedene pjesme kod 
Theokrita, u kojoj se smrt Dafhida opisuje ; Katandic promieniojc 
samo mjestnosti, prenesav cieli dogadjaj u Slavoniju, i neke druge 
stvari, koje s torn translokacijora u nuzdnom savezu stoje, navla- 
stice imena nekih iivotinja, Sto onde dolaze. Kat. 11. 54 si. : 

Oh! gdi si bila, Venus, kazi gdi si bila Diana, 
kad s o6iu Gjurgjic seb* prinemaga svojih? 

ir visoki Nevoljai, zeleni Bogas il' Slavoljubnik, 
vam stajalis bija; jer Oriava bila nijc. 

Nit ladni VuSjak vidi vas, nit Knesnica rika, 
Kuzmice nit vrtii, nit Sokolovca gora". 



katan(;i6bvi ^pastir^i razgovori". 83 

Theokrit I, v. 66 si. : 

ou yip St; TroTxaoio [xsyav poov ei'/sx' AvaTwW, 
ouS' AiTvx^ cxoxtav, oOX' 'AxtSo; Upov &X(op. 

Kat II, w. 61 i 62: 

„Tw koze, tu zecevi, vncl Gjurgjica plakaSe, 
tu jelini brzi, kozlici, jarijcl, ptice" 

i Theokrit I, 71 si. : 

Tfivov aiv ^ote;, T?ivov XOxot (opu<iavTO, 
ttJvov yw/. Xpufxolo Xscov 2)tXyu(7e davovra. 

Kako je vidjeti, zadr^ao je nad pjesnik vuka, ali izpustio Ja- 
ivr/a i lata te ih nadomiestio domacimi Sivotinjami, dakako zato, 
iito je cielu situaciju preneo u Slavoniju. Theokritovo mjesto imi- 
tovao je doduie i Vergilij Ilcl. V. 27 : 

Daplini tuum Poenos etiam ingemuisse leones 
inieritum montesque feri silvaeque loquuntur. 

No jedan je pogled dovoljan, da se osvjedo^iS, da je Katandicevo 
mjesto neposredno poteklo iz Theokrita. 

U torn uvodnom dielu pjesme prenesen je joS stih 9: 

„6di, kada sustade Pan tnidec po lugu, po6iva^ 

iz Theokr. I, 16: 

7j Y*p *^ iyP*' 

Nakon uvodnoga diela sliedi pjesma o metamorfozi Gjurgjica 
mladica. Ovdje ostavio je Katandic svoj dosadanji izvor, te je po- 
s^nuo za Ovidijem, pripoviedajuc nam preobrazenje sasvim po 
Ovid. Metam III. w. 407 sL, gdje se smrt liepoga mladica i ve- 
likoga Ijubimca nimia Narcissa opisuje i njegova metamorfoza u 
cviet narcis. Katancic dr^o se je i toga svoga izvora viSe manje 
strogo, samo u nekih stvarih udaljio se je od gr^koga, odnosiio 
rimskoga mita, kako cu kaSnje poblize razlagati. 

Katandic podima st. 64 pripovjest ovako: 

Ovdi bijaSe zdenac neglotni, kog voda bistra 

prosvitliva; nikad taknula marva njega. 
Nit vodu muti zvirad, bliinjeg nit grandica stabla; 

stabla dan ladnost, trava prJ2eljnu sladost. 

Ovid Met. Ill, 407 at.: 



84 FR. MA1XNKR, 

FoDS crat inlimis, nitidis argciiteus undis, 
quern neque pastores neque pastae monte capellae 
contigerant aliudve pecus, qiiem nulla volucris 
nee fera turbarat nee lapsus ab arbore ramus. 
Gramen erat circa quod proximus humor alebat, 
silvaeque sole locum passura tepescere nullo. 

Vidjeti je, da sn Katancicevi stihovi same parafraza Ovidijovih, 
mjestimice baS prievod; to isto valja o sljedocih stiliovih Kat. IF, 
St. 69 si : 

Ovdi diete dosav morno tirajuci zviradi, 
spusti se na travieu blizu do zdenca mcku. 

I kad oti zedju protirat, nova zedja prirast**, 
prignuvs' usta k vodi priliku liepu vidi. 

I sto tilo ne bi, Ijubed on tilo cinja§e; 

sam se cudi sa sobom^ pak stade motrit ovij 

obraz bieli, celo svitlo, vrat cisti, obrve 
erne, vidi rumenom gizdava usta bojoni. 

Ovid. Met. Ill, 413 st. : 

Hie puer et studio venandi lassns et aestu 

procubuit, faciemque loci fontemque secutus 

dumque sitim sedare cupit sltis altera crevit. 

Dumque bibit visus correptus imagine formae 

Spem sine corpore amat, corpus putat esse quod umbra est. 

Adstupet ipse sibi vultuque immotus eodem 

haeret, ut e Pario formatum marmore signum, 

spectat humi positus geminum, sua lumina, sidus, 

et dignos Baccho, dignos et Apolline crines, 

inpubesque genas et eburnea colla decusque 

oris et in nives mixtum candore ruborem. 

Daljnje se pripoviedanje razlaze doduSe takodjer po Ovidiju, ali 
slobodnijc u niislih i dikciji, pa osim toga udaljio se je u nekih 
bitnih crticah od svoga uzora. Take kod Katandica Gjurgjic videc, 
svqj obraz u vodi, misli, da je ^mila iiimfa", tc se u nju, dakle u 
zensku glavu zaijubi, docim u gr^koj pridi, koju nam i Ovidij iz- 
la2e, toga Nareis ni ne misli, nego drzi tu prikazu u vodi drugim 
mladicem. Sr. v. 454 : 

„Quisqui8 es, hue exi ! quid me, jf>?/^r unice, fallis 
quove petitus abis ?" 

Po svoj prilici u^inio je Katandic tu promjenu zato, sto nije htio 
prikazati Ijubavi mladica k mladicu m<ikar i u 8a$^4m neduznom 
smislu. Napokon udaljio se je takodjer u na^inu, kako Gjurgjic 
pogiba. Kod Ovidija, zaljubivSi so Nareis n svoj vlastiti obraz, gine 



KATAN(^'1<!jEVI PASTIKSKI RAZGOVOKI. 85 

8ve to vise, dok napokon iie poginc od prevelikoga ^eznuca. Sr. 

V. 502: 

IHe caput viridi fesaiim snbmisit in lierba, 
lumina nox clausit domini mirantia formam. 

Kod Katan6ica baci se Gjurgjic u onii vodu te tako pogine. Sr. 
8t. 90 si. 

Tad rece: kad me varas; kad ti mene^ niinfo, ne maris, 
Bveg' me budes primit^ kad rooje lice kiidi§. 

To vapiju6 k ledenom nevoljan sebe zdencii pridruzi 
i rad' vlastitog seb' smade Ilea mladic. 
^t. 99. Tilo diiu mrtvo za sabraniti posteno dragog 
na zelenu travicu metnu§e vrutka pored. 

Kakove je razloge toj preinaci imao na§ pisac, tomii se nc mogu 

^'^nii.sliti, mo2da 6inio mu se onaj kod Ovidija pripoviedani iia^in 

^"V'oc sentimentalnim. 

iSvTsetak pjesme napokon drzi se opet stroze latinskoga originala. 

^^- ^t. 96 si. : 

Sestrice tu plakau, plakau tu nimfe zalostne 
Gjurgjicu mili, jao ! jao ! mill Eko rece. 

Ovid. Met. Ill, V. 505 si.: 

Planxere sorores 

naides et 

planxerunt dryades; plangentibtis adsonat Echo. 

/^^stavljajuc tako Katan^ic taj driigi pastirski razgovor po jednoj 

MUiJ Theokritovoj i po onoj kod Ovidija izpripoviedanoj pridi o Nar- 

ci&s^^^ poveo se je u torn za primjerom svoga latinskoga uzora Ver- 

P*^\Ja, koji je, kako je obce poznato, nasljedujuc u torn na^in rimskih 

"^^^lika najpade Plauta, u svojih eklogah nekoliko puta po dvie, 

^pa^e po mnienju nekih u^enjaka i po tri Theokritove idile kon- 

^tninovao u jednu. Tako je Vcrgilijeva III. ekloga slozena iz 

neokritove IV. i V, ; u VIII. Vergilijevoj eklozi sloi^ena je pjesma, 

koju w. 17—61 Damon pjeva, iz Theok. III., a Verg. Eel. VIII. 

W~107 podlogom je Alphesiboejevoj pjesmi Theokrit. II. U II 

eklozi sluzise Vergiliju Theokr. XI, XXIII. i III. Sr. W. Teuffel- 

Schwabe, Gesch. d. rom. Lit. §. 226, 2 i Forbiger iivod u pojedine 

ekloge u njegovu izdanju, i E. Benoist, 4 izd. Paris 1880 p. 567 

principaux passages des poetes grecs et latins imites par Virgile. 

U Teuffelu 1. 1. i Herm. Fritscheu op. eit. str. 23, op. 48 navedena 

je i druga obsezna literatura o nasljedovanju Theokritovih idila po 

Vergiliju. Takovom kontaminacijom posliizio se je nas Katandic; 

kako cemo namah vidjeti, takodjer u trecem razgovoru. 



86 FU. MAIXNER, 

Raz^ovor treci. 

U torn nam se razgovoru pripovieda, kako se kozari sastaju 
8 volari te iin svoje jade izpripoviedaju , sto se sbog stete, sto ju 
dino koze njihoTe, moraju iz domovine seliti. Komu da tu ne padne 
na mil prva ekloga Vergilijeva? I jest za ovaj Katandicev pa- 
stirski razgovor temeljna ideja uzeta iz ove prve i iz devete eklogc 
Vergilijeve te i u pojedinostih donekle po njih provedena. Ali koli 
ogromna inade razlika! U Vergilijevih navedenih ekiogah dalo jc 
povod selcnju pseudopastirA razdjeljeiijc dobara u gornjoj Italiji 
Aiitonijevim veteranom, dakle ovdje su perspektiva silni politidki 
dogadjaji, a redene ekloge u alegori^noj sliei stavljaju nam pred 
oci sliku jada i nevolje; koja je tisuce i lisuce obitelji stigla u ono 
uzasno vrieme gradjanskih razdora, gdje gotovo u eieloj Ttaliji ni- 
jedan privatni posjed nijc bio siguran od cxpropriacije, i gdje je 
velik dio italskih stanovnika ostao bez kucc i kucista. A sto Ka- 
tan^icV I tu se moraju scliti kozari iz domovine, a zasto? zato, 
sto koza sgrize granu rasta, sumu mladu, sibarje kvari ter domu 
vise zlobiy neg daje koristi^. Svatko ce se laliko domisliti, da zato 
ba§ nije trebalo, da se kozari iz domovine sole, nego da bi bilo 
jama^no dosta drugih sredstava, da se zapriedi ^teta, koju koze 
nanose mladoj dumi. 

Katandic pokazuje u ostalom u ovom razgovoru razmjerno joS 
najvecu samostalnost, ali mieSa i tu po svojoj navadi starinsko 
s novovjekim, tudje s domacim i narodnim. Tako je n. p. uz nimfe, 
s kojimi pastiri kolo plesati i popivke pivati obidavaju, onaj oru^nik, 
koji kozaroni priobcuje zapovied, neka se za tri dana sole, na 
dlaku onako opisan, kako su ^zupanijski ^etnici^ ili ^panduri*' 
bili obuCfeni i oboru^ani sve do naSe dobe. Sr. st. 20 si. : 

„Na glavi mu klobuk s pe6ati, na tiln hodilo 
crljeno, a plo^e na prsih, na la6ah, duga puska 
na ramenih, dvi male naprid.^ 

Pjesma podima sa svim po nadinu narodnih pjesama: 

sto si se ua via^u tuian Slavogoste, poduprao? 
san jeda li nocni, jeda li tebe Ijubice trude, 
ir su ti usteteni piski, tvoje diple rasute, 
ir su te ostavili druzi, jeda nimfe nevoljnog? 
iSIav.: All! Miloglase, pla^em^ tuiim, niti, za§to, nepitaj. 
Nisu meni eanki la2ni, niti Ijube dosadne, 
Nit su moji piski, niti su meni diple na humu; 
para dnigi no2 sree nami, dmga tuga 2alostnim. 



KATAN^I^EVI PA8T1RSK1 RAZGOVORI. 87 

Da Katandic (kao Sto i njegov zemljak i suvremenik Relkovic^ 
uz sTc theologijske i staroklasidne studije nije izgubio smisla za 
narodnu pjesmu, dokazom su tomu malo ne sve osUle iijegove hrvat- 
ske pjesme u ^fructus auctumnales^, koje se pjesni^kim nakitom i 
dikcijom vise maiije narodnim pjesmam priblizavaju, a iieke bas 
takoy da se gotovo u ni^em od njih ne razlikuju. 

Pojedina mjesta, koja se u trccem razgovoru prislanjaju uz na- 
vedene dvie ekloge Vergilijeve, jesu ova: 

Kat. III. St. 38. Jur selimo tuzni, jur duhrave sladke gubimo 
iz Verg. I, 3: Nos patriae fines et dulcia linquimus arva. 

Kat. III. 40: 

„ Joste iiejaki, evo, jarici, jao ! koje ju^eri 
plodna roati dade, put skozami podmorajn trudif 
^^n, jamadno svqj izvor u Verg. Eel. I, 12 si. : 

En ip^e capellas 

protinus aeger ago; lianc etiam vix, Tityre, duco. 
Hie inter densas corylos modo namque gemellas 
spem gregis, ab, silice in nuda conixa reliquit. 

I^at. in, 42 si. zali volar Miloglas svoje drugove kozare riedmi: 

Tko ce jur nami pisme kozardke 

tko pivati s nimfam poskodnice? iwino seliste, 
tu^ni gaji, doli, gore, grmi, luzi potajni. 
Ab! sto ce Samsko cinit Driades, sto ce vile potodne, 
Kad mile pisme stanu, kada Ijubnib diple kozar&? 

^To je mjesto udedeno po Verg. Eel. IX, 19 sL, gdje Lycidas 

^ceinu se Menalci slidne jade nabraja: 

heu, tua nobis 

paene simul tecum solacia rapta, Menalca? 

Quia caneret Nymphas? quis humum florentibus berbis 

spargeret aut viridi fontis induceret umbra? 

vel quae sublegi tacitus tibi carmina nuper, 

cum te ad delicias ferres, Amaryllida, nostras? 

Ideju, koja se Kat. Ill, st. 47 si. izlaze, da su se razni zlokobni 

^nakovi iikazali, iz kojih su mogli naslutiti, da ce ih stici nesreca, 

ixalazimo u obiju eklogab Vergilijevih. Sr. I, 16: 

Saepe malum hoc nobis (si non mens laeva fuisset) 
de caelo tactas memini praedicere quercus. 

i Eel. IX, 15 si. : 

Quod nisi me quacunque novas incidere lites 
ante sinistra cava monuisset ab ilice comix. 



^ Sr. V. Jagid, gradja za slovinsku narodnu poeziju, Rad XXXVII, 
8tr. 122. 



88 FR. MA1XNBR, 

Dapa^e onaj prodigij; koji se na zadnjem mjestu navadja, dolazi, 
dakako nesto modifikovan, takodjer kod Kataii6ica st. 49 : 

gdi koze gnstoj 

u siimici biau, svrh njili vraiia tu^oo poviknu 
nit stade do veceri vra6at, moje roisli taruci. 

Napokoii sjeca nas i svrsetak trecega razgovora svrSetka devete 
ekloge Vergilijeve. Ondje tjeSi Miloglas kozarc sbog ncsrece, Sto 
jih je zadesila, tc im veli, da ee ih volari zalostnimi pjcsmami spro- 
vesti. Sr. st. 63: 

. . . „pismaini budemo vas slidili tuznim", 

a Verg. Eel. IX, 61 %l. sli^no govori Moerisu Lycida: 

„hic, Moeri, canamus; 

liic haedos depone, tamen veniemus in urbem 

cantantes eamus ; 

cantantes ut eamus, ego te fusee levabo". 

8abrav§i ovo, Sto ob izvorih Katan^icevih pastirskih razgovora 
razlagasmo, u malo rie6i, vidimo, da KatanSic nije samo Vergilija 
nasljcdovao, kako so obi^no misli, nego uz njega joS i Thcokrita 
i Ovidija, navlastice, da je prvi razgovor udeSen po prvoj Theo- 
kritoVoj idili, drugi da je kontaminacija od jedne pjesme u I. Tlieo- 
kritovqj idili i poznatoga mita o Narcissu kod Ovidija u 3. knjizi 
metaraorfoza, a napokoii treci razgovor da je slozen po prvoj i de- 
vetoj eklozi Vergilijevoj. 

No osim ustrojstva pastirskih razgovora, tcmcljnih misli i pastir^ 
skoga aparata, Katan^ic je u "razgovorih" takodjer puno ovisan u 
mnogih pojcdinostih, najpade u dikciji i frazeologiji, od staroklasidnih 
pisaca, osobito od latinskih. Frazeologija i gram, konstrukcije pri- 
slanjaju sc mjestimiee sasvim na latinsku. Vaznije pojave u torn 
pogledu navesti cii u sljedecem. 

I. 3. gustoj na liski Verg. Eel. I, 14 defisas inter corylos; I, 4 
grliea kad tuzi Verg. Eel. I, 57 ^Nec tamen interea raucae, tua 
eura, palunthes nee ffemere acria cessabit turiur ab ulmo** i Theok. 
VII, 141 zGTz^z Tpuywv. Kat. I, 8 satiri s nimfam tada kola liepo vode 
i III, 18, i II, 12 igm vode, u znamenovanju })lesati, dini se, da je 
latinizam choros ducere. 8r. Hor. carm. I, 4, 5. Kat. I, 14 recem 
fHSinice u zna^enju pjevatl pjesmice odgovara posve latinskomu car- 
men dicere. Kat. I, 38, II 5, III, 44 potajni luzi ima valjda biti 
grdko aX^ea, Sto kod Theokrita ^esto dolazi, ili lat. tacita netnora, 
Kat. I, 54 „Pan bog Arkadiu stamti prvi po^e** valjda latinsko colere, 



KATANOK^BVI PASTIRSKl RAZGOVORI. 89 

koji se glagol bad o bogovik ^esto upotrebljava, kada iia jednom mjestu 

osobito rado borave te ga i vi§e Ijube i Stite. Sr. Klotz lat. lex. s. v. co- 

lere. — Kat. I, 76 „zivi rad zdravlja volara", gdje je zdravlje u znadenju 

latiuskoga saluSj ne valetudo, Kat. 11, 10 sladko pjenje lat. dulcis 

cmituSy Kat. II, 10 tanenoglasne ptifiice aves canorae ili bolje grdka 

Xipfwvo; (kod Theokr. o slavulju). Kat. Ill, 37 ta zalost, taj plad 

nas slidi, u znamenovanju proganja po latinskom sequi Kat. II, 22 

Puna piva sviralom = canef'e, cantore aliquemy Kat. II, 61 Gjwr/jica 

plakase =flere aliquemy Kat. I, 26 „za poUenje naSeg Dafindo^ 

Sni se da je po latinskom in (ad) honorem alicuius, Kat. II, 99 po- 

Heno u znadenju pristojno prama lat. honeste. Kat. II, 71 zedju 

protiral lat. sitim depellere, Kat. II, 70 travica meka nwlle gramen 

i mollis herba u Verg. Eel. Ill, 55, jer je u narodnom pjesamstvu 

2a travu stalni ukrasni pridavnik „zelen" : (zelena trava), Kat. Ill, 

O ti si raoju sviralu ponavljao ima valjda biti lat. renovare. 

Latinizmi su takodjer Kat. I, 14 mucna vtolis, I, 28 ti me slttSaj 
^>€seo = in me laetus audi, III, 34 neuvridno jato u znamenovanju 
>»koje toga ne zaslu^uje, neduzno^ u smislu latinskoga indignus 
C= immeritus) n. p. Hor. epist. I, 16, 75. Kat. Ill, 2 Je da li 
'ti^be Ijubice tmde^, kako je vidjeti iz odgovora v. 6 u znameno- 
^^?^anju dosadjivati, dodijavati prama lat. fatigare. Barbarizmi 6ini 
^t« takodjer da su Kat. Ill 41 put podmoraju trudit (kao gr^ko 
^^-5ov -/taavs'.v), II, 9 kada sustade Pan trudec po lugu; sr. „tam- 
urne inostranske^ I. v. 17 priko mora trudef, Germanizam moida 
« in, 16 igre . . . drzec = Spiele abhalten, ako nisu oba izraza 
latinskom ludum habere. 
Po staroklasidnih primjerih nadinjeni su takodjer sastavljeni neki 
;^ridaTnici, all je till u obce vrlo malo. Kat. I, 18 kozonog bog = ca- 
^ff'ipes, atyi-o^*/;; i plur. atyi-oXc?. II, 11 tanenoglasne pti6ice = Xt- 
^Y^T^vo;; I, 3, miloglasno i I, 12 Ijuboglasno r.S'i^wvo; dulcisnnus\ 
\z narodnoga lada debeloga nadinjen sastavljeni pridavnik I, 39 de- 
Moladui {lipa debeloladna). Katan6ic mogao se tu tim slobodnije 
kretati, sto se narav nasega jczika nipoSto ne protivi takovim sa- 
stavljenikom. Sr. Miklosich, die nominate Zusammensetzung im Ser- 
bischen, Wien 1863. 

Prama latinskomu i gr5komu ima i nekoliko vrlo smjelih i tvrdih 
razstavljanja skupa spadajucih rie6i ili t. z. tmeza. Povod im je 
metar. Kat. Ill, 22 za pismo klobukom = p\smo za klobukom, III, 
48 pored pa8u6 vole Sentina = pored Sentina pasuc vole. II, 4 i^to 
niki Miloglas dan kod Osika piva gdje niki spada na dan = niki 



90 FR. MAIXNBRy 

dan, II, 39 Bas na polju kod Bajne vitez tako Luke posi^e Gjom- 
bega = kod Banjelukc. 11, 34 A na samur svitlo trepti ^elenka 
kapi = na samurkapi. Ova se razstavljanja mogu smjelo u bok 
staviti onomii u Verg. Georg. Ill, 381 „ut septein subiecta trioni^ 
= septenirioni i poznatomu onomu kod Ennija (Annal. fragm. 586 
ed. Vahlen) saxo cere comminuit brum z=z cerebrum, 

Neobi^ne rie^i i konstrukcije dolaze takodjer kadkada. 

Tako I, 19 W/ia naseg Dafnide evetSLC = appropinquare, isto ta- 
kodjer III, 19 Al to bliza knami . . oruinik, II, 111 skupStitia 
nek veseli, Ti primjeri spadaju u red onih, koje Miklosich, Synt. 
p. 280, d, navadja. — II, 24 ako vridi tikvica pjenja moya, gdje 
je glagol vriediti sgenitivom konstruovan po analogiji pridavnika 
vriedan. Sr. vrijedi careva grada kod Mikl. op. cit. str. 508, Kat. Ill, 
53 perja lete Sr. spusti tvoja zlaina perja u Miklosicha, op. cit. p. 
45, 7 1 Danidic, obi. 27, Kat. Ill, 62 kolektivum braca s glagolom u 
Bingularu po gramatidnom broju : mila braca putuj, gdje je uz ta- 
kova kolektiva plural obidan, sr. Mikl. op. cit. str. 48 17. — II, 
90 ti mene ne maris, = ti za mene iie mari§; — II, 74 sam 
se dudi sa sobom ^^ sam se se sebi 6udi; — II, 46 kad mile 
pisme stanu = prestanu, isto III, 50 nit stade do vederi vra- 
6at = prestade, II, 69 diete morno = umorno. II, 2 zdena rika 
(== studena, sr. zdenac = studenac); II, 64 zdenac neglotnij gdje 
je na dotidnom mjestu, Sto je Katan^ic imitovao (Ovid. Met. 
Ill, 407) fofis inlimis; na istom mjestu zdenac u prvobitnom 
svom znamenovanju fons, sr. Vuk s. v. studenac. II, 57 sfa- 
ya/i5 = Aufenthalt. I, 10 i I, 70 tasulj =^ torha,, njem. die Tasche. 
Tu rie^ upotrebljava Katandic i inade ^e§ce, tako u „popivke na- 
rodnc" V, 35 sablje ^(i5m/; = Sabeltasche : sablje taSulj vezeni sa 
zlatom, na taSulju kruna Ugrinaca. To je (ascula u srcdoviednjoj lat. 
(od germ. tascA) ; sr. Du Cange, Gloss, med. et inf. lat. s. v. tasca. 

Ukrasni pridjevci (epitheta omantia), kako u narodnih pjesmah 
6c8to dolaze, rabe mu u ^razgovorih** vrlo riedko: I, 34 i ina^e u 
gorici zelenoj, I, 100 zelena travica, I, 35 grad bieli ; sli^no I, 22 
i ^eSce ladni vrutak i ledeni vrutak. 

ZavrSujuc mi svoja razmatranja o Katan^icevih pastirskih raz- 
govorih jedva cemo imati opravdana razloga pristati uz Sa- 
farika, koji Gesch. der sildslav. Lit. II, str. 82 veli „In der Ju- 
gend dichtete er mit ebenso viel Feuer als geschmackvoUer Ele- 
ganz^. Dapa^e morat cemo protivno suditi, da u Katandica nije 
bilo ni pravoga uzleta ni tvome sile i izvomosti pjesm6ke, te da 



katan('*i(!;evi pastirski razqovori. 



91 



spada medju slabije izinedju onih pjesnika, koji su se u oiio vrieme 

pojavili u Slavoniji. Taj svoj sud ne temeljimo u ostalom samo na 

opazanjih svojih o pastirskih razgovorih nego takodjer na drugih nje- 

g'ovih pjesmah u „fructu8 auctumnales**. Latinske bo pjesmc njegove, 

Akoprem pokazuju veliku vjeStinu i okretnost u lat. slogu, vecim se 

dielom prislanjaju na staroklasi^ne uzore, najpa^e na Horacijeve ode, 

a- hrvatske ili su imitacije narodnih — a tc su mu jos najbolje 

lAspjele — , ili se povadjaju takodjer za staroklasicuiini, ali nedta 

po8ve samostalna, §to bi po strozih zahtjevih zasluzilo ime prave 

f>oezije, stvorio nije. Tko iole poznaje daljnji knjiievni rad Katan- 

oicev, ne ce zaliti, da se je ostavio pjesnidtva, za koje ga ^mile 

v^ile" nisu odabrale, te da je sasvim prionuo uz naudno znanstveno 

polje, na kojem mu je uz riedku ujegovu u^enost i upravo bez- 

pirinijernu uztrajnost i svje2ost duha poSlo za rukom obogatiti zna- 

noBt u obce, a napose i doprinieti k poznavanju drevne proslosti 

s^oje ylastitc domovine. Za pjesnika Katan^ica slabo se znade u 

^lastitoj domovini njegovoj, ali udenjak Katandic ne spada samo 

xnedju naju^enije Hrvate, koji su igda zivjeli, nego pribavio si je 

takodjer u areopagu u^enih muzeva svih vremena i naroda dastno 

\ dostojno mjesto. 



Pi'vi Ijetopisci i davna historiografija dabrova5ka. 

Citao u njednici JHoloffUko-hiatorickoga razreda jvgoslavenske akademije 
znanosti t umjelnosti, dne 19. travnja 1882. 

PKOP. Nadko Nodilo. 

8vi dubrova^ki pisci, koji dosle pisase historiju svoga grada i 
malene svoje, no slavom ovjen^ane republike, tu historiju raspore- 
di§e analisti^nom metodom; te su za to svi skupa puki Ijeto- 
pisci. Nego ovo ime, u nekome tje§njem smislu rijedi, pristaje 
najprije nepoznatim sastavlja^ima starijih Ijetopisa. Bezimenih anala 
dubrova6kih ima danas iiekoliko; i leze, vecinom jo§ nef^tampani, u 
razlidnim^ a osobito u na§im domacim knji^nicama. 

PonajviSe oskudni sadr^ajem, a grubi i nezgrapni do zla boga 
i slogom i jezikom, bezimeni Ijetopisi doista ne sa^uvaSe nam sjajnog 
blaga povjesnoga. Prvo postanje grada Dubrovnika, davnu njegovu 
uredbu druStvenu i politidnu, tvarni mu razvitak pri prvom skoku 
njegove srece, pa i odnoSaje starih okretnih DubrovCana sa sporim, 
tromim susjedima njikovim: to bl nam se hotjelo znati, ali slabo 
razabiramO; premecuci one rukopisne knjige. Ljetopisci ne pisu kako 
jc nama di'ago, vec kako znadu i mogu. Ali, pod drugim vidom, 
oni su opet znameniti : oni su nam najstariji svjedoci za dubro- 
va^ku historiju. 

Nije bad tezko dokazati, da ti neznani pismeni drijadi bijahu 
vec sastavili i dovr§ili najglavniji dio svojega rada, kad se ono, 
uz XVI vijek, pojaviSe prvi po imenu poznati pisei dogagjaja 
dubrovadkili : Ranjina, Razzi i Lukarevic. Najstariji od ove trojice, 
Nikola Ranjina, ^ pripovijeda, sve do oko g. 1400, na poglavitome 
temelju spomenutih Ijetopisa, koje pogdjekad naprosto i prepisuje, 
dodajuci im §to je god u drugim knjigama 6itao, osobito zivotopisne 



^ Annali di Ragusa del magnifico ser Nicolo Ragnina, rukop. br. 957 
u knji^D. ovdasnje Jugosl. Akademije. 



PRVi UETOPisci dubrova6ki. 93 

crte arliiepiskopa dubrova^kih. Ako se on, po^evS od XIV vijeka, 

pozivlje takogje na isprave u arhivu driavnom; a to je, opet, u 

njcga slijediti jasni trag kazivanju Ijetopisa i za cio XV vijek; 

pa^e, i otle dalje, do god. 1525. JoS briznije dr^i se IjetopisA, Se- 

rafin Kazzi. * Ovaj talijanski dominikanac, odmab u predgovoru 

k dubrova^koj svojoj historiji, napominje, da piSe jedino po pis- 

mima i spomcniciina, gto njemu izrudi§e vlastela i prijatelji iz Du- 

brovnika ; * a da su uprav Ijetopisi ta pisma i spomenici, sam veli 

dalje. ^ Ovo ba§ i ne trebaSe 6uti iz njegovih usta. Od prilike do 

god. 1400, povjesna mu je gragja ista koja i u Ijetopisima nama 

sa^avanim; od te do god. 1526, imao je pred sobom Ijetopise od 

sadasnjih poneSto druga6ije, a svakako obilnije; od 1526 do 1541, 

prema Kazzi-u, zija ovelika praznina u nasima; nu, od 1541 do 1547, 

dvogubo pripovijedanje opet te^e uporedo, samo da je tamo i amo 

IcojeSta gdje ispuSteno. Jedino za Jakova Lukarevica * moze se ka- 

zati, da zna ninogo vide, all ujedno i mnogo manje, od bezimenih 

Ijetopisaca. Tako u Lukarevica nema niti napomene o negdadnjemu 

pokoravanju Dubrov^ana mletadkoj republici. Izmegju historika 

^ubrova^kih, Lukarevic je pisac nastran : bjeSe on neumoran putnik 

^ za ondaSnje vrijeme joS veci ^italae, te hoce da sklada, sto boljc 

xnoze, udenu, eruditnu historiju. S toga, viSe nego anale dubrovadke, 

dovodi on srpske kronike i svakojake druge knjige; ali eno opet, 

tri detiri li puta, pominje i one anale. 

Na prvi mah moglo bi se pomisliti, da za davni Dubrovnik, u 
koje^mu, ima znanja u Lukarevica, koje nadilazi znanje nadih 
Ijetopisaca. Izmegju ostaloga, imao je on u rukama ^vrlo starinsku 
kroniku", ^ u kojoj bijaSe govor i o Neretvanima, za vrijeme pre- 
vlasti njiliove na jadranskome moru; dok Ijetopisi, sto do nas do- 
gjose, ne bave se o Neretvi, i tek mimogred je pominju. S Neret- 
vanima tako zvane Paganije stari Dubrov6ani ne samo bi§e susjedi, 
vec i najbolji prijatelji. Ne bi dakle bilo 6udo, da crpeci iz nepo- 
znatih nam izvora, Sto se jednako ticahu i Dubrovnika i Neretve, 
Lukarevic zna, bolje od Ijetopisaca, kazivati o davnini dubrovadkoj. 

* La Storia di Raagia, scritta nuovamente in tre libri da F. Se- 
rafino Bazzi, Lucca 1595. 

« p. 5. 

» p. 12, 44, 95. 

* Copioso Ristreito de gli Annali di Rausa, libri quattro di Giacomo 
di Pietro Luccari, Yenetia 1605. 

^ p. 22: ^chronica molto antica*. 



94 N. NODILO, 

Ali je po 8Yemu viditi, da i njemu, kao §to i najspretnijemu, no 
takogje i najpoznijemu historiku Dubrovnika, Juniju Rasticu, nisu, 
za prvo doba njihova grada, gotovo nikakove vijesti na ruku, do 
onih u obi^nim Ijetopisima. Ovako bezimeni Ijetopisi prikazuju 
najobilnije na§c znanje o postanku i o prvome razvoju grada Du- 
broviiika. Svi, po redu, crpiSe iz ljetopis&: Banjina, Bazzi, Luka- 
revic i Kastic. Nego, poSto su Ijetopisi, u glavnome, jedini izvor 
liistoriji davnoga Dubrovika, pitanje njihove vierodostqjnosti jednako 
je sa pitanjem vjerodostojnosti sve starije historije dubrova^ke. 
Biva Olio ovdje, dasto u manjem razmjeru, ito i pri starome 
Riinu. Ako Livij i Dioniz crpiSe iz analista kazivanje svoje o 
prvome Bimu, ono je kazivanje toliko pouzdano, koliko su pouz- 
dani analisti. Sa Ijetopiscima dubrova^kim stoji, jal pada, stara 
dubrova^ka historija. 

Nego, koji su, kakvi su, a otkud, bezimeni Ijetopisci dubrova^ki? 

Na debelo, od prvoga oka sudeci, ima prilidan broj njih. Ljeto- 
pisi, za koje ja znam, jesu slijedeci : 

7. Principlo della cronica la piU antica di Ragusa^ scritta^ per 
quanta pare, nel XIV secolo, ricopiata da un tnanoscriito molto 
antico e consumato. Ovaj ulomak starinske kronike, koji podinje 
s god. 526, a trga se u g. 828, prepisa, u drugoj polovini proS- 
loga vijeka, jezuit Giammaria Mattei, sa rukopisa, za koji on mi- 
§lja$e, da pripada k XIV vijeku. Knji^nica Jugosl. Akademije ima 
prepis (rukop. br. 688) toga prepisa, §to je pod br. 266 sahranjen 
u knjiznici Franjevaca dubrovadkili. Ulomak vec objelodani tiskom 
V. MakuSev. ' 

2, Li Aunali della Nobilibsitna Repuhlica di Eagusa, aggiuntovi 
nella Fine un trattamento di modertn Annali o teramente Cr(h 
nache. Ovaj je rukopis svojina Jugosl. Akademije (br. 603). U na- 
slovu, rije^i : aggiuntovi i t. d. vrlo so mu6no 6itaju. One su rijeti 
prevu^ene perom, a druga ruka nad njima zapisa: scritti da Oi(H 
vanni di Marino Gondola^ e continuati fino alV an, 1484. Mot^ 
adi 14 Agosto 1650. Ali, u rukopisu, kazivanje u istinu ide od 
god. 457 do 1550. 

3. Annali di Ragusa, accopiati da un Manuscritto antico^ dair 
V anno 800 sin aW anno 1607. U rukopisu, koji se pod br. 269 
^uva u knjiznici Franjevaca dubrovadkih, pripovijedanje zavrSuje 



^ Izsljedovanija oh historiieskih pamjatnikah i bitopi9ateljah Du- 
brovnika. Sanktpeterbnrg, 1867. Str. 305—15. 



PRvi wETOPisci dubrova6ki. 95 

se, pravo rekavSi, s god. 1554. Ako ono pak zahvaca 6ak i god. 1607, 
ovo biva s toga, §to su na kraju knjige pridodati jos neki doga- 
gjaji, od kojih je po vremenu posljednji lastovska buna na Dubrov- 
6ane, ftto se slu^i pri po6etku XVII vijeka. Prama izvorniku u 
Franjevaca nije mnogo to6an prepis (br. 966) u knjiznici Jugosl. 
Akademije. Krajni odlomak ovih Ijetopisa, od g. lo()() na dalje, 
objelodani MakuSev. ^ 

4. Annali di Ragusa, copiati da an antickissimo Codice a ntano, 
che conservavasi in Ancona in Casa dei Signori Storani^ ora nohili 
di quella Cittdj e nello scaduto secolo Cittadini Originarii di questa 
Republica. 1709. Prepis je ovih Ijetopisa svojina Jugosl. Akademije 
(br. 423); a da li se joS 6uva izvomik u Jakinu, ne znam. Ka- 
zivanje im se podinje s god. 458, pa se svrSava sa 1510. I preko 
toga ima joS nesto raalo na kraju; ali prepisa^ od g. 1709 opa^a, 
da drugom rukom ovo bijase pisano. 

5. Annali di Fagusa, an, 687 — 1543 (mogu se ovako nazvati, 
^ko i nemaju naslova), prepisani po dr. Petru Stulli-u sa rukopisa, 
Sto se nalazio u arkivu dubrovadke republike. Izdao ih je ^itave 
:iia svijet Maku§ev. * 

6. Annali di Bagusa, an. 340 — 1510 (takogje nemaju naslova), 
Icojima je rukopis u knjiznici Jugosl. Akademije, pod br. 600. Lje- 
topisima prikrpljeno je nekoliko neznatnih poznijih bilje^aka, Sto 
idu do god. 1707. 

7. Annali delta ciitd di Ragusa, attribuiti a s, Giov. Marino di 
Gondola, Od ovih Ijetopisa, sahranjenih u knjiznici Franjevaca du- 
brovadkih (br. 251), izdao je MakuSev krajni odlomak, od 1441 
do 1463 godine, pri kojoj se rukopis trga. ' 

Nalaze se u Kimu, u vatikanskoj knjiznici, jos jediii Ijetopisi 
grada Dubrovnika, Sto bijahu negda svojina Gradicevc vlasteoske 
obitelji. Ne mogoh ih dobiti na porabu, pa ne znam kakovi su. 
A niti sam na ^istu sa Cronaca Ragusana dalV anno 1450 — 1510, 
con continuazione fino alVa. 1697, za koju pominjc, u popisu svojih 
knjiga, pi. I. Kukuljevic. 

Po ovome iskazu viditi je, da u Dubrovniku Ijetopisne knjige 
ne bijahu, u vrijeme neko, nipoSto rijetke. Moglo bi se pa6e uzeti, 
da Ijctopisno kazivanje tamo tecijase obilno. Ali, na veliku Stetu 

• Izsljed. str. 337—52. 

• lb. str. 316 -32. 

• lb. str. 332—6. 



96 N. NODILO, 

svakoga kpitivaoca starina dubrova^'kih, sadri^ina tih knjiga nije 
u pravorae razmjeru sa brojem istih. Lasno je dokazati: prvo, da 
starinom, jal gragjora svojom, najziiatniji Ijetopisi, oni koji su gore 
naznaccni pod 1., 2. i 3., ne sa^injavaju nego jednu jeditu knjigii; 
a drago, da ostali Ijetopisi, ili su pokraecni, ili raSireni iz te jedine 
knjige. 

Ljetopisi pod 1. nisu, nikako, srecora sa^uvani ulomak nesreeom 
propale veonia starinske kronike, kako to drzi Mattel, a ii opce 
jo§ se jednako misli. SuSti oni ulomak, uz redovito nastavljeiio ka- 
zivanje, imamo u Ijetopisinia pod 2. Istina, u Mattei-evu ulomku 
jezi^ni su oblici gdjeSto stariji, a i neka su nijesta u njemu pra- 
vilnija; ali je tu takogje i o^itih pogrijeSaka, kojili nema u dru- 
gome rukopisu, pa se ovim i popravljaju : tako n. p. pod god. 687 : 
„Re Stiepan feze gran hostc, et havendo a doso de Duchagini", 
gdje ima biti andb ; pod g. 690: „la parley qual se cjamava (Justera**, 
gdje ima biti porta*^ pod g. 743 : „non se vedeva da tanti ani zjelo**, 
gdje ima biti arhori; pod g. 828: y^tanto grande seiopo per mezo", 
gdje ima biti arbore. Oba rukopisa, 1. i 2., prepisana su sa starije 
knjige, pa su oba, krivnjom prepisaca, gdjegdje pogrjeSna. Kad je 
Mattei prepisivao ulomak, nije mogao u kvarnome svom rukopisu 
razabrati neke rijed, te mu nastaSe praznine: sve te praznino, 
osim jedne, ispunja rukopis 2. I ovo je dalji dokaz, da ti dvoji 
Ijetopisi sastavljaju jednu te istu knjigu. 

Nego, od te eiglc knjige nije odvajati niti Ijetopise pod 3. Annali 
di Ragtisa accopiati da un Manuscritto antico ista su knjiga, koja 
i Ijetopisi pod 2., to od za^etka joj do g. 1525. Ako se od ove 
godine dalje rukopisi ne podudaraju, opet u Annali cop. nisu tu 
nego same dvije posebne vijesti, jedna pod 1537, a druga pod 1554 
god. Ove dvije vijesti tek su pripojene, kako je mnogo kojesta 
jo§ primetnuto na kraju od knjige, i ondje razbaeano bez hrono- 
logidnog reda. Prilika je, da starinski rukopis (manuscritto antico), 
iz kojega izigjose sadainji Annali cop,, bijase u kuci vlasteoske 
obitelji Gjorgjica, jer Sto je na kraju pridato, vecinom se ti^ te 
porodiec. Prema onome u rukopisima 1. i 2., jezik je u Annali cop, 
svakako noviji ; ali preragjen nije. Novost mu je jedino s toga, Sto 
knjiga bi viSe puta prepisivana, pa, pod rukom prepisadS, jezidni 
se oblici, kano nehotc, izgladise. Da su ovi Ijetopisi isto §to Ijeto- 
topisi pod 2., ne samo izlazi iz posve jednakoga sadr^aja i jednakog 
izrazivanja, vec se potvrgjuje i najtvamijim dokazom. U Annali 
rop.y pod g. 1378, za ugarskoga Ludovika kaze se: ^Fu renuto 



PRVI IJRTOPISCI DlTBROVAt'^Kl. 97 

Re Laus dl recaw a Venezia". Ovo je di recavo bez smisla, poSto 
fie tu Ludovik tek za prvi put imenuje. Sta bi? Kukopis, skojega 
811 prepisani Aunali cop,y bjeSe na nekolika mjesta isprekidan^ §to 
mu otpadoSe^ ili pojedini listi, ill citavi sveznjici. Taki poveci pre- 
trzi pokazuju se od 971 do 1005 g., i od 1348 do 1373; pa eno, 
uprav na mjestn te druge praznine, opisana je u ruk. 2. Ludovikova 
pi-va vqjna na Mletke. U prepis krnjega rukopisa, t. j. u Annali cop,, 
zapade^ po taj na^in, i osta, ono 6udnovato di recavo, Moze biti, da 
donekud betezan bje§e i izvomik Ijetopisa pod 2. Nefito, 6ega nije 
u njima^ all malo toga, nalazi se u Annali cop, 

lijetopisi, prividno troji, 1., 2. i 3., nisii, dakle, nego jedni; pa 

ae do tri knjige, ovako, sastavljaju u jednu. Ruka ih jedna napisa 

i slozi iz po^etka ; a rastavi ih poslije nerazum prepisa&i, koji krnje 

irakopise smatraSe kano Ijetopise odjelite i razli^ne, te im nadjedoSe 

posebne naslove. Varajuci sebe, prepisnci prevarise i druge. Bludnja 

l)ijase tim laglja, Sto se, radi gdjekojih promijenjenih oblika, jezik 

pricinjao drugoja^iji, i §to je konac Ijetopisa doista drugoja^iji i 

liio. U Dubrovniku dogodi se ono §to i drugdje: na istoj knjizi, 

l>osHje prve druga, treca, pa i detvrta ruka nadovezivaSe, i na- 

stavljaSe Ijetopisno kazivanje. Tako n. p. imamo u knjizi pod 2., 

3Mt g. 154r> — 50, uprav na Siroko razvedeno pripovijedanje, koje nam 

<lolazi iz ruke nekoga poznog Ijetopisca. Ali je ova razlidtost samo 

za najdocnije vrijeine; pa, i kraj toga, Ijetopise 1., 2. i 3. treba 

svesti na jcdno. 

Ako izumemo ovu, ovako sabranu, jeditu knjigu, mala nam je 
korist od sviju ostalili rukopisa. 

Kako budu u Dubrovniku napisani glavni Ijetopisi, a to su gore 
pomenuti, nabrzo osjeti se potreba Ijetopisa lagodnijih, prirudnijili. 
Oui glavni Ijetopisi bijahu pisani preteskim slogom, a hrapavim, i 
gdjekad gotovo nerazumljivim jezikom ; neka pricanja u njima, oso- 
bito o dudesima i o mo6ima svetaekim, razlijevala se, kao voda 
po mlaci; raspletali se na dugo i spoljasnji mnogi dogagjaji, koji 
se nimalo ne ticahu Dubrovnika. Da grubi jczik bude glagji, a Sto 
se svigjalo nekorisno i dosadno, da se pusti, prirediSe se Ijetopisi 
pod 4., Storani-evi. Ti su prilidno stari. Ako i rukopis sadasnji ne 
ide preko g. 1709, a to je bar prepisan s drugoga rukopisa, §to se 
izradi izmegju g. 1510 — 81. Godinom, naime, 1510 dokon^avaju 
se Ijetopisi, a u krajnome prilogu stoji zapisano : „ Adi 26 di Maggio 
1581 in Ragusa Venerdi di sera a ore 2^4 di notte e nato Ba- 

7 



98 N. NODILO, 

tista." Obiteljska ova biljeska, koja na prvasnjem rukopisu bijale 
potekla iz posvc druk^ijc ruke, * utvrgjuje, da je rukopisna matica 
svakako bila atari ja od 1581 g. Nego, i pored prilicne im davnine, 
Ijetopisi Storani-evi, osim pogdjekoje rijetke svoje vijesti, ne same 
da se oslanjaju na starinskc Ijetopise 1., 2. i 3., vec ih naprosto 
opetuju u kratko. Daklem tu nerna izvoriia ploda Ijetopisnoga. Ovdjc 
je opaziti, da i Ijetopisi pod 6. nisu, uz neznatne razlike, nego Sto- 
rani-evi u lo§ijemu, ako i novijemu izdanju. 

Ali je isto porijeklo i Ijetopisima pod 5. Gdjetko pomislio, da su 
ovi bag iznimno znameniti. Keklo se : kratki su, te daviii su, nioze 
biti najdavniji; ^uvahu se u arkivii republike, te su zato zvanicni. 
Sa rukopisa, lezecega u torn arkivu, prepisa ih dr. I*ctar Stulli, 
odkle im obi^ni naslov StuUi-evi. Nego, poblize promatrajuci stvar, 
nestaje im sluzbenog pe^ata; pa, u istinu, StuUi-evi Ijetopisi manje 
vrijede od samih Storani-evih. Poredeci jedne s drugima, 6i8to je 
viditi iz kracega doduSe, ali jednakoga sadrzaja StuUi-evih, iz istoga 
kretanja stilisticnih im perioda, iz istih re^enica; rekoli, viditi je, 
da su oni vise nego srodni sa strane : jedni porodi§e druge, a kako 
je noviji jezik Stulli-evih, ovi su porod. Dvoji Ijetopisi teku upo- 
redo do g. 1510; pa, ako se otle dalje i nastavljaju Stulli-evi, na- 
stavak taj ne obuhvaca nego ciglih sest vijesti. A opet ba§ ovoliki 
broj vijesti u poCetku ispuStaju, pre ma Storani-evim, ti Stulli -evi 
Ijetopisi; koje, ili dolazi od toga, §to u po^etku sakat bijase ru- 
kopis Storani evih Ijetopisa, iz kojcga proizigjo§e Stulli-evi, ili je 
mozda s toga, sto skratitelj, autor Stulli-evih, ne povjerova pridanju 
o postanku Dubrovnika, te ono pusti. Da Stulli-evi Ijetopisi nisu 
niposto stariuski sadrzajem, a tek jezikom ponovljeni, spolja kano 
pomlagjeni, to tvrdo stoji i po jednoj uprav zna^ajnoj bludnji u 
njima. Stari Ijetopisi, a uz te i Storani-evi, kazuju pod g. 815, da 
je bosanski kralj Stjepan dao u Dubrovniku sazidati erkvu sv. 
Stjepana, o troSku GOOO perpera. „Qual Gjexia cost5 perperi Ra- 
guxei 6000", piSu stari Ijetopisi, a, po njima, Storani-evi : „Fu speso 
ppi sei milla Ragusei". Autor Stulli-evih Ijetopisa, ili da nije ra- 
zumio, ili da nije paznje svratio na kraticu ppi, ispisa ovo ovako : 
^spese (re Stiepan) per Ragusei 6000** ; koje je posve drukSje, pa 
nema, u takome kontekstu, niti pravoga smisla. Ja drzim, sudeci 
po jeziku, da su Stulli-evi Ijetopisi sastavljeni u XVII vijeku. 



^ „appendice di mano molto diversa e varia dalla preoedento*, veil 
se u rukopisu Jugosl. Akaderaije. 



PRVI UFrmPISCI DirBROVA^KT. 99 

Ako prekracenim Ijetopisima, Storaiii-evim i Stulli-evim, udovolji 

8e potrebi jednoga dijela opcinstva, konie bjese do lakoga pregleda 

(Inbrova^'kih zgoda, mnogi opet po^elio stare preopune Ijetopise, no 

po novome krojn, u novovje^nom ruhu. Takovi su Ijetopisi pod 7. 

Je li ih opravio, oko polovine XVII vijeka, vlastelin Franjevac, 

Ivan Marinov Gundulic, ili su krivo njemu pripisaui; to je pitanje 

sa^vim uzgrcdno. Sto je vazno jest ovo, da Ijetopisi pod 7. nisu 

nista drugo, do stari Ijetopisi, preragjeni po covjeku valjda ba§ iz 

XV^II vijeka. Na taj vijek pokazuje narav poglagjenoga jezika. 

^'u ruka, koja se dohvati starili Ijetopisa^ da ih preobrazi, ne bi 

sviida sretna. Tamo amo strSi gdjekoja ncto6no8t; rije^i neke, do- 

dalc na razjaAnjeiije, uprav ne bi trebale; a malo, §to je pristav- 

Ijeno o dubrova^koj, ili boljo o epidaurskoj davnini, ono nema 

iiiuba vrijednosti historijske. Pozna ova preradnja, i ako.se po slogu 

dnigoli^na iskaznje prema starim Ijetopisima, po sadrzaju ne pru^a, 

pored sve okrnglosti i spoljaSnje punine, niti truna drugoga ka- 

zivanja. Hitna je sastavina objema tako istovjetna, da, po§to 

se misliio za Ijctopise pod 7 da oni poteko^e iz pera Ivana Mari- 

nova Gundulica, neznana ruka izbrisa u rukopisu starih Ijetopisa 

pod 2. dio naslova im, pa napisa, kako vec vidismo : Annali srritti 

da Gioranni di Marino Gondola. Drugi primjer starili Ijetopisa^ 

prena^injenili i kano ukraSenih za opcinstvo, imamo u posve docnoj 

kompilaciji Martecehini-evoj : Orh/ine delta cilta di Hayusa^ esfraUa 

da certe scrifture antichissime^ con aggiuuie di alcune cose piu we- 

morahili costumote in liagusa, Iz ovih Ijetopisa MakuSev priopci 

nekolike ulomke. ' Ali nam slaba pomoc od njih. Dok pri ruci nema 

do starinski osnutak, autor hoce da pripovijeda jezikom najnovijim, 

pa da i tumadi i razmatra; nego pribrojiti njega dubrova<^.kim Ije- 

topiscima, to ne mozemo. 

Napomenusmo, da ne znamo, kakvi su Ijetopisi grada Dubrov- 
nika, sad sahranjeni u vatikanskoj knjiznici, a negda u kuci Gra- 
(licevoj. Nu, ako stoji nase dojakosnje razlaganje uz ono Ato ce se 
dalje joSte reci, bice sva prilika, da su i ti Ijetopisi, ili kakavgod 
primjerak oiiih, koje zovemo starima, ili prosti izvadak iz njih. 

Nije bila baS velika rauka ovako pro^istiti rukopisnu gragju, i 
odstraniv^i suJUiiij , mrtvo avidje, sabrati u zdravu jednu rukovet 
istinske stare Ijetopise. Rekosmo, da su to rukopisi 1., 2. i 3., u 
jedno sloieni. Nego jo mu^*niji posao tima starim Ijetopisima oci- 



' Iz$lj0d. 8tr. ^9—13. i 352—8. 



100 N. NODILO, 

jeniti vjerodostojnost. Otkle doklc su oni suvremeni, te pouzdani? 
A gdje nisu suvremeni, otkud im vijesti? 

Ako se na same Ijetopise obazremo, pa im rije^i jednu po jednu 
teglimo, nije u njima pravoga traga pripovijedanju suvremenom, 
sve do trece Cetvrti XV vijeka. Pod god. 1463 pomalja se, prvi 
put, izraz ovaj : se stima, u re^enici : „8e stima in la armata fu ho- 
mini in tutto piu di cento vinti mila". Ovako obi^no pi§e ko zivi 
u doba isto, u koje se zgagjaju stvari pripovijedane. Ono se stima, 
ili izrazi na lik toga, izlaze ^esto na vidjelo, od pomenute godine 
dalje. A na trecu ^etvrt XV vijeka kano da pokazuju i slijedece 
rije^i, rabljene pod g. 1347: „Et la scomunica hogidt per tutta 
linea Grechesca se vede, clie in aleuna parte del mondo non regna 
sua bachetta". Piscu, koji ovo napisa, rek' bill da lebdi pred o^ima 
ziva slika, ne samo pada prijestolnoga Carigrada, vec i zadnje 
oblasti gr^ke u Peloponezu. Dakle i ovo bi nas opet vodilo k istim 
godinama Ijetopisa, gdje nam se javljaju prvi izrazi se stima. 

Size, ovako, jedna ruka od 1463 do 1347 god. natrag. Ali istu 
ruku kao da opa^amo svejednako piSucu i dalje natrag, do prvoga 
zapo6etka Ijetopisnog kazivanja. Drugim rije6ima: sva je prilika, 
da tek jedan Ijetopisac, ziveci u drugoj polovini XV vijeka, sa- 
stavi cio najstariji, pa i najglavniji dio Ijetopisa dubrovafikih. Da 
se nit jedna provla^i kroz Ijetopisnu knjigu, te je veze kroz gore 
nazna^eno vrijeme, u jednu cjelinu, tome mnogi su znaci. Ima pod 
g. 843 pri^a o pelenici Isusovoj, pa se t^i pri6a dovodi djelomice 
i po drugi put, pod g. 1424, ba§ jednakim rijedima; da ne bude 
pak sumnje, da je tu pero jedno Sto pise, u oba mjesta sv. Simunu 
ime je Simian, da§to to po staroslovenstini, nu inac^e iznimno n 
Ijetopisaca. A i druge rije^i, te i sav na^in govorenja, kano da is- 
kazuju uprav cigloga jednoga pisca. U ovome je, doista, tesko biti 
posve na ^istu: nesta nam Ijetopisne matice, pa u razlidnim sada- 
njim rukopisima izvrze se prvobitni jezik, pod nepomnjivim perom 
prepisa^a svakojakih. Ali opet i pored toga, neke posebnosti, a 
i neke krupnine, prianjaju za ditavo Ijetopisno kazivanje do iz- 
maka XV vijeka; a nisu vlastite, ili bar nisu u tolikoj mjeri, 
docnijim Ijetopiscima. Nijedan od Ijetopisaca, koji pisa§e iza vijeka 
XV, ne ce kazati: grechesco^ pape, patriarche, sangiaci, namjesto: 
greco, papi, patriarchi, sangiachi; nijedan od njih ne ce, u talijan- 
skih glagola dire i stare, rabiti gerundija digando, stngando. Ako 
se digando, poslije XV vijeka, jos jedan put izmila pod god. 1503, 
ono je valjda grijeSkom kogagod prepisa^a rukopisa 3. DoduSe^ 



PRVI IJBTOPI8CI DUBR0VA6kI. 101 

srpski idiotizmi nisu rijetki u talijanskoine jeziku sviju Ijetopisaca 

dubrovadkih ; ali tima idiotdzminia umo^eno je, njima je uprav pro- 

bijeno, sve Ijetopisno govorenje, koje size do posljediije tietvrti vi- 

jeka XV. Gotovo pri isvakoj stopi, ti se spoti^eS o izraze, kao §to 

su ovi : baxiar in mano destra (poljubiti u rukii desnu), rendicar 

alia fede cristiana (osvetiti sa dat.), debitori gran quantith de denari 

(duzni veliko mnostvo novaca), fn amazato alia morte (bi ubijen 

iia mrtvo, na sinrt), non fn amazato ni non fu preso vivo (nije 

ubijen, niti nije . . .) i ^li o periodne sveze, kao ove : per caxon . . 

per che (s razloga Sto . . . za to), dapoi come , . , de quella hora 

<'iza kako . . . od onog ^asa.) Sve ovo nagovjeScujc osobu izrazitn, 

jedinu, koja misli svoje sklada sasvim hrvatski iliti srpski, a tali- 

janski pi§e za nevolju. Tome prvom Ijetopiseu kano da je srpstina 

^i§e prirogjena, nego Ijetopiscima sto iza njega ponikose. 

Po onome, sto mi izvedosmo iz same knjige starih Ijetopisa, ve- 
lika je prilika dakle, da oni ne potekose od pisaca suvremenih 
prije driige polovine XV vijeka. Ali, sto je ovako priliCno, ono 
biva izvjesno, kad vijesti u starim Ijetopisima isporedimo i omje- 
rimo o vijesti, koje nam dolaze iz drugih izvora, ili posve pouz 
danih, ili barem od tih Ijetopisa vi§e pouzdanih. 

Ljetopisi, za sve prve vjekove, ne podudaraju se s drugim svje- 
docanstvima vjerodostojnim : spraraa ovih, ljetopisi, i u znatnim stva- 
rima, ili krivo kaznju , ili cute. Zna se gotovo pouzdano, da je 
Epidauro raskopau, a Ragiisa da je sazidana u VII vijeku; dok 
ljetopisi, po jednome hronologidnom biljezenju, stavljaju utemeljenje 
novoga grada u V, a, po drugome, u VI vijek. Tako, gledom 
na vijek, opet grijese, pominjuci u VIII, mjesto u IX, navale 
Arapa na primorske jadranske gradove; pa za Arapa Spuzenta, i 
pobjeditelja njegova, Franceza Orlanda, ovjerovljena historija ne 
zna. ^ Prvu redovitu te^evinu zemlje izvan gradskoga tijesnog ob- 
sega ljetopisi biljeze pod g. 817, a davad je neki Stjepan, ki'alj u 
Bosni ; * nego, po Kostantinu Porfirogenitu, odno§aji grada Diibrov- 
nika, kao Sto i ostalih primorskih latinskfh gradova, prema Slave- 
nima, na suhoj zemlji naseljenim, staino se urediSe istom u drugoj 
poli onoga vijeka: posredova onda car Basilij, a Dubrov6ani za 



^ Vidi odnosna svjedo^anstva istocnih i zapadnih pisaca, sabrana u 
Rsdkoga: Docnmenta historiae chroaticae periodum antiqtiam illu- 
strantia, Zagabriae 1877, p. 342—57. 

' „Re Stiepan in Bosna . . . dond alii Ragusel Breno, Vargato' 
GionoheUo, Ombla et Valle de Malfo''. 



102 N. NODILO, 

„8V0Je vinograde" placase siisjednim zupaniraa, humskom i travunj- 
skom, svakome po trideset zlatnih solida godisnjega danka. ^ Ciui 
se, da tCk pod prvim Nemanjieima Dubrovnik dogjc do posjeda 
nesto prostranije okoliuc; svakako tek oiida do posjeda onoga ze- 
mljiSta, koje Ijetopisi naznacuju pod imenima „Ombla et Valle de 
Malfo". To ]e Rijeka uz Poljica i Zaton; pa g. 1234 vidimo Ka- 
doslava, sina 8tefana Prvovjen^anoga, gdjc Dubrov^anima obecava, 
ako na novo bude kralj i gospodar srpski, da ce im one zeralje 
osloboditi danka; a vidimo opet, izraegju g. 1234 — 40 Radoslavljeva 
brata, kralja Vladislava, gdje im prasta svoj priliod od Zrnovnict; 
tik do Zatona. ' Dakle „Ombla ct Vallc de Maltb" dospjese u pot- 
puno dubrova^^ko vlasnistvo u prvoj polovini XIII, a ne u prvoj 
IX vijeka. Za ustiip bas cijele u Ijetopisima kazane gradske zemlje, 
Dubrov^ani jos vodc pregovore sa Urosem Deoanskim, u g. 1323. ' 
Niti ovo iigovaranje ne dotjera stvari do kraja. Istom 1357 g. sin 
Dusanov, car IJros, prepiisti Dubrovniku rub zemljc, §to se diilji<» 
„od Ljutc do Kurila". * Ovo bijase, u gradskoj zemlji dubrovackoj, 
tijesna okrajika ispod vrhova planinskc kosc, od potoka Ljutc nizc 
Cavtata do sela Kozata na Rijcci. Ovako, najposljcdnji Nemanjic, 
u polovini XIV vijeka, zaokruzi Dubrovdanina ono zemljiste, kojr. 
po Ijetopisima vec u IX cijelo ustupi njima ^ kralj bosanski 
JStjepan!" 

U kojc^emu jos, ili su prazni, ili liramlju Ijetopisi. Oko god. 
1032, Dubrovdani su glavni a i dicni pomagaci nauplijskome stra- 
tegu, patriciju Niketbru, u j)objedi po njcmu odrzanoj nad Ara- 
pima, koji, paleci i roberi, gusarise, od juga na sjever, do iilaza 
jadranskoga mora ; * a Ijetopisi cute ! \J posljednjoj ^etvrti istoga 
vijeka, gdje Roberto Viskardo zavojsti na (Jrke, DubrovCani, po 
rijedima uekoga pjesnika onda zivecega, kano da se, na brodovlju 

^ De adra. imp., c. 30. 

2 Fr. Miklosid, Momimenta Serbica, Viennae 1858, XXIH i XXXIII 
^ Monmnenta Ragusiua. Libri Reformitionum, T. I, Zagabriae 
1870, p. 80.: „Die XXVIII mensis marcii. In majori consilio . . . 
capta fnit par^i . . . quod . . . ambaxatores communis, nomine communis 
Raugusini, po8«>int pactizare, emere et in gratia seu done recipere vel 
recognoscere a serenissimo rege Urossio omnea terras, vineas, terrena 
et portiones que sunt a vineis seu portion bus hominum de Raugusio^ 
super Brenum^ Junchentum, Umbfflam, usque summitatem montanea- 
rum undeque died territorii^ . . . 

* MikloSid, Mon. Serb., OXLVl 

* Cedreui hist. comp. p. 499 ed. Bonn. 



PRVl LJETOPI8CI DUBKOVA^KI. 103 

normanskom^ odlikovase nad sve Dal matinee ; ^ pak i o tome, kao 

sto i o tadasnjoj, a i docnijoj podanosti grada Dubrovnika talijaii- 

skim Nornianima, ^ Ijetopisi opet cute. Niti iiz vijek XII Ijeto- 

pisi, u glavnim poslima, ne opiru se na poznatu historiju. Po nji- 

liovu kazivanju, g. 1116 zapo6e se gradnja stolne crkve sv. Marije, 

zaduzbina to engleskoga kraija Aloisa, kad ga milost majke bozije 

spasi od oluje u morskom putu ka Hristovu grobu; ali cijela en- 

gleska poYijest ne poznaje kraija s imenom Aloisi, ili Ludovik : da 

je to bio Kikardo lavova area, iiije nego nagagjanje i ispravljanje 

poznije. Mogiice, kako to doiiosi postojana tradicija manastira lo- 

krumskoga, da se Kikardo na Lokrumu ustavio, a da je dao i 

novea za gradnju dubrova^ke crkve; no nije nikako moguce, da 

vijest u na$im Ijetopisima zabiljezi ^ovjek suvremen. Malo kad 

3)ubrov6ani dozivise pak bumije vrijeme, Sto li bijase po njih druga 

polovina vijeka XI I . Ostrim inadein u riici otimali se o prevagu 

i\SL jandranskom moru Mlecani, istocui car Emanuel i Normani; 

a Dubrovnik, izmegju ovih silnika, trepetao, kao list pod vjetrom. 

Jednom, g. 1171, Dubrovdani obrabrise se na otpor protiv ditavoga 

brodovlja mleta^kog, oja^'ana i dalmatinskim brodovima: samo 

nakon krvave i slavne obrane, ^ bise prisiljeni spustiti zastavu is- 

tocnoga cara, i pokoriti se tu prisutnome duzdu. Ni o ovome, niti 

svima onim mijenama, nije u Ijetopisima naci ni rijeci jedne. 

U opce nedovoljno napomiiiju se i otpori i susreti megju Du- 

bro\Tiikom i Mlecima. Nije, dasto, svagda i svuda vjerovati kro- 

nicarima ml§ta6kira : te svjedoke valja preslusati onim sumnjidavim 

pozorom, Sto je prijeko potrebau, gdje jedna stranka pre, a druga 

nema protusvjedoka. Ali listinama i ugovorima, svjedo6ecim pro- 

mjenu pravnih odiioSaja, ne moze, opet, biti prigovora. Ugovorom 

od maja 1232 god. *, i ugovorom ponovljenim od junija 1236,^ pa 



^ Guillelmi Apuliensis Gesta Uoberti Guise, L. IV, v. 302 — 3. 
(Ra^i, Doc. Hist. Chroat. p. 458): 

^Gens comitata ducem cum Dalmatlcis Ragusea 
Telorum crebris consternit jactibus aequor." 

' S. Ljubic. Listine oh odnosajih izmedju Juznoga Slavenstva i 
Mletacke republike, Kn. 1 u Zagrebu 1868, XVII, XXII i XXIII. 

' ^multi ex civibns ceciderunt". veil pisac, od prilike suvremeni, al- 
tinatske kronike. Za ovaj navod, koji nije moj, vidi doticno mjesto 
kronike u S. Ljubica: Ob odnosajih Dubrovnika sa Mletackom repu- 
Idikom, u Zagrebu 1868, str. 36. 

* Ljubid, LisHne, Kn. I , LXXV. 

* lb. LXXX. 



104 N. NODILO, 

i marta 1252, ^ Dubrovdani kona^no stadosc pod vlast mleta^ku. 
Opetovane ove pogodbe, i pokoravanja, oziia^uju junadke naporc 
grada Dubrovnika, da se otmc od Mletaka; pa^e till napora ima 
jo8 kojekakovih, preko cijele te prve polovine XIII vijeka;^ a o 
svoj ovoj borbi sa satriteljima Zadra i osvajadima Carigrada, sa 
gospodarima, kako se gordo nazivahii „od jedne Cetvrti i po svega 
carstva Romanije", mukoni zamukli Ijctopisi! 

Nego, koliko su Ijetopisi , u XIII vijeku, jos odaljeni od na- 
zo^nosti suvremene, moze biti da najbolje zasvjedodava njihova 
hronologija za Damjana Judu. Damjan je Juda dubrovadki Marin 
Falier ; te je po tome vrlo znamenita, valjda najzuamenitija osoba 
u unutrasnjqj povijesti aristokrati^noga Dubrovnika. Njegov po- 
ku^aj tiranide, ill pu^ke vladavine, pada, po Ijctopisima, u god. 
1260 — 3. All, po vjerodostojnoj ispravi, ^ vladase u Dubrovnikii u 
g. 1262 knez mletacki, Filip Contaririi. I u driigoj jednako isti- 
nitoj ispravi, koja je za devet godina starija od pomenutc, u ugo- 
vorii 1253 g. utana^enu izmegju Dubrovnika i bugarskoga cara, 
ilihajla Asena, iiz ostale potpisade dolazi i dlaii velikoga vijeca 
diibrovadkog, „Tripun od kneza Jude". * Pa jo§ iz drugih svje- 
do^ba znamo, da je Juda gospodario i)rije g. 1221. Megju mladom 
vlastelom dubrova^kom , kojima je 1226 god. ici na taostvo ii 
illetke, nalazi se i „Grai tilius comitis Zude;^ a Zellovcllo, kncz 
mletaC'ki u Dubrovniku, pisuci, izmegju 1221 — 3, nacelniku spljct- 
skom Velfinu, pominje Judu, kaiio vee bivsega dubrova^koga kneza 
i smutljivca. ^ Za dva narastaja, od jirilike, Ijetopisi se dakle ogri- 
jesise o vrijeme Judina samovoljstva. 

U Ijetopisima razastirana je magla nad svima dogogjajima ovoga 
vijeka XIII. Kroz nju tek se naziru dva nesretna rata boscntiika 
(1253 — 7 i 1263 — 6), kako vele Ijetopisi. A ipak Dubrovnik ima- 

* Ljiibic, Listine, Kri. I, CVI. 

'' lb. XXXIX, IL, XLIX, L, LII, LIII, LVII, LVllI, LX, LXXIU, LXXIV. 
' lb. CXXV. 

* Miklosii^, Mon- Serb,, XLI. 

■* LJubic, Listine^ Kn. I, Llll. 

^ lb. XL : Omnibus quippe patet, quod et vobis noii est occultum, 
quoniam Jiidas, olim Ragusensis comes, nee vobis nee suis civibus ju- 
stitiam facere voluit, et ideo disensio, et pignora, inter vos et Ragu- 
seos de die in die crescebat. Nunc ^utem, quia gratia Dei civltas Ra- 
gusensis de confinibus Venetiarum habetur, velemus ut mala omnia, 
que retro tempore usque nunc acta sunt, extrpentur" . . . 



PRVI LJBTOPI8C1 DUBROVAt'KT. 105 

dijade^ za dugih kojib pedeset godina, velikoga posla, ne samo sa 
ratobornim srpskim Urosem, vec i sa mirnijom bracora iijegovom, 
sa Vladislavom i Radoslavom. Ova tri sina Stefana Prvovjen^anoga, 
Hadoslav^ Vladislav i UroS, vladase skupa do po vijeka (1224 — 72). 
Uadoslav prebjeze, od brata Vladislava, u Dubrovnik, gdje ga sva 
vlastela „od mala i do velja" po§tom primi§e i „pravovjerno mu 
posluzise**. * Nasta Ijuta svagja megju Dubrovnikom i Vladisla- 
vom, ^ koju poslije zamijeiii veliko prijateljstvo. ^ „ Veljemu kraljii 
raSkomu i pomorskomu", UroSu, Dubrovcani ponajprije se kuiiu i za- 
klinju; da kraljica, ^ena Vladislavljeva, koja boravi u Dubrovniku, 
He ce njemu, s njihovom privolom, napastovati ; * nu, na deset go- 
dina kasnije (1253), obri^u, isto ouako sve^ano, bugarskome Asenu, 
da ce, ^koliko mogu, pakostiti Urosu, vragu i kralju nevjernomu"," 
s kojim poslije toga stupaju u prijateljstvo sve to deblje, * dok 
He opet ono pomuti. ^ Od sviju ovih prevrata, bijeg^, svagja, bo- 
jcva, u Ijetopisima drugo ne odjekuje, do pomenuta dva slaba 
^lasa. 

Istom II XrV vijeku Ijetopisne vijesti po^inju se to6no skladati 
>«a driigim vjeniim vijestima, te malo a malo one ulaze u opcc vi- 
^jelo historije. Velika osoba Du^ana Silnoga kano da sjajem svqjim 
j>ro8vjetljuje i Ijetopise dubrova^ke. I po Ijetopisima, i po sa^uvanoj 
\30velji, ® kralj Stjepan god. 1333 Dubrov^nima prodaje Ston i 
lUt : godina i mjesec podudara se ; ako dan nije isti, 15 u Ijetopisima, 
« 22 januara u ispravi, mo^e biti da je to, prije nego grijeskom 
\)repi8a6a (i Banjina donosi 15 Jan.), radi toga, sto se u Dubrov- 
niku na nedelju dana prvo ugovor prihvatio. Nego, i ako su sad 
vijesti pokatkad crpljene iz dobrih, pa^c i iz samih autentidnili iz- 
vera, Ijetopisno pripovijedanje nije ipak suvremeno. Tome imamo 
odmah dokaz, pod g. 1347 — 8, u ^udnovatoj nekoj pridi o postanju 
raskola megju istodnom i zapaduom crkvom, i o umorstvu toboz- 
iijega pape Kalista, probodeua rukom carigradskoga patrijara. Premda 
til pri^u ne iznose Ijetopisi Storani-evi, jednako je misliti, i po je- 



^ MikIo8i6, Mon, Serb., XXIIl. 

« lb. XXV i XXVI. 

» lb. XXVIII, XXXI iXXXIlI. 

* lb. XXXVII. 

^ lb. XLI. 

*» lb. XLII, XLVI, XLVII, LI, Lll, LlII, LIV. 

' lb. LV. 

» lb. LXXXIX. 



106 N. NODILO, 

ziku, i po na^imi pisanja, da je ona sastavni dio starih Ijctopisa. 
A kad bi se i uzelo, da je to dociiije umctnuto, obiluju drugi do- 
kazi, da nije pred nama pisae XIV vijeka. Za dvije godine 1323 — 4 
zivo je kretanje, a i komesanje, u gradu Dubroviiiku, sa neobi^nih 
dogagjaja. Odlu^uje se, jan. 28 god. 1323, staviti brodove na raz- 
polozenje srpskome kralju, Stefanu UroSu (De^anskom), da preveze 
iz Apulijo zaru^nieu, cer kneza tarentskoga ^ ; marta 7, odregjena 
su ^etiri odaslanika, da na susret idu kralju, silazecemu u pri- 
morske svqje gradove, Bar i IJ^inj ^; marta 28, poklisarima istim 
poruceno je, da gledaju u^initi pogodbu sa UroSem, za ustup Du- 
brovniku vinograda i baStina vrh Zupc, Sumeta i Rijeke ^; aprila D, 
dozvoljuje se svakome nositi u Skadar, na kraljevu svadbu, zita, 
viiia i kojedega ostaloga*; oktobra 18, rasporezuje se prisiljeni 
zajam od 800 perpera, na preostalu podmiru danka kralju. * AH 
eto, godine slijedece, zama§no ovo mirno poslovanje zaniijcni crna 
briga; jer Stefan UroS zasu^nji dubrova^ke trgovee, i porobi ira 
sav trg za to, §to se Dubrov^anin Men^etic udnizi s neprijateljima 
njegovim, u taboru Ostrovidkom. ^ Za sve ove znatne zgode, i mi- 
jene, Ijetopisi niti haju, niti znaju. Znajii, mjesto toga, pod god. 
1324, da Diibrov^ani izmoliSe u Carigradu trgova^kih lijepih po- 
lak§iea; nu, uprav u to] godini, u aprilu mjesecu, duzd mletadki, 
ratiijuci s isto^nini earem, pozva i podlozni Dubrovnik na vojsku, 
te mu nalozi naoru^.anje dvaju brodova. ' Istina, za tim sve vijesti o 
Dusanu, ili jesu, ill mogu biti vjeme; ali nije jama^no od suvre- 
mena pisca ako se io§ u god. 1349 ear Stefan naziva kraljem, 
dok driige dubrova^ke vijesti, zbilja suvremene, njemu vec u god. 
1348 daju ime carsko, kojc mu tad i pristojaSe. * 

Pisac ne pripada niti drugoj polovini XTV vijeka, a pripada po- 
dosta pomaknutome XV. Zadarskim mirom od g. 1358^ februara 18, 
Dubrov^ani se oprosti§e suverenstva mletaCkog, te dogjo§e kralje- 



^ Libri lieform, p. 75. 

2 Id p. 79. 

^ Id. p. 80 

* Id. p. 82. 

'^ Id. p. 1)7. 

« Id. p. 109—11. 

' Id p 115. 

^ Id. p. 280. 9 . . . ob rovereiitiam literarum domini imperatoris^^ 
. . . „de tributo debito per comune Kagusii domino imperatori . , .^ 
— M. Pucid Spomenici srpski, Kn. II., u Biogradu 1862: ^misser lo 
imperador", od 1348 god. dalje (str. 18—24). 



PRVI LJE1X)PI8CI DUBROVA(^KI. 107 

villi ugarskoj pod okriljc. Omraza s Mlecima bjese po vremenu 
iitolila. ^Nakon kakovih sto i dvadcsct godina mleta^kog vladanja 
iiz stanovite pogodbe i iivjete", kako sluzbcno kazivaliu Dubrov- 
6ani, * ovi, stavsi na prag nove sreee i iiove dobi, dasno otpustiSe 
posljednjega kneza Mledaniua^ i Mlc^aniiua zalivalise na njihovqj 
upravi. Ljetopisac, ako i priznaje, da je 1358 g. sa ^-ascu na brod 
ukrcan knez, opet on ubio u glavu, da mleta^ko vladanje bija§e 
nekako uzurpirano i nezakonito. Nego, prcdsuda ta ne moze ni- 
zasto biti suvremena Ijudma, koji su iskreno pripoznavali Mlecima 
zakonitu vrhovnu vlast, za vrijeme od kojih sto i dvadcsct godina, 
nad gradom svojim; a tuma^i so sama po scbi docnijim strahoni 
od Mle^ana, kad ovi na novo, pocictkoni XV vijeka, scbi podvr- 
{;08C dalmatinske gradove, to stadose i Dubrovnik podmuklo pri- 
svajati. Pod uticajcm take bojazni, porodi sc pomenuta prcdsuda 
u Dubrovniku; pa i Ijetopisac priurcdi na svoju odmali prvi histo- 
rijski sukob izmegju Mlctaka i Dubrovnika. Vojna inlcta^ka, pod 
duzdom Pctrom ITrseolom II (997 — 8), na Ncrctvane i pristasc 
iin Dubrov^ane, za njega je pustahijski boj protivu cara isto^noga 
i vjcrnih mu saveznika Dubrovcana. Car, po Ijctopiscu, daje pismo 
gradu Dubrovniku na diku, a razbojnidkim Mlecima na vjecitu 
bruku. Ovo cijelo shvacanje, pa i samo pogrdno pismo, odaje ^o- 
vjeka, koji sastavi Ijetopise prili^no docnijc od mira zadarskoga. 
To nam potvrgjuje i druga okolnost. Ljetopisac misli, da je, pri- 
godom onoga mira, ugarski kralj, Ludovik, obasuo Dubrovnik svo- 
jim milostima, te „njemu poklonio mnoge zcmlje u Dalmaciji". ^ 
Ovome obilnome Ludovikovu daru nema nigdje traga.^ Nasuprot, u 
Ijetopisima nema spomena za preznamenitu te^evinu, a i skori gii- 
bitak, triju otoka Koranic, Hvara i BraCa, §to drugi ugarski kralj, 
Sigismundo, darova, pa ote Dubrovcanima, u prvoj ^ctvrti XV vi- 
jeka. Isto je tako ^udno, §to ijetopisac ne zua za Tvrtka bana, 
pa i kralja bosanskoga. Po iskopu pravih Nemanjica, Tvrtko nji- 



' P. Matkovic. Spomenici za diibrovacku povjest n vrijeme uf/arskc- 
hrciUske zastite. U Zagrebu 1869. I. „ . . . ab annis circiter centum 
viginti pub certis pactis et condicionibus sub regimine extiterit Vene 
torum ..." 

' An. 1359.: „Fu donato molte terre di Dalmatia alii Hagusei per 
Re Lausc et erano tenute molti anni sotto suo govern© giiistamente." 

^ „ . . . donavimus et contulimus eisdem jure perpetuo quoddam 
territorium inbabitatum prope mare, quod incipit a finibus comitatus 
lUgusii a loco, qui dicitur Curilla et conjungitur loco, qui dicitur Stag- 
Dum'' (Matkovic, Spomenici, I), nije ono sto hode da kaie Ijetopisac. 



108 N. KODILO, 

liov potomak po tankoj krvi, kazivao im se baStinikom, i tezio za 
njihovom moci, te uzeo sebi i srpski clohodak od 2000 perpera iz 
Dubrovnika. VladavSi dugo (1353 — 91), iraao je prilike dvaput se 
sastati s dubrovadkim pudanstvom : prvom 1367 g., „u svojqj kuci 
u gradu Dubrovniku"/ kao ban, a drugom 1378, kao kralj, „pred 
gradom Dubrovnikom u Zmovnicah".^ Valjda nema srpskoga vla- 
dara, koji bi, u poveljama i u pismima, pouzdanije i usrdnije 
od Tvrtka govorio s Dubrovdauima. Pa tome prijatelju ni traga, 
ni glasa! Ljetopisac nije vrsnik, niti Tvrtkov, niti Sigismundov. 

Dogjosmo, evo ovako, do XV vijeka; dogjosmo, drugim putem, 
gotovo do ono doba, gdje nam se suvremeni pisac, pod g. 1463, 
prvom javlja sa izrazom: „se stima". Jos mozemo nagagjati, a 
valjda i pogagjamo u knjizi Ijetopisnoj mjesto, gdje svoje pripovi- 
jedanje prekida prvi taj pisac starih Ijetopisa. Sebastijan Dolci, du- 
brovadki fraiijevac iz XVIII vijeka, a sastavlja6 zicA dubrovafikih 
knjizevnika, govoreci o Ivanu Marinovu Gundulicu, veli, da ijeto- 
pisi njegovi dopiru do g. 1484. Nu je za Cudo, da, ako ne baS 
tom godinom, a to slijedecom 1485 vidi se, u Ijetopisima naSim, 
kano konae kazivanju jednoga od Ijetopisaca. Mjeseca septembra 
g. 1485, tri gusarska broda sa Sieilijc naletiSe se na zemlju du- 
brovadku : Dubrovdani ih odbili, te i§li u potjeru za njima ; pa po- 
tjera ta, usprkos jeziku nesretnom, tako je ^ivo opisana, da je pisac 
bez sumnje suvremen. Iza onog septembra, vijesti u Ijetopisima, 
za nekoliko godina, ne samo da nisu mjese^ne, ali nisu, redovito, 
niti godisnjc : one su suhopanie, kano od drugoga dovjeka, koji 
mu^no i sporo privezuje niti novoga kazivanja. Jo§ ne§to. Ljeto- 
pisi Storani-evi, u jednome dijelu od godine 1485, iskazuju krup- 
nili pogrijeSaka, n. pr. silazak Karla VIII u Italiju, a odmah po 
tome je u njima velika praznina za deset godina (1485 — 95); nu, 
kako se ti Ijetopisi, sve ba§ dotle, dr^e naSih, ka' i sjen tijela, to 
je dokaz, da se ncgda rukopis, matica objema, svrSavao ovdje. 
Dakle, prvi pisac starih Ijetopisa bio bi ^ovjek, koji zapo^e rad 
svoj oko g. 1463, gdje je ono se stimay a preminu, ili prekinu pi- 
sanje u god. 1485. Svakako on ne dozivi godine 1526, kadno Du- 
brov^ani, poslije muhadkog poraza, spustiSe barjak ugarski. Za 
vremena njegova taj se barjak joste vija u gradu. ^ 



1 MikloSic, Mon, Serb,, CLIX. 

» lb. CLXXXI. 

' An. 1358: „Et di quella bora portano suo staudardo ongaresco*'. 



PRVi uBTOPisci dubrovaCki. 109 

Nasuprot ovome zaklu6aju ne stoji, koliko ja znam^ niti cigli 
jedan pravi pomen za dubrovadke davnije Ijetopisce. Na prvi pogled, 
doista, kano da bi bilo toga pominjanja. Za svoje izvore kaze Razzi, 
da su sama pisma i spomenici starinski ^ ; a bud on drugdje ta 
pisma istoyjetuje sa Ijetopisima, ^ odatle slijedi, da su Ijetopisi, po 
njegovu mnenju; starinski. Jednaka je i misao Lukareviceva. On 
pominje neke starinske kronike, gdje ima popis vlasteoskih kuca 
dubrovackih ' : te starinske kronike naSi su Ijetopisi, jer uprav ovi 
iznose onaj popis. AH je i u Razzi-a i u Lukarevica neodluden i 
neopredijeljen pqjam davnosti Ijetopisa ; pa, po njima, niko nemoze 
da re6e, dokle ta davnost ide. Ako opet Lukarevi6, na drugom 
mjestu, gdje mu je govor o Neretvanima, poziva se na veoma sta- 
rinsku kroniku; * nije nam tu doznati, je li ona kronika bila ne- 
retvanska, ili dubrovadka; i ako on dalje veli, da je neretvanski 
knez, Malduk, ^uo, da se u Dubrovniku ^uva uspomena slavnih 
djela slavenskih junaka * : to je tek Maldukovo mnenje, u ouoj za- 
tomljenoj i nepoznatoj nam kroniei. Ludovik Crevic (Cervariiis 
Tubero), koji zivljaSe vise od po vijeka prije Razzi-a i Lukarevica, 
dok je imao prigodu napominjati Ijetopise dubrovadke, nigdje ih 
ne pominje. U svome povjesnom pregledu grada Dubrovnika, on 
dovodi izrijekom popa Dukljanina * ; ali za domace izvore upotre- 
bljava svagda ove neopredijeljene rije6i : „ferunt", „sunt auctores", 
^memoriae proditum est". Ovako nam Crevic postaje neizravnim 
svjedokom, da do kraja XV vijeka nisu u Dubrovniku kolali ni- 
kakvi vec sklopljeni Ijetopisi. Doista, na§ Ijetopisae, koji svoje djelo 
izradi, kako je vec kazano, od prilike izmegju 1463 — 85 god., ho- 
caSe biti poneSto stariji od Urevica, §to se rodi g. 1459, i napisa 
yyCommentaria de rebus suo tempore gestis" 1490 — 1522; ali, uz 
ovaku neznatnu razliku godina, posve je razumljivo, da ga Crevic 
ne poznaje i ne pominje. 



^ p. 5.: ^scritture e memorie anticlie'^. 
« p. 12, 44, 96. 

* p. 126.: „ ... si trova scritto in alcane chroniche vecchie, che 
dispoDgono il calendario delle nobili Case di Ransa . . .** 

^ p. 22.: una Chronica molto antica, la qual bora si trova in po- 
tere di Francesco di Girolaroo Pozza, gentir huomo Rauseo^. 

^ lb. : ^E intendendo (Melechdoch), ch' a Rausa si serbavano le 
memorie et V imprese illnstri de' Capitani Slavi . , .^ 

• Ludovici Cervarii Tuberonis Commentariolus de Origine el in- 
cremento urbis Rhacusanae, Rhacnsii 1790, p. 10.: „Docleatis anctoris 
annales". 



no N. NODILO, 

O 08obi ovo<2;a prvof^a Ijetopisca bezimenog male je sta doznati. 
Bijase, po svoj jirilici, fratar, ili pop, najbrze franjevac ; jer glav- 
iiiji rukopisi djela njogova proizigjose nam iz franjovacke knjiziiice, 
pa je franjevac Ivan Marinov Ciundulic, toboznji pisac ovih Ijeto- 
pisa. A crkovnim covjekora ga odaje osebito mu razmatranje i Ijudi 
i stvari. Bjese pak bez sumnje Dubrov^anin. Ovo stoji tvrdo, i po 
srpskome kretu rai.sli, i joS za to, §to pominje Dubrovnik, kao grad 
boravka svoga. * A bas je dubrova^ki, po kroju XV vijeka, njegov 
jezik toskansko-mleta^ki, kad ga isporedimo sa sluzbenim talijanskim 
spisima, 8 to su se ouda sastavljali u gradu Dubrovniku. ' 

Sve ovo, sto je dosle kazano, ne bi dovoljno bilo utvrgjeno, kad 
86 ne bi islo na susret svakome ozbiljnome prigovoru. Mi cemo ill, 
evo ovdje, jedan po jedan ispitivati. 

Moze ko reci: kako bi prvi Ijetopisac bio ^ovjek iz dinige polo- 
vine XV vijeka, kad ono Ivan Marija Mattei, vjeStak u dubro- 
vackim starinama, kaze izrijckom, da rukopis, s kojega on, na 
kojih sto godina natrag, prepisa ulomak 1 , pripadase vijeku XIV? 
A, kako i sam taj rukopis bjese prepis jos starijega rukopisa, nije 
li o^ito, da prvi Ijetopisac ide u jo§ vecu davninu? Mattei, odgo- 
varamo mi , prevari se u svome sudu paleograiijskom, kao sto se 
i prevari cijeiieei , da u onome sfcirom rukopisu ima pred sobom 
siistii maticu, a neki puki prepis. V ostalom, propade nam ona 
Mattei-eva rukopisna starina, te, pod vidom paleografije, nije vise 
moguce tu raspru raspraviti. 

Drugi su prigovori, koji nam se javljaju u knjizi g. V. Maku- 
§eva. * Sve dosle receno za stiire Ijetopise dubrova^ke, pa i ono 
§to ce se odsle rcci, u malo cem se slaze sa sudom Makusevljevim ; 
nu, prije svcga, meni je ipak cast izraziti ovdje iskreno svoje po- 
stovauje prenia udenosti toga nam srodnika Kusa u svemu, Sto so 
ti^e proslosti dubrovacke. Po g. Makusevu, prvasnji Ijctopisi pisani 
su na jeziku latinskom; a kako im je preto^no hronologi^no na- 
zna^^ivanje, oni sizu natrag, kao suvremeni, do po^etka IX za cijelo, 
a, po prilici, do po^etka VIII, ako ne mozda i do svrsetka VII vijeka. 
Dubrovnik bjeSe od stariiie latinski grad. Govorilo se u njemu latinski, 
po svjedooanstvu Vilima tirskoga, jos u vijeku XI; pa se latinski. 



^ An. 842: „Molti rimasero qui a Ragusa per habitare''. 
* M. Pucic. Spomenici Srbski, u Beogradu 1858. Primjetbe izva- 
yjene iz sluzbenih knjiga, 
^ Izsljed. 8tr. 20.3—17. 



PRVI LJETOPI8CI DUBROVACkI. Ill 

naravQO; i pisalo. Da su pak prva§nji Ijetopisi, kratka dasto sadrzaja, 
ovako pisani, eno dokaza, veli g. Maku§ev, u stavkama latinskim, 
sto i u sadasDJim talijanskim rukopisima izbijaju iz dna pregja«nje 
im latinsdnc: ^Fo fato uno rauro de pali da Pusterna per tuta 
riviera (sub anno Domini 781. Carolus enim regnavit) de lo mar 
fino a tera ferma ..." — „Sub anno Domini 1021 incipit ordine 
potentie in mar le pietre gridando maladicendo suo intcnto ..." — 
„Beatus Franeiscus incipit ordinem fratrum Minorum sub anno DiTi 
1206. Incipit ordo pauper, dominar. Sancte Clare sub anno Domini 
1207.** MakuSev kai^e, da u sadasnje talijanske Ijetopise ove re- 
cenice latinske upadoie time, §to sastavlja^i Ijetopisa talijanskih, 
crpeci iz Ijetopisa latinskih, pogdjekoje izraze nehote prepisa§e, 
namjesto da ih prevedu. Ali to nije; a niti cijelo razlaganje Ma- 
kuSevljevo ne stoji. Ponajprije, one su stavke o^evidni umeci, 
docnije interpolacije fratara. Na manastirskom rukopisu talijanskih 
Ijetopisa, fratar neki zapisa ono latinsko sa strane; pa potonji pre- 
p>isa6 s kraja doticnih listova unese u sam tekst. Da je tome tako, 
^vo neoprovriiva dokaza. Kod drugoga primjera: „Sub anno Do- 
mini 1021 incipit ordine potentie in mar le pietre gridando mala- 
fiicendo suo intento", gdje Maku§ev opaza, svojoj tezi u prilog, da 
Je 6ak i podetak perioda latinski, a nastavak mu talijanski: tu, 
lead se amo privezu predhodece u Ijetopisima talijanske rijeSi, cita 
86, bez latinskoga umetka, jasno ovako : „ . . . et quando li ga- 
liotti pasavano per castello di San Lorenzo, sempre butavano in 
mar le pietre gridando, maladicendo suo intento . . .", dok sa la- 
tinskim umetkom sve ono nema nikakva smisla. Neznalica prepisac, 
uvladeci latinsku okrajnu biljeSku, ispremeta rijeci talijanskoga 
teksta. I u prvome primjeru, ono: „8ub anno Domini 1021. Carolus 
enim regnavit", uprav prelama talijanski tekst. 

Potanko lironologiCno biljezenje, koje pri Ijetopisima isti^e g. Ma- 
ku5ev, n. p. pod g. 803 : „Fo acbrexjuto mar in alto de li sui ter- 
mini piu di 3 passa . . . lo mar achrexeva de meza note in giorno 
de sabato de mese octubrio . . . " : ono, samo po sebi, ne moze 
biti dokazom suvremenosti pisca. Ima sijaset legenda, kao sto je 
ona naSih Ijetopisa o sv. Ilarionu, gdje je sve iskazano, gdje su 
zabiljezene i godine, i mjeseci, i dani; ali pobozne priCe time ne 
postaju historijom. Prividno to^nu hronologiju mogu Ijudi kasnije 
udesiti i izra^uniti. Po Liviju, piSucemu na osnovu rimskih Ijeto- 
pisa, Romulo je vladao 37 godina u god, pa ga oluja uznese na 
nebo; kadno bijaSe u polju do tako zvane Kozje Mo6vare, i sutra- 



112 N. NODILO, 

dan, taman danu na osvitak, prikaza so rajnik Prokulu Juliju.* 
Ovo je 8ve vrlo to^no po vremenu, i razgovijetno ; nu zato rimski 
Ijetopisi ipak ne bijahu siivrcmeni, pa sad slabo ko vjeruje i sa- 
mome obstanku kralja Komula. Gdje drugop^a uporiSta nema do 
same svoje potankosti, davna hronologija Ijetopisa dubrovadkih ne 
hasni ni^emu. 

Nego je najjace prigo varan je, kad ko re^e: kako da Dubrovnik, 
taj davni gr($ki pa latinski grad, ta od god. 1358 neprekidno sa- 
movlasna republika, to dikom obasuto sjelo hrvatske i srpske muze; 
kako da ono ne dogje do kogagod kronista, prije same druge polovine 
XV vijeka? Pa 6emu pusto blago sluibenoga arkiva dubrova^koga, 
ako ga zarana Ijetopisei ne upotrebiSe? Franceski konzul La Maire, 
u proilom vijeku zlobni, ali 08tri motritelj Dubrovnika, u izvje- 
Staju svome o dubrova^koj republici tvrdi, da mozda u Evropi od 
dubrovadkoga nema ni sabranijega, ni davnijega arkiva. * Uz to- 
liku gragju historijsku, a u gradu od iskona ^uvajucemu, kao Sto 
latinskoga Ijudstva, tako i latinske kulture, rani imaju biti napo- 
minjadi domacih zgoda, kao §to je rano voce u zemlji pitomoj. 

Takvo razlozenje moze zavoditi; ono je od prilike istinito, ali 
opet nije to^no. Sto u Evropi, pod neizrecivim pritiskom varvar- 
stva i feudniStva , bjeSe kulturna i knjizevna latinstina, eno pri- 
mjera u Mletaka, koji breme ono, buduci uvijek svoji, osjecaSe 
tek neizravno: Mleci, ta sredovjc^na velesila, nema Ijetopisca sta- 
rijega od posljednje ^etvtri X vijeka. Sto se ti^e Dubrovnika, ja 
se vrlo sumnjam, da mu je latinstina dugo trajala; pa6e usudio 
bih se misliti, da se, izmegju latinskili gradova u Dalmaeiji, Du- 
brovnik najprvi poslaveni. Istina je, da po svjedodanstvu put- 
nika kriiEara, Vilima Tirskoga, jo§ pri koncu Xf, pa i u polovini 
slijedecega vijeka, u gradovima dalmatinskim govorilo se onim neo- 
latinskim jezikom, iz kojega hoce da naskoro proklija pisani jezik 
talijanski ; ali Vilim izrijekom ovo ne kaze za Dubrovnik. ' Ja bih 
Dubrovnik izuzeo iz kola ^isto latinskih mjesta; ja bih ga izuzeo, 

^ Livii L. I. c. 16 i 20. 

^ U Zagrebu, 1881, p. 3: „Les archives de la ville sent peut-^tre 
celles de toute V Europe, qui se sont le mieux conservees et qui re- 
montent le plus haut.^ 

* Villelmi Tyrensis archiep. hist. 1. II., c. 17 (Rac^ki, Doc, p. 462): 
^ . . . exceptis paucis qui in oris maritimis habitant, qui ab aliis et 
moribus et lingua dissilimes latinum habent idioma^ reliquis sclavonico 
sermone utentibus et habitu barbarorum". 



PRVI LJETOP18CI DlTBROVAt-Kr. Il3 

barem od X yijeka dalje, a evo za sto. Ako je Dubrovnik u X 
Tijeku zgoljni grad latinski, onda tesko razumijemo, da has on 
jedini izmegju naSih primorskih gradova drzase^ u davno vrijetne^ 
stranu slavenskih doSljaka. Kad, na odmaku X vijeka, zavojsti 
duid Petar Urseolo na Neretvu, nabasa na Dubrov6ane, saveznike 
Neretvana.^ Za ondainju dru^bu postojanu, i tijesnu, Dubrovnika 
8a Neretvom, svjedok nam je i Dubrovcanin Lukarevic. ^ Ovo davno 
odmctanje dubrova^ko od zajednice latinske, ovo pristajanje sa naj- 
Ijucim Slavenima, sa poganim Neretvanima, kano da potvrgjuje i 
prida jedna u Ijetopisima^ koju je bez sumnje brojiti u najdavnije 
mutne uspomene grada Dubrovnika. God. 783 Dubrovc^ani, vele 
Ijetopisi, podigole dva kipa, jedan Fraucezu Orlandu, a drugi Sa- 
racinu Spuzentu, koji se inaee tu imenuje i Smardo Dasai. Posto 
Smardo Dassi zna^i smrdeci clah, ili du/i, kako to biva jasno 
po prevodu sjmzente u Ijetopisima, ja sam uvjeren, da je sve 
ovo spomen srpske i hrvatske religije dvaju suprotnih na^ela^ koja 
U5 pogane Neretve, sa slavenskim Ijudstvom, uvu6e se u Dubrovnik, 
te se poslije na hercegovadkom krsu, i po zaklonjenim dolinama 
Bosne, razvi u glasovito patarenstvo. Po tome bio bi Dubrovnik, 
u Bvojoj davnini, izmegju latinskih primorskih gradova najslabiji 
^uvalac latin^tine, pa i latinskoga pisma. Bar je ovo utvrgjeno, da 
na razmaku XIII i XIV^ vijeka, gdje se zapodinju Libri lie- 
formationum, krsna su imena, i pokraj onda vladajucih Mle- 
6ana, vec hrvatska ili srpska i u same vlastele dubrovadke, kao 
n. p. sto su: Tripe, MarkiJ, Prijazne, Lu^;e, Vita, Dobre, Prodan, 
Nale, Dobroslav, Martul, Pero. ^ Ovaka ki'sna imena pqjavljuju se 
i u dva predhodeca vijeka, u XIII i u XTI; * pojavljuju se dotle, 
doklegod starinske isprave dubrova^ke sizu u davninii. ^' 

* Isporedi Jobanuis chronicon Venetum (Kadki, Doe. p. 425 — 8) 
sa Ijetopisima dnbrovackim pod g. 997. Lagje ulovljene sa apuUkim 
trgom, koje Ivan kronicar zovc neretvanskima, Ijetopisi kazu, da su 
bile dubrovadke. 

* p. 4. : ^Questi (i Narentani ) si tecero molto celebri, et tonnero 
lungo tempo il dominio del mare . . . Con 11 Rausei tennero sempre 
strctta amicitia, conoscendoli liuomini di valore, massime nelle pugne 
navali**. 

^ V. (Consilium t'oyatornm i Consilium majus, pod g. 1312. 

* Ljubic, Lisfine, Kn. I., passim -- Miklosic, Mon. Serb., osobito 
ugovor 8 Asenom od g. 1223, (XLl.) 

* Ne mislim, da ovome zakljucaju smeta povelja, izdana, izmegju 
1234 — 40 -god., od bosanskoga bana Ninoslava (Miklosic Mon. Serb. 
XXX.), gdje su Dubrov^ani nazvani Vlasi; pa ni lu, sto su se, u sluz 



114 Vl. NODltX>, 

Za vrijeme prili6no dugoti*ajiioga podansU^a Mledanima, od po- 
Cetka XIII do preko polovine XIV vijeka, u Dubroviiiku iic 
ojada latinStina, niti nabuja latinsko pisanje. Kiiez, uz dva tri li 
mletadka dinoviiika joSte, eto sav upravni ustroj mletacki u gradu 
Dubrovniku. Pod tugjinskom vlaScu, Dubrovnik staja§e najednako 
sa ostalim gradovima Dalmacije, podloi^nim ili Mledanima ili Ugrima; 
pa ako ovi ne osjeca]m velike potrebe^ da pismom utvrde spomen 
gradskih dogagjaja, nije ba§ dudo da se ta potreba ne osjeti niti 
u Dubrovniku. Ljetopisaca u Dalmaciji nije onda na6i nigdje. U 
Spljetu se, doduSe, pominju neke stare kronike, ^ a javlja se u 
Xni vijeku Toma arhigjakou; nu Tomu nagna na pisanje obzir 
crkveni, a ne gradski: Solin-Spljet didio se kao duhovna metro- 
pola, kojoj se oblast prostirala dak do Save i do Dunava. U osta- 
lom, moidei Spljet, a za cijelo Zadar, bijahu onda od Dubrovnika 
zuatniji i napredniji gradovi. ' U novoj sreci, kadno se Dubrovnik 
konadno ote od Mledana, doista vrijedno bjese bilje^iti dogagjaje 
slobodnoga grada. Nego, citavo pregnuce dubrovadko obrati se tada 
na tvarni posao; trgovina osvojila duhove; ostra zaoka dobitka 
badala jednako i pudane i vlastelu. Bila na dohvatu Dubrovdanima 
naj^ivlja prometna iila dalmatinska, rijeka Neretva i dolina joj ; 
pa, stojeci kano na razmegji zapadnoga i istodnoga svijeta, oni^ 
svom silom duse, teziSe na same pute, kopnene i morske. IT Du- 
brovniku udarilo sve u jagmu za probitkom. Pisci dubrova6ki, to 
su pisari na brodu. Tvrdo stoji, da gospoda tada idu u pomorske 
kapetaue i u pomorske pisare (scribani). * 

benim ispravama bosanskim, ovako nazivali 1 za bana Kulina na po 
vijeka prije, kako je viditi iz iste Ninoslavljeve povelje. Bez sumnje 
Vlasl ondje znaci koliko i Latini ; all nam je prosto razumjeti Vlasi 
po davnome porijeklu, a ne vise po jeziku. I Dusan, u srijedi XIV 
vijeka, kaze za Dubrovcane da su Latini, to u oprjeci sa njegovim Srbima 
(Miklosid, Mon, Serb, CXXVII), premda Ivan ravenski (v. niie), u 
tome istome vijeku, uprav s velikom mukom op6i talijanski sa kroz 
poslavenjenim Dubrovcanima. Jos danas dalmatinske zagorce mnogi krste 
Morlacima (Maurovlasima), kao za uspomenu djelomicnoga im postanja 
latinskog; a ipak latinstine u njih, pod jezicnim vidom, nema ni od lijeka. 

^ Micliae Madii Historia (u Lucicevu izdanju), c. 23.: ^ . . . ipse 
Domaldus, olim existens in Castro Clissiae, ceperat circa XX Nob. 
de Spalato, ut habetur in Chronicis Spaleti ..." 

* Thomae Archid. Historia Salon, (u Lucidevu izdanju), c. 43.: 
„Cum enim inter caeteros comprovinciales siios terra marique forent 
(Jadrenses cives) poteotia et divitiis sublimati . . .* 

^ Libri Reform., passim. 



1?RVI UETOPlSd DUBROVAdKi. Il5 

Tedenje blaga zaokupi, ovako^ sve redove pu^anstva; te nepo- 

daina knjiga bi za dugo u Dubrovniku, stono rije^, devete pecke 

£arilo. Ovo je isto do jude jo§ bivalo u amerikanskoj velikoj re- 

publici, gdje preobladavsi tvarna radnja, pisci ue stajahu u nika- 

kvom razmjeru sa veli^iiiom dr^ave i sa brojem iitelja. Nama je 

svagda pred o^ima slavna povorka umnika diibrova^kih iz iiagi- 

njucega XVI i iz XVII i XVIII vijeka; pa nam je vrlo mu^no 

ma sjajne te slike navadnu pamet svrnuti ka dobi blijedqj, nebo- 

jadisanoj, gdje se Dubrovnik istom ekonorauo razvijao; gdje se 

eamo orala zemlja i baealo zrnje, iz kojega, po vremenu, dozre 

zlatiio klasje uljudbe dubrovadke. Ua nemamo svjedoka, ne bi vje- 

Yovali, koliko je hrapa negda moglo biti u Dubrovdaniiia, oglasena 

poslije sa znanja i svjetske gla^ine. Oko god. 1375 dobi u Du- 

T)rovniku mjesto drzavnoga kancelara knji^evni Sovjek iz Italije, 

Ivan ravenski, u^euik Petrarkin. ^ Sto on kaze, da je na nesrecu 

svoju upao megju varvare, ueotesane, nedruzevne, ne^iste, a kivne 

na dobitak; §to njemu u Dubrovniku nista ne prija, ni jelo, ni 

pice, niti unutra^nja uredba kuca, a samo veli, da ima dosta lijepih 

gragjevina; §to mu svagda, u oprijeci sa Dubrovnikom, u pameti 

lebdi mili Lacij, njegova uljudba, njegov ukus : to je, jama^no, od 

desti pretjerano po zlovoljnome, sumornom Talijanu, koji eto jedva 

deka dasa, da se opet vrati u krasni svoj zavi^j i u kolo prija- 

telja svojih. * Odbijamo na mrzost Ivanovu i srditi mu poklik: ^Da 

i sam Jupiter postane iSlaven, i on ce ti biti lupez!^^ Ali su ne- 

pobitne neke opstojnosti i neki dini, koje on navodi. U Dubrovniku, 

istom tuskoro otetu ispod vlasti mleta6ke, malo ko, a i slabo, ra- 

zomije i govori talijanski: „Ja sam svima, a svi su meni idiote!^ 

jadikuje Ivan, „pa mi je sve obavljati po tuma^u, a k tome i ne- 

spretnu da bog sa^*uva". * Nego su njemu najvece ^udo popovi 

dubrovadki. „Nema ti ovdje nauke", veli on, „ni za lijek, tako da 

i sami sveceniei ne znaju ditati do nesto malo u materinu jeziku, 

* Moj prijatelj, visokouceni dr. F. Racki, rece mi, da po listovima 
Ivana ravenskoga (Codex epistolarum), koje je on ditao, a ja neraani 
pri ruci, moie se nagagjati, da je bio u Dubrovniku izmegju 1370 — 80. g. 

* Johannis de Ravenna, Historia Rcujimiy p. 41. (ruk. 828. u knji^- 
Dici Jugosl Akademije, sto je prepis matice u negda Imp. Bibl. u 
Parizii, cod. 6494.) 

^ Id. p. 31.: „8i Jupiter ipse sclavigena sit, fur erit.** 
^ Id. ib.: g . . . primum illud nun deest incommodi, quum ego 
cQDtis, omnes mihi sunt ydiote; per interpretem agenda omnia et sub- 
erratum quidem, qualcmque compositior quis abhorrescat . . . 



116 N. KODILO, 

te^ uz pogrjeake i barbarizme, zapinje iin ^itauje i u samim njibovim 
crkvenim knjigama, pa su slusaocu vise na dosadu, nego na ukrjepii 
poboznosti". ^ Jednom, na dan sv. Blaza, on vidi opata od kojih 
sezdeset godina gdje sluzi misu, pa cita.^c kao nevjcsto kakvo djace, 
a najposlijc nije znao uredno niti blagosova dati.^ Dubrovadki nehaj 
za knjigu posvjedociava jednako, na po vijeka kasnije, drugi fiovjek, 
prijazan Dubrovdanima. Pri drugoj ^.etvrti XV vijeka, dogje, kao 
uditelj, u Dnbrovnik Talijan Filip do Divorsis. Pozva ga senat 
dubrovacki, i on kuje u zvijczde gospodare svoje. A i od zbilje 
kano da mu vanredno ugodilo i podnebje, i jeftinoca zitka, i ditavi 
tvarni napredak prometoui i obrtom vcc ol>ogacenoga grada; ali, 
u naponu trgova^.kom i radnickom, jaoh i poniagaj za Skole ! Premda 
se, od oko polovine XIV^ vijeka, spominju u Dubrovniku javoi 
uditelji, i place njima odregjene,' de Divorsis, kad se tamo nastani, 
mjeseca junija god. 1434, ne nagje, pravo rekavsi, niti mjesta za 
udionu: „dudno to", veli on, „jer inade glas ovome gradu siri se 
posvuda". * NeSto sli6no tome za^ugjenju opaza se joite, jedan i 
po vijeka kasnije, takogje u Talijana, u Serafina Razzi-a, koji je 
dvije godine (1587 — 9) boravio ii otnijenome krugu vlastele i sve- 
censtva dubrovadkoga. U svojoj na cistome toskanskom jeziku pi- 
sauoj historiji Dubrovnika, on nam kaze, da niti sami vlasteoski 
mladi6i ne razumiju dobro talijanski, a da mladezi, u opce, ue mili 
se knjiga.^ „Kad su nau^ili^, veli Razzi, ^neka glavna pravila, Sto 

^ Id. p. 45. : „Ita litterarnm penitiis ignota vis est, ut ipsi qnoque 
sacerdotei nisi materna dictione iectitare nihil norint, divinorumque 
officiorum codices usu ip^o ac male quidem legunt, solecismis barba- 
rismisquo lectionem elaiidare fac'entes^ ut non devotionem audienti, sed 
tedium pariant^. 

« Id. ib. 

' Libri Reform.^ passim. 

■* Philippi de Diversis de Quartigianis, Situs aedificiorum etc. civi- 
tatis Ragusij, c. VIII (izdao u Zadru 1880 V. Bruneiii): ^Ragusium 
veniens anno 1434 de mense junij, ut juvenes et adolescentulos eru- 
direm in scientia et urbanis moribus, quibus satis atque etiam satis 
iiidigebant, et utinam multi nunc non indigerent, nullum locum disci- 
pi inae et eruditionis proprium invoni, quod quippe non potui non ad- 
mirari ob famam urbis istiiis, quae per orbcm amplissima est." 

^ p. 132: „Quando la quaresima vanno (i putti di Raugia) alle pre- 
di(:he scliiavoiie a san Domenico c a san Francesco (predicandosi oel 
duomo in lingua Italiana. da loro non bene intesa), col loro gridare, 
c imperversare, mettono a romore quel due religiosi conventi : e per 
essere in buona parte nobil', non si pu5 loro gridare. ma conviene 
haver {lazienzia". 



PRVI IJKTOIMMI nriiHOVArKl. 117 

(lolikuju posteujakii, nije ih briga da idii dalje*'. ^ A ovo je na 
8vr§etkii XVI vijeka! Da Kazzi-f^vim rijef'ima bude pak potvrde 
gotovo suvremene, eno imamo od njega inalo starijega Nikolu Ra- 
njinu, nazvana ocem historije dubrova^ke. Kaiijini nesta,je svake 
stilisti^ne izobrazbe. Sudeci ga po rukopisu njegova djela, Anunli 
di Uof/usHj jezikoin i slogom ne iiadvisuje on vele prvoga Ijetopisca. 

Sve ovo kad se pamti, onda iiije dudo, ako se istom u drugoj 

))olovini XV vijeka sastavljajii Ijetopisi dubrova^ki; pa ih sastavlja 

^cljade, koiTie pero nije pmvi zanat A da su Ijetopisi pisani tali- 

janskim naignibijim jezikoni, ne samo da nije dudo, vec je, po ta- 

<laSnjini okolnostinia, i posve naravno. U Dubi'ovnikii, ako i no 

od prvoga pocetka, a to od pamtivijeka , govorilo se srpski; go- 

vorilo, kako od pu{*ana, tako od vlastele, kako kod kucc, tako i n 

jjavnome zivotu. Jest istinn, da su se zapisnici raznih vijeca vodili 

latinski ; a prilika je takogje, da pod knezovima mletadkim, njih radi. 

na vijecima se ponesto raspravljalo i mletaCkim kqjekakvim go- 

vorom. Nego u opcini, od Mletaka oprostenqj, srpski je raspravni 

jczik. Vec vidismo, da baS ovo kancelaru Ivanu ravenskom dava§c 

najvccu glavobolju; pa znamo i to, da se naro^itim zakonom za- 

brani, u god. 1472, dlanovima velikoga vijeca poraba srpskoga jc- 

zika, a nalozi svakome vlastelinu govorniku, da govori talijauski. 

Taman u ovo doba pojavi se prvi Ijetopisac : prema okolnostinia 

on piSe dakle talijanski, a pise lo§e. Iz zivoga supora dvaju jezika, 

i dvojakoga mi§Ijenja, Ijetopisi mii ispadose prava nakaza jezicna, 

kojizevno nedonoS^e. 

Ipak, na razmaku XV i XVI vijeka, susretamo Diibrovdanina 
Tuberona, latinskoga pisca osobite skladnosti, a historika izmegju 
prvih njegova vremena. Ali Tuberon ne pise talijanski, vec latinski, 
pa je stran vise nego domaci pisac ; svakako franceski , a ne do- 
maci pitomac. Kad se iz Pariza vrati kuci, pricini se on oporim 
zemljacima taki ^*adak, da ga senat uze pod strogi nazor: njeniu 
potamni onda svjetsko ziee i nesugjena postojbina, te od neveselja 
ode u fratre. Iznimka ovoga glatkoga ^ovjeka i pisca potvrgjuje 
pravilo ondainje krupnine dubrova^ke. Tuberon, posred sporih 
vrsnika mu, premaSi vrijeme za cio jedan vijek. Niko da ne pred- 

* p. 129 : „Ma per vero dire, comunemente favellando e per lo 
piu, non molfo si diletta la gioventu Raugea dello studio delle lettere. 
Onde imparato che hanno alcuni primi principij da galant' huomini, 
noD si enrano d* andare pin avanti^. 



118 N. NODILO, 

baci ovdje tadaSnje humaniste i pjesnike, Elia Cervina i Jakova 
Bonu: duhom i djelovanjem , to su kroz a kroz Ijudi tugjini, 
rogjeni u Dubrovniku. ^ I u^itelji, osobito bogoslovei, koje je naci 
prije vijeka XVII, u velikim skolama evropskim, nisu tici iz gni- 
jezda dubrova^koga : bijahu oiii odgojeni i izudeni izvan svojega 
grada. Izvrsno gragjenje brodova moze onda biti dubrovaiko ; moze 
i gragjenje ratila za tocne znanosti; mogu se Dubrovdani odliko- 
vati i kao tvomidari ^ohe, najskoli prostoga sukna: ali estetidno 
pisanje nije njihov posao. Tankocutna i tankoglasna vila jo§ ne 
zapjeva u Dubrovniku; ma da i putnici, §to se ondje na prolasku 
desiSe, redom svi uznosili mno^tvo brodova njegovih, nagomilano 
bogatsvo, lijepe gragjevine i neku mu spoljaSnju naobrazbu.' Pre- 
kret, §to sasma uljudi Dubrovnik, i privede ga k uzvisitoj nasladi 
lijepe knjige, nasta docnije, ako i naskoro. Kada, zbog odkrica 
Anrerike i sve to vecma prodirucega turstva, spade znamenitost 
moru jadranskom; kad Dubrov<}ani, uz morske ratove Karla V, 
pretrpiSe, u Africi, grdnih gubitaka: tada tvarna radinost, i zurba 
za blagom, popusti u Dubrovniku. Na srecu, ekonomna sila gradu 
joS stopljeiia nije; ali se u njemu stiSava prevelika briga za do- 
bitak, pa se i srea pitome i oplemenjuju. U ovome stanju prilidne 
dobrobiti, a pod uzdi^ucim uplivom nezavisnosti, Dubrovnik pregnu 
i na uinni rad: docne poneSto, nu opet sjajno, prosvlijeti se on 
onda na zalazecem suncu talijanske renesanse. U prostranoj, ali 
strancima pritisnutoj Italiji, obamirala uljudba, a klijala, i rasla, 
u maju§nome, ali saraosvojnom Dubrovniku. (xrad taj „osta", rede 
Junij Rastic, Jedini alem-kamen slobode u Dalmaciji, i u svima 
pokrajinama ilirskim". ^ U Dubrovniku novije dobi vi§e ne bi u 

^ Vidi Cerviiiu pohvalu u Pallladia Fusca, De situ Orae liiirici, 
L. I. (u Lucicevu izdanju) ; nu rek' bill, da padovanski ovaj knjizevnik 
odvise ga uzdize, kao sto bez sumnje pretjeruje oodasnje naobra2enje 
dubrova^ko, koje nije posvjedoceno dnigim izvorima. 

* Palladii Fusci, De situ, etc. L. I., u prve godine XVI. vijeka — 
OioTanni Battista Giustiniani, Itincrario u god. 1553 (S. Ljubic, Com- 
missionefi pi Relationes Venetne^ T. II., Zagrabiae 1877.) — A za 
neke manjc napomene, ver iz posljednje cetvrti XV vijeka, gl. dra. 
P. Matkovioa Ftdomnija po hafknushom poUiolokn zn srednjega vieka^ 
w Kn. XL! Rada Jugo-I. Akail. 

^ Cronif'he di Rayusd opera di (iiunio Kesti senatore (ruk. 810 
u knjiznici Jugosl. Akadcmije). Alii lettori, p. 29 : . . . ,.possano trans- 
metter alii disceudenti intera quella iiberta, della qu'tle devouo essere 
gelosi custodi come d^ una g'-oja, che s' e ridotta esser ormai unica, 
non solo in Dalmazia, ma anche in tutte le provincie liliriche". 



PRVI TJETOPTSCI DITBROVA^JKT. 119 

trgovadkoj cijeni samo prakti^no znanje i znanost; nego se porodi 
i otanca ukus u £itku, im sijelu, u knjizi. Dubrovnik vUe nije 
na vrhu svoga bogastva; nu eto ga ua vrhu duSevne sile, pa 
mu se roje duhovi iz Tuberonove svojte. Preduboki osjecaj i 
samih inostranaca vrnii se tada k didnome, sobom voljnome gradu ; 
te drug! talijanski knjizevnik okaja pohulu Ivana ravenskoga, ie- 
leci, da mu i kosti po^ivaju u krilu zemlje slobodne, gdje bje)^e 
igraliiite vilinsko atidkih muza^ ! ^ 

JoS jednom kazem: od novijega Dubrovnika, u pogledu knjige, 
posve je razli6aii atari; pa izvanredno nije, da do XV vijcka ne 
piSe se ondjc redovitili Ijetopisa. Nego i u starom Dubrovniku bi- 
lase, da§to, pisinenih spomenika. Prvi Ijetopisac kadikad pominje 
svoje izvore. On zna za trgova^ke ugovore s kraljevinom Sicilijom, 
premda ih krivo stavlja vec pod god. 975. ^ Drugdje, za diobu 
stonskih zemalja n god. 1383, navodi drzavni katastar;^ a opet, 
ua drugom mjestu, gdje je govor o stonskom manastiru, bule rimske.* 
Poznate su mu i turskc isprave, sabranjene u drzavnoj blagajni, 
jer poziva se na jediiu takovu pod god. 1453. ^ Ovo su sve bistri 
izvori. Kad k tome dodamo, da ca od po^etka XIV. vijeka po^injo 
se u sluzbene zapisnike (lihri reforma(ionum) unositi odiuke ma- 
loga vijeca, vijeca umoljenik^ i velikoga vijeea ; onda pitanje vjero- 
dostojnosti najprvoga pisca starih Ijetopisa rjeSava se od ^esti ovako: 
za jedau dio Ijetopisne svoje knjige, a imenito za vrijeme od po- 
6etka XIV vijeka pa dalje, pisac mogao je crpiti, a u nekoj je 
mjeri od zbilje i crpio, iz izvora sasvim pouzdanih. 

Xije to puki sludaj, ako, kako ono vidismo, bas zapodetkom XIV 
vijeka Ijetopisne vijesti po^inju se slagati s vijestima inade nam 
poznatim. Pri nastupu toga vijeka, pod redecom rukom Mledana. 
sva gradska uprava u Dubrovniku priudesi se zgodnije. God. 1272 

* Alberto Fortis, epigramma: 

„Abstrahit invitum vis me hinc fati aspera, at intra 
Moenia sacra iirbis cor manet atque anima ; 

Qna degunt charites Atticae, et ingenium. 
O utinam amplexes reducem me olim ; ac mea demum 
Ossa tuo condas, libera terra, sinu!'* 
*.,... con Sicilian! fecero tregua, brevilegi, uno alio altro las- 
^ando tutti datij, senza pagamento alcuno possa traher e di fuora c 
(li dentro; quail brevilegi hogidi sono a Ragusa^. 
^ „ . . . secondo apar per libro di Rescrition in nostro Coinune**. 

* ... at aparet a Stagno per bulle in lo convento". 

* , . . . apar per uno hogeto Turchesco in Tesauri". 



120 N. NODILO, 

biSe slozeni kud kamo rastresaiii zakoni, ili, bolje da re^em, biSe 
zapisani pravni obiCaji;^ a odmah zatim sabrase se tjesnje vije<5a 
upravljajuca, i bi uglavljeno, da im se odredbe redovfto zapisuju. 
Uz uregjeno drzanje sluzbenih spisa, nasta novo doba za dubro- 
vaiku hronogratiju: godiae i uspomene vi§e mt otidoSe nevidom, 
vec se one uduvase. Tako i kazivanje, prili^no vjerno, podinje u 
Ijetopisima taman onda, kad, uz bolje uregjenu upravn, uredi se i 
pisanija dubrovadka, biva to pri koneu XIII vijeka. Ovim nije 
niposto re^eno, da u Dubrovnikn ne bijaSe jo§te i starijih pisanih 
uspomena. Bilo ih; no u malom broju, i oskudnili, a svakako ne- 
dovoljno rabljenih od najprvoga Ijetopisca. Vec zamijetismo, da on 
nije posve na distu za trgovadke ugovore sa Sicilijoni. Nemar za 
starinske isprave, i negdasnji nered u pismohrani dubrova^koj, 
valjda niSta bolje ne ozna^uje, Sto li siljedeci slu^aj. God. 1208 
Dubrov^ani ponavljaju trgovacki ugovor sa gradom Molfettom; a 
silno im treba prou^iti prvu pogodbu, sto, na kojih sezdeset godina 
prije, utana^iSe sa molfetskim knezom, Robertom Cupersani. Trai^i 
i gledaj, ali onoga pisma u Dubrovniku vec nema, te nema; dok, 
na posljetku, Dnbrovdani poru^iSe Molfetanima, moleci ih da im 
poslju prepis jednake isprave svoje. ^ 

Zivlje zanimanje dubrovadko za sluzbena pisma i za svoje sta- 
rine, tad na razmaku XIII i XIV vijeka, opazamo takogje i u 
nastranome jednom pokuSaju kano latinske pjesnidke kronike. Sta- 
rinske neke eksametri^ne stihove, razbacane po knjizi Kanjininoj, 
pokupiSe knjiievni Ijudi u proSlom vijeku; a Sto je tu jedan stih, 
koji glasi : „Ho8 versus edidit Miletius hie inde testis", s toga sa- 
brane stihove prozvaSe Milecijevom , ili Meleeijevom kronikom. ^ 
Tako zvanome Mileciju jedni dosudise XIII, jedni XII, a opet 



^ Resti, L. IV, p. 241 : „ . . . si fece ridur in volume tutti li sta- 
tuti, leggi e buoni ordiiii, cbe in Ragusa in quel tempo chiamavansi 
consuetudini ..." 

* Ljubic, Listine, Kn. I., XXXIV.: „Et quia Ragusii privilegium a 
predicto comite factum inveniri non potuit, sicut nobis per litteras 
significavernnt querentes, ut exemplar privilegii distincte mitteremus ..." 

* Ime versifikatoru mozo biti i Mihta^ ali je i Milecij ispravno 
ime, osobito u istocnih svecenika. U ostalom, Ranjina nigdje ne po 
minje niti Milete, niti Milecija kakova: rekao bill, da on misli, da su 
stihovi napisani u vise navrata. Opaziti je, da jos i prije Ranjine 
Milecijeva ta kronika bija§e jednako u obliku fragmentarnom, ako se 
Tuberon o njoj izrazuje ovako : ' „ciyusdam Miletii operum fragmenta 
(Cement.) 



PRVI UKTOPIijCI DIIBROVACKI. 



121 



jedni &ik i XI vijek; ali je prilika, da je taj covjek suvremenik 
cara DuSanu, koga on, mislim, pominje, kao vrsnika svoga. Hekoh, 
pominje ga, kano vrsnika, jer ja ne uvigjam nikakva valjana raz- 
loga, zaSto ne bi se k ostalim Milecijevim jos pribralo pet stihova, 
ito su u Ranjine pod god. 1333; pa je tu ova destitka zivecemu 
onda kralju: „ Quern Deus acreseat, et semper in pace quiescat." ^ 
Milecijeva radnju mi sad posjednjemo u potrganome, te i za- 
mrSenom obliku, kako je to razabrati odmah iz prvoga stiha u 
Kanjine ; ' nu, da je i cjelovita, ne bi nam jamadno prozala mnogo 
Tiie od sadaSnje kakve joj stotine stihova. Svakako, ne bi ona bila 
ni mnogo podasnija za povijest dubrovadku. Kako grozni Mileeijevi 
stihovi nisu pravi eksametri, tako ni kronika njegova nije prava 
kronika grada Dubrovnika: glavno je u njoj pobozno pridanjc o 
donoSenju u grad najoglasenijih svetadkih moci, sahranjenih po 
crkvama dubrovadkim. Nego, i u tima pridama, i u gdjekojim vi- 
jestima svjetovnim, Sto su u crkvenu kroniku upletene, Milecij 
malne svuda slsLie se sa prvim Ijetopiscem, tako da nam je red 
zakljuditi, da obojica crpiSe iz istih izvora. Nu, koji su ti izvori za 
vrijeme natrag od Milecija, za vrijeme nidim nekontroliranoga ka* 
zivanja prvoga Ijetopisea? Drugim rijefiima: koji su izvori za du- 
brovadku historiju, od postanja grada Dubrovnika do XIII vijekaV 
Pa koliko je vjerovati toj liistoriji? 

Da jos bolje bistrimo stvar, hocemo, u ovome ispitivanju, da se 
obazremo i na Rastica. Junij je Rastic najpozniji, ali i napomnji- 
riji historik dubrovadki: gdje samo moze, on se svuda opirc na 
autentidne isprave. Ako njega sluSamo, sva historija dubrova^ka, te 
i ona davnoga Dubrovnika, stoji na cvrstome temelju. Rasticcvo 
pripovijedanje starih dogagjaja, uz gdjekoje ispuste i kronologi^nc 
ne mnoge ispravke, u cjelosti je ono isto, koje i u starim Ijetopi- 
sima; pa Rastic, nekom sveCanoScu, veli: j^Sce vijesti ovoga mo- 
jega djela, koliko za hronologiju, toliko i za dogagjaje, crpljene 
8u iz isprava autentidnih, §to se sa^uvaie u arkivu ove republike, 
kako sam to i kod svakog dogagjaja s kraja opazio, jer treba 



^ Kvo Bvih pet stihova: 

^Terdenis annls tercenis mille quaternis, 

Jano qnindecimo quum sol versatur in aquam, 

NoDo fait anno data nobis Insula Stagni, 

Ragusij dominiSy Stefano imperante Missie (Mysiae?), 

Quem Deus acrescat, et semper in pace quiescat^*. 

' ^Urbi prefcUe nomen donavit et esse'' .... 



122 N. Nonn.o, 

znati, da se prastara vai^na pisma, spadajuca iia opcinu, ostavljahu, 
u davna ona doba, u pokladu sveta^kili moci i blaga drzavnoga, 
gdje se i dandanas nalaze. Druga pisma blize dobi davahu se na 
pohmnu u tajni^kome uredu gospodi liaznadarima ; opstoje pak^ u 
mnogo knjiga, odluke i svc odredbe upravitelja repnblike ; a nazi- 
vale su se te knjige, u staro vrijeme, Libri delle Beformarzioni.**^ 
Svaki iztrazivalac dubrova^ke davnine, 5itajuci ove obilne rijedi u 
Kasticevu predgovoru, valja da misH sam u sebi: eto ispune, a 
mo^da i potvrde, Ijetopisima; nu kad pro6ita tri prve knjige nje- 
gova djela, na svoju falost uvigja, da ono Rastic obeca mazno na 
prazno. Za staro doba, ne samo da ovaj nema pred sobom Ijeto- 
pisaca suvremenih, poSto ne mozc da ili ima; nego, sve do 1012 g. 
nije mil dano navesti niti same jedue isprave; a rek' bih, da ih 
nije vidio vec ciglih pet, i otle dalje, do god. 1100. Pa su i to 
tek suhoparne darovnice Benedektincima, u kojih se one i sa^uvaSe 
u manastiru lokrumskom , a nipoito kraj svetac^kih moci u gradu 
Dnbrovniku, ili u opcinskih haziiadnra, gdje, po Rasticevim rije- 
dima, bijaSe davni arkiv dubrova^:ki. Istom u poloviiii XII vijeka 
prosto je Rasticn odijeliti se od onih mr^avili, a u gdje^emu i sum- 
njivih povelja benedektinskih ; te za prvi put u god. 1154 poziva 
se na dr^vni arkiv ad reliquias. Ali, eto bas u to doba, i mi sa 
na§im znaujem pristizemo Rastica: trgova^ki ugovor od god. 1169 
megju Dubrovnikom i IMzom, osim sto u njega, nalazi se i u Lju- 
bicevim Listinama Ako nam se u historiji Rasticevoj i sa6uva sa- 
drzaj pogdjekojih isprava, koje nama zamakose, a to je opet, iz 
razlidnih arkiva, danas sabrano i takvih listina, kojih u njega nema ; 
pa je naSe znanje, gdjeigdje, naprednije od Rasticeva. U ostalom, 
i darovna pisma, i trgovadke pogodbe, i ugovori mira, ne mogu 
nikako da ispune nestadak redovitoga povjesnog pripovijedanja, 
makar ovo bilo u oskudnoj Ijetopisnoj tbrmi, ili u zicima kojeka- 
kvim. Kano nehote, osjeti i sam Rastic, da, uz jedine darovnice i 



* Alii lettori, p. 7 : ^ . . . tulte le coguizioni, tanto delli snccessi, 
che della cronologia, sono cavate d' autentici document!, conservati 
nelll archivj di questa Repubblica, come in margine di ciascun fatto 
ho notato, dovendosi sapere, che V antichissime scritture d' importanza, 
appartenenti al pubbiico, in qiielii primi tempi si depositavano nelli 
depositi delle Reliquie e tesoro pubbiico, dove oggi giorno si trovano. 
L' altre delli secoli phi vicini furono date servar alii Signori Teso 
vieri nella Secretaria; poi sussistono in molti tomi 11 decretl e 1' ope- 
raziooi delli administratori della Repubblica, anticamente chiamati iibri 
delle reformazioni ... * 



PRVl IJKTOPI.SCI DirBROVACKT. 123 

spoljainje ugovore^ zija praznina u historiji; te pri koiicu trece 

sToje knjige, pod god. 1206, ^puce zlovoljno: ^Mnogo §ta pisem, 

koje mo2e biti da ne dolikuje ozbiljnosti historije^. ^ I kraj naj- 

bolje volje, nastojni i marljivi ovi pisac n. p. za znamenitoga 

Damjana Judu, premda se dugo vrze oko njega, ne zna drugo 

do samo ono, §to je vec u Ijetopisima, ma ako i Judi ispravlja 

vrijemey te razlaze o djeci njegovoj, na temeljii podataka iz Di- 

tersi di Notaria od god. 1268, koje on tad prvom dovodi. ' A 

niti Libri Refo^fnationum, ovaj najbistriji i najobilniji izvor povi- 

jesti dubrovadkoj, ne mo2e Rastic da rabi pnje god. 1298, razmak 

to od cigle tri godine (1301.) spram istib knjiga u daiiaSnjem 

im obliku. Uza sve ovo izdezava, naravno, svaka nasa vjera, da 

je u starome arkivu moglo biti i istinitih isprava, ti^udili se dav- 

nine grada Dubrovnika. Ako Rastic, govoreei o strasnom pozaini 

od god. 1296, koj^a radi Dubrovnik umalo ne raseli se, re^e, da 

t«da propadose gotovo sva pisma, mi ne cemo misliti, makar i do- 

^lovno uzeli pregnante te rijeci, da vatra utamani dudo historijskih 

isprava. Pisama, zalazecih za nesretnu onu godinii, eiio i sum Rastic 

xiavodi u svome djelu; pa, upravo po njemu, znamo i to, da su 

^« pomenuta pisma odnosila na najpre^e potrebe gragjanskoga zi- 

^ota, na pravo imovno. ^ Autenti^na davna historija dubrovadka, 

koliko je ne upamtiie strani izvori, ne izgori u vatri, vec utonu 

XI pufinu domaceg zaborava. 

Maine pod izrjesno mozemo dakle reci, da u Dubrovniku ne 
V)ijaie baS nikakvih aiitenti^nih isprava za historiju sve do preko 
^od. 1000 ; da ih je bilo, ali premalo njih, do Damjana Jude, biva 
^ prilike do god. 1200; a najposlije, da ih je'bilo u nekom broju, 
ali joste uedostatnu, do vremena prvoga sastavljanja knjiga, ili za- 
pisnika, nazvanih Libri Befonnationuni, to oko god. 1300. Pa, ako 



^ p. 185: „Molte cose scrivo^ che non pajono confacevoli alia gra- 
vita deir Istoria . . . « 

• Svoju neizvjesnost earn ispovijeda, p. 179 — 80: „ . . . li sensi 
da me di sopra espressi sono di persone, che hanno scritto trecento 
cinquanta anni dopo che mori Damjano Juda; e questi io vogliono 
essere state soggetto di spiriti elevati, capace d' ogni impresa" . . . 
I pored netodnih ^trecentocinquanta anni", on ovdje misli na Ludovika 
Crevida. Sto pise o Judi Ivan Ravenski, cini se da ma nije poznato. 

' p. 251 : „In questo incendio perirono tutte ie aotiche scrittare e 
memoriey a riserva di pochisnme; ii che fu causa di molte discordie 
tia cittadini cifca li confini delle possessioni . . . ^ 



124 N'- NOIHT.O. 

je tome tako, preostaje ispitati, iz kojili izvora, za sve ovo manje ili 
vi§e tarano doba, vijesti svoje zahvati najprvi pisac Ijetopisa du- 
brova^kili. 

Kqz sumnje pocrpi on neSto iz pu^ke pripovijetke i narodne 
pjesme. Pripovijetka i pjesnia, hrvatska i srpska, ako iie u gradu, 
a to svejednako je^ahii u okolini grada. Ovamo ide pri^anje o 
Smrdecemu Diihu (Spuzentp) i o njcgovu suparniku, pobjedonos- 
uomc Orlandu. Orlando je poznije ime, §to valjda zamijeni ime 
kogagod bijeloga boga slavenskog, kao §to sadaSaji laini kip Or- 
lando v u Dubrovniku, stupi, za vremena kraija Sigismunda^ kao 
podstavak kopljaCi gradske zastavc, ' na mjesto starijega kipa, koga 
spominju Ijetopisi. Ja bih rad prikn^iti k istoj slavenskoj vjeri 
dvaju suparnih na^*ela i samu pri^u o utemeljenju grada Dubrov- 
nika po kralju Radoslavu, ili Pavlimiru, kako mu je ime u doe- 
nijoj verziji popa Dukljanina. ^ Radoslav je bijel (Belo), a bori se 
protiv nenavidnika Besislava: Bes^iRlav, od bijesa, a ne Bei^islav, 
piSe ga najdavniji rukopis, Mattei ev. '* Kona^na je pobjeda Rado- 
savljevA, jer inkarnacija njegova, istoimeni njegov unuk, vraca se 
iz Rima, te, nasljednim pravom, zasjedne na preoteti mu prijesto. 
I ovo pominjanjc Kima rek' bih da nije utaman : hristjanstvo, 
naime, kome je prcznatno jedno sjediste Him, proslavi se nad 

y 

svladauim neznabostvom Hrvata i Srba. 8to jedan dio vlastele du- 
brovafike izvodi koljeno od otaca slavenskih, koji sa Radoslavom da 
pribjegose u Dubrovnik, a potom u l\im, te im se sinovi, ili unuei, 
opet vratisc iz Kima sa mlagjim Radoslavom: i to mozda nago- 
vjescuje, da je u pradavnome latinskom Dubrovniku bilo takogje 
Slavcna, nekrSteniii, pa krStenili. Koje vlasteoske dubrovadke po- 
tonje kuce ne izigjose iz Epidanra, one se pribrojise u druzinu 
Kadosavljevu, osim ako, buduci jo§ novijega postanja, znalo se, 
te i kazalo, odakle an one. Radoslavovei iz daleka nas sjecaju 
na Trojngenae rimske. Ovako u Ijetopisca mi nalazimo kao tri 
skupine dubrovacke vlastele: epidaursku, latinsku; Radosavljevu, 



* S. Sknrla, Baf/usa, cenni storici, Zagabria 1876, p. 72 — 8. 

'-* Popa Dukljanina Ljdopis (izdao dr. I. Criicic, u Kraljevici 1874), 
c 26. 

' Uoidsi je vrijedno opaziti, da in Konstantina Porfirogenita (De 
admin. Imp., c. 32) Bow£<7^>.xJio? i 'Po^6<j^XaJio; stoje na ^elii srpskih 
vladara, poimence navedenih, a opet.nisu u nikakvu odnoinju sa hi- 
8torijom Ijudskom. Mimo imena im, drugo sta za njih ne zna Kon-. 
stantin. 



PRVI LJBTOPISCI DUBROVA^KT. 125 

slavensku; i ostalu mirno te dvije, svakojaku potonju. Sto se pri- 
6anje o Hadoslavu zadijevalo i za sama stanovita mjesta, to do- 
kazuje, da mu se pjesma negda vrlo raznosila po ustima Ijudi 
dubrova^kih. Kanjina i pop Dukljainn znadu za neki kamen u 
moru, koji se jos za vremeoa Kanjinina zvaSe ^Kadicev grad, radi 
uspomene Kadislava bjegunea'^. ^ Na slavenski zivalj i religiju kano 
da sluti i pri^a o sv. llarioiiu. Dasto je ona od cesti uzeta iz zica 
toga sveca, koje napisa sv. Jei'oniin; gdje, kao i u prici nasih Ije 
topisa^ izlazi na vidjelo stravi^an zmaj. AH zmaj isto pripada i u 
vjerske nazore davnih Slavena ; pa ako je sad, kao religiozna stra- 
hoti, vec i§dupan iz duse hrvatske i srpske, opet svejednako iiy'i 
u Darodnim pripovijetkama. 1)0 Cavtata, do staroga Epidaura, ima 
spilja, koju knjizevni Ijudi prozvaSe i Eskulapovom i Kadmovom, 
nu narod krsti zmajevom spiljoni, jer misli, da u jezeru u pecini 
boravljase zmaj, ona ista grdesija, koja je u Ijetopisima. zmajii 
bloru^ ili blavoru, CViiogorci i danas kojesta ^udno pripovijedaju ; 
a ta rije^ dolazi i u dubrovadkom govoru, pod oblikom blavur. * 
Moguce, da eijela pri^a sv. llariona, propovjednika i dudotvorca, 
zaodijeva povjesni dogagjaj ponovljenoga krstenja Srba i Hrvata 
u IX vijeku. 

Razgranitije i dublje korijenje pustila u Ijetopisima disto bri- 
stjanska prida. Pominje se u njima gradnja, a i prigradnja, gotovo 
srake erkve, pa i svaki prenos svetadkih moci. U srednjem je vi- 
jeku prepletanje drzavnoga i bogostovnoga zivota sasvim naraviio : 
Mleci trguju, biju se i osvajaju pod znamenom sv. Marka, kao §to 
Dubrovnik trguje pod slikom sv. Blaza. Ali se spolja§nja religija 
rijetko gdje iskazivala, a i li6ila, kano u Dubrovniku; rijetko gdje 
drugdje prikupi se toliko pomocuih moci. Moze biti da ovo dolaza§e 
otuda, Sto je krscanski Dubrovnik stajao ouda, na lik osamljenog 
otoka, u sred hri.4canskoga mora. Pri takim opstojnostima, u ta- 
komc gradu, sam se sobom kaze bujni samonik poboznih legenda, 
koje, dadto, pregjoSe u Ijetopise. Ima ih ovdjc svakovrsnih, od pri- 
prostitog pomena prenosa iz l^ima tjelesa sv. Petronile, Domitile, 
Xereja, Ahileja i Pankratija, uz pojcdinc kosti sv. Srgja i Baka 
i komade 5asnoga drijeva, do drobnoga pripovijedanja dudnog na- 

' Ragninu, an lOo : ., . . . certa pictra in mare, dove poi fu edi- 
ficato lino castello, (|ual al presente si cliiama Radicev grad, per me- 
moria del Radislav fuggito" — Pop Dukljanin, c. 22 : ^Ab ilia aiitoni 
(lit^ petra iila vocata est: Radaslasi Caniicli, (sen) petra". 

* V. Viikov rjednik. 



126 N. NODILO, 

laza i prenosa sv. brace, Petra, Lavrentija i Andrije, umorene od 
inovjeraca kotorskili. Zarana bez samnje, te legende bi§e zapisane; 
prvo s toga, da se time dobije njihova, mauje ili viSe vjerna, tako 
zvana authentica; a drugo i za to, da se u svedane godove mogu 
poboznicima ditati. Ostavljahu se autentike u riznicu, gdje se po- 
lagao i gradski novae (thesaurus) ; pa nam one za eijelo predsta- 
vljaju najdavnije pisane spomenike grada Dubrovnika. Tz prva to 
bijaSc 6itav arkiv opcine dubrova6ke. I kad pridogjose druge is- 
prave znamenitosti dr^avne, arkiv onaj svejednako uzdri^a crkveui 
svoj naslov ad reliquias, Novdane ostave radi, kazivalo se takogje 
ad thesauros, 

Treci su izvor najprvome Ijetopiscu obiteljske predaje u vla- 
steoskim kucama. Na gospodskom domu, kad je dom zbilja sta- 
rinski, tradicija je duga; a s druge strane, plemicka taStina ^esto 
hoce da nazire u povjesnoj tami, gdje druge o6i ne mogu da vide. 
Na ovi nadin, Valerii, Fabii, Quinctii, primetnuSe rimskoj historiji 
svoja kazivanja; a prilo^ile opet svoja dubrova^koj neke izmeg]u 
dubrova^kili porodica. Kao §to kod onih, tako i kod ovih, bilo, 
jamaeno, neSto i pismom bilje^eno. Otmu slavenskoga gradica sv. 
Nikole unesofie mo^da u Ijetopise Gradici (Gradi), kojima je po- 
stanje nerastavno od onog dogagjaja; pa Milecij veli, da to bijaSe 
zapisano na starinskoj hartiji, $to je on imao pri ruci.^ U obiteljske 
ovakove priloge k historiji ide bez sumnje i kazivanje o diobi da- 
brovadkih redova pudanstva, kad se doseli u okolicu gradsku 
mnoStvo latinskih ili vlaSkih 6obana, pod vodstvom svoga velikoga 
katunara : taj katunar bi hrek Pikurarevicima i Godeticima (Gozze) ; 
Pikurarevici, joSte u vijeku XIV, nazivlju se, distom vladkom ri- 
jedju, Pecurarii, * Krusici (Croce) moie biti da Ijetopisima prinesoSe 
pretamno pripovijedanje o kralju 8tjepanu, i o zeni muMargariti: 
oui kano da bijahu rod kraljici. Za Zurgovice, ili Horko6evice 
(Sorgo), nije privezana nikakova bujna pri^a, jer su skorasnji; te 
s njili dogje u Ijetopise priprostito kazivanje o gladinji jednoj du- 
brovadkoj. 

V 

Osim §to u porodica, pri^lo se i u gradu. Sto pojedinim obi- 
teljima bijaSe krov domaci, to ziteljima skupa bjeSe grad: zajed- 
nidka omiljena kuca i tvrda obrana nasuprot svakojakih opasnosd, 
u surovo vrijeme odlu^ujuce same ja^e sile. Svaki zagrad, svaka 



^ Inventa . . . uaravit pagina princliH^^ 
' Lihri liefonn y i)a8sim 



PBVI LJBTOPISCI DUBB0VA<3KI. 127 

tttvrda, Bvako platno gradskoga bedeuia, imadijase svoju vainost^ 

a i svoja pripovijest, kad se ono zakopalo, kad se sazidalo. Dok 

86 grad postupno utvi*g;jivao , sve to vecma raslo mu i pu^nstx^o, 

Busljednim doseljivanjem vlaSke, hrvatske, srpske i skipetarske 

moida deljadi. NeSto od ovoga zaboravljalo se, ali se neSto i pam- 

tOo; pa se sastavila povijest rasteiija i napretka grada Dubrovnika, 

koja je kroz Dara^taje, iiai*aviio, sve to vecma mutna idla od usta 

do usta. Ovo nam je gradsko pamcenje tvrdo zasvjedo^eno. Kad, 

iia svrSetku XIV vijeka, Sankovici, Belijak i^upan i Radid vojvoda, 

ustupaju Dubrovdanima dvije zupe, Konavlje i Vitaljinu, da se 

ustup opravda, pozivlju se i „na stare pametare dobrih Ijudi, koji 

8u ^uli od jednoga koljena do drugoga^, da su one £upe negda 

pripadale davnome Dubrovniku, sto je bio ;,na Captatu pri moru".* 

Doista, na usta brace Sankovica, ovdje govore Dubrovdani. Nji- 

hovo pridanje podinjalo se sa blijedim spomenom rasutoga Epidaura 

i gradnje prvoga tomja na litu Lave, a i prvoga gradskoga zida 

od drveta i kamenja bez kre^a, pa se zavrSivalo, od prilike, sa zi- 

danjem znamenitoga gradica sv. Lovre. Tri^anje to prihvatili Mi- 

lecij i prvi Ijetopisac; te je ono danas upravo znatan dio starijih 

Ijetopisa. Sto se tide pak vjerodostojnosti, ta davna zidanja i seobe 

zauzimlju, u historiji dubrovadkoj, ono mjesto, koje u rimskoj 

imaja Boina quadrata, murus Servii Tullii, cloacae maximae, pa 

seobe latinske, sabinske i etrurske. 

Na posljetku, treba napomenuti jo§ jedan, gotovo jednako mutni, 
izvor kazivanju prvoga Ijetopisca. Ne§to po predanju, a neito po 
ispravama, nu povrSno ditanim i razumijevanim, Ijetopisac pominje, 
u detiri pet li navrata, odnoiaje Dubrovnika s Mlecima ; a pominje 
mnoge bosanske bojeve. Nije premu^ati, da godina 997 za mle- 
ta^ki napadaj na lagje dubrovadkili trgovaca, polazecih u Pulju, 
uprav neznatno se razmide od godine 998, kadno, po rijedima 
suvremenog kronidara Ivana, deset galija mletadkih zarobi kod 
Kade detrdesetorieu Neretvana plemica, iz Puljo dolazecih.^ I drugi 
hronologidni navod Ijetopisca, da su bili u Dubrovniku od 1224 
do 1242 god. mletadki knezovi, ne stoji, koliko je meni poznato, 
u oprjeci sa kojom god ispravom, tc moze biti vjeran. Ali je hi- 
storijska istina, i u ovome dijelu Ijetopisa, neugledna, tanuSna. Mle- 
tadke, bosanske, dubrovadke osobe ne djeluju : ili tu ueuia osobnih 



' Miklosie, Mofi. Serb., CCIV. 

* Jobao. ckron. (Radki, Doc. Chroat. p. 426.) 



12H N. NODII/). 

imena, ili su ta imeiia kano tipidna. U svima stvarima bosanskim, 
Dijc moguce istupiti kano iz ocaranog okruga ovoga trqjstva: Ra- 
doslav, Besislav, Stjepan. 

Dakle je naprosto zabaciti cijelo kazivanje prvoga Ijetopisca, od 
XllI vijeka nazad? NipoSto. Ali je sve ono pod sumnjom ; pa Ije- 
topisca trcba ditati i rabiti istim opazom, kojim se rabe izvori za 
povijest Helade prije olimpijada, ili za povijest Rima prije poloma 
na Aliji. 



Novi izvori za Dalmatinsku epigrafiju. 

itao u Bjednici JilologUko-historiifkoga razreda jugotlavenske akademije zvanonti 

i umjetnosti dn^ 21. Itpnja 1fiH2. 

PRAVi 6lan Simb Ljubi6. 

Slavno poznati Teodor Mommsen, pripravljajuci se na izdanje 

^mskih nadpisa opredjeljeno mu od car. akademije znanosti u 

^^rlinu za gorostasno djelo „Corpiis Inscripfionum Latinariim^, ne 

^^mo, dakako svetrajnim naporom i ogromnim trudom, da mu rad 

t>ude Sto savrSeniji, htjede sam obaci doticne zemlje i iztraziti sve 

^to moguce bolje na lieu mjesta, gdje se stari spomenici nalaze^ nego 

j« u isto doba, po koliko je mogao, o§tro zavirio te duboko iz- 

%rebao sve javne i sukromne knjigospreme^ i izpitao rukopise na 

^lastito one, gdje mu nade bilo, da lezi §togod do sada ili nepo- 

^natoga ili takova, sto bi doprinjeti moglo za razbistrenje onoga, 

%to je vec bilo ali nepouzdano na svietlo izneseno. U tom zvanju 

pripade mu, srecno po nas, u dio ukupna austro-ugarska drzava, 

^ tim i Dahnacija, na§a mila otadbina^ na ovakovu blagu tako 

plodna, da joj prema obsegu jedva para na svietu. No posto je 

ova za viie stoljeca 2ivila pod tudjim jarmom, naime u podanidkom 

cdnosaju sa Mletci, moglo se je lasno predvidjeti, da arkeologi6ko 

l>lago, za ono doba ondje izkopano, nije sve ostalo na mjestu, te 

da njezini gospodari, kao §to su u istoku rabili, bit ce si ga i 

ovdje dobrano prisvojili, te u Mletke i na svoja imanja na ondjes- 

njem kopnu odvukli. Mommsen je dakle u pogledu Dalmacije ne 

samo ovu zemlju iz svoga gledista svestrano proucio i iztra^io, dali 

i Mletke same, a i zemlje, koje su nekoc na ondjesnjem kopnu 

^Iletcim pripadale, te je i ondje javne i sukromne knjiznice u tom 

pogledu oStro i sviestno razgledao, i mnogo toga nabrao te u svom 

djelu uporabio. No posto dovjeku, bio i ma kakav izvanredni um, 

uije ipak moguce uz sav i ma koliko ozbiljan napor do podpunosti 

i •avrienostiy tako se i Mommsenu izmnklo no nialo i takova, do 



I3n R. urBKJ. 

cega se iiista iie mauje posegiiuti inoze obiduiin putem i bez oso- 
bitoga pozrtvovanja. 

Nama je dakle poslo za rukoiu iici u trag dvama starima ruko- 
pidima, u kojih se iiavadjaju rimski nadpisi dalmatinski , koje 
Mommsen u gori poraenutom djelu uporabio nije. 

Prvi od iijih istiua bo bio je Mommsenu poznat i to po nami, 
ali se badava u MIetcih trudio, da ga iiadje. njem i o torn piie 
oil ovako ((-orp. luxe. Lai. III. p. 215): „Dominicus l^avoreus 
8ibenicensis scripsit a. 1G03 dt vehns d(tlmaticis 1. \ III. iuscriptos 
admodum illnstri ac reverend issimo IJ. D. Fausto VeraiUio episcopo 
Cliauadiensi sacrae CaeMireae lipyiaeqne maiestntis consiliario, cog- 
jKito et domino meo ohservandissimo. Ita titulum libri ms. ex codice 
bibl. Marcianae saec. XVII. (Lat. cl. X. n. 40) refert (xliubich 
(dizionario hiografico p. SVJ). Ego liuiic libruni non vidi nee magis 
vidi alteram exemplum imperfectum adservatum in insula Arbe 
apud abbateni Gurat; vidi tertiuni Spalati in bibliotheca musei, in 
quo non insunt nisi libri <[uinque cum dedicatione subseripta Sibe- 
nici die 7. Jul. 1003. At in hoc nullac fere insunt inscriptiones ; 
neque plus dedit eiusdem libri versio Italica adservata ibidem. Com- 
plures tamen titulos desuraptos ex Zavoreo repperi inter schedas 
Niseteanas; sunt ii non satis accurate descripti, sed a nullo fere 
preterea traditi". 

Mi smo u nasem slovniku o glasovitih Ijudih Dalmacije naveli 
oznaku Marcianovog rukopisa, kako je do onda vriedila u onom 
zavodu. Malo kaSnje Marcianovi rukopisi bili su na novo uredjeni, 
te dobise iiovu oznaku^ do6im stara u doticnih kazalih dobi mjesto 
u zaporki. Danas je ondje tiij rukopis ovako oznaceu : , Dominici 
Zarorei de rebus dalmaticis libri octo. Cod. 325 chart saec. XVII., 
a. 300 1. 205 (L. X., XL). Ye/' (Sr. Bibliotheca Manuscripta ad 
S. Marci Veucfioruw. Digessit... Jos. Valentinelli Cod. MSS. Lat. 
Tout. VI. p. 289. Venetiis 1873). U torn rukopisu Zavoriceva 
poviest zauzimlje 135 listova prvih, a dalje prilozene su jodte tri 
druge stvari, koje nestoje ma u kom savezu s onom poviesti. One 
novo ozna^enje Marcianovih rukopisa bjase bez dvojbe uzrokom, 
Sto Mommsen nije dosao do Zavoriceva rukopisa. 

Mommsen vcli, da je na»ao ovu povjest Zavorica, ali same u 
pet kujiga sastavljenu, u knjizuici spljetskoga muzeja, gdje se duva 
i prevod tc poviesti u italijanskom jeziku, nego da u tih rukopisih 
nenadjc skoro ni traga rimskim nadpisom. Znamo iz Zavoriceva 
predgovora u mlctackom rukopisu, da je nas spisatelj prvobitno 



NOVI I2VORI ZA DALMATlXSKr RPHiKAFUr. 131 

razdjelio svoju poviest u deset knjiga, da mu je njeki Robert Bo- 
naventura, englezki svecenik, izmainio bio ^est knjiga pod izlikom^ 
da ce mu jih popraviti, a ne vratio, te da je ua novo istu povjest 
izradio u osam knjiga. Ud Mominseiia pako znamo, da se u Spljetu 
ta poviest nalazi u pet knjiga. Vjerojatno, da ju je napokon saiii 
Zavoric stegnuo u pet knjigah, i tako sastavio od svaku dvie prvo- 
bitne jednu knjigu, a s nakanom^ da je ovako na sviet iznesc^ 
posto se i sve tri te poviesti svrsuju suglasno sa smrti kralja 
iSigmunda (god. 1437.). Ovu je pako zadnjii poviest naime u pet 
knjiga preveo na italijanski jezik Fra Ivan Kaidevic, drzavnik 
samostana presvetog (.)dkupitelja, za zabavu, kako sam kaze u 
predgovoru toga prevoda. Mi imauio taj prevod u rukopisu po 
avoj priliei iz Raideviceva pera. U ujeni na str. 55 navadja se 
samo jedan nadpis rimski, a to je onaj solinski jj. Kuiina Sarmen 
cija (Carp. Itisc. Lat. Ill, h. 2271). 

U Marcianovom rukopisu nadpisi se nalaze na listu 19 zada i 
sliedecih. Taj rukopis je veoina pogrieino izpisan^ kao da nije iz 
Zavoriceve ruke potekao, te nije cuda, sto su i nadpisi jako trpiii. 
Ima jih u sve dvadeset. Jedan iz 'iVilja kod Cetine, iz Solina dva 
u Vikturicu a po jedan u Stafilicu i u Starom, dva iz Sibenika 
(pravo iz Danila u Sibeniku), sedam iz Solina u Spljetu, jedan iz 
VisOYca, ^tiri iz Zadra, i jedan iz Nina. 

Mi cemo navesti dotidui ulomak iz toga Marcianovog rukopisa, 
izdajuci nadpise posvema onako, kako se u torn rukopisu nalaze, 
t j. sa svimi pogrieSkami i nedostatnostmi. 

Drugi pako rukopis od Marcianovog daleko bogatiji, koj se je 
Mommsenu podkrao, nalazi se sada u knjiznici gradskoga muzeja 
Correr u Mletcih, a dosao je tu nedavno iz ostav§tine slavno po- 
znatoga mleta^koga starinara i povjestni^ara Manuila (Jicogna pod 
br. 1340, pod kojim se i sada ondje ^uva. Rukopis ovaj, koj se 
sastoji od 45 listova pomanje velicine, ali jih na koncu njekoliko 
manjka, inui na prvom mjestu jo§ netiskani spis „Cro)uca delta 
citth di Spalato" po^imajuci ovako: De Salona, Fu gin Salona 
metropoli citta della Dalmazia itd. (kod nas u prepisu), koju 12. 
8ie6nja 1646. posla njeki A. C, vojnifiki ^astnik bez dvojbe dal- 
matinac, mleta^komu plemicu Lovrincu Koku (Coeco).^ Iza kronike 



^ PiSe Cicogiia u katalogu : ^Finlsce: Statuerunt et ordinaverunt 
horam, in qua tarn Spalatenses qtiam Trayurienses caperent de node 
omnes wiittes. 8i vede, che fiirono levale dopo varie carte, ove tbrsc era 



132 S. TJUBT6, 

sliede ulomci iz starih spisatelja i njcke priinjetbe o domacih stvarih 
dosta zanimive. Na strani pako 38 do 37 stoji kazalo skratnica iz 
rimskih nadpisa, a zatim sliede sami iiadpisi. Say rukopis je po 
lias iz istoga pera. Ima tii u sve 115 Dadpisa. 8amo dva od njih 
oznacena su kao iz Pule (br. 113, 114), svi ostali kao iz Solina, 
Spljeta i Klisa, izuzam tri iz Trogira (br. lOH, 107, 108) i cetiri 
iz OmiSa (br. 109, 110, 111, 112). Njeki su opetovano navedeni, 
a to su: br. 5 i 26, br. () i 27, br. 7 i 33, br. 8 i 28, br. 10 i 
91, br. 12 i 38, i br. 21 i 30; no posto su iz raznoga vriela po- 
tekli, kao sto potvrdjuju razlike, koje medju njiitii posto je, mi smo 
jih preduzeli, ali smo jili sdruzili, te pod istim brojem navcli. Je- 
dini zadnji br. 115 spada na srcdnja doba. Varianta u ovih nad- 
pisili, sravne li se sa dotic-nimi kod Mommscna, ima dosta ; a i ovo 
raozemo uztvrditi, da ova sbirka nadpisa ne poti^e iz nijednoga 
rukopisa od onib, koje je u izobilju Monimsen naveo, te da se kao 
samostalna smatrati ima. 

Izpustili smo samo prva dva brqja. U prvom navadja se veoma 
dug „2)rivilegitwi militnm reteranoniwque de vivitate et coniihio, Sa- 
lonis repertum, datum d, Jul. 13. a. 93 a DomUiano, jer je bio ex 
aere editiim in Cor, Inscr, Lat. III. [y, 859 po Mommsenu. Drugi 
pako broj sadrzava jyEpHaphium Sertii Polensis^^, o kom se u ruko- 
pisu veli, da je nasast ^.apud Salouam urbem Dalmatiae in Inpide 
mirae magnifudinls^^, dodim je za izviestno, da je u Puli obreten 
bio, te ga Mommsen i pravo bacio inter inscriptiones falsas Polenses 
(Cos p. Inscr. Lat. V. par/. 3. n. 1,). 

1 u stampanju nadpisa ovoga rukopisa mi smo se vierno drzali 
samoga rukopisa, te nismo ni slovca ni piknje mienjali ill dodali, 
negoli je oiidje. 

Napokon primjetiti nam je, da smo rabili jo§ jedan treci rukopis, 
koj se u Marciani cuva. Mommsen ((^rp. Inser. Lat. III. p. 274) 
znao je dobro, da se oudje (SISS. It. V\, XI. n. f37) nalazi vlasto- 
rucni prcpis liuoicev Marulicevog rukopisa duvana u Vatikanskqj 
pod br. 5249; no posto su ti nadpisi bili izdani od samoga Lucica 
uz njegove ^j Manor ie i<iforirlir dl Trait ( Venefia 1074 p, 2/)^'^ na- 
slonio se je na ovo izdaiije. Mi smo pako zavirili dublje u taj Lu- 
eieev rukopis, i nasli, da se ono izdanje u kojefiem neslaze sa ru- 
kopisom, te smo te razlike na svom mjestu iztaknuli. 

la contiiniazioiic del rapitolo de rrhellationf* Spahitensinm et Tragi*- 
riensinm a Dnininio Venetorum^^. liukopis poslie nadpisa ima jos: 
l)e hello civinm Spalatensiian cum comite Georgio Clissae 1323. 



NOVI IZVORI ZA DALMATINSKU KPI(;RAFIJIT. U)3 



A. 

Inscriptiones romanae, quae in mauuscripto libro de rebus 
Ualmatieis Dominici Zavorei ad car. 19 et seqq. reperiiiutiir. 

„Po8tquam Romani Dalmatiam suae ditioni provinciam fecerunt, 
in earn civium suorum colonias videlicet 8aIoiiam, Jadram, Epidau- 
rum, Sidronam et Narbonain deduxere (Pfolomeo teste); testantur 
etiam, Koinanos Dalmatiam iucoluisse (qui Dalmatias ad suos mores 
sermonemque attrhaxere) inscriptiones, (|uae in diversis Dalmatiae 
locis usque in hodiernum cernuntur. Prout tempestate hac ob assi- 
duam cum Venetis consuetudinem, (jui Itali simt, ut in nobis, qui 
maritima Dalmatiae incolemus loca, imperium habent, ad illorum 
mores potius quam Slovinorum inclinamus, ot iecirco nomiuibus 
italicis et quasi residuo sermonis utimur, nisi quod in privatis do- 
mibus cum pueris, mulierculis et plebeis et vix Slouino nostra idi- 
omate loquimur. Cognomina vero Slovina, quae in dieto dcsinunt, 
Italos imitantes, in alijs sylabis permutare conantes detonjuemus. 
Corporum nostrorum indumenta communiter italica sunt, et idco 
ub obedientiam, quam Venetis debemus, et Italicos mores, quos 
iinbibimus, Itali a linitimis nostris (quamvis t'also) appellati sumus. 
Inscriptiones vero, quas supra memoravimus, liaec sunt : 

1. 

In traiectu Czetine, amnis, quem IVigl appellant, apud ecclesiam 

Divi Petri 

M viREivS T . CELER . LEO DOMO 
AVGVSTA B A C i E i DONATVS A 
TIB C-aSSARE TOR AKmlUs Vfiile 
RIS 

(V. Mommsen C. I. L. Ill n. 271S,), 

2. 

D M 

NEVL.E Pve//e QV^: vixiT AN. 
V M E N . V • D • iiii A N T E V S 

Pater- 
(V. M^ninsen I. c n, 2440.), 



134 8. LJUBld, 

3. 

Tn Staphileorum castello 

D • M 
C VALERio PRoTAXi 
VALERiA M A R T i A 
PATRONO 

• B • M • 

(V. Mommaen I, c, n. 257 6. J, 

4. 
Im villa appellata Stari 

• D • • M • 

C • CJESONio FOELlci COE 

LiA FIRMA MARITO 

SUO B • M • 

(V, Mominsen I. c. /i. 2255.), 

5. 
Item in villa Uicturiorum 

D • M 
LEONi CONSERVO • Qvi vixiT • ANN • PM 
XXXX MARixiMA CONGvi POSVIT- 

(V, Mommsen I. c: n, 2 607. J. 

6. 

Sici in muro episcopalis palatij prope portam civitatis ex quibu8> 
dam minis, quae in superiori agro iaeent, ubi erat ccelcsia santi Da- 

nielis, nosti*is temporibiis illinc delata 

viRTVTE ET FELicilATE 
OMNES RETRO PRINCIPE SVP 
ERGRESSO D-N FL IVL 
CONSTANXi viCTORi AC 
TRivNFATORi SEMPER AVG 
FLivL R VFINVS • SARMENTivS 
V C PR-«:sis PRO DAl.MAXi^. DNMlivS* 

{V. Afommften I. r.. n. 227 U). 

7. 

Item Sibenici penes i'ratreiii Lupo ex minis, quae in insula Hzri 
mru'es eemuntur, (juam Gradina vocamus, nostris temporibus ad 

civitatem dedueta 

i V L i V S • C • F LONCiN . . . siBl ET 

M V N A T i yU • C I AX SVME • 

VXORi SV.*: ET ivLIOCF- svo 
E T i V L i ^ F • SECVNOiK ^LIX, SVX. 
ET • ivtio C • F • FitlO svo . ET ■ IVLI^ 
F TERTijE Fiti-E SVJE vivs FE • 



NOVI IZVOKI ZA DALMATIN.SKII KPHiKAFlJU. 185 

8. 

tSpalati apud haeredes Fraiicisci Papalih, ex Salonae ruiiiis Spalati 

transvectae. 

c CLOoivs FOEtix Ilfil via avg 

VE S i B i ET CLOoiiE P R I M i G 
ENi^ FlLi^ POSTERisQJ/E 

S VIS 
^V. Mommsen I, /;. n. '20U')J, 

y. 

F • L CONTANTi 
NOBitisSlMO AC • 

RACATIS • 

C ^ S A R i 

I^ABR VM . 

VENERis 
(V, Mominsen I, c, n. WSI.), 

10. 

Oiv AG • . . . AX TR 

COS ITE 

SALONITA P DOLA 

(V, Momnmeit I, c. n, 31U9.), 

11. 

L CORNE L F • BEAjisS • vixix ANN XXix 

Fvir ORoiNis mIlli coh T abvl 

T VII SPOL XT CORO civCA CLI.ASSh 
ROMAN A CVM tORVM.NOTA INTfc 
RF PERilT "E • A SOCiis CONCLAMAT 
ESTSCEXARARi civi SVO N O B 1 

Liss ET B-p-iii-ios iVLiAS 
fV, MonuUiten I. <•, Infer fahan n. 130 J, 

12. 

D iW 

LiKUA SEXTA vIaLI N • vii • DX DEI.iCAT^: 

•B- M- P* 

i:i 

I • ivLivS C F IRO CLEMENS NEGOcIaTOR i F. 

i V ssir siBi ET c iviio c • piro m a x i m o 

P A T R i ET NONi^ L A C R i F M A R V L i .>: 
M A T R i ET i iVLlO IF TRO MAXIMO 
F i L i O E T 1 V L I ^: L F M A R V I. L .t F • 
ET ivLi;t:L-F CLEMENTILiAF-F- 

(V. Mummsen I. c. /i, 3125 J. 



l36 8. LJUBl6^ 



14. 

P'FVNDANivS pIlLOLOGVS- 
AVGVSTAL T-Fi'SlB-ET* 
F V N D A N i JK EGLOaE lIbERT 

ET vxoRi zosImvs ET 

FElIx LIBERET ET HERED 
FACVND CVR • 

(V. Mominsen I. c. n, 2096.). 

15. 

In insula, quam Titius amnis circumfluit, Wiszouacz appellata, in 

irontispitio ecclesiae Beatae Virginis 

M.« ivUO EViCHETl ET M IVLIO 

ivtiANO moschIs coNivui 
ET Fitio 

16. 

Jadrae, quae olim fuit in arco s. Fusee iuxta monasterium s. Gri- 
sogoni, ad praesens in areo supra portani s. Grisogoni 

MELLA aMaNA In MEMOrIaM Q_ LEPiCi CL' F * 
SER6A BASSi JAARITI Svi EMPORiVM- 
STENRIT ARCVM piERi ET STATVAS 

SVPERPONI 
TESTivS SEX HS D-C-XX P« 

(V. Momnmen I. c, n, 2922J, 

17. 

Item Jadrae, quae iuit per aiitea sub quadam tuiTe iuxta portam 
magnam, et in presentiarum in murum prope eastrum. 

iMP CJKSAR Oiv iA AVGVS PA 
RENS COLLONiiK MVRVM ET 
TVRRis DEdIt T IVtivS OPTATVS 
TVRRis VETVSTATE CONSVMPTAS 
IMPENAS SVA RESTiTViT 

(V, Momnisen I v. a. 2907J, 

IS. 

QVASisiENO Q_- F • TOR AGrIpPA AD 

rl viRO PONTiFici ex afrI col - 

ATO DECVRiONI SeIpLEPS 

(V, Mominsen I. c, n. 2920J. 



NOVI IZVOKl ZA DALMATIN8K(J BPIUKAFIJU. 1*-^? 

19. 

isioi SERAPi lIber tiberae 

VOTO SVSSOENO PRO SALVTE SCAPVLA 

Tiliiis V i • p oy iwcTivs patris 

S L M . 

CV. Mommsen I. c. n. 2903). 

20. 

Nonae. 

c TVLio VRsioNi L iiiii viro avg 

TVLIA VICTORINA MAR OPTI • 



B. 

Inscriptiones romanae ex Codice Cicognaiion. 1340 Venetiis in 

iniiseo Corrario adservato. 

1. 

Clissi. 

L. Helio Caesare Imp. p. coelio et Vibulio pio . co«. VII. idus octobris 
C. Domitius ualens II uir. I. D. praeunte. C. Julio iSeuero poutif. 
Legem dixit in ea ucrba . quae infrascripta sunt Juppiter. O. M. 
quandiq. tibi hodie hane aram dabo dedicaboq. ollis legibus 
ollisq. regionib, . dabo dedieaboq. quas hie hodie palam dixero 
uti iniimum solum huius arae est. Si quis hie hosti sacrum faxit 
quod magmentum nee protollat id cireo tamen probe factum esto. 
caeterae leges huie arae eaedem sunto quae arae Dianae sunt 
Auentino Monte dict^ hisee legib, . hisce regionibus sicuti dixi 
banc tibi aram Juppiter optime maxime dico dedicoque uti 
sis uolens propieius mihi conlegisque meis. Decurionibus 
Colonis Inoolis Coloniae Martiae Juliae Salon^ eoniugibus 
Ldberisque nostris. 

Cod, Cirognnnus J 340 w. 3. Mommsen Corjma Inscr. Lnf, HI, /». 1933, 
Snlonis, 

2. 

SpalAti ad sanctam Ceciliam. 

L. Pomponius extricatus V. F. sibi, et suis^ et coppio vivano amico 
B. M. IB Fr. P. VI in agr. p. ui. 

Codex Cicognanus 1340, n, 4. Codex Marcianns MSS. If, CI. XI, n, 67, 
Salonit. Mommsen Corpus hiscr. Lot, III. n. 2475. et Additam. p. 1031, 
Spalati, ddnde Tca^isii. 



138 s. i-mibk';, 

Salonis. 

L. Liburico Felici V. anu. XXIIII. patria inira fortitu. defen. 
interfe. et cum commii. lacliri. ad rog. duct, iulliola inarcella 
V. P. I. post III. di obijt. 

Cod Cicog, 1340. n, o. 

L. Liburcio tel. V. ANN. XXIIII. patria. mira. fortitu defen. 
interfe. et cum commu. lachri. ad rog. duct. Jutiola mar 
cella V. pi. post. III. di. obijt. 

Cod. Cicog, 1340. n, 26, Cod. Marc, I, c, Salonis. Mommsen I. v. it. 
l3Jy inter falsas, Spalati, nunc Verona*.'. Conlulit. 

4. 

Salonis. 

D. M. 
Panes filiae infelicissimae T. T. T. P. A. F. 

Cod. Cicog. 1340 v, 6. 

D. M. 
Panes filiae infelicissime T. T. T. P. A. F. — Tertulle quidam legunt 
parenti afflicte fecit. 

Cod. Cirog. 1340. n, '27, Cod. Marc. I. r Snlouia. Moninuieu I. c, «. 
2456. Spalati. 

5. 

Salonis. 

D. M. 

L. Cornelio L. F. beatissimo ordinis milit coh. t. A. classe Roman. 

inferfect. cum eorum nota perijt te conclamatus est. S. C. ex 

aerario civi suo nobilissimo B. merenti posuit. 

111. idus Julias. 
Cod. Cicog, 1340. ,i. 7. 

L. Cornel. Y, bcatis. nix. aim. XXIX. ordinis milit. coh. 1. 

habuit VII spol. XI coron. civic, a classe Roma cum eor, . nota 
interf. perijt et a socijs conclamat. est fS. C. ex aersario ciui 
nobilissimo. et B. M. p. Ill ids. Julias. 

Cod. Cicog. 1340. n. 33. Codex Marc. !. c. Saloni^i. MoniJiisen /. c. p, 
14 H 130 inter falsas. Spalati^ Spoleti, Tragurii, 



Novi izvoui ZA DALMATiNSKi: kpi(;rafiju. 1 ;59 

G. 

Salonis. 

p. fdndanius p!ilologvs. augustal. T. F. I sibi, et fundantae 
^logi libert. et uxori. 
Zosimus, et felix libert. et hered. faciund. cur. 

Cod, Cicog. 1340. n. 8. 

P. Fundanus nilologus Augustal. 'J\ F. I. sibi, et tiindaniae Eglogi 
libert. et uxori zosimus, et felix libert. et hered facieud. cur. 

Coil. Cicog, 1340, n, 28, Cod, Marc. I. r, Sed^mis, In fine: CVR . . . . 
Monimsen I. r, n. 2096. Spalnti; rontidUy tpiwl nnperfH. 

7. 

Salonis in quodam laplde. 

.D. .M. 
Tertullino vix. annos V. Aurel. Turtullus nepoti pos. 

Cod, Cicog, 1340, n, 9. Mommsen I, c, n. 2555. SaUnds. 

8. 

Salonis. 

.D. .M. 
Aureliae Flaviae con. incomparabili M. Innocentius vivus posuit. 

Cod, Cicog. 1340, n. 10 

M. D. 
Aureli^, ilaui§ Cogi Incomparabili. Juli Innocentius. et sibi viveiis 
posuit. 

Cofl. Cicog, 1340. n. 01 Mommaen I. c. n. '2232. Spalali. 

9. 

Salonis. 

A. Ter. pantera. Ago fecit. 

Cod, Cirog. 1340. u. 11 Cod. Marc I, r Scdoniif Moinnueu I r. n 
2551 H Additnm, p. 1032. Spal^ifi, 

10. 

Salonis. 

^\ (Jlodius felix IIIII vir AVG. V. h\ sibi. et dodiac primogemie 
filiae posterisque suis. 
Cod, Cicog. 1340 u. 12. 

P. Clodus felix liinl Vir. Aug. V. F. sibi. et Clodiae primigeniae 

filiae posteriusq. suis. 

Cod. Cicog. 1340 n, 38. Cod. Marc. I. c. Salonis — Habtt: primigenial 
— posterisq/ Mommsen I. <J. a. 2095, Spalati, 



140 «. ljubjO, 

11. 

Salonis. 

D. .M. 
Lupe. til. Def. An. Villi. W. V. epetinus et caliste 'parenE 8. 

Cod, Cicog, 1340, n, 13. Momnuffcn l. c. n, 2423, SpalcUi, 

12. 

Salonis. 

Flavia paradalisse viva bibi posuit. 

Cod. Cicoy. 1340 n, 14. Sahnis, Momiu-stn I. c. u. 'J33'2, Spalati, 

13. 

Salonis. 

FL. .luHus Ziaconus. et Aurelia Meria coiiiux eius hoc sarcofacum 
sibi vivi posuerun. si ([uis post nostram pausationem lioc sacrofacum 
aperire voluerit inferat Acclesiae Salonar. centi libras quinqua 
ginta. 

Cod. Cicoy 1340 n to. Cod. Marc. I. v, Saloim. llahd : si QVis Host 
NOSTRM — INFERA. Mommacu I c. 2654, Spolafi. 

14. 
In quadam arra apud Salonas. 

VL. Ingciiua. VL. Ingenuo F'ilio intelicissinio defuucto Ann. XVI. 

Cod. Cicoy. 1340 u, 16, Mommsen I. c, n 2614, Salonis, 

15. 
In quadam villa apud Spalatum. 

V, (Jaetennius Agasilas V. F. S. et caeteniae lil. Veniisiae. et P. 
Caetennio Venusio VI VIK. fil. eius. 

Cod. Cicog. 1340 n, 17, Mmaiimen I, c, n. 2094. Siyalaii. 

16. 

Salonis. 

b. M. 
Volussia Letina Julio Apro ALVMNO. DF. AN. VII. B. M. 

Cod, Cicog. 1340 n, 18, Momrmten I <:, n, 2618, SpalcUi. 

17. 

Salonis. 

Seppienae Philomela vivae seppiena Restituta lib. M. Patr. fee. 
Cod, Cicog. 1340 n. 19, Mommsen I, c. n, 2523 inter SalonUema,' 



NOVI IZVORT ZA DALMATTNAKU RPIORAPTJU. 141 

18. 

Spaiati ad S. Franciscum. 

Maiirentius fabriciensis una cum coiicordia uxore sua sarcofacuin 
vivi sibi ordinaverunt. 

C(kI. Cicoy. 1340 n, 20. Moinnuteii I. r. n. 2043. Spaiati in aedihift S, 
F'f'h'ciM y^ACC,, in fcclesia P, Minorum Conreii. bOGH. 

19. 

Spaiati ad S. Claram. 

(\ Tesppio Mascenio Nevisilla felicia marito incomparabili po 
suit. 
Co(l. Cicog. 1340 n. 21, 

C. Tespiro Mascelini Visellia felicia Marito incomparabili posuit. 

Cttd, Cicog, 1340 n, 30, Salonis. Mommsen I, c. 2557, Spaiati apid Do- 
nuHtcnm Papal em, 

20. 

Spaiati. 

D. M. 
Aspiceae Seioni Agatonus Bassius Coniugi pientis. B. M. p. 

Cwl. Cicog 1340 w. 22. Mommsen I. c. n. 2180. SpaUUi. 

21. 

Salonis. 

D. M. 
Fl. Caroso Veterano Attigia, Vrsagia compari Benignissimo. 

Co(l, Cifjog, 1340 n, 23, Mommsen I, c. n, 2027 inter Salonitana. 

22. 

Spaiati. 

D. M. 
Aureli Cijerema . C . p . . . . 

CVx/. Cicog. 1340 n. 24. Mommsen I. c 2230 et Additam, p. 1031, 
inter Salonitana. 

23. 

Spaiati. 

D. M. 
Cassio Minerbino. def. ann. XLVII. Aol supera coniux marito 
incomparabili cum quo vixit Ann. XXVII. B. M. p. et sibi. 

Cod, Cicog. 1340 n. 25, Cod, Marc, I. c. Salonis. Mommsen I. r. n, 
2272, Spalaii aptuf Dominumm Papalem, 



142 S. LJlTJld', 

24. 
Salonis. 

(\ (^alenio Phileto Patrono. (J. Calenius Demetzius 'E. C. Calenius 
primus 
T;. Calenia Tusca B. M. Amici optimi avete 'E valetc felix lapis. 

Cod Ciatfj VUi) II 'JU MommHCn I. c. n. 2277 H Additam. p 1():J1, 
Sjifdttfi 

25. 

Salonis. 

L. Julius C. F. T. KO. (Jlemens nepjotiator T. F. iussit sibi. et. 
C. Julio 
C. F. T. RO. Maximo patri. et Noniae Lacri. F. Marculiae Matij 
et. L. Julio. L. F. TRO. maximo filio. et luliae. L. F. Maruliae F. 
et luliae L. F. Clementilla F. F. 

Cod, Cicofj 134:0 n, 31. Cod. Marc, I. c, Sulonis. Habet : MARVLIAE bis 
— CLEMENTILLA' . FF, Mominsen I. c n, 2125, E Salonis SpiiluHum ad 
aedfJt Dom, PopcUis translcUvvi, 

26. 
Salonis. 

Dis Sijris. 
C. Albucius. CL. Restitutus. 

Cod. Cu'og. 13 fO u. 32, Cod, Marc. I. c, Salonis. Mommsen I, r, ii, 
1U(U. Spahiti. Cotitulit, 

27. 

Salonis. 

D. M. 
Atauia Marcis Marcelliae fil. def. anno VIII. 

Co<L Cicog, 1340 n, 34. Cod, Marc. I c. Salonis, Mommsen I. r, n. 
2ti)t. Spalati apud Dom, Papal^m. 

28. 

Salonis. 

D. M. 
Raeciae Marciae Karius Aplius. Maritus. p. 

Cod. Cicog, 1340 n, 35. Cod, Marc. I, c. Salonis, Item marciae. 
Mommsen I c. n. 2501, Sjmlaii apud Dom. Papalem 



NOVI IZVORI ZA DALMATINSKI' RPIORAFUr. 143 

29. 

Salonis. 



Imp. Caes. Ma. Aur. Antonino Aug. Pont. Max. Trib. pot. XXIIII. 
p. p. coh. i. CXC. Del. sub cur. 

Ojrani fortunati. Trib. cob. eiusd. Muri. p. D. CCC. in his 
Turi. una. 

CV>r/. Cicog, 1340 n. 'if>. Cod, \farr, /. c. Stil^mlft Mommseti I, r. n. 
V.tTU, SfHflafi. CntttnUt 

30. 

Salonis. 

D. M. 
Isiciae firminae coniugi fl. ibrtunatus Maritus 
B. M. p. D. ami. p. M. XXXV. 

Cod. Cicog, 1340 n. 37. Cod, Marc, I, c, S'llonis, Mommsen I. c. n, 
2350. Sptdati. 

31. 

Salonis. 

I. O. M. 

L. Raonios Diodocus ex voto posuit libes merito II II. idus maias 
proniano et Braduas coss. 

Cod, Cicog, 1340 n. 39. Mommsen I. c, n. 1945, Spalati, 

32. 
Salonis. 

i\ Sextio quod. c. bello conf. reliquias non deseruerit pomponia 
nor. uiatoris iussu. M. R. D. multato, et in exil. acto. C. Sextia 
uxor paruulis cum liberis observari iussa seq. ipsosq. repenti 
praecipitio uindicavit in libertatem. uixit libera ann. XLVI. serva 
nee diem. 

Cod, Cicog, 1340 n, 40, Cod. Marc. I. c. Salonis. Mommsen /. c. n, 
138 inter fcdsas ? Salonis apud Dom Fapalem. 

33. 
Salonis. 

Consentio Deor, . Marc. An. A. Sozomene Imperio fecit. 

Cod, Cicog, 1340 n. 41, Mommsen I c, n, 1035. Spalati, 

34. 

Salonis. 

FIj. Constanti nobilissimo Caesari colh fabrum Veneris. 

Cod, Cicog 1340 n. 42, Mommsen I. c. n. 1981. Spalati. 



144 8. LjrBi6, 

35. 

Saionis. 

D. S. P 

Fel. ur. qu. te. ci. q. L. seu ob. ini. int. an. XX. S. C. dec. 
B. M. St. p. (felix. uma qu§ tenes cineres quinti Lucij Severi 
ab inimicis interempti annor, . XX. salonar, . cives decurioni 
benemerito statuam posuer.) 

CW. Cicog. 1340 n. 43, MomvMen I. c. n. t36 inter fidsaa? Saionis 
apnd Doin, Papalem, 

Opazka. Ono, «to stoji a zapoiiiy mje dmgo nego ditanje samoga luidpi^ta. 

36. 

Saionis. 

Vibius pius deo soli invicto aram dedico. ut sis mihi propicius 
militibus centurionib, . que mcis. 

mod. Cirog, 1340 n. 44, Cod. Marc. I. c. Saionis, Habet : mih — 
CENTVRiOhlBVSQ^ Mommsen I, c, n, 133 inter falsas? Saionis apud Dom 
Papalem . 

37. 
Saionis. 

MAR. Invic Domic, pompe. sal. eu. can. sig. mil. 'E. arma 
posuer. 

Cod, Cicog. 1340 n, 45, Cod. Marc, I, c, Saionis. Habet : maH — CEn'. 
Moinnisen I. c, n. 132 inter faUas r' Sahnis ajmd Dom, Papalem, 

38. 

Saionis 

A. Janio Satyrio Delminio dccur. leg. II. virtutisque causa DOHS 
donate, gem. torq. coron. muraL II. vexiU. III. Vilnis. pius mil. 
sub. B. M. 

Cod. Cicog 1340 n. 40. Cod. Marc, I. c. Saionis. Habel: DONS — 
VIBIVS. P. Momviseu l, c. n. 134 inter fahoA? Saionis apud Dom, Papalem, 



NOVI IZVORI ZA bALMATlN8KU BPIGKAFIJU. 145 

39. 

Saionis. 

AA.. Iiil. M. F. volt, paternus aquis sextys mil. leg. VI. vie. ty C. 

Leg. VIII. aug. 7. leg. XIIII. g. M. V. 7. leg. XI. c. p. f. ei ex HS. 

X. lulia T. F. maxima uxor, et M. iul. mil docimus H. F. C. 

(Marcus Julius Marei filius voluntarius paternus aquis sextis miles 
1^0 nib, . sexte uicoius Tribunus centurio legionis octave 
augusti legionis quarts decim^ gregariorum militum veteranor, . 
leg. XL) 

Cotl, Cicog, l''i40 n 47, Alomm^eit I, c. n. :2(}3o, LUer Salomtuna ZACC, 

40. 

Saionis. 

D. M. 

Buccioni Anno XX, S. S. m. p. p. 

Cod. Cicog, 1340 ». 48, Manimsen I, c, n, 2249 inter Salonitana ZACC, 

41. 

Ciissi ad S. Mariam. 

L. Arrius Seclares protiani fratri pientissimo. B. N. M. p. 

Cod, Cicog, 1340 n. 49, Mnmmnen I, c, n. 2189 et Additam, p. 1031 
inter SalonOana, 

42. 

Ciissi ad S. Mariam. 

D. M. 
Caesoniae firminae coi. rariss. def. Ann. XXL V^SVL. fauslus 
marit. B. M. 

Cod, Cicog, 1340 n, 50, MommAen I. c. n, 2256 et Additam, p, 1031, 
wter Salonitana, 

43. 

Ciissi ad S. Mariam. 

P. AnteiuB secundinus. et Tiria Artemisa eius Viui sibi posuerunt 
Cod, Cicog, 1340 n, 51, Mommsen I, c, n, 2172, inter Salonitana. 

10 



146 s. LJUB16; 

44. 
Clissi ad S. Mariam. 

Julia Miintana sibi viva pos. ct auram pateati coniugi suo inter 
areas in medio in orto Viam prospiciensem in aurelium vet. 
at salventiam ingaenuam loco concesso ab elio MRV. UNO. 

Co(l. Cicog, 1340 n, 52, Mommsen I. c. n. 2397 et Additnm, p. 1031, 
iiUer Salonitana. 

45. 

Clisai ad S. Mariam. 

A. Candida seviva pos. sibi et pog. cons, fortunato. 

Cod. Cicog. 1340 n. 53. Moinuisen I, c. n, 2135 et Additam, p, 1031, 
ClUni prope Sal<nias, 

46. 
Clissi ad S. Mariam. 

D. M. 
Lelia Maximina posuit deliorto felicissimo defuncto annor, . III. 

Cod Cicog 1340 n, 54. Momnuien I, c, n. 2411, inter Salonitana, 

47. 

Cliaai ad S. Mariam. 

* I. Lupulano Lybio. conjugi pientissimo. 
Cod. Cif'og, 1340 w. 55, Momnuien I. c, n. 2424, inter Salonitana. 

48. 

Cliaai ad S. Mariam. 

D. M. 
L. Sellio Artorio I), f. ANN. VIII. Artoria secundina 
et Sellius felix. p. p. f. Infelicissimo. 
Cod. Cicog. 1340 n. 56, Mommsen I, r. n. 2520 inter Salonitana. 

49. 

Ciissi ad S. Mariam. 

D. M. 
Primille Infelici Def. ANN. XVIII. Infelicissimus coiugi. 

Cmi Cicog. 13 iO n. 57. Mominsen i. c. n. 2486 inter Salonitana. 



NOVI IZVORI ZA DALHAl'INSKU BPIORAPTJU. 147 

50. 

Clissi ad S. Mariam. 

D. M. 
T. Aurelio Achillo liberto fidelissimo I\ Aurelius pompeius patronus 
posuit. B. M. 

Cod, Cicog, 1340 br, 58 Momttisen I c n, 2204 EUuaiae (scr, Cliaaae f) 
in S, Maria III. m. p. a SalonU red. Scdonis RELIQVI. 



51. 

Clissi ad S. Mariam. 

Pompae phije Bae L. Epidius Valens posuit sib. uxori bene merenti 
et liber libertabusq. hu. in f. p. VIII. in ag. p. VIII. 

Cod, Cicog, 1340 n, 5U. Mommaen I. v n, 2606, Trait apud doctoretn 
DrugcUzo SPON. Deinde ibi in horti^t Ganujnin. — Inter Salonitana ZACC. 
Contfilit, 

52. 
Clissi ad S. Mariam in baste altaris. 

Publio balsamio Sabiniano C. Trib. lati. CLS. Filio NR. Sabiniani 
ue. proc. Due. prou. Dalmt Trib. protec. (bic mutilum epigrSma) 
N. Vigor concordius yietorinianus patrono pr^stantis^imo. 

Cod, Cicog, 1340 n. 60. Momnisen /. c n, 1985 inter Salonitana. 

53. 

Salonis ad S. Mariam. 

Area Viforini. et Sextilite fratribus germanis. 

Cod. Cicog, n, 1340 n, 61, Mommsen I, c, Addit, n, 6405 prope Solo- 
not ad 8, Mariam, 

54. 
Saionis ad S. Mariam. 

Libero Patri S. 

Cod, Cicog 1340 n, 62, Mommsen I, c, n 1951 inter Salonitana. 



148 s. TJUB16, 

55. 
Aspaiati ad S. Domnium. 

Vaerius Valeminus . et Flauia litemina Julio Cijrano ex Vaeeiae 
flauiae 8aloniac filis infelicissimis qui. vix. III. Julius arinos 
XXVII. mes II. et Saloni annos XYI. meses VIII. parentes in- 

felicissimi. 
filis ceris posueruut. 

Cod. Cicog. 1340 ?/. 63, Cod. Marv, I. c, Saloim. Dei'iff aptid Lucium 
p, 24 r — e.^ MommMPit I. r, n. :}oS4. Scdonut rel SpnUifi. 

56. 

Aspaiati ad S. Domnium. 

Romult. filio def. an. V. mes II. fel. Salonius libertus et C. epitaris 
N. V. TRS. dulcissimo. 

Cod. Cicog. 1340 n. 64. Momfiism I. c. n. 2507 et Additom p. 1032. 
sarcophagus Spolati prope ecclemxim cathedralem. 

Aspaiati ad S. Domnium. 

Julia valentina patrona. et matri pientissime benemereiiti annor, . 

sexaginta 
Julia Caesia liberta T. alumna matri. et patronae pientissime bene. 

Cod. Cii-og, 1340 n, 6'). Momnisen I. c. n. 2404 et AdtUiam, p, 1031, 
Spalfi/t. 

58. 

Aspaiati ad S. Domnium. 

D. M. 
Juliae. G. F. severime Jul. Vindemia MTKNA. E. 

Cod, Cicog, 1340 11. 66, Mommseii f, c, a. 2402 et Addifam, p. 1031 
intfi' Sahmitana 

59. 

In agro Aspal. ad S. Martinum. 

Area lionorato Calestrio. 

Cod. Cicog, 1340 n. 67, Mtmmftm I c. n, 23i)4 et AddUam, p. 1031, 
inter Salonitann. 



Ita liabet : varivs • valentinvs et flavia lic 

ENTINA IVLIO CTRANO ET VARIAE 
FLAVIAE SALONAE QVl VIX* IV LI VS 
ANNOS XXVllI MENSES II SALONA 
ANNOS XVI MENSES VIlI PAREN'ES 
INFELICISSIME FILIIS CARIS POSVERVrT 



NOYI IZYORI ZA PALMATIMSKU EPIORAFIJU. 149 

60. 

in agro Aspal ad S. Martinum 

D. M. 
Barbaro N. def. AN. I. me. III. barbara mater. 
Cwl. Cicog, 1340 n, 68. 

61. 

in agro Aspal. ad S. INartinum. 

L. lunio Epicrilo lunia "ROTime delicato suo posuit an. V. 

r\Hl, Cicog, 1340 n, 69, Momnism I. v. n. '2407 et Additam. p, W3l, 
utvr Stilonitana, 

62. 

in agro AspaJ. ad S. INartinum. 

L. Petronius Secundus primitiva uxor B. M. 

Ctnf, CiiiHj, 1340 n. 70. Mommseii I. c. n, 2465 et Additam. p 1031 
inter ^donitana, 

63. 
Spalati in quodam saxo. 

Caelia el. hibera testamt® diceri iussit sibi . et Belliae L. 

Cod, Cicog, 1340 n. 71, Momnusen i. c n. 177 g inter cdienaiHy touqtiam 
Poltnsis. 

64. 

Spalati ad S. Joannem de fonte. 

Thomas Vrbiimus pro voto dedit. 

Cod, Ci^og. 1340 n, 72. Mommsen I. c, n. 177 ra infer aliends tanquam 
Potensis. 

65. 

Spalati ad S. Martinum. 

D. M. 
A. Atius Caius Arcliiater sibi. et Juliae primae coniugi Incomparabili 
V. S. F. 

Cofl. Cif'og, 1340 u. 73, MomniHeu n, 177 a inter alienaa tanquam 
PoUn»riM, 

Spalati ad S. Martinum. 

Zoirae Agripinae nigidus capito maritus parei temporis 

C(hI, Cicog, 1340 n, 74. Mommsen I, c, n. 177 k inter tdienas tunqttain 
Pdctuns. 



150 B. uxmUsy 

67. 

Spalati ad S. Vitum. 

Aur. Soter. at. Aur. Stefanus. Aur. Sotariae matri pientiss.* religioni 
vivificae meruenti. 

Cod, dcog. 1340 n, 75, Mommsen n. 177 h inter aliencu ianquam PoUntU, 

68. 
Spalati ad lacum. 

G. basilides eq. R. et Aur. Vibia Vibianae matrona parentis Fil 
rariss. v. v. f. f. 

Cod, Cicog. 1340 n. 76. Momvisen I, c, n, 177 f inter alienas tanquam 
Polensis, 

69. 

Spalati In quodam tumulo. 
D. M. 

Aur. rufinae alumnae pientiss.® et comparabili qua vixit Ann. XXVII. 
M. X. D. II. tide coguita memor obsequij eius Aurelia bote in pietatis 
plena posuit. 

Cod, Cicofj, 1340 n. 77. Mommseti I. c. n, 177 e tnter alienas tanquam 
Polensis, 

70. 

Spalati iuxta Armam. 

D. M. 
Aurelio Timarco Aspasia liberta V. F. 

Cod, Cicog. 1340 n, 78. Momnuien I. c. n. 177 d inter alienas ttuiqtmm 
Polensis, 

71. 

Spalati in quodam monasterio. 

Mamilia paula de pauimonio suo sibi et Aelio paulino compari 
8U0 doiium aetemum. p. 

Cod. Cicog. 1340 n, 79. Mommsen I. r. n, 177 i inter alienas tanquam 
Poletisis, 

72. 

Spalati ad S. Stefanum. 

Avida maximinia G. domum aetemam viva sibi posuit. si quia aliud 

corpus super posuerit det lisco ♦ CCC milia. 

Cod, Cicog, 1340 n, 80, Mommsen l^ c, n, 177 c inter alienas tanquam 
Polensis. 



NOVI IZVOBI ZA DALMATINSKU BPIGRAFIJU. 151 

73. 

Spaiati in platea S. Domni. 

Aur Glijcon. et valentia Virgini Vivi sibi posuerunt. 
Cod. Cicog. 1340 n. 8t MomtMiU I c rt, 2217 et AddUam. p 1031. 
Spaiati. 

74. 

Spaiati Domi Leporeorum. 

Dibos Manibus 
ZiiUine JanuariQ defunct, annor, XL. Galbucius publius sexvir 
Augusta coniugi rarissime. et sibi posuit. locus datus a FL Sozonte. 

Cod Cicog. 1340 n. 82. Mommsen I. c. n, 2100 et Additam. p. 1030, 
Spaiati. 

75. 
Spaiati Domi Leporeorum. 

Vettiae Marcell§ coniugi rarissime p. Aelius philippus maritus eius 

posuit B. M. 

Coil. Cicog. 1340 n. 83. Monimsen n. 2594 et Additam p. 1032 filter 
Salonitaiui. 

76. 

* 

Spaiati in Chriptis. 

Alexander pius faustus. 

Cod. Cicog. 1340 n. 84. Momnisen I. c 2168 inter Sahnifana cum nota: 
vide ne sit falsa. 

77. 

Spaiati ad S. Claram. 

C TEJSS'^Fpio MasCRliomus elia marito incomparabili posuit. 

Cofl. Cirog. 1340 n. 85. Cod. Marc. I. c. Salonis. Mommsen f. c. n. 
2557 Spaiati apud Dominkum Fapaleni. Marul. 

78. 
Spaiati ad S. Andream Juxta S. Claram. 

Q TAMCRO fl. Marina uxor viva fecit. 

Cod. Cicog. 1340 n. 86. Mommsen l. r n. 2546. Spfdati in pavimento 
erdesiae manialium S, Clnrae. Zacc Bogh. 

79. 

Spaiati Domi INarei Georgij. 

D. M. 
Ausebio def. ANN. XXX Sura conserve pijssimo. 

Cod. Cicog 1340 n. 87. Mommsen l. c n. 2315 et Additam. p. 1031 
itOer SaUmiiana. 



152 8. uumb, 

80. 

■ Spalati Domi Bi]zani]. 

D. M. 
" Arrius Messianus Secundine B. M. 

Cod. Cicog, 1340 n, 88. Mommsen I. c. n, 2188 et AddUam, p. 1031, 
Spalati, 

81. 
Aspaiati. 

L. SEinus Cretieus sibi. et suis. 

Cod, Cicog, 1340 n, 89, Moimrmen I, c. n, 2536 intei' Sidonitana, 

82. 

Aspaiati. 

D. M. 
Jul. Epic, lieto. D. F. lilia patri pientis. B. M. P. 

Cod, Cicog, 1340 n, 90, Momumeii I, c, n, 2365 inter Saloniiatut, 

83. 

Spalati ad S. Rainerium. 

L. Aemilio Vrsino patri eius posuit. "^I". Emilius protogenea. 

Cod, Cicog. 1340 n. 92, MomtMen I, c, n. 2159. Spalati CYR, intra 
itaepta monaaterii S, Jiainerii ZACC, 

84. 

Spalati ad S. Rainerium. 

Aufidio felicissimo aufidius pelicio fratri et sibi. 

Cod, Cicog, 1340 n. 93, Mommsen I, c. n, 2200, Spalati, 

85. 

Spalati ad S. Rainerium. 

Antonio Agrippe qui vix. ann. XXXVIII. Arria prima parito incom 

parabili posuit at sibi. 

Cod, Cicog. 1340 n. 94, Mommsen I, c, n. 2175 et AddUam, p, 1031, 
Spalati. 

86. 

Spalati ad S. Spiritum. 

Iuli§ Valeti§ cdui. qu elins euulpistus que vixit mecum coneor 
diter annis XVIII. 

Cod, Cicog, 1340 n, 95, Mommsen I, c, n, 2406 liUeris pessimis, Spa- 
lati in atrio pone ecclesiam S, Spiritus, Contulit, 



KOYI IZVOR] ZA DALMATINSKU EPIGRAFIJU. 153 

87. 
Spaiati ad S. Franciscum. 

Casconi^ Marcelline CI. f. matri pientissime que vixit N. N. LVII. 
Casconia Marcellini. cl. f. filia ei heres si quis hoc sepulcrum 
tentaverit aperire dederit fisco. L. milie. 

Cod, Cuog, 1340 n. 96. Monimften /. c. «. 1986 et Additam. p. 1030, 
inter Salotiitana. 

88. 
Spaiati ad S. Franciscum. 

Depositio Valeriani infantis die X. Kaleiidas Augusti. 

C(hI, Cicoy, 1340 n. 97, Mommsen I, c, u, 173 b inter alienas, ac. Ita- 
vtiinae, 

89. 

Spaiati ad S. Petrum extra Urbem. 

Vibire trolime N. patronius liilarus matri pientissime. 

CihI. Cicoy. 1340 n, 98, Mommsen I, c, 177 n inter (dietuuf Irwiqaam 
PolenHs, 

90. 
Spaiati ad S. Stefanum. 

Caluio iilemino coniugi karissimo cum quo vixit annis trigiiita sine 
macula heprillQ protogilla marito incomparabili. 

Cod, Cicoff, 1340 /J. 99, Mommsen I <: n. 177 h inter ali^inaa tantjnmu 
Polensis, 

91. 

Aspalati. 

L. Alio pederati Amarantus L. Alij li. Clementissimiis B. M. H. 
M. H. N. S. 

Cod, Cicog, 1340 n, 100, Mommsen I, c n. 2142 inter Salonitana. 

92. 

Salonis. 

D. M. 
L. baetio Vindematori B§bia secura patri B. M. 

Cwl, Cicog. 1340 n, 101, Motnmsen I, c, n. 2243 et Additnm, p. 1031, 
SaiontJf, 

93. 

Saionis in insula Vragnize. 

D. M. 
Fani«j Maxima Iimocentissime puell^ que vixit ann. II. M. Villi. 
Aelius Martinus. B. F. Cos. leg. I. Ital. dulcissim^. 

Cod. Cicog, 1340 n, 102, Mommsen I, c. 2023, Vrcujtuzae, 



154 s. LJUB16, 

94. 

Salonis in insula Vragnize. 

D. M. 
Donate Vrsin^ Con. benemerenti. 

Cod. Ctcog, 1340 n. 103, Mormnsm I. c. ». 2310, Vragnizae. 

95. 
Spaiati in insula Vragnize. 

L. pr^clol. f. Clementi luliano pontif. quinquennas designato 
flamine patron. Colonic primi Ilarij leg. V. 
Macedonie pr<,»fcc. castror, . leg. eiusdem Veterani. qui militaver. 
sub. R. Memtino Kegulo legato Angr§li. et missi sunt. q. enfetio 
Lusio Saturnino. M. Seio Verano Cos. gerentib, . Ti. Cla 
udio celso Titi Aug. Canmbio. M. Tauritu. Marcello. L. D. P. 

Cotl. Cicog, 1340 n. 104, Momnisen l, c n. 2028 el Additam, p, 1030, 
inter Salonitatm. 

96. 
Spaiati in muro cimiterij S. Francisci. 

Komaiiia Italia sibi et Romanio Secundioni. et Romanio Surioni 

filio Romania ^>olonI§. et Clissio. Lib. lup§. lib. Sabine. Sa 

biniano. Secund§. 

Cod, Cicog, 1340 n, 105, Mommsm I, c, n, 2506 et Additam. p. 1032, 
infer Salon itana. 

97. 
Tragurij. 

L. 8tallius 8ecundiis VI. vir aug. et stallia Charirov uxor cum li 
beris §adem matri magn^ ex voto suscepto fecerunt 8. P. 

Cod, Cicog, 1340 n, 106. Afomtnsen I, c. n. 2676 et Additam, p. 1034, 
Tragurae in agro, 

98. 

Tragurij. 

D. M. 
C. Valerio Protati Valeria Maretia patrono. B. M. 

Cod. Cicog 1340 n, 107. Mommsen I, c, n, 2576 in casteUo StaffiUo, 



Diibrova^ki dijalekat, kako se sada govori. 

NAPISAO DOP. ^AN P. BuDMANI. 

Citano u tjedniH filologiiko'hiatori^koga razreda jugotlavenake akadeniije znanoxti 

i umjetnoati dne 14. vetja^e 1883, 

1. Da se napravi lingvistidka karta dubrovadkoga predjela, du- 
brova^ki bi dijalekat sadinavao dva otoka, odasvud oko|ena od 
ercegovadkoga. Ve6i bi otok bio Dubrovnik s predgradima (Pilama 

y 

i Plo^ama) i s Gruiem, a mani Cavtat. U Zupi koja dijeli Du- 
brovnik od Cavtata govori se ercegovadki, naravno ne bez dubro- 
vadkog upliva. 

2. Na oblifniin otoeima, to jest na Kolo^epu, na Lopudu, na 
SipanU; na M]etu, i po sjevernim selima §to pri samom moru leze, 
od OraSca pa do Stona, dijalekat je fiesto sredne izmedu dubro- 
vadkoga i ereegovadkoga, upravo kao karikatura dubrova^koga : 
kad Sipananin govori, rekao bi da se ruga Dubrovdaninu. A pri 
tome 6uje se gdjekad po koji dakavski akcenat, kao vode. 

3. Cist se dubrovadki govor uzdrzava do dan a dana^nega samo 
u Cavtatu, po ostalom predjelu mijena se od dana do dana, te se 
sve to viSe pribliiuje ercegovadkom, a i kvari se s nepomne. Naj- 
vece je nagrden u sjevero-isto^noj strani od grada (po Prijekom i 
Pelinama), gdje se £uje boje, cekaj itd. mjeSte bo]e, 6ekaj. 
Ima pak nekih pojedinih osoba, koje takovo kvarehe gone do 
kraja, te ispustaju konsonante po srijedi i na kraju rije^i. Cuo sam 
od jednoga i to u^ena i vrijedna Dubrov&inina ovu izreku : „ Ja 
cu ti zaimat^ izgovoriti na ovaj nacin : ^ Ja us ti zama^ ! Naravno 
je, da ovakovi izgovor nije uego iznimka, ipak cemo zabi|eziti i 
neka takova kvarena, koja su se po ne§to raSirila.^ 

^ Moie biti, da nije zaludno spomenuti, da poroni^ u i^govaraiiu 
ni po sto nije u razmjeru s u(^enosti onoga koji govori. Oesto |udi^ 
koji su Skole izudili a zalibo^e i sami narodni kiiii^evniei, gore iz- 
govaraju nego kakva zenska, koja nije nigda narodne knige u 
ruke uzela. Da je i prije tako bilo, poznaje se po pogreskama Sto 
86 u pisaca nalaze, za koje prosti puk sad ne znade a joS je mane 
onda smao. 



156 p. BUDMANI, 

Fonolog^ija. 
Samoglasniei. 

4. Po otocima a i u Dubrovniku i u Cavtatu (no samo od ma- 
I'line) dugi se samoglasnik a izgovara srednim glasom izmedu a \ o; 
to je i Vuk bio opazio (Srpske narodne poslovice 1849 str. XXXVI), 
no on tvrdi da tako govore pravi Dubrovcani, a tamo se vecina 
Dubrov^ana toga govora ^uva, dapade mu se smije. 

5. Kad je o postalo slijevanem od ao^ ima neki osobiti glas, 
malo otvoreniji nego ii drugom slu^aju; tako n. p. o kod do 
(part, od dati), prodo (part, od prodati), p6 (p. od pasti) iz- 
govara se kao u talij an skoj rije^i oro zlato, u neraacfkoj sondern, 
u engleskoj born; a kod do (osnova dol), prodo(-ol), p6(pol) 
kao u tal. or a ura, u iieip. Solin, u ongl. borne. 

6. / u imenom nastavku ir (nfi) pretvorilo se je u ije: pa- 
stijer, Trogijer. I ii kiipjena (rubus) postalo je je. Tjeca 
mj. tica (v. Vukov rje^nik) nije niposto poznato u Dubrovniku. 

7. Samoglasni je r svagda kratak : k'rv, ci^kva, vrsta. — 
U rvati se, rvarie izgovara so er: ervati se, brv^ne. 

8. Staroslovenski se % izgovara kao i kod ostalih jekavaca: 
lijep, mjesto, sijati, vreca. Iznimko: Izgovara se: 1. * u 
slovci pr6, kad je na po^etku od rije^i i to kod predloga pred, 
preko i kod pretiksa pre: prid, priko, pridati (= predati 
i pridati) ali opet predati, kaze se samo pretio a ne pritio, 
prema i prima; 2. e u pluralu imena tijelo: teles a, tele- 
sima i u neki, nekakav, nekoliko itd. Cavtacaiii jos govore 
neki, nekakav itd. 

9. Slijevane. Svagda se slijeva ao u otvoreno o (5j: pbso, or 6, 
io, zdro, ^livo, do, ko (kao), zova itd. 

1 0. Slijeva se eo u o samo kod v 1 a s t o s k i, v 1 a s 1 6 s t v o, ii z 6 
(uzeo), ali se opet govori veseo, dcbeo. 

11. Kod brojnikfi slijeva se ae \\ r: jedanes, d vanes itd. 

12. 1 kod go spar i g6spa i stati moie se smatrati, da je 
postalo slijevane po.^to je ispao sredni suglasnik. 

13. Akretint. Ovaj je u opce isti kao i u ostalih stokavaca; naj- 
veca je razlika, sto u predzadiioj slovci, ako je zadna kratka, ak- 
cenat slabi kratki () kod dvoslov^inih rije6i (ako samoglasnik 
nije r, v. 7) postaje dugim ('): v6da, m&gla (gen. vbde, mkgl^). 



danaAnji nunRovA^Ki dialbkat. 157 

s 6 1 0, C & V t a t (C a V t a t a), 1 6 n a c, r e c i ; kod viseslov^anih * pre- 
tvara se u jaki f ") : vrucnia, lepota fgeii. vrucinr% lepot^), 
golokud (g. golokuda), ii Stoiiu (jer se izgovara kao tro- 
slov^ina rije^), iiavodi. Drugili ccnio osobitosti kasiiije navesti. 

Mi cemo ii ovoj raspravici bi|eziti rijeci opt-im akceutom; n. pr. 
in g vast, morac, pecoliai), a troba pamtiti, da te rijeci Du- 
brovcani izgovaraj u i n g ii a s, in 6 r a c, p e r r> h a n . 

Saglasiiiei. 

14. L postaje o na svrsetku od slovke kao kod ostalih stokavaea, 
taj zakon vlada strogo i kod tiutili rijeci: tako zadarski dnevnik 
II Nazionale u Dubrovniku se zove Nacjbno. Iznimke: to- 
pal, svijetal, obal; i talijanska rije^ falso (kod Vetranica 
faoso). 

15. 01 se slijeva svagda u 6: v6, do, po, d6ca, toboca 
(gen. od do lac, tobolac), doi'ii; i u tudim rijeciima: s6dat 
(soldato), manig6do (manigoldo). 

16. Neki, ali samo mani broj, kqji nepomnivo izgovaraju, ne 
razlikuju \ oi j, i govore n. pr. boje, u j e mj. bo}e, uje. A 
sTaki Dubrovdanin izgovara pjesnav i pjesna mj. pjesnav i 
plesna (plijesan). 

Iza r slovoj obi^no ispada, te se govori ne samo vreca, breme, 
rep a, kao i kod ostaKh jekavaea, nego i posve dosljedno gres- 
nik i krepos a ne grjeilnik ni krjepost. J se uzdrzalo u 
gorjeti, brjegovi itd. 

Slova d i t pred je (starosl. t) ne slijevaju su u d i 6: djed, 
djeteta, tjeme, vidjeti, nedjelja, letjeti itd. Ovaj se 
izgovor duva jos dosjedno samo u Cavtatu; n Dnbrovniku (osim 
malo obiteji koje jo§ nijesu izgubile starinsko izgovarane) sad se 
mijesa jedno i drugo: djed i ded, djeteta, djevojka i de 
vojka, tjeme, tje§iti, videti, nedela, Icceti itd. 

19. P pred s i 5 u nekim ri jemima nioze postati r, te se govori 
kapsa i kavsa, kopsa i kovsa, )epsi i }evsi; tako je i 
kovdica mj. kopdica. 

20. F u brijeme, bremena itd. i u b4biti (vabiti) po- 
stalo je h. 



* I kod viSeslovcanih u Stonu i po otoeima produzuje se samo- 
glas kao u prvom slu6aju: vrucina, gol6kud, u 8t6nu. 



158 p. BUDMANI, 

Ovo isto slovo iza s nigda se nepretvara u f: svoj, svat; da- 
pa6e izgovoriti sf toliko je nemilo Dubrovdanima, da i kad tali- 
janski govore, rijedi sfida, sfidare, izgovaraju svida, svidare. 

22. Kod rije^i, gdje ostali iiarod voli rn nego mn (n. pr. tav- 
nica) Dnbrovdani drie mn, dapa^c i prvobitno vn pretvaraju u 
mn: tamnica (a i tamlica), omnovi, ramno^ bd^mna; 
ima ko govori i mnad mj. mlad. 

23. M na svrhii rijedi (no samo kod onih koji nepomnivo go- 
Yore) postaje n, dapa^e ga mo^e i nestati tim §to samoglasnik pred 
nim stede nosni glas (rinezam) kao u fraiicuskom i u po)adkom 
jeziku; tako se ^uje gledam, gledan, gleda (a kroz nos), dsam, 
dean, osa, vidim, vidin, vid/, riikom, riikon, ruk^. Cuje 
se, ali dosta rijetko, sedkn <ir^, osan ^rk. 

24. F se uzdrzava u ufati^ i u tudim rijefiima t'unestra, 
Filip, f61a itd. ; a pretvorilo se }e u p samo kod nekih latinskih 
rijedi: posat, podurajenat, prigati. Hv od vecine se izgo- 
vara dandanaSni kao f: fala, pufica, fjelica; no ima jos ne- 
koliko kuca koje se drze pravilnoga izgovora: hvala, puhvica, 
livjelica. Uhvatiti, hvatati nema nego uhititi, hitati. 

25. H se izgovara svud gdje mu je mjesto: hoeu, hlad,hmu- 
cati, hmi)eti, muha, orah, vetah, hrbat, hrkati, hrs- 
kati, dobrijeh, onijeh itd.; a opet crvati se, rda, lako, 
meko i meko, judi, z^na, stviiri, a ne hrvati se, hrda, 
lahko, Judih itd., kako jos mnogi protiva etimologiji i pravilnom 
izgovoru ovih rije^i pisu. 

Ali se izgovara // takoder i u ovim rije^ma, gdje mu mozebiti 
nije mjesto: zij^hati, bibduh, pep^juha; i na podetku 
turskih rijeti kqjima je prvo slovo a: hat, hambar, hazdaja, 
Harapin. 

26. Slova s i z ostaju 6esto nepromijenena pred | i n: sjepoca, 
pos|edni, s nim i s nim, s I'lom i s nom, izjubiti, uz|u- 
t i t i s e (s I i V a ne, nego s 1 i v a) ; ali se opet govori : s ) e m , mi S- 
|en, danaSni, i]e. 

27. C (d iy ts) pred k i / postaje s: ]uski, gosposki, osta. 

28. Ima kao u ernogorskome dijalektu osobiti si^ni glas dz; u 
Dubrovniku se ^uje najvecc kod tudih rije^l: spendza, mi- 
dzerija, J6dzo, a kod same dvije narodne dzora i jedzero 



' Uhvati je sama pogreSka izmiS)ena od kniievnikfi. 



danaSnji dubrova^ki dialekat. 159 

(obidnije jedzer). Tako i neko poznato dubrovadko prezime 
treba izgovarati Dziidzeri ill Dzi\dzori a iie (Juceri ni 
Cucori. 

C i d izgovarajii se kao kod ostalih Stokavaca; ova dva slova 
razlikuju svagda dobro od slicnih c i (f sarao Cavtacani; u Du- 
broviiiku se mnogo mijesaju ; razliku jo§ poznaju iiaboje zenske, 
a najgore udenaci. 

29. C Be desto izgovara kao./ pred sugiasuicima: eavtajka, 
sumejka^ pokujstvo, nojca, vojka, a kadsto i na svrsetku 
od rije^i : p j i p 6 c , n 6 j i n 6 c , h o j ? (t. j. li o c mj. h o c e § 1 i ?) 

30. C se mijena u s ne samo pred t kao kod ostaloga naroda 
(sto, junaStvo), nego i pred p: §pag, i pred k: maska, br§- 
kati, Skak(ati, gr§ki, dubrovaSki, (prst) palaSki. 

31. Z se nepretvara u r kod moze§ itd. Ni^enemni renem 
nije poznato, nego se govori samo gonim. 

32. Odhncinnie i izhaciranp, Kod svrSetaka nt^ M, zd, zd^ ot- 
pada bez iznimke zadne slovo: prs, rados, V^^^j ]^^\ pl^§; 
groz; da^. * 

33. Na podetku od rije^i otpada suglasnik pred drugim ne samo 
kod rije^i zovina, d^la, tiea, senica, ko, dje, ci, nego i 
kod lijeto (dlijeto), v^sta (gvrsta), sovati (i psovati). 

34. U srijedi ispada suglasnik f? u srbjeti, sekrva, gozde 
(i g V o i d e), z i^ n , z If n a (i^ r v an , 2 r v n a) ; d u s v r 1 o , homo, 
bote (hod 'mo, hod'te), go spar; d ili ./ u g6 spa;,/ ustati; 
/ u sklo; .<» i ^ pred c \ c: pr4ca (ali n68ca), pradic, iib- 
rudic, rbCic, krii^ica. 

Amo upravo spadaju pretvarana od ^ (t s) i c (t s) u s i s (27, 30). 

35. UmHmih. Umece sectuzdreti, zdrio, rijetko u izdrezati; 
/ kod tude rijedi sapl^n; k u §k)an (6lan) mj. dk)an. 

36. Premljeiffine (metatezn). Ovo biva kod naviri (gen. na- 
c^va i nkvci), ckvtjeti, cklo (obidnije sklo), noriti (roniti), 
brAvac (vrabae) a ne ni vrebac ni rebac, koje rije^i jedva 
Dubrov^ani i razumiju, zlijezda (zlijezda), ru^in^ic, run- 
di^ic, rundin^ic (rudnidic), tarj^lic (tal. tagliere), jesvi 
(i levSi mj. jepSi); amo ide i j^jen (jelen). Moze se smatrati 



* U ovakijem cemo rije^ima ostaviti u ovoj raspravi t \ d usl 
DihoTom mjestu. 



inO p. nUDMANI, 

kao metiiteza sto se mj. n gdjckad c^uje jn: majnka, Ikjnski mj. 
manka^ Ian ski. 

Treba opaziti, da se nigda ne govori sav ncgo vas, no u ostalim 
oblicima s v a , s v e , s v e g a i td . 



H 1 a jL>* c). 

«)7. Nije nam naiujera upustiti se u leksikalnu radiiu; bice dosta 
da trazimo, dokle vladaju tudi elementi u ovom dijalektu. 

38. Moiemo odmah izreci, da jc turski i nemadki jezik mane 
upliva imao nego kod ostiiloga naroda ; a najvece talijanski. Ovo je 
vec poznato; te ima ko je usporedio upiiv talijanskogajezikakodDu- 
brovcana uplivu arapskoga kod musulmanskih naroda. Ali to nije 
posve tako : najprije treba imati obzira na to sto je do nazad malo 
vremena naukovni jezik u svim skolama a sluzbeni kod sviju ureda 
bio talijanski, a talijanske su bile i knige i novine §to su se u opce 
^itale ; te da s toga za neke predmete, kao za znanosti, za politiku, 
u^enaku (t. j. onome koji se mogao ditanem baviti) biva lakde raz- 
govarati se i raspravjati talijanski ; no da se opet dva Dubrovda- 
nina nece nigda o svagdanim predmetima druk^ije razgovarati nego 
naski. I premda je preveliko mnostvo talijanskih rije6i prodrlo i 
u svagdani govor, nece nijednom Dubrovdaninu na um pasti, da 
upotrebi talijansku rije6 za I'leke odnoSaje srodnosti ili za brojeve, 
kao §to obi^no biva kod Persijanaca i kod Osmanlija, od kojih 
prvi primaju za svaku potrebu bezobzirce nje6 arapsku, a drugi 
arapsku ili persijansku. 

Premda se kaze u Dubrovniku tavblin, temperin, fiAe- 
stra, tabar (tal. tavolino, temperino, finestra, tabarro) 
itd., nece nijedan Dubrov^anin uzeti rijec talijansku za neke4)red- 
mete, koji su ovim oblizni, n. pr. za trpezu, noz, staklo, koSu]u 
itd. Dapade ce reci ubrudic, ru^indic, lije^nik, k^menica, 
kad drugi Priniorci kazu faculet, tavajul, medik, oStriga. 

A i opet ne treba zaboraviti, da, premda su Dubrovdani preko 
mjere nagrdili talijanskom mjeSavinom svoje narjeCje, s druge su 
ga strane bo}e od turske naplavice obranili i ne bas malo narodnih 
rije^i saduvali. Tako se u Dubrovniku ^uje jetra, pluca, ubrus, 
bjecva, spag, kolijevka, ozica, juha, papar, ocat,' 



^ Ovakove rije^i, koje su od davnina prim}ene, ne shvatamo 
kao tude. 



DANA^NJI DUBROVACkI DTJAI.T5KAT. 161 

greda, ulica, tamnica, most, krdma, susjed, ug]en itd., 
^im vecina naroda govori ^igerica, peSkir, darapa, ^^p, 
besika, kasika, dorba, biber, sirce, direk, sokak, aps, 
euprija, mehana, kom§ija, cumur; takoder i tli i cijen 
i tisuca mj. (gr^koga) patos i j eft in ihijada, i trak mj. 
uemackoga pantjika itd. 

39. Osim talijaiiskih elemenata ima ih nekoliko latinskih, koje 
nije svagda lako od onih razluciti. Te latinske rijedi, kako se samo 
razumije, nijesu uzete ni iz klasicne, ni iz pu^ke^ no iz sredne la- 
tinitine^ i bad u ono doba kad se po^eo latinski jezik gubiti, a 
sinovi mu se proma}aIi. Vrlo bi bilo zanimivo i korisno doznati, 
kojerau od ovih sinova, talijanskom ili rumunskora, ove rijed pri- 
padaju. Navescemo dokaze koji bi mogli vrijediti za drugo mnene, 
no se ne usudujemo odluditi takovo pretezno pitane. 

40. Latinske rijeci, Bez sumne, po obliku, nijesu talijanske ri- 
je^i nego latinske kbpt6, gen. koptdla (lat. capitale^ tal. 
eapezzale), sidlo ili siglo (situlus, tal. seechio), liksija 
(lixivia, t. liscivia), kapsa (caps a, t. cassa) — mrtva^ki 
sandoky d6ktiir (t. dottore), kclomna (columnar t. co- 
lonna), diim na (domina), diim (popovski naslov od dominus, 
t. don), spendza (expensum, t. spesa), monstro, mojn- 
stro, mdjstro (monstrum, t. mostro), plilna (* ^planula, 
t. pialla), pl^nita (planeta, t. pianeta), aria (areola, t. 
ajuola), 6rm&r (armarium, t. armadio), ingvast (*en- 
caustum, t. inchiostro), klavstro (claustrum, t. chio- 
stro), duplt (duplus, t. doppio), sbklin (sacculus), t. 
sacco, sacchetto), arkuo (lat. arculus) — zemjani sud. 
maSa), — i)a (masculus, t. maschio) — muSki (kod ptica), 
nepdt (nepos, t. nipote), fratar (t. frate), jastog (asta- 
cus ili ifjrxAO^, t. astice), mbra6 (amaracum ili a(Aapx*^ov 
MikloSic, ili armoracia), odalibati (deli bare); a po smislu 
pa(e, g. p&Ja (palea — pjeva, t. paglia — slama) — mekine. 

41. Latinske su takoder i one rijeci, u kojih c i g pred e i i 
joS ^uvaju prvobitni svoj grleni glas: plakijer (u Dr^icevim ko- 
medijama — od lat. placere, danas pjadzer od tal. piacere), 
lukijerna (lucerna), kimak (cimic-is), stmplik (sim- 



* Zvjezdicom (*) bijei^imo rijeci, kojih se u spomenicima latinskog 

{'ezika ne nalazi, ali da su upravo bile barem u pu^koj ili u nizoj 
atinitini, sTJedode nam romanski jeziei. 

11 



162 p. BUDMANl, 

p 1 i c — is), r a n k e t i V (r a n c i d u s), k 1 fi k (c a 1 c — is), k a p u 1 a 
(*cacpulla, t. cipolla) — crvciii Ink, biimbak (bomb ax iii 
b a m b a c i u 111 i li [ix;7/i7.;f.ov, t. b a in b a g i a ) , m r g i n ili m r g a I'l 
(margi ii-isi, c)ligau (loligiuis), prigati ifrigere). Moze li 
se isto reci o glagolima legati (lege re), pen gat i (pingere), 
ne znani, ovi su mogli postati i iz talijanskoga prezenta 1 e g g o, 
pingo. 

42. Latinska slovka ti a, i te^ pred siimoglasnikom postaje c, dim 
86 u tiilijanskom pretvorila u ^z: p 6 1 a 6 a (p a 1 a t i u m , t. p a- 
1 a z z o), p e d A (p e t i u m, t. p e z z o) — komad, m a r a d (lu a r t i u s, 
t. marzo), nepiica (*nepotia) — necaka, piiu (puteiis, tal. 
pozzo) — studenac, ploca (plate a, t. piazza); slidno jc i spi- 
dar (* special* ins, t. spezialc). Ako usporedimo ove rijedi s rn- 
munskim nbfiune (natio, t. nazione), mincuiie (*mentitio 
t. menzognaj, t'i>dune (titio, t. tizzone), mogle bi vrijediti 
kao rumuiiske, kojima bi se moglo pribrojiti i faea (faeies, rum. 
fa c 'i>, tal. f a c c i a) — obraz, lac (^1 a q u e u s, r. lac, t. 1 a c c i o) 
— zamka i kopsa (coxa, r. koapsi, t. coscia), teinpla 
(tempera, r. temple, t. tempia) — slijepo oko, bota (r. bolti, 
t. volta) — svod, lotar (latro, r. lotru, t. ladro) — lijen. 

43. Po svoj su prilici latinske i one rijeci kod kqjih se f ili ph 
pretvorilo up: p o d ii m j e n a t (t u n d a m e n t u m), p o s a t (f o s s a- 
t u m ), p i k a t (f i c a t u m, t. f e g a t o, Diez I. str. 38), prigati 
(frigere), sumpor (sulphur), cipo, — ola (cephalus); a 
i mnoge od onih koje su bezglasno a pretvorile u o, kao Konavli 
i k b n 6, gen. koiiala (canal e), k 6 1 c n d a (c a 1 e n d a e), k b m i n 
(caminus ili x.iatvo;), btar (a 1 tare); i neke od onih §to duvaju 
latinsko u koje su TaHjanci pretvorili u o; sti'ipa (stuppa, tal. 
8 top pa) — kudine, kupica (cup a, t. cop pa) — casica, bursa 
(t. borsa), gumiiia (t. gomena), gulozan (t. goloso). 

Mogle bi biti latinske rijeci i s t a r ( s t a r i u m, t. s t a j o i s t a r o), 
mrnar (marinarius, t. marinajo i marinaro), kalamstr 
(calamarium, t. calamajo i calamaro), star a (store a, t. 
8 1 u j a i 8 1 u r a), ii fi u o, — u la (* u n u 1 u s odakle u 1 1 u s) — 
jednostruk, lojstro (auster; ali sa clankom, ih t. I'ostro). Jeli 
§kl(U ( — prost) postalo od tal. schietto umetnucem onoga /, ili jc 
postalo jedno i drugo iz * s c 1 e c t u s ili * s c 1 e 1 1 u s koje je opet 
dolazilo od nemackoga s c h 1 e c h t V 

^ V. Diez (Jraininatik der romanischen Spraehen I. str. 167, 171. 



DANASnJI DlTBROVA^l DIJALEKAT. 163 

45. Talijanske rijeci. Kod nih treba odijeliti one koje su davno 
bile primjene od onih koje su u novije doba i koje se jos danda- 
nasni primaju. Prve, medu kojima bi moglo jo§ biti nekoliko la- 
tinskih, odnosc se na svagdane ili barein na obi^nije potrobo ziv- 
|ena, a druge na rjede ili na novijc idee i stvari. Ove se uopce 
malo i razlikuju u obliku od talijanskoga originala, do^im se kasto 
ovaj u prviin ue da ni poznati. Tako talijanski samoglasniei u no- 
vijem rijedima ostaju desto nepromijeneni, a u starijim 

a (bez naglaska) postaje o: korizma (quari^sima); 

e desto postaje/e^ ijCy i: f u n e s t r a (f i n e s t r a), t o v i j e r n a 
(t a V e r n a), p a i z (p a e s e) ; 

I rijetko se pretvara u e: s e t e m a n a (s e 1 1 i m a n a) ; 

o desto u n: b ii 1 (b o 1 1 o). To biva osobito (i dan danadni) kod 
8Tr§etaka <i r (t. o r e) i u n (o n e) : k b 1 li r (c o 1 o r e), s p i j <i n 
(s p i o u e). Nastavak talijanski — i o n e u novijim rije^ima ostaje 
svagda — ijon; opinijon, konversacijon, rivolucijon. 

Od suglasnik^ nebno c i g izgovaraju seci^;derto (certo), 
gkrdin (giardino), au starijim rijedima mjeSte ^ ima i i : 
lu^a (loggia); 

chi pred samoglasnikom postaje 6: o c a 1 i (o c c h i a li), a u 
novijim rije&ma kj ; kjlLro (chiaro) — jasno; 

8 obidno uzdriava svoj glas, t. j. ^ a medu samoglasnicima z: 
pas (p a 8 8 o) — korak, v a z (v a s o) — sud; u starijim rijedima 
prvo se moie pretvoriti u s, osobito pred k i t: Sega (sega) — 
testere, Skatula (scatola) — kutija, §tampa (stamp a), a 
drugo u i; osobito pred b: miizika (musika), £bir (sbirro) 
— finaneijalna straza, gdjekad i u dz: midzerija; 

z prema talijanskom izgovoru ostaje cWidz: c^kin (zee chi no), 
medz^n (mezza, mezzano) — soba pod podom; 

/ (14, 15, 5) na svrsetku od slovke postaje o: kprio (aprile), 
sopa (salpa) — neka riba, poma (palma), gen. pi. salapa, pa- 
l&ma; faoso (kod Vetranica a tad false), s6dat, manigodo; 

m pred b i p postaje n: tenap (tempo u muzici). 

i kod ^idiziidio, g. zudjela jeli postalo od lat. j u j u- 
daeus ili od tal. nebnoga g u giudeo? Moi^e biti, da nije ni od 
jednoga ni od dragoga, nego od spanolskoga .;' u j u d i o : treba 
spomenuti da dubrova^ki Izraelicani izgovaraju §panolsko j kao z, 

46. I starijim rijedima oni §to poznaju talijanski jezik daju ^esto 
noviji oblik, da ih poprave po talijanskom originalu: tako n. p. 
prosti puk govori 1 i t r a t i 1 ^ t r a t (r i t r a 1 1 o), 1 ii m e r (n u 



164 p. BUDMANI, 

m e r o), s r z e u a t (s e r g e n t e), k a h u o, g. k a ii u 1 a (can- 
none), taviilin (tavolino), a oni popravjaju ritrat, niimer, 
s^r^enat, kiiniin, tavblin. Takovo je i ono Sto prema Ve- 
tranicevu faoso i Najeskovicevu bjestija sad se govori falso, 
b e s t i j a. 

47. Ovakove su najobi^nije rijeci primjene iz talijanskoga. 

I. Imemi 

a) za srodnost : kiinado (cognato) — djever i k u li 4 d a 
(cognata) — zaova, k ii z i n (c u g i n o) — bratuded i k ii 4 i n a 
(cugina) — bratudeda, famija (famiglia) — porodica. 

b) za tijelo i uda : 1 a b r a (1 a b b r o) — usna, stomak (sto- 
ma c o) — zeludac, § k I n a (s c h i e n a ; moze biti, da je i rije^, 
srednc latiustine iz uemackoga s k i n a) — leda, polas (polso) 
— bilo ; novije su rijedi g^njj^iva (gengiva) — desni, vena, 
kr ter i j a itd. 

c) za zivine: hekoliko riba i ptica, kao faganio ili pagknio, 
gen. — n e 1 a (f a g a n e 1 1 o), v ^ r d ^ n (v e r d o n e), p a p a g 6, 
gen. • — gala (papagallo), akvila (aquila), indijota i 
y i n t u s a (d i n d i o), p 6 1 a n d a (p a 1 a m i d a), s 6 p a (s a 1 p a), 
8^djela (sardella), sarak, g. sarka (saracca?), 16- 
karda (lanzarda?), trigja (triglia), barbfin (bar- 
bone) itd.; skrpijun (scorpion e), skarambez (sca- 
rabeo i scarafaggio), itd. 

d) za bije: murva (mora), mljendeo i mijenduo 
(mkndolo), praskva i praska (persico), mrkatuna 
(mela cotogna, usp. rum. m i r od lat. m a 1 u s), 1 e m ^ n, 
detr^n, ^^mpres (cipresso), poma, kostau (castagno); 
r u 8 a (r s a), g a r 6 f o, gen. — fala (garofolo); salata, 
k a V u I i n (c a v o 1 i n o), k u k u m a r (c o c o m e r o), b a 1 a n- 
^&na (melanciana) itd.; novije fragula (fragola), po- 
mkdora (pomodoro), leTindra (oleandro), aka^ija itd. 

e) za rudinc : iJi m a (lama — ostricc od noza) — lim, 1 k t u n 
(o 1 1 n e, mletadki 1 a t o n, francuzki 1 ai t o n) — zuti mjed, r & m 
(r a m e) — i^jed, a c o, gen. a c a 1 a i o c a 1 a (a c c i a 1 e) ; m u- 
|ara (muraglia?) — vapnada, k r i s t a 1 a d , gen. — s 1 6 d a 
(c r i s t a 1 1 o) — bijur ; novije g e s (gesso) — sedra itd. 

f) za hranu : beskot (biscotto), piista — tijesto, 1 a r d o 
i 1 a r a d (1 a r d o) — slanina, p i* s u t a k i p r s ii k a t (p r e- 
8 c i u 1 1 o) , g r a n a r i z (g r a n o d i r i s o V) — oriz ; b o k ii n 
(boccone) — zaiogaj itd. 



danaSnji dubrovac'jki dijalbkat. 165 

g) za odijelo i obucu : bareta (baretta), Stivala (stivale), 
fiidra (fodera) — postava, kaput (eappotto), i mnoStvo no- 
vijih imena za evropsko odijelo: t5.brir, vMfita, velkdfm, pa- 
l^tiin, gakbbtna^ ^'^Ic ili gilek itd. 

h) za Stan i zgrade: kamara (camera), saloda (salotto?) 

— mala dTorana, skala^ skalin, djestro (destro) — zaiiod, 
kupijerta (coperta) — krov, fiinestra; gardiii, biittga 
(bottega) — ducan, tovijerna (taverna) — krc^ma, dlvona 
(doana), kaStio, gen. — Stjela (castello), pizuo (poggiiiolo) 

— 8Jedali§te od kamena, placa (piazza? ili od starijega oblika, 
kod kojega joS nije / bile ispalo?); novije sal a, palac, gen. — 
laca, 16kanda, f6nt&na itd. 

i) za posude i pokucstvo : tarjelic (tagliere), boea (bozza), 
pantaruo (punteruolo?) — viliee, napa (mappa) — stonak, 
trpeinak , krpkt^r (copritore) — pokriva^ , lincuo (len- 
zu olo) — plahta, taptt (tappeto) — sag, libro, pena (penna) 

— pero (za pisane), grasta — zemjani sud za ogaii i za cvijcce, 
maitela (mastella) — mala kaca, gradikuje f. pi. (grati- 
eola) — roSti), treplja n. pi. (trcpiedi) — sa^ak, blanak, 
(banco) — klupa, tbvjelica (tavola — daska) — mala klupa 
i podnozje, skadkt(\r (scoccatojo, scattatojo? Zore), sajk^ 
tiir (serratojo?) — mandal, intijernica (lanterna) — fene- 
ric ltd.; novije su rijefi vaz(va8o) — sud, pjat (piatto) — ta- 
rjelic, b6ti)a (bottiglia), kikara (chicchera) — fingan, pi- 
nata (pignatta) — lonac, letijera (lettiera) — odar, tavii- 
lin (tavolino) — trpezica, bur 6, gen. burala (franc, bureau), 
kbmo (franc, commode), vestijarijo (vestiario) itd. 

k) za zanate i posle: marangiln Cmarangon^) — drvodjeja, 
barbijer, ^iruzik (cerusico) — ranar, notAr, kan^ilijer 
(cancel Here), meStar (maestro), skill a (scuola), skiil&r 
(scolare), 86d&t (soldato), maulgodo (mauigoldo) — gclat 
itd.; novije avokTit (avvocato), kogo (cuoco) — kuhad itd. 
Kod vojske i 6in& muogc su se rije^i primile u novije doba, kao 
oft65, ^en^rO, kanunijer, kapiiro itd.; hnpijeg, impj^- 
gat, konsllijer itd. 

1) za orude i alate: Sega (sega) — testere, lima (lima) — 
pila, ma| i ma}ic (maglio) itd.; novije rota (ruota) — kolo, 
karoca itd. 

m) za crkvu i obred : kkndjela (candela) — kandilo, k a- 
ini2 (c&mice), kdkulica (cocolla?) — tonsura, puncjela 



166 p. BUDMANI, 

(pulzella) — dumna reda sv. Frandeska, procesijiin (pro- 
cessione) — ophod itd.; novije stola, mitra^ sakristija, 
funfero itd. 

n) za bolesti: triipika (idropica) — debela bolest, febra 
(febbre), glidula (gozzo?) — gu§a, guta (gotta) — ulozi; 
novije kolap (colpo) — kapja, tif itd* 

o) za lijeke: pecbhan (ipecacuana), rizlkd (risigallo); 
novije rabarbar itd. 

p) za trgovinu: magkdzin (magazzino), ka§a (cassa) — 
pjeneznica, talar (tallero), Skud (scudo), c^kin (z e c- 
chino) itd.. 

q) za pomorske sprave veci je dio rije6i uzet iz talijanskoga, n. 
p. prova — kjun od broda, arbuo (jilbero, drbore) — ka- 
tarka, timun (timone) — krmilo, kuvijerta (coperta) — 
krov, kapetan (capitano), p^dot (piloto) — kormanoS, ga- 
lija (gal^a), fiista (fusta) odakle psovke galijot i fi\St&r; 
narodnih je rije^i malo: brod, drijevo, krma, jedro, veslo, 
sidro (upravo iz grdkoga). 

r) za geografiju : kiilaf, gen. kiilfa i kufa (golfo ili x6>.7:o;), 
ponta (punta) — rat, p6rat (porto) — luka, Sko] (sco- 
glio) — ostrvce, mbntana (montagna) — gora, vala (valle) 
— dolina i zaton, boSak (bosco) — §uma. 

s) za dusevno stane i u obce za apstraktne pojmove: k6ra^ 
(coraggio) — hrabrost, r^bija (rabbia) — jed, vicijo 
vizio) — mahana, opadina, uz&nca (usanza) — obidaj, preSa 
(prescia) — hitAa, fatiga (fatica) — trud, pjager (pia- 
cere) — naslada, kbl^r (colore) — boja, sapiir (sapore) — 
tek itd. 

t) za druitvene odnoSaje: konpllmena't (compliment o), 
fikuiia (scusa) — proStene itd. 

II. Pridavnici: freSak (fresco), drit ili dret (dritto) — 
upravan, fajas (false) — la^an, kkpad (capace) — sposoban, 
baSet (bassetto) — nizak, malahao, avkroz ili av&rOzan, 
novije av&r (avaro) — lakom, ^il6z (geloso) — Jubomoran 
itd.; noviji brun (bruno) — smed, skur (scuro) — mrk, d^ 
lik&n (delicate) — iie^an, el^ganat (elegante) i mnogi drugi. 

III. Olagoli: fatlgati (faticare) — raditi, divertiSkati 
se (divertirsi) i pjagerkti se (skovano od pjager), biir- 
lati se (burlare) — saliti se, mfmositi (mormorare) — 
zlo na koga govoriti, mijentovati (mentovare) — spominati. 



DANA^NJI I>ITBK0VA^;KI DIJALRKAT. 167 

imenovati, tnntati (tentare) — napastovati , pret^nj^ati 
(pretendere) — prisvajati, spenj^ati^ i p^ngati (spen- 
der e) — trositi , skvkrtati i kvartati i raskvkrtati 
(squartare), skogati i nakh^ati (scuotere), kastigati 
fcastigare), giistati (gustare) — iniliti se, iiamtirati se 
(i nnamorarsi) — za|ubiti se, skrimati se (schermi rsi) — 
biti se na megdanu, rebiiSkati (riuseire) — iispjeti, presiti 
'skovano od presa) — hititi, trl'inpati (temper are) — ra- 
slAviti, stampati (stampare) itd. 

IV. Pri^lovi : s u b i t o i ll s t o i i T s t o m (1 e s t o) — odmah. 

V. Predloy k 6 n t r a — suproc. 

VI. Yeznici : dunkve i dunkle (dunque) — dakle, A n c i 
'a n z i) — dapa^e. 

4J^. Kako se iz gotovo s v i h ovih primjera vidi, akcennt talijanski 
ostaje na svom mjestu samo ako jo na prvqj slovei ; ako nije, po- 
vla^i se po jednu slovku natrag, i postaje slab. Tako od fresco, 
J! r b r e postaje f r c s a k, a r b u o ; od f a 1 1 c a, e a p i t ii n o 
}K)staje f a 1 1 g a, k a p e t A, n. 

49. Jos cemo spomenuti dvoje : jedno; da se istina u Dubrovniku 
nekoliko vise talijaiiskih rijeci dujc nego sto smo ovdje nabrojili, 
ah' s druge strane i iiz iieke od ovih upotrebjavaju se i narodnc 
iH barem netaHjanske ; tako se govori i s k i n a i h r b a t, i ram 
i m j e d, i t o v i j e r n a i k r c m a, i v a z i s u d, i p i fi a t a i 
lonac, i botijica i sklcniea, i letijera i odar, i fu- 
iieroiukop, iponta i rat, i mo ii tan a i brdo itd. ; 
drugo, da se kojc ^ejade duva tahjanskih rijec^i osobito iiovijih, a 
koje naprotiv hoce, da ih umetne u svoj govor sto vise moze: to 
biva £esto bez ikakve osobite iiamjere i kod jednoga i kod drugoga, 
i bez obzira na drustveni polozaj i na individualnu kulturu; te ce 
^e)ade od visega staUsa, koje umije govcriti taUjanski, kao da je 
rodeno i odgojeno u Itahji , reci n. pr. h a | i n c, s 1 i j e d i t i, 
r a s 1 a y i t i, e r b o, ^-iin koje ncu^eno cc|ade nizega stalisa, sto 
ne umije talijanski (kao sto se ii Dubrovniku kaze) ni b<1knuti, 
govori a b i t (a b i t oj , k o n t i n ii a t (c- o n t i n u a r e), t r ^^ m- 
p a t (t e m p e r a r e), p e r k e (perch e). 

50. Jos vecc nego tahjanske osnove i rijeci kvare ovo narje^je 
neki sufiksi i svrseci iz tahjanskoga primjeni i pridani narodnim 

* Kod ovoga glagola i kod skvartati i skogati narod shvata ono 
v kao da je preolog. 



168 p. BUDMAM, 

osnovama, no osim nastavaka ija i ta kod imeua tabakkrija 
(mjesto gdje se koie stroje ; a tabakar od turskoga t a b a k) i 
r b 8 a t a (MikloSic : Die slavischen Fremdworter), ostali se rijetko 
i gotovo samo za §alu i rug iipotreb}avaju. Takovi su sufiksi 
ar-ija u gadarija, gnusobarija (moze biti prema p o r- 
k a r i j a, tal. p o r c h e r i a) ; tm (t. o n e) u i g r <i n — velika 
igra ; isimo (t. i8simo)u Ij^pisimo — preli jepo ; & n d o 
(tal. nastavak gerund, prez.) u setando — Setajuci. 

51. Grcke rijeci Iz grSkoga iuia u opce koliko i kod ostaloga 
naroda: audio, gen. ^ndjela (da je iz tal. an gel o bilo bi 
angeo), jastogC?), Hjer, mak, pipAn, kbsiter, ha- 
}ine, t^me], pbtrjemak, perivoj (ostarjela rije^), parfe- 
std,t, trpeza, k^rostat ili kcrostac, tlgHn, kbmo- 
stre, majstor, bkst&h, poklfs^r, Inkuna, kkluder 
(benediktinac), kolfidrica, tamjan, kila, kamata, ken- 
t ^ n 4 r, 1 i t r a, d i n & r (iz talijanskoga je din^r), prcija, 
kbrabja (ostarjela rijed), sidro, spHa, jut, bar, uh&r, 
h&rnost, p^depsa i pedevsa, p^depsati i pedev- 
sati, malaksati. 

52. Znamenito je, da je ime sveca, dubrova6koga pokroviteja, 
uzeto iz grdkoga ; jer, u doba kad su ostali katolici na§ega naroda 
od latinskog B 1 a s i u s nadinili B 1 a z, Dubrov^ani su od BXdc'no; 
napravili posve pravilno Viasij. S nepomniva izgovora docnije 
se to ime shvatilo kao plural, te se govori : sveti Vlasi, sve- 
tijeh Vlasi, svetijem Vlasima; a ujedno je postao de- 
minutiv V 1 4 h o, koji je oblik sad najobicniji. 

53. Turske rijeci. Iz turskoga je jezika, kako smo vec kazali, 
mane rijedi prodrlo u dubrova6ko, nego u ikakvo drugo Stokav- 
sko narjedje; te, osobito ako uzmemo u obzir, da neke rijeci ko- 
jima se bi)e2i isto6no i narodno odijelo, kao fes, saruk, do- 
lama, anterija, curak, papula, hangar itd., druge 
koje se 6uju po obli^nim selima, a ne u gradu, kao hambar, 
dardak, kaSika (samo drvena, drugdije ozica), kadrma, 
b a r j a k ; neke koje se odnose na tursko i^iv|ene, ili se poznaju 
samo po pjesmama, kao bog, bula, hamal, zulum, ha- 
£daja, ne mogu se upravo zvati dubrovadke, ostaju samo ove ili 
malo koja viSe : b ii t, 1 4 1 a (zensk. roda), k a i § (i voce i remen), 
dukundruk (persijski d u g h u n d u r), p a s t r v a, p 1 1 & v, r a- 
kija, doSica, mahrama, gajtan, koydica, cesa, 
dibuk, ban, tabor, bag^fer (tri vlastita imena zgrad& na 



I>ANA6NJ1 JnJBROVArKI DIJALEKAT. !<)*) 

P 1 o ^ a m a), m H n g a ], i m b r 1 k, t a v a, t e n g e r i c a, k a 1 a- 
j i 8^ (* i f u t, d b a 11 i 11, t a b a k a r i j a, a r s i n, o k a^ k a n t a r, 
para, f a j d a, s a m a r, k a i c, s a b a k a, b e c a r, t o 1 6 v a ^ a 
(MikloMc: Die slavische FreiiidwOrter kod tolovaj), d u s in a- 
11 i n, 1 n & d, t e k n e f e s (cania, zla vo)a), ' e c 1 a, c e 1 a v, c o- 
rav, kalajisati, teftiSiti, zainta^iti, uiukteili 
mufte, barem. 

54. Ostalc tude rijedi. Iz iieina^koga nijesu se primilc 
nego dvije psovke :huiicuti lacmanin (u Dubrovniku isto 
Sto k a 1 a §). 

55. Iz ma^rskoga ima gace (gatya), kopfendg (kopo- 
nyeg) — nekakva kabanica, S & n t a v (s 4 ii t a), f e 1 a (f o 1 — 
stranka, i f^le na svrsi sastavjenih rijedi) — vrsta u opce a oso- 
bito boja ili farba kod kartana. 

56. Ima pak mnogo rije<!^i, kqjiraa se doslije (barem meni) uije 
dalo iznaci izTora. Takove bi bile : k6md,rda — mesarnica i 
kom^rdar — mesar, fun kj el a (tal. filugello?) — svi- 
lena moliuna, mbkijenta — hrid, grmjelica (zar metateza 
od mrgjelica? a ovo postalo od margarita?) — stakleno 
zmce^ tundjela — duSek, e a p a r i k a (v. akademi^ki rjcdnik), 
man tlmj enat — hyoscyamus, zmuo, dmula, ^^min 
(v. Miklosic : Die slavischen Fremdworter i akademi^ki rjodnik ; 
moze biti i iz persijskoga semen); mosk^r — maha}ka, r o- 
m i j 6 n 6 a — mjedeni sud za vodu, i n c e f — kod otara a n t i- 
pendium, kbz4r — Knistergold, SeSve — velike 
kraste, sinigle — §u)evi, s 1 6 i j a — suha bolcst, s i 6 a n — 
arsenik, f 1 e k t a — pokrivalo na posteji, li 1 a f i c a — mala debit, 
mantrati se (mkntr& mi se — vrti mi se mozak), a r a j- 
d a t i 8 e (ili, kao sto je u akademidkomu rje^niku, od gr^koga 
pzt^coy ili od pers. SrSsten — resiti, ili od arbanaskoga a r a t i s 

— dobav)am) itd. 

57. Nekoliko je rije^i izgubilo svojc staro zna6eiie, i cesto sc je 
dogodilo, da je na nihovo mjesto stnpila tuda rijed ; tako n. pr. 
djetic zna^i sluga, djevojka i sluga — slu&kina, tovar 

— osao, iipak — malum punicum, kiiiga — hartija (a 
iTbro — kniga), izba — pecina, pfehar — Telika drvena 
zdjela, sto — naslonad (a trpeza — sto), p i 1 a — testere (a 



^ Odakle je ciela rijed, ne znam ; svakako je drugi dio turski 
iz arapekoga nafs dusa, disane. 



170 p. BUDMANI, 

Ti m a — pila), g o r a — ^uraa (a § u m a — pruce), d i n a — 
lubenica (a p i p <i n — dina), p 6 s t a v — platiio i postava — 
kaca (a fudra — postava), zaba nazna^uje i korna6u, grub 
— ruzan, r u d — kudrav, I u t — kiseo, p 1 ^ s a t i — nespretno 
kro^iti, gaziti itd. 

Morfolog^ija. 
Sklonidba samostavnika. 

58. Ipokoristi^na vlastita imena za muske osobe imadu u nomi- 
nativu svrsetak o (osim dvaju: Pase i Vice), i ostaju u mu§koj 
deklinaciji : Pero, Diiro, Luko, gen. Pera, dat. Peru, 
vok. Pero. 

Ipokoristiena zenska imena imaju u noniinativu i u vokativu 
svr§etak e\ Mare, babe, s e 1 e, gen. Mil re, dat. M jt r i, vok. 
Mare; tako se sklanaju i ona dva niu§ka : P a s e i V i c e. 

60. Singular Vokativ. Vokativi mu§kili imena, koji se rijetko 
upotrebjavaju, primaju svrsetak tt mjestc e, gdje bi ovoga trebalo; 
n. pr. n o 8 u, z e c u mj. nose, z e c e, ali opet svagda b r a t e, 
o6e, Boze, ^ovje^e. 

61. I kod zenskih sa sutiksom ica 6\x]e se 6esee ico nego ice: 
djev6j6ieO; dusico. k vagda cere e. 

62. JnstrumentaL MuSka i sredha imena s mekim suglasnikom 
primaju obi^no protiva pravilu svrsetak oin : m a 6 o m, n o z o m, 
kralom, konom, o c o m ; jajom, kopjom, po]om i 
p ) e m itd. 

63. Nema svrsetka jii kod zenskih imena, nego samo / (a desto 
i pogresno im) : ovom stvari i stvarim, s dejadi i S 6e- 
(adi m. 

64. Plural, Mjesto umetka ev (za mekim suglasnikom) kod mu§kih 
imena mece se, no rjede nego om \\ iiistr. sing., nr: m ii z o v i i 
m 11 z e V i, ali samo k r a j e v i. 

65. Mnoga sredna imena u svemu jJuralu pred padezni svrSetak 
umecu ij : s e 1 i j a, s e 1 1 j A, s (0 i j i m a, p o ! i j a , m o r i j a, 
g V z d i j a, s u n e i j a. To biva i ko'l I'lekili muskili imena, koja 
tako postaju srednega roda : d a z d i j a, m r a m o r i j a No treba 
spomenuti, da ovakovi plural zna6i upravo mnoStvo vrsta, a ne 
individua ; tako g v o z d i j a zna^i mnoge vrste gvozda a 
g V z d a — a 1 a t i (n. pr. u kova^a ili u ranara). 



DANA§NJI DUBROVA^KI DIJALEKAT. 171 

66. GepiUiv. Ovaj padez nema iiip^da neorgani^koga //; sto jo§ 
gdjeko upotrebjava u knizevnom jeziku : g o I u b ^, j u j A, z e n &, 
8 t V i r i. 

67. Od imena mu§kili, osim c r v, m r a v i j u d i, imaju svrsctak 
#ve6er, pozdrav, pandr&v (crv od zita) : v e 6 e r i, p o- 
zdr^vi, pandravi 

68. Ima jos traga starinskomu kratkom genitivu kod p e (t) s t o- 
tin, s^s tisiic itd. ; cuje seidvaes barijel vina. 

69. Genitiva duala posve je nestalo, te se govori samo r u k a, 
n6 gky hiiy u§i itd. 

70. Dativ, instrumental J lokal, Ovi padezi imaju svagda no.viji 
Bvrietak ma; samo zenska imena, kojima je a zadne slovo, mogii 
imati u sva tri pade^a i svrSetak mi, i, ako im je jaki akeenat, 
wi (pred kojim je a svagda dugo): zenama, z^nami; ri- 
bama, ribami, ribam; na Pilama, nk IMlami, na 
Pilam; po ulicama, po uliearai, po ulicam; srii- 
kama, s riikami; s kamenicama, s kamenicami, 
8 kamenieam. 

71. M 1 fe c i (gen. M 1 e t a k a) u ova tri padeza ima M 1 e c i j e m 
i Ml^cima. 

72. U o^enadu se govori na neb e si j em, duznikom na- 
sij em. 

73. Kon, )udi imaju samo oblike k on ima, judima. 

74. Akuzativ, ilrav, crv, Judi imaju u ovom padezu m r a v i 
i mrave, e?vi i c'rve (7), i (samo) Judi. 

75. Ime k c i (obi^nije c i) ima u gen. sing, ceri i cere, u 
instr. ceri i cer6m, u dat., instr., lok. plur. c ^ r i m a , c e- 
rama, c^rami. 

Pridavnici. 

76. Sklonidba, Genitiv sing. musk, i srednega roda kod izvijesnih 
pridaTnika nigda ne gubi krajnega samoglasa: dobrdga a ne 
d o b r o g. 

77. Dativ i lokal sing. musk. r. kod izvijesnih pridavnika s tvr- 
dim suglasnikom imaju samo svrsetak 6 m u a ne ome ; i ne otpada 
im krajiii samoglasnik ni kod ovih ni kod mekih suglasnika: do- 
brdmu, vriicemu, a ne dobrome, dobrom, vrucem. 

78. U ova tri padeza nigda se ne mije§a izvjesni oblik s neiz- 
vijesiiim : tako su n. p. oblici dobroga, dobromu samo iz- 
vijesnii adbbra, dobru samo neizvijesni. Od knizevnika i od 



172 



p. BUDMAM, 



udenika moze se ^uti n i h o v 6 g a i n i b o v 6 m u ; no puk i ne 
poznaje tih rije6i, koje su se tek u najnovije doba pojavile pod 
uplivom skola, nego govori pravilno n i h o v a , n i h o v u od neiz- 
vijesnoga nominativa n i h o v. 

79. U dat. i lok. sing, zenskoga roda toliko kod neizvijesnih pri- 
davnika svrSetak je pogresno om kao i u instr. : d b b r 6 m , d 5- 
b r 6 m z e n i, mj. d b b r o j , d b b r 6 j. 

80. U instr. sing. musk, i sredn. roda, i u dat., instr. i lok. 
plur., i u gen. plur. ne ^'uju se nigda svrseci i m, i h, nego bez 
iznimke i j c m, i j e h : d o b r i j e m, d o b r i j e h, a ne d o b r i m, 
d b r i li. 

81. Dat., instr., lok. plur. ne primaju krajuega a; dobrijem, 
a ne d o b r i m a ni d o b r i j e m a. 

82. Akcenat kod neizvijesne deklinacije, Svi pridavnici koji mi- 
jenaju akcenat u prislovu, kao n. pr. drag, d r d g a, d r 4 g o, 
prisl. drago; rdvan, riivna, r4vno, prisl. r a v n o imaju 
kod Dubrovdana u nom., i ak., gen., dat., lok. sing. mu§k. i sredn., 
u ak. sing, zensk., u nom. i ak. plur. muSk. i zensk. isti akcenat 
sto u prislovu. Na primjer: 

Sing. 

» 
J) 

71 



Plur. 

7) 
7) 



83. Nekoliko pridavnika koji u svim oblicima drze jaki akcenat, u 
Dubrovniku ga mijenaju u slabi kod sviju pade^a, osim onih Sto 
smo prije nabrojili ; n. pr. n b v, n b v a, novo; gen. nova, 
n 6 V e ; dat. nbvu, nbvoj itd. ; bistar; bistra, bistro, 
bistra, bistre; bistru, bistro] itd. Ovo biva joS kod 
6ist, dug, plah, tib, mbdar, mbkar, obal, oStar, 
sitan, sladak, tanak, topal, uzak, veseo (z. ves^la, 
sr. V e 8 e 1 o). 

84. Akcenti izvijesne deklinacije. Pridavnici, kod kojih se osnova 
sastoji iz jedne duge slovke, obidno u ovim oblicima primaju kratki 



ravan 


rAmna 


ramno 


ramna 


rdmne 


ramna 


ramnu 


rdmnbj 


ramnu 




ramnu 


ramno 


raranijem 


ramnom 


ramnijem 


ramni 


ramne 

ramnijeb 

r^mnijem 


r^mna 


ramne 


ramne 


rdmna. 



DANAd:YJi dubrovaCki dijalekat. 173 

slabi akcenat; n. pr. od slan postaje slani^ slana^ s1&d6, 
slandga, slanc itd. ; to biva i kod g 1 u h, s u h, v r u c, t v r d, 
gladan, plitak, prazan itd. 

85. Primaju takoder slabi kratki akcenat svi oni kqji ga imaju 
u iiekim (82) ili u svim neizvijesnim oblicima, osim n o v i m o- 
d a r, n. pr. ^ i s t i, ^ i s t a, 6 i s 1 6 ; g M t, o s t r i itd. Od v e s e o 
postaje V ^ s e 1 1. 

S6. StupnevL L i j e p ima komparativ | e p s i, | e v 8 i i | e s v i ; 
grub, grup§t; dug, diiji i diji; e i j e n, cjrMu; mledan, 
m 1 e d n 1 . 

Zaimeniei. 

87. Osobni. Govori se nami i Dama, vami i vama. 

88. Druk^iji je akcenat kod mene, meni, tobe, tebi, sebe, 
scbi, nas, v&s, nih. 

89. Enklitike ju nema ni po Sto ; te se kaze n. pr. on j e j e 
V 1 d i o. 

90. Nema ni enklitika nij ne, vi, ve; zadne se dvije Cuju u Ko- 
navlima u obliznoj Ercegovini. 

91. Posesimii, Nema osobitoga posesivnoga zaimenika za trecu 
osobu sing, ^enskoga roda (n e z i n , ii e n), nego se upotrebjava 
genitiy ne. 

92. Za trecu osobu plur. posesivni je zaimenik samo n i h o v. 

93. Pokazni. MjeSte ovaj, taj, onaj svagda se govori bvi, 
t i, on!; mjeSte svr§etaka o g a, o g, o m u, o m e, o m svagda 
egd, emii: bvega, 5vemii, teg&itd.; pred svrSetke i j e m 
(u sing, i plur.) i ijeh moze se umetnuti ez (zi), te se govori 
bvijem i bvezijem, bvijeh i ovezijeh, tljeh i te- 
z i j e h itd. 

94. Kaze se samo ovaki, takt, onkki; oblici ovakovi, ta- 
kavy takovi, onakovi nijesu poznati. 

95. UpUnL Sto u genit. ima samo c e s a i s t a . k o i S t o u 
iDstr. imaju kijem i 5ijem. 

96. Obi^no je i ^^iji i fiigov. 

97. Govori se samo k a k a v i k 6 1 i k (k 6 1 i k a, k b 1 i k o) ; 
oblici kaki, kakovi i koliki nijesu poznati. 

98. NeopredijelenL Nigda se ne odjejuje rijedca n i kod n i k o, 
n 1 i t a itd., te se kaie n. p. p5 niSta, za nikoga. 



1 74 p. BUDMANl, 

99. Rijecca g o d po tomu §to je s naglaskom ili bez nega daje 
razliCit smisao zaimeniku, n. p. kogod — aliquis, ko god 
— quisquis, stogod — aliquid, sto god — quicquid. 

100. Kaze se v a s, s v i j e Ii, a v i j e in, a ne ^uje so nigda s a v, 
s V 1 j u, 8 V i m a. 

Brojnici. 

101. Glavni. Neki se razlikuju u obliku; to sii d vanes, tri- 
ne s (11) itd.; dvadesti, tridesti, 6(^tre8ti, peset, s^ 
set, sedan d^set, osand^set; dvYjesti, ^et^8ta, p^- 
stotina i p^stotin, Sestostina i s^s totin itd. ; tisuca 
(nigda li i | a d a) ; m i li j u n, b i li j u n itd. 

102. Obicno svi glavni brojnici kad su pred imenom izgovaraju se 
proklitidno; te se tad mj. ^etiri, dvadesti, tridesti, Me- 
tres t i govori 5etr, dvaes, tries, Metres; jedkn dan, 
dvA oka, dvij6 noge, tri brat a, ^eti* godine, pet 
put a, sedam |udi, osam godina, dvaes laklita. 

103. Veznik t svagda se umece medu brojeve: tisuca i osan- 
stotina i osand^seti trl. 

104. Dva, tri, ^etiri ne sklanaju se, no se gdjekad 6u]e: nima 
d V j e m a, n 1 m a t r i m a, i to samo govoreci o zenskima. 

105. Kolektivni brojnici sredni i zenski i brqjni^ki pridavnici 
imaju samo umetak er a ne or: ^etvero, ^etvferica, fietveri. 

106. Sredni se kolektivi ne sklanaju. 

107. Redni. Razlikuju se u akcentu p r v i, s e d m i, o s m i. 

Glagoli. 

108. Iniperfekta i aorista tako je vec nestalo, da ih Dubrovdaui 
pri citanu ne umiju izgovoriti pravim akcentom. MjeSte nih se 
uziai]e slozeno proslo vrijeme. 

109. Od gerundija prosloga ostao je trag u uzasnoj rije^i bjftSi* 
t. j. b i V § i i u k r e § i (t. j. k a o r e k § i). Govori se b i\ d <i c i 
vidio, buduci imao mj. vidjevsi, imavSi. 

110. Osim futura ima i futur pro§li: bicu reko. 



^ PoSto se proSlih vjekova nije u pismu razlikovalo v od n, 
Dubrovcani izgubivsi u govern ovaj oblik, 6itali su ga kod sta- 
rijih pisaca i prepisivali, kao da mu je svrSetak usi ane v$i: 
gledauSi, imaudi, biusi pak bjusi. 



danaSnji dubrova<5ki dijalbkat. 175 

111. Treca osoba plurala kod prezeiita ima svagda svrsetak i( : 
V \ AvLy g o V o r ^, n o s u ; no u gerundi ju v 7 d e c i, g o v o r e c i, 
n o 8 e c i. 

112. Kod gerundi ja sadasnega moze .se izostaviti knijne /: go- 
vor<^ci i govorec. 

113. Kod infiiiitiva se ovo slovo cesce izostavja: nosit, gledat, 
p o c, 8 t r i c obienije je nego nosit i, gledat i, poei, strici, 
kod futura to biva svagda ; ta i kad jc ci svrsetak : n b s i c u, p 6 c u, 
8 t r 1 c u (mj . p e i c u, strici c u). 

114. Infinitivi sa svrsetkom sfi primaju po drugi put nastavak 
a (ili f): p r e s t i t, g r i s t i t, d ti p s t i t. 

115. Osobifosti kod pojediuih glagola. 

I. Red. 1, Razred. J e s t i (j e s t i t), prez. samo i j e m, i j e S 
itd., i j u i j 6 d fi ; in. pt. j e d i, j c d i m o, j o d i t e. 

116. Rasti u inf. rdstjeti;^ u ostalom mu je pravilna kon- 
jugacija, te je prez. ntstem a ne rasti m, kao sto je Vuk bi- 
|e£io u rjedniku. 

117. Nijesu poznati glagoli bjusti, gresti, klasti, gnesti. 
MjeSte evasti govori se cavtjeti. 

118. 2, Razred. Nema glagola vrsti ni infinitiva nesti. Kod 
ovoga zadnega glagola treba opaziti, da se u Dubrovniku posve 
pravilno govori u partie. pro§lom pas. — n c s e n a ne — n e § e n. 

119. 3. Razred. Od ovoga su poznati samo glagoli dupsti, 
z e p s t i, p 1 i j e V s t i (a ne p ) e t i), s k u p s t i. O vaj se zadni 
glagol shvata, kao da je sastavjen s predlogom s, te je zato per- 
fektivan, a upotrebjava se ii imperfektivnom smislu tobozni prosti 
k ti p s t i t. 

120. Zivsti se u infinitivu ne govori nego zivjeti i zivjeti; 
a u prezentu se opct govori zivem, a zivim nije poznato. 

121. 4. Razred Oblika maci, nici, zauirci itd. nema, nego 
samo po drugom redu maknuti, uiknuti, zamrknuti itd. 

122. Moci u prez. ima samo pravilne oblike mbgu, mozeS, 
moze, mozemo, mozete, a ne morem, mores itd. (31). 

123. U zeci je impt. z6zi, u strici pravilno strizi. 

* Vuk u Poslovicama XLVIII. : „U Dubrovniku.... mjesto 
rasti (wachsen) moie se 6uti i r6sti (uzr6sti, nardsti itd.)". 
Ali se ba$ to od nijednoga Dubrovdanina ne moze ^uti. 



176 p. BUDMANI, 

124. MjeUe reci svagda se kaze rljeti; ostali su oblici pra- 
vilni. Vec srao kazali (109), da ovaj glagol ima stariji prosli pre- 
laznik re§i t. j. reksi. 

125. Glagol vrijeci ili vrci malo jc poznat. 

126. .'>. Razred. — ceti ima u prez. — ^nem i — ^mem. 

127. Kod zeti svagda je inf. zneti, a prez. znem. 

128. 6 Eazred. Dati i znati imaju u prezentu samo krace 
oblike dani; das ltd.; zn^m itd. ; dddil, znadd; impt. daj, 
znaj i znri(d)budi. 

129. Glagol iti (nc ici) ima prez. idem (a ne idem); jednako 
i s prcdlozima sto im je zadiie slovo suglasnik, n. p. siti, sidem, 
iziti, izidem, btiti, otidcm, ne sici, sidem, izidem, 
otidem. Oblici saci, izaci itd. nijesu poznati. U impt. obi^no 
hajdc, liajdemo, hajdcte. 

130. Partie. pro§li pas. kod §iti obi^no je Sven. 

131. Biti (korijen by) sklana se kao kod ostaloga naroda. U 
kondieijonalu osim bill, bismo, biste moi^e se upotrebiti skra- 
ceni oblik bi.^ 

132. 7. Eazred. Kod partie. prosloga akt. mro, tro, pr5dr6 
itd. r je suglasnik u nomin. sing. mu§k. r. 

133. Trti. Prez. t^rem i trem; impt. tferi i tri; ger. pr. 
eruci 1 truci. 

134. ///. Red. U infinitivu iza slova 6, p, ni, v duje se i jeti 
i Jeti: thpjeti i trpjeti, no je ono prvo obi^nije. 

135. Vejeti uzdrzava jos prijaSne zna^ehe zapovijedati i 
ne upotrebjava se nego u izrekama: Sto veliS? Sto velite? 

136. IV, Red. Glagoli sto im je svrSetak jiti, kao brojiti, 
dojiti, imaju u impt. ohi6no ji: brbji, doji. 

137. Glagol u d r i t i (rijetko je ii d a r i t i), prez. li d r ^ m, 
impt. iidri. 

138. F. Red. Govori se i kr6tati i krdcati, i mdtati i 
m^cati. 

139. Cesto se ger. pr. pogresno pravi iz infinitiva: tr^ajiici, 
th^iici 1 trcdci; lizajiici, lez6ci; pisaj^ici i pfSilci; la- 
gajuci 1 iazt^ci. 

^ Oblici bim, bis, o kojima govori gosp. dr. Sulek u ^Obrani 
Almvca" kao da su dubrova^ki, nijesu nipoSto poznati u Dubrovniku. 



danaSnji dubrova^i dijalekat. 177 

140. Cuju se samo po drugom razredu prezenti davam, gle- 
dam, hlrkam, imam (ne i m a d e m), — lagam (pblagam, 
s 1 a g a m)y lijegam, maham, pbmagam, puham^ pl^~ 
V a m (inf. pjuvati), sisam, sikam, Sm'^kam, — tapam 
(n a t a p a m), — znavam (obaznavam); samo po prvom, 
5 e m, d r i j e m 1 e m, s i p j e m, c r e p J e m (od c r e p a t i). 

r 

141. Nekoliko imperfektivtiih glagola postaje iterativnim, tim 
sto produze samoglasnik u korijenu : tako od — k 1 i li a t i (z ^- 
k 1 i n a t ]) postaje iterativni — k 1 i n a t i (z a k 1 i ii a t i) , od 
— imati (iizimati) — imati, od — zimati — iimati, 
od d i m a t i d i m a t i, od — p i ii a t i — p i n a t i, od — 6 i n a t i 
i — 6imati (po6 — ) — ^inatii — c^imati; i kod onih drugih 
glagola, §to korenitim oja^ancm primaju i u korijen : p b z i v a t i i 
pozivatiy pbmiiiati i pominati, iimirati i umfrati; 
takoder pbgledati i pogl^dati. 

Ovakovi glagoli spadaju u drugi razred a prvi ostaju u prvom: 
z^klinem i zaklinam, uzim]cm i iizimam^ pbziv- 
)em i pbziY&m; ali pbgledam i pbglOdam. 

142. Akcennt. Vuk opaza u Poslovicama XLII, da u Dubrovniku 
partic. proSli aktivni kod nekih glagola , ako su ovi sastay)eni 
8 predlozima, uzdrzava isti akcenat koji su imali i prosti glagoli, 
6im ga kod ostaloga naroda mijenaju : na pr. d £l o, d & 1 a, d 4 1 o; 
prodao, pr5dala, prodalo, u Dubrovniku prbdao, pro- 
ddla, proddlo. Treba k tomu dodati, da u tom slu6aju i kod 
8a8tav}enih glagola vrijedi pravilo (82) §to smo kazali za neizvi- 
jesne pridavnike, tc se u Dubrovniku govori do, d & 1 a, d a 1 o, 
d&li, dale, d4la; prbdo, prod^la, prodalo, prod ali, 
prodale, prod^la. 

143. Druga je osobitost kod glagola petoga i §estoga razreda, 
koji kod ostaloga naroda u ovom istom partieipiju imaju jaki ak- 
cenat a slabi u iniinitivu, da u Dubrovniku uzdrzavaju (samo ne 
a nom. sing, musk.) akcenat iniinitiva, n. pr. k b v a t i , k o v 6, 
kbvala, kbvalo, kovali, kovale, k 6 vala; gl 6 dat i, 
glddo, glodala, itd. ; kumovati, kiimovoikumovS, 
kumbvala. Neki od nib mogu imati u nomin. sing. z. i u no- 
min. plur. sr. takoder slabi dugi akcenat na pos|ednem a od osnove : 
glodala, kumov&la. 



12 



178 p. BUDMANl, 

Sintaksa. 

144. I u Dubrovniku kao i kod vecine naroda nema se dosta 
pozora na upotrebjavane refleksivnih zaimenika sebe i svoj; te 
ce kazati ii. pr. : Tebi (ali opet sam sebi a ne sam tebi) ceS 
naudit;ja nosim moj kriz. Ali iieki strahoviti italijanizmi, 
Sto se kod pisaca nalaze^ kao n. pr. Gutidulicevo: Bi velika 
rados svoj a, ne 6uju se ni od u^eiia iii od neu^ena Dubrovdanina. 

145. Predlog n (starosl. oif) s genitivom 5esce se upotrebjava 
nego kod ostaloga naroda, i to ne samo za stajane nego i za mi- 
eane; te se govori n. pr. biti u Petra, poci u Pavla; a i u 
posesivnom smislu; n. pr. u Vlaha je izgorjela kuca, no samo 
kod ^ivucih stvari ; tako se govori o d i u k o n a, ali ne p r s t i u 
ruke nego na ruci. 

146. Instrumental i kad zna^i orude kojim se sto ^ini, ima 
svagda predlog s uza se: rezat s nozom, gledat s o6ima. 

147. Predlozi protiva i suproc svagda su s dativom ; a 
p r e m a (ili prima, ali ne p r a m a) s lokalom. 

148. Za^ kad naznaduje namjeru ili korist, hoce genitiv, a ne 
akuzativ : ostaviti tijesta za kvasa; ovoje za moje 
£e n e. 

149. Sam je italijanizam sto se od koga duje za s akuzativom 
u zna^enu predloga put: poci za Mletke, za Marsiliju 
(mj. put Mletaka, put Marsilije). 

150. Mjelte o moi^e se 6uti pogresno i od s lokalom: govorim 
d n e m u. 

151. Sam je italijanizam upotreb|avane predloga od u izrekama 
iivjet od gospara (t. j. kao gospar), obuden od 
zene (kao zena). To je prevedeno iz talijanskih izreka: v i- 
vere da signer e, vestito da donna. 

152. Nalazi se kod pisaca i grdih barbarizama od ovih; n. p. 
g r a d od R i m a (1 a c i 1 1 ^ (// K o m a) ; no tih se nigda u go- 
voru ne 6uje. 

153. I barbarizam §to se ^esto kod prijaSnih i kod sadasnili pi- 
saca nalazi, da se predlog po upotreb]ava s pasivnim glagolima 
mjedte od, kao n. p. pjesan u^inena/^o Davidu mj. od 
D a Y i d a, nije poznat od puka. 



DANASnJI DUBBOVAC^KI DlJAUiKAT. 179 

154. Dubrovdani se posve dobro diivaju one crnogorske pogreike, 
po kojoj se 8 predlozima na, o, u upotreb)ava akuzativ i lokal, a 
s predlozima m e d u, n a d, P o d, p r e d akuzativ i instrumental 
bez obzira, jeli micane ili staiie. Ako ko takovu pogreSku duje od 
DubroY^anina, neka slobodno promisli^ da ovomu mati nije Du- 
brovkina. 

155. I u Dubrovniku, kao i u driiglm mjestima, gdje se na§ 
jezilc dotide s (alijanskim ili s iiema^kim, duju se prodlozi za i bez 
8 infinitivom; na pr. mi'i^io sam se za nkc ga; ugondni 
b^z vid j e t. 

156. Ovdje cemo napomenuti, da se u Dubrovniku govori brez, 
cjec (a ne cijec) ili cjej (29) i sa8tav]eno pocjec i kro- 
cjec (kroz cjec) i zacjec, mjeiSte, nakon, osvem 
mjeste bez,- radi, mjesto, nakom, osim; takodjer mjeste 
l^od £aje se i kola'i polak. 

157. Neosobni pasivni glagol (ona konstrukcija §to odgovara ne- 
mackomu man i francuskomu on) £esto se nahodi s akuzativom, 
i^p. nega se desto vidi; Ivana se svud hvalilo. 
Ima li takova konstrukcija kod ostaloga naroda, ne znam (V. 
Grammatica della lingua serbo croata, str. 220). 

158. Neki glagoli koji su uopce kod ostaloga naroda imperfek- 

^^i ili se barem mogu upotrebiti kao perfektivni i imperfektivni, 

^ Dubrovniku su svagda perfektivni ; to su s k u p s t i (119), r u- 

^*ti, uiinati, objedovati, vederati, §tampati (ne 

*tampati); a opet su svagda imperfektivni poznati i kazati. 



Ami Bou6, 

po^tni clan jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 

Nekrolog, 

atao ga m tjednici maiematif^ko-prirodoflavnoga razreda jugotlaventke akademije 

znanotti i umjHnotti dne 16. protinea 1882. 

PRAvi 6lan dr. Gj. Pilar. 

Prou^avajuc histori^ni razvoj nauke u obce, pa i prirodoslovnih 
nauka, uvjerit ce se svaki lako, da taj razvoj neima podpuoa kon- 
tinuiteta, vec da je prekinut zasebnimi porivi Ijudskoga uma, iza 
kojih nastaju podulje odmorne stanke^ da se priberu, • rekao bOi, 
nove dusevne sile za dalnji korak napried. U toku vremena pojavi 
86 po duhu velikan^ rjedje njih viSe suvremeno, udare novimi sta- 
zamiy ili stvore novc metode iztra^ivanja, na svaki nadin rade vid- 
Ijivim zanosom i Ijubavlju oko omiljele si discipline. Ima primiera, 
da su svojim 6ednim radom postali za^ctnici posve novih ogranaka 
nanke, koju su sami o sebi dotjerali do takova stupnja savrSenst^a, 
da je nasljednikom tek u pqjedinih detailnih strana^ ostalo mrSava 
tulaka. Oko takovih prvienaca nauke i velikana duha okupi se 
brzo revni pomladak; posao se stane dieliti prema nagniidu i spo- 
sobnosti pojedinca^ te u par deeenija obogati se i usavrSi nauka 
ili koja grana nauke vise nego za ostatak cieloga stoljeca. Takovii 
svje^u, plodonosnu i zanosnu djelatnost zovemo cpokom u razvoju 
nauke. 

U takovoj epoki znanstvenoga razvoja po6e svoje djelovanje Ami 
Boue, kojega nedavni gubitak sav udcni sviet oplakuje i kojega je 
i ova akademija, toli radi njegove znanstvene zaslu^nosti, a mofebit 
viSe jos radi njegove pravednosti, Ciovjekoljublja te sklonosti napram 
pastor^etom £urope balkanskim narodom, kao svoga zadastnoga 
6lana prigrlila. Ime Bou6ovo ostat ce trajno ubiljeieno u analih 
ove akademije kao ponos njeziu. 



NBKBOLOQ A. BOU£-A. 181 

Viek i djelovanje Bou^ovo stoji pred nami kao otvorena knjiga 
usiied autobiografije, koju je Bou6 dao jur god. 1879. u BeSu na 
francezkom jeziku dtampati, a naredio, da se djelo razdieU tek 
poslie njegove smrti prijateljem mu i u^enim zavodom, s kojimi je 
on za zivota u poblizem doticaju stajao. Bou^ se rodi 16. ozujka 
godine 1794. u Hamburgu od otca Jeana tamoSnjega uglednoga 
trgovea. Obitelj Bou^-ova poticala je iz Francuzke i to iz trgovad- 
koga grada Bordeaux-a. Kad je god. 1685 pod Ljudevitom XIV. 
dignut bio poznati nantezki edikt, nasta doba vjerskoga progonstvE; 
usiied kojega su mnoge obitelji francuzke pobjegle u inozemstvo, 
a poglavito u protestansku Hollandiju i Njenia^ku. Jedan od predja 
Bou^yih imenom Jean, vec starac u godinah, nemogade pomiSljati 
da u tudjini zaklonilta trazi, nu htjede bar svoga sina Petra uklo- 
niti vjerskom pritisku; a buduc to nebijaSe stvar laka, posla ga 
kradomice, sakrivena u §ecernu badvu, u Amsterdam. U tom gradu 
svr^i Petar svoje obrazovanje, ode zatim u Kopenhagen, a odanle 
podje god. 1705 u Hamburg, gdje se i nastani. Bavec se trgovinom 
posta Petar Bou^ do mala uglednim hanzeatskim trgoveem, stede 
znatan imutak i zaslug& za grad Hamburg, tako, da mu ovaj u 
priznanje njegovih zasluga pokloni prostrana zemlji§ta dui obale 
Labe. Od toga hamburi^koga naseljenika poticase A. Bou^ u 6etvr- 
toj generaciji. 

Majka Bou^ova bijaSe Suzana De Chapeaurouge, kcerka veoma 
bogata hamburzkoga brodovlastnika i posjednika, u 6ijoj kuci se 
je i Bou^ rodio. Osanmaestgodisnja Suzana odabrala si je muza 
po vanjskoj, nglednoj licnosti. Nu doskora se pokaza, da joj je 
mui zna&ija jedljiva i nesnosljiva, ipak prozivi s njim 10 godina, 
a napokon prisili ju njezin otac, gledajuc muke njezine, da se od 
svoga mui^ razstavi i to s pravom, da si moze djecu pridrzati, 
kojoj je nadalje kanila posvetiti ciel zivot svoj. Majka Boue-ova 
umrie u 33-coj godini dobe svoje, udata po drugiput za tajnika 
franoezkoga poslanstva u Hamburgu g. Teulou-a. Znatan imutak, 
ito ga Bou^ posjedova^e i koji mu zajamdi njegovu nezavisnost, 
koju je on toli plemenito znao jedino na korist nauke upotriebiti, 
potide vedinom od djeda mu s materinske strane. 

8a deset godina osta Bou^ sirota, pa^e i djed mu naglo umre 

na putu. Na srecu dobi tri dobra skrbnika iz materine i o£ine 

obitelji, koji su znali za onih burnih vremena imutak mu saduvati. 

OsnoT nauke dade Bou4-u mati njegova sama naudivSi ga ditati 

i pisati. U obce dr2ala se je ta obrazovana gospodja toga uvaienja 



182 GJ. PILAR, 

vriednoga na^ela, da se djeca iieimaju prerano pretovarivati a6e- 
njem, vec da valja viie na to paziti, da se djeca prema dobi svojoj 
shodno odabranom igrom zabave i da se prije svega tjelesno razviju. 

Dorasav mladi Bou^ za Skolu dade ga mati u njeki hamburiki 
penzionat, gdje su se mladici odgajali za trgovinu, za koju je na- 
pokon i mladi Bou^ po iel]i svoga djeda bio opredieljen. Poglaviti 
predmeti udenja bijahu pisanje, pravopis, geograiija, jezici i imenito 
algebra, u kojoj potonjoj je mladi Bou6 osobito dobro napredovao. 
Kad mu se majka po drugi put udade, izvadi ga iz penzionata i 
dade mu odgojitelja, njekoga i^enevskoga svecenika, kqji ga je po 
principih i tradieijah seholastike strogo odgajao. 

Ka^je dospje mladi Bou6 u ^^vicarsku. BijaSe to god. 1813, kad 
ga htjedoSe staviti u po^astnu gardu ft-ancuzku u Hamburgu. On 
pobje^e najprije u Lausanne a zatim dodje u Bern, gdje je u6io 
knjigoTodstvo. Poslie dodje u Zenevu i Pariz na dalnje nauke, 
gdje je takodjer eksaktne znanosti poznavati i Ijubiti nau^io. Zna- 
menito je, kako Bou^ iali §to je morao previie, po njegovu mnenju, 
irtvovati vremena jeziku grdkom i latinskom, do6im bi, kako on 
misli, bilo bolje, da je vec onda u6io englezki ili koji slavenski jezik^. 

Dovriiv svoje pripravne nauke i polo^iv izpit baccalaureata od- 
hx6\ Bou^ poci na sveudililte s namjerom, da se posveti medicinskoj 
nauci. Na tu misao ga dovede poznavanje kemije a imenito beta- 
nike. Pod uputom Hermesa u6enika Wildenovova vec si je Bou^ 
bio sastavio biljnik alpinske flore sa vise tisuca vrstih bilja. I 
mineralogija i paleontologija nije bila Bou^u tudja. 

Buduc dajegod. 1814 na sveudiliStih njemadkih uslied politi^kih 
stamrsaja dja^ iivot bio izvanredno buran, to se te godine uputi 
Bou^ preko Pariza u Edinburg u Skotskoj, da tamo medicinske 
nauke sluSa. Preporu^en prvim u^enjakom edinburi^koga sreudiliSta 
i mnogim drugim uglednim lidnostim, brzo se udomi u torn, za 
ono yrieme veoma naprednom gradu, pohadjaSe marljivo sveudiliSna 
predavanja, tako, da se je vec god. 1817 mogao podvrci strogim 
izpitom. Uspjeh izpita izpade sjajno i tako poludi Bou6 dne 15. 
kolovoza iste godine grad doktora medicine. Za graduaeiju bijaie 
sastavio dvie teze, jednu medicinalnu a drugn botanidku,* od kojih 
je potonja u tSkotskoj uvaienja stekla. 

* Autobiographie, p. 42. 

* De urinis in tnorbis. Ova razprava ostala je n rnkopisu. Droira : 
DUsertatio inauguralis de methodo floram regionia cujusdam cfmdH^ 
cendi exemplis e flora scotica ductis, Edinbourg 1817. 



NKKROLOG A. BOUft-A. 183 

Nu Bou6 bijaSe vec u ono vrieme vise geolog no prirodopisac 
ili medicinar. Svoje boravljenje u Skotskoj upotriebi on da zemlju 
na 8ve strane proputuje. Tom prigodom sastavi Hep materijal, a taj 
mu bje podlogom za razpravu, koju god. 1820 u Parizu objelodani'. 

U toj razpravi pokaza se Boud pristasom Huttonove nauke o 
iarozidkoj nutamjosti zemlje. Ipak nebijaSe on bezuvjetnim prista- 
som ; imenito odvajaSe se on od spomenute nauke u pogledu meta- 
morfi^noga stienja, za koje su Hutton, Playfair i Sir James Hall 
mislili^ da je postalo izklju^ivo uplivom zemaljske topline, ili pako 
u doticaju sa plutonidnim, prvobitno u zaro^idkom stanju se nala- 
zecim stienjem. Naprotiv tomu zastupao je Boue danas obcenito 
poprimljen i potvrdjen nazor, da metamoi-fizam neima svoj jedini 
i izklju^ivi izvor u toplini zemaljskoj, vec da se znatan dio meta- 
morfi^kih pojava ima pripisati jedinomu premjeStanju i novom gru- 
piranju molekula unutar metamoi-fidne kami. Bou6 je u toj svojoj 
razpravi pokazao, kako se sitnozor dade uporaviti za razpoznavanje 
sastavnih 6estih raznoga stienja. 

Najveci upliv imalo je na mladoga Bou6 a njegovo boravljenje 
u Parizu. Taj svjetski grad stajao je tada na 6elu pokreta oko 
preporoda prirodnih nauka. Za fizikalne nauke prednja^io je Biot, 
Ampfere, Arago, Becquerel, Pouillet, za prirodopis Cuvier, Blain- 
ville, Lamark, Geoffroy St. Hilaire, Dum^ril, Lati'eille, Deshayes 
ltd., za mineralogiju i geologiju Abb6 Hally, Brochant de Villers, 
Alexandre Brongniart i njegov sin Adolf, te Cordier. Zimi je Boud 
skoro svake nedjelje iSao u privatni kabinet starjega Brongniarta, 
tc je tamo sa cvietom u^enjaka pari^kih razpravljao znanstvena 
pitanja, pak pregledao okamine i stienje izlozeno u sbirci. 

Iz Pariza ode Bond jeseni god. 1820 u Berlin, gdje je medju 
ostalimi slusao predavanja Weiss-ova o mineralogiji i kristalografiji. 
U Berlinu se upozna sa Gustavom Rosc-om, tada asistentom pro- 
fesora Weissa , sa Mitscherliehom , Neuraannom iz KOiiigsborga, 
Nordenskioldom, Borisdorfom iz Helsingforsa itd. Od geologa, koji 
8u u ono vrieme radili na polju nove geologifike nauke, naSao je 
Bou£ barona Leopolda de Buch-a, koji mu je u mnogom na ruku 
isao, te mu pade dao svoju manuskriptnu kartu centralne Europe 
da Ju kopira. 



* Essai giologique sur I'Ecosse, Paris 1820, 8®. 519 p., 2 cartes 
et 7 pL de coupes. 



184 GJ. PILAR, 

U proljecu godine 1821 podje Bou6 preko Drazdjana, Praga, 
Bma u Bed, Ovaj potonji grad dopade se Bou^-u na prvi pogled, 
§to odludi cielim ostalim zivotom njegovim. Bou6-u se svidje oko- 
lica sa krasnim pogledom na Alpe, podneblje bijase dosta suho, 
sto je naravi Bou6-ovoj prijalo, svidje mu se takodjer na6m Hvota, 
nu poglavito ga zadobi raznolikost narodnostih austrijske carevine, 
udenom sWetu u geolozkom pogledu ba§ nimalo poznate, te su o 
geolo^kih odnosajih te carevine po prilici tako u neznanju bili kao 
o Turskoj prije nego je Bou^ prve geognostidke temelje udario. 

Odmah po svom dolazku u Bed pode Boue svoje geolo^ke eks- 
kurzije po okolici, koja je obilovala mnoztvom tercijarnih okamina. 
ObaSav Set. Polteu, Baden, Voslau i Litavsku goru, koja je mnogo 
zanimiva pru^ala, odputi se Bou^ u Ugarsku preko Poi^una i to u 
Scavnicu i Kremnieu, gdje je starijim i mladjim zlatonosnim tra- 
chitom svu svoju pozornost posvetio. Vrativsi se u Bed uputi se 
Bou6 iza male stauke u Moravsku, Cesku, te u Njemadku, koju je 
na sve strane proputovao. 

Godine 1822 popunjavase Bou^ svoje poznavanje Franeezke pu- 
tujuc radialno iz Pariza na sve strane po zemlji. Jeseni iste godine 
proputova on sjevernu Italiju, Istru, Koru§ku i zapadnu Hrvatsku, 
te se vrati natrag preko Svicarske, Milana i Turina u Franoezku. 
Sliedece godine uputi se Bou6 pjeSke u Pyren^e, a god. 1824 do- 
pre u Italiji do Napulja, gdje ga je poglavito vulkanska okolica 
toga grada zanimala. 

Vrativsi se u Pariz zasnova Bou^ voce putovanje po Erdelju i 
Ugarskoj. U tu svrhu dodje opet u Bed, obskrbi se svim potrebi- 
tim za taj veliki put. U Pesti kupi si Bou^ konje i kola i najmi 
slugu Rumunja. U KoloSvaru uze kodija§a takodjer rumunja, a ova 
dvojica malo da ne maknu§e Bou^-a sa ovoga svieta. OtrovaSe ga 
naime u dva puta sa sokom sjemena od kuznjaka (Datura Stra- 
monium). U mjestu Dobri dadoSe mu drugu jadu dozu sa dokola- 
dom, nu na srecu ne popi sve radi gordine napitka. Ostatak popi 
jedan sluga i konobarica, uslied dega je zlodin na vidjelo iza&ao. 
Zlodinci odvedose Bou^-a u samotnu gostiouu na granici ugarsko- 
vlaSkoj i pobjegoSe s konji i sa oielom prtljagom, Sto je sa sobom 
vodio. Otrovani Bou^ pade zatim uz 24 sata u njeke vrsti lu- 
dilo. Gostionidar mu dade mlieka piti, te ga iz milosrdja, liSena 
svih sredstava, odvede na svojih kolih do Fasceta u Banatu. Odavde 
dospje napokon natrag u Sibinj, te u Dobru, mjesto svoga drugoga 
otrovanja. Velikom mukom mogaSe Bou^ dati sastaviti protokol o 



NKKROLOG A. llf>U£-A. 185 

zlodmu na njem podinjenu i o zlodincih, i da nebje otrovana sluge i 
doikinje kao svjedoka, bili bi zlo^inci na viek iimakli zasluSenoj 
kazni. Vracajuc se u Bed dobi Bou^ na obalah Tise tifoidnii groz- 
nicu oslied koje malo da nezaglavi i jedva prispje u Bed, gdje je 
u kuci svoga buducega tasta Beinstingela naSao brizljivu njegu. 
Ipak odleia panih Seat nedjelja, i jo§ dugo, gotovo cielu godinu 
dana, oejedao je Bou^ posljedice otrovanja na filaboci svoje prije 
toll obseioe memorije. 

OporavivSi se ponjeito Bou^ od svoje te£ke bolesti podje iste 
godine sa bratom si Henrikom i drom. Daubeny-om iz Oxforda u 
Hrvatskn, imenito, da posjeti Radoboj, glasovito leziSte sumpora, 
fosilDoga bilja i kukaca; tu Meku geologa. 

Za svoje bolesti imao je Bou^ priiike upoznati pobli^e kcer 
svoga domacin Beinstingela gospodjieu Eleonoru, koju Ijubljase i 
itovaie radi trieznosti njezinih nazora i kucevne obrazovanosti, tc 
se s njom vjenda prvoga siednja 1826. U iem svojoj dobi Boue 
vjema droga za sav zivot svoj, a u prvo vrieme i suputnika kod 
STOJib raznih ekskorzija. Bou6 obadje sa svojom suprugom zapadnu 
Europu, udini posjet kod svojih rodjaka u Parizu, a odludi nasta- 
mti se u Bemu u Svicarskoj, gdje je i ostao do godine 1829. Te 
godine u proljece prodade svoje imanje, pokloni svoje zbirkc mu- 
zeJQ ^enevskom, i ostavi Bern^ gdje je Bou6-u tjesnogrudo, bud 
poHti^kim strandarstvom, bud okorjelim aristokratizmom zasliepljeno 
stanovnidtvo brzo dojelo. 

Iste godine putovao je Bou6 po Solnogradskoj, gomjoj Austriji, 
sjtveroixtodnoj Ugarskoj, Galieiji, Slezkoj i Moravskoj, a nakon 
toga povrati se u Pariz, gdje se je privremeno nastanio. Tu je 
Bou^ razvio veliku djelatnost, sudjelovao kod utemeljenja geologic- 
koga druitva francezkoga i u krugu geologa udenjaka, kao §to je 
d'Omalius d'Halloy, Cordier, Etienne Geoffroy St. Hilaire, Ale- 
xandre Brongniart, Letronne, Jomard i drugih dovio se sam do 
one samostalnosti u izpitivanju geologidkih odnoSaja nairazliditijih 
zemaljay kojoj se punim pravom i danas dive. ProputovavSi do tada 
Skotskuy Englezku, Irsku, Francezku, Svicarsku, Savoju, Belgiju, 
Njemadku, Austriju, Ugarsku, sabrao je ogromno znanje, a za mnoge 
od spomenutih zemalja postavio je prve osnove geologidkoga po- 
znavanja. Bou^ova udenost i prokuSana djelatnost obuhvacala je 
8va podrudja tada jol nove geologidke znanosti, koju je on kao 
vmJo gdjekoji od njegovih suvremenika unapredjivao i razSirivao. 
Vs ohssfaig) iz najfiicega izvora crpljeno znanje, doprinielo je mnogo 



186 aj. PILAR, 

njegovom sjajnom uspjehu temeljito poznavanje svih glavnih kul- 
turnih jezika, pade i jezika ruskoga i hrvatsko-srbakoga. 

Ako se je Ami Boue osjecao u l^arizu u znanstvenoj atmosferi 
za njegov vlastiti razvoj veoina povoljnoj, to mu se naprotiv nisu 
svidjali politi^ki odnoSaji onoga vremena u torn svjetskom gradu. 
Za ciela svoga 2ivota mrzio je Bou6 intrige i intrigante, a toga je 
bilo tada u Parizu dosta — i u udenom svietu. Bou^ nije doduSe 
hlebdio za nikakovom javnora slu^bom, premda je imao viSe puta 
prilike, da takovu polu^i^ pa ipak se je na§lo Ijudi, kojim ]e bio 
tm u oku. I zdravstveni odnoSaji nisu bill u Parizu najpovoljniji. 
Ljeti je Pariz bio njekoc nesnosan radi svojih vonjajucih emanacija, 
8 toga je bjeialo iz grada sto je moglo stanovnifitva i naseljivalo 
se po ljeti§tih oko Pariza i u provinciji. Nu taj irvot bijaSe skup. 
Premda je po obiteljskih odnoSajih bio veoma imucan i posve ne- 
zavi.-^an^ to ipak uz potrebe svojih godisnjih ekskurzija nije lako 
mogao smagati sredstava za velegradski £ivot u Parizu. K tomu 
bukne u tom gradu god. 1832 intenzivna kolera. 

Zena rodjena bedanka stade ga nagovarati, da se preseli u Bed. 
Bou^ napokon popusti s obzirom na tu okolnost, Sto si je za bu- 
ducnost zadacom stavio, da proudi balkanski poluotok. Definitivno 
preseljenje dogodi se godine 1835. Preselivsi se u glavni grad 
austrijske carevine po6e Bon^ odmah svoje priprave za svoj veliki 
put na balkanski poluotok. Kano pripravu smatrale on takodjer 
poznavanje orientalnih jezika. imenito srbskoga i turskoga. Srbski 
jezik nau^i brzo govoriti i 6itati, jerbo je vec od prije posnavao 
ruski jezik. Turski nau^i za obidnu porabu dosta, a za albaneski 
jezik, kojega je takodjer zelio nau^iti, nenadje u6itelja. 

Odnosaji na Balkanskom poluotoku dinjahu se Bou6-u za naum- 
Ijeni put veoma povoljni. U "i'urskoj vladase sultan Mahmud izko- 
renitelj janidara, koji je takodjer buntovne Arnaute i Epirote strogo 
kaznio. Isti sultan putovao je po Bugarskoj, te preiao Balkan na 
klanjac oipke. Na delu Srbije stajase knez MiloS, poznat sa svoje 
energije i upliva, Sto ga je uzivao kod pravoslavnih i izvan svoje 
knefevine, pa6e i kod samih Turaka. 

Kako je ovo putovanje po Balkanu za juzne Slavene od velike 
vainosti, nece biti suvisno ako se ovdje na to veliko podusece u 
kratko osvrnemo. 

Prvo putovanje udini Bou^ god. 1836 u dru£tvu sa Montalam- 
bert-om, Viquesnel-om, Fridrichsthal-om i Schwabom Ijekamikom 
iz Olomuca. Dva potonja zanimahu se bdttiiiiikom i atSmnMiiiy a 



NRKROI/>0 A. BOirfi-A. 187 

ostali geologijom i botanikom. PodjoSe parobrodom niz Dunav. ' Za 
12 satih dospjeSe u PeStu, a za 48 satih (odbiv nocenje u Baji) u 
Biograd. U ovom potonjeni gradu dodeka ih knez Milos, brat mu 
i ministri. ProuciSc najprije okolicu Biograda, a zatim se uputiSe 
kroz ogroiDne §ume Suniadijske u Kragujevac!, kamo dospjese driigi 
dan. Uz put uzpese se na brieg Avalu. Iz Kragujevca odose put- 
nici u pratDJi ministra Radisex iea na posjed Milosev kod samostana 
Vra^evlnice, pa pregledav sto je za vidjeti bilo, uputiSe se u tada 
zapaSteni rudnik Majdan, to se vratiSe u Kragujevac preko Drade. 
Iduc iz potonjega grada priedjo§e preko dva bregovita §ljemena u 
dolinu Kamenske Rieke, dok nedodjose do srbske Morave, preko 
koje priedjose na ladji. Krusevac bija§e tada malo mjesto sa ^e- 
tverokutnom zgradom, koja je kao tvrdja sluzila. Tamo§QJi pu- 
koYnik Petar Lazarevic dodeka ih i pogosti dva dana veoma liepo, 
odvede ih k ruSevinam grada Stoica kod sutoka srbske i bugar- 
ske Morave, gdje si mogoSe predo^iti pravu sliku juzne Srbije. 

Iz KruSevca odprati ih pukovnik Lazarevic do vojnidkog logora 
kod Brusa. Uzput pohodise ruSevine visoke kule Kosnika. Iz Brusa 
uzpeie se putinci na brieg Kopaonik, gdje ih o6ara prekrasni vidik. 
Nesamo da imadoSe pred sobom pogled na sve bliiDJe bregove 
Srbije, imenito na Jelin i malo dalje na Rtanj, nego oko obuhva- 
cafie vecinu dugih grebena Bosne, protezucih se od jugo-iztoka 
prama ajevero-zapadu. Divan bija§e takodjer pogled na Durmitora 
a Hercegovini. Dolomitidni ostrci te planine prikazivahu oblik do- 
lomiti^nih masiva Tirolskib, te bjelinom svojom sadinjavahu podpun 
kontrast napram ernogoricom zaraslu gorovlju Bosne.^ Na juznoj 
strani Kopaonika prostirade se kotlina Sitnice ili Kosovo polje, ob- 
rubljeno na jugu sDJe^nim Sarom. 

Sa Kopaonika sadjoSe Kopaonicom do Rudnice, pa dalje do rieke 
Ibra, preko kojega pregazige i dospjese tako na tursko zemlji§te. U 
Novom Pazaru dade im paia, koniu bijahu od kneza MiloSa pre- 
pomdeniy zaptiju, da ih preko Vrenija i ^Jtarog Kolasina odvede 
u Pec (Ipek). U ovom potoujem gradu liepo ih primi Abdulrasa 
paSa, odvjetak stare bosanske obitelji Brenovica. Iz Peci podjoSe 
Da brieg Peklen, te imadoSe liepu priliku pregledati gornje poriecje 
arbanaskoga Drina sa Sar gorom kano skrajnim rubom napram 
jugo-iztoku. 

* U torn pogledu se je i Bosna tecajem vremena pri>mienila, te i 
oaa obiliije sada na goleti, gdje je za Bou^-ovih putovanja sve sumom 
obraalo bilo. Imenito vriedi to za zapadni kraj Bosne. 



188 QJ. PILAR^ 

OstavivSi Pec podjoSe ravno u PriStinii, a odavle preko Ka^anika 
u Skoplje (Usktib). Iz ovoga potonjega grada ufini Bou^ sa prija- 
telji izlet u Kalkandelen s namjerom, da se iizpne na koji vrhunac 
Sar-gore. Iz Skoplja uputiSe se u Kiimanovo, Egri-Palanku i Ko- 
stendjil. U potonjem gradu ostadose njeko vrieme, da pregledaju 
sumporne toplice oko grada. Zatim se uputise u Dubnicu i oba- 
djoSe najljepSi samostan u slikovitoj gori Rilo. PovratiSe se zatim 
natrag u Egri-Palanku, posjetivsi iiz put rudnike ieljeza, osnoYane 
za veoma primitivnu metalurgi^nu industriju. 

Iz Egri-Palanke dovede ih put do Karatove, gdje imadoSe pri- 
like posjetiti u blizini se nalazece rudnike srebronosne olovice. Na- 
stavivSi svoj put prama jugo-zapadu dospjeSe u Stiplje (Istib) iduc 
niz Bregalnicu potok. Iz otiplja udariie preko brezuljaka prama 
jugu na Vardar, koga priedjose i dospjeSe u Negotin i Kavadar, a 
odavle dalje u Trojak i Prilip. U potonjem gradu obadjoSe zname- 
nitu ruSevinu dvora Kraljevica Marka, kqja im se jako dopade. I 
ina^e nadjoSe, da je okolica Prilipa pa i ciela monastirska kotlina 
prekrasno obradjena, u o6toj oprieci sa krajem oko Pristine i 
Uskttba. 

U Monastiru, kamo iza toga prispjeSe, susretaSe paSa Bou^a i 
njegovu druzbu velikim nepovjerenjem, te im je riedko gdje take 
zlo i§lo kao tamo. Iz Monastira obadjoSe 7250 stopa visoki brieg 
Peristeri, nastaviSe svoj put prama Florini, priedjoSe NereCku pla- 
ninu i doprie§e do cirkularne kotline u kojoj lezi grad Kastoria. 
Obadjose jezero kraj kojega spomenuti grad le^i, nau^iSe se pre- 
krasnoga pogleda na gorovlje Pindusa, te se uputise dalje preko 
grada Vlahoklisure, Kailari (na Ostrovskom jezeru), Telova, Vodene 
a kraj Janice, gdje je vladala kuga, u Solun. 

U Solunu pobudi kod tamoSnjih konzula sretni proiaz udenjaka 
kroz srce Turske veliko zacudjenje. Bou^ se odieli od svojih su- 
putnika, te se povrati u Srbiju bez Tatarina i bez turskoga vodje, 
praden jedino od dra. Brankovica i vjernoga sluge Srbina. 

Iz Salonika udari Bou^ na Seres, u^ini njeke izlete n Sereskoj 
kotlini i dopre u Melni^fku kotlinu. Predje Rhodope, driec se toka 
Strymona (Karasu), ili odaljujuc se od te rieke na iztok, kad joj 
je korito odviSe uzko postajalo. Prodje Libanovo i Cinali dere 
(dolina arti^oka), i uzpe se k hanu Kresni, imajuc pred sobom 
prekrasan pogled na Perin planinu. Od hana Krelne do Djome 
idjaie Bou6 skoro neprestano kroz Sume, iz Djume dospje u Dnb- 
nicu^ a napokon u Radomir. U potonjem se gradu Bou^ odmori 



NEKROL06 A. BOU£-A 189 

uz jedan dan, a zatim u^ini izlet na brieg VitoS, odakle bijaSe 
moguce ohvatiti krasaii pregled orografskih odnoSaja gorovlja iz- 
medja Pirota, Vratca, Berkovca i Sredca (Sofije). Iz Radomira 
apud 86 Bou^ preko Grla, Pirota, Ak Palanke u Banju, njekoliko 
milja udaljenu od Nisa. Tu se razstavi Bou6 se svojim pratiocem 
Brankovicem, te podje sam sa svojim slugom u Srbiju. Dospje u 
GurguSovaCy kaSnje prozvani Knjazevac^ a odavlje ii srbsku Banju 
sa 8umporoTodi6iiimi topHcami, kao sto ih ima i u turskoj Banji. 
Tu nadje Bou^ kneza Milo§a, koji je uprav rabio tople kupelji. 
Skupa 8 knezom i s njegova dva sina i pratnjom pohodi Bou^ 
duboki zdenaCy koji je bio naravna ledenica. Zatim se uzpe na 
brieg Rtanj, odakle bijase liepo pregledati kotlinu Crne Rieke, 
^oju je MiloS nedavno prije toga usvojio. 

Iz Banja udari Bou^ na Vrt ili Vrmzu, Liikovo, monastir sy. 
Petke, Paradin, Cupriju, Jagodinu do Kragujevca, odakle se vrati 
preko Biograda u Austriju. 

Sliedece godine (1837) osmjeli se Bou^ na novi put po balkan- 
skom poluotoku, premda je u mnogih gradovih kuga bjesnila, te 
doprla do Sofije i Kostendjila. Prispjevdi Boue u Biograd najmi 
jednoga tatara Bugarina, koji je znao i srbski i bugarski, te koji 
je Bott^u u mnogom olakotio put po zemijah baikanskoga polu- 
otoka. Izim toga tatarina najmi Bou^ jo§ dvie sluge, jednoga Ba- 
▼arca a drugoga Srbina. 

Iz Biograda naumi Boue poci u Majdanpek. Vdmi na Semen- 
driju i Pozarevae i dospje u Golubae. Ovdje sazna ISou^, da put 
a Majdanpek nije joS dogotovljen, pa da niti nije zanimiv radi 
mnogih §uma, zato odusta od svoga naumljenoga puta i zadr2a se 
a GolubcUy posvetiv svoju pozornost Dunavu, koji se u blizini kroz 
tjesnaoe protiskuje. 

Iz Golubca vrati se Bou^ u Pozarevae, te se otisnu na jug u 
Cupriju, Paradin, Aleksinac i NiS. Od potonjega grada podje uz 
Yodu bogarske Morave do Leskovca. U ovom se potonjem gradu 
Bou^ nezadria, niti se kod valije neprijavi, nego odmah zadje u 
dolinu VlaSine, koju do Vlasidice neostavi, prodje Crnokliski ban, 
i pode velikim trudom uzpinjati se na Sirenu planinu. Nesrecom 
nabasa na detu Bugara pobunjeuih proti svojem spahiji, koji u 
oaialom nediniSe putnikom niSta, kad saznado§e tko su. Ipak se 
Bou^ povrati nazad i prenoci u Jabukovniku. Presavii Bou^ Si- 
renu planinu i planinu Crna Trava, sadje u dolinu Goleme Vode, 
dospje u Selenigrad, Trn, Grlo i Bresnik, a napokon u veliku do- 



190 GJ. PILAR; 

linn, u kojoj le^i Hoiija (Sredee). U torn gradu vladaie tada kuga, 
8 toga ga Boue skoro ostavi i ode preko Uselja (HOsseinlii), Ma- 
lina, TaSkesena u Etropol. Iz Etropola podje niz Malu Iskru do 
Vikrara, odakle preko Jablanice i Izvora dospje u Lovac (Lovda), 
a odavie dalje u Pleviiii. Vrativsi se natrag u Lovac iiputi se Bone 
u Selvi, grad posve opusten iislied liaranja kuge. Iz Selvi udari 
Bou^ na Gabrovu i dospje u klanjac Sipke, gdje mu se pruzi pri- 
lika na licpih profiiih u^initi njeka zaniniiva geologic^ka opazanja. 
Zatini prodje selo Sipku, Kazanluk i dospje u ^eljeznik (Elski- 
^agra), gdje se u prekrasnoj okolici zadrza njekoliko dana. Na- 
stavljajuc svoj put prama iztoku dospje preko Jeni-Sagre u Slivno, 
zuatan grad obkoljen bujnom vegetacijom, vecinom raznih vocaka. 
Iz ovoga potonjega grada uputi se preko Vedere i BaiSkve da priedje 
po drug! puta veliki Balkan. I onn stranu gore predje kroz Kotel 
(Kazan), Ca^k, ( )smaa-Bazar, Kski-D^uma i prispje u Razgrad, 
odakle u^ini njekoliko izleta prama Ru§dukn. Iz Kazgrada ode 
Bou6 a Sumlu, da se upozua temeljito sa okolicom te znamenitc 
gorske tvrdje. 

Za svoj treci prielaz preko Balkana odabra Bou^ put, koji vodi 
u Aidos, pregazi pitomi i divji Kamcik, sto bijaSe moguce za 
nizke vode i priedje preko sjevernoga grebena kod Lapufine, a 
preko ju^noga kod Nadirkoi. Iz Aidosa podje u Burgos, pa dalje 
na jug u Kazabunar, Umur-Faki, Kirklise, Jena, Visa, tSaraj, 
Corlu, Silivij^ Bujuk-Cekniedze i Carigrad. 

U Carigradu se Bou^ razmjerno premalo zadrza. Udini izlet. n 
Bujukdere, a zatim se nanovo otisnu u nutarnje strane Rumelije. 
Prodje Eregli, Kodosto, uzpe se bregovitom cestom do Aioadzika, 
nastavi svoj put prama Matgari, KeSanu i Feredziku. Liep bijade 
pogled iz potonjega mjesta na egejsko more, na visoki otok !Sa- 
motbraki i na mo^varne ravni oko Enosa na uScu Marice. 

Iz Ferediika u Drinopolje vodjaie put duz Marice sve do De- 
motike, a dalje od ovoga grada preko visodina. U Drinopolju sti^e 
Bou^a nesreca. Nevjerne sluge hraniSe mu konje tako loSo, da ih 
se je bud poSto liiiti morao. Drugih mu radi pomanjkanja ared- 
stava nebijase moguce kupiti i tako je svoj put bio prisiljen ufiniti 
sa najmljenimi konji, §to je uviek sa znatnim gubitkom vremena 
skopcano. Uslied toga dogodjaja neposjeti Bou4 Khodopa planinu, 
kako je bio naumio, vec prepusti svom prijatelju Viquesneley da 
si ubere lovor-vience upoznav u6em sviet sa krajem u nmogom 
pogledu, a svakako u prirodoslovnom, posve nepoznatim. 



NBKROIX>U A. BOUA-A. 191 

Iz Drinopolja uputi se Bou6 poStovnom cestom u Harmanli^ 
Chaskdi, Papazli u Plovdiv, gdje osta njeko vrieme obilazec oko- 
licu. Iza toga nastavi Bou^ svoj put prama Tatar -Bazardiiku, 
odakle kroz DjevojaCko tiesno dospje u Gabrovu i Banju. Potonje 
mjesto ima sulfuroznih toplica. Odavie ii^iui Bone izlet ii kotlinu 
u kojoj le2i grad Ihtiman. Iz Banje podje Boue u Samokov, gdje 
nadje Teoma primitivnu industriju zeljeza. Medju Samokovom i 
Dubnicom stere se nizko gorovfje, koje Boue zatim priedje, nu 
Dubnice neposjeti, vec odmah udari na Radomir, Trii i Klisuru 
na Golemoj vodi, kuda je Bou6 jur ovoga puta prolazio. PreSav 
briegy koji 6ini razvodje izmedju Goleme vode i Vrlc, dospje pro- 
lazec polag Vlasine u doliuu bugarske Morave. Iduc uz vodu ove 
rieke dopre preko Vranja do MaliSeva, priedje zatim u dolinu 
grada Gilan, i dospje na Janjevo i Gradanicu u PriStinu. Zatim 
priedje dolinu Sitnice i dolac Zmoljeve, i put ga dovede prcko Suhe 
Rieke u Prizrengrad, gdje se dulje vremena zadrza, da obadje 
okolieu. 

Iz Prizrena uputi se Boue dolinom Kesne i Bieloga Drina do 
kale Ljuma, gdje priedje mostom Bieli Drin, a drugim mostom kod 
Vezir-Hana sjedinjeni Drin, niz koga nastavi put do Spasa, kod 
kojega skrenu uz vodu potoka Djoske u zemlje Miridita. Prodje 
Fliet-Han i dospje u porie^je rieke Fandi-Mati, koju priedje, kao i 
DJekoji njezine pritoke. Kod Puke po£e salaz sa viso^ine, po kr§- 
nom, za putuike veoma tegotnom tlu. Iz Dukjan-Hana okrenu 
Bou^ prama Drinu, koga priedje na korabu, a Drinasi pregazi i 
dospje u Skadar. U tom gradu osta Bou^ dulje vremena uslied 
bolesti. Njegov put iz Carigrada u Skadar po vrucini mjeseca ko- 
loTOza, te napose hladna kupelj, navu6e mu cerebralnu kongestijuj 
od koje mu se je lie^iti valjalo. 

Poslie svoga oporavljenja namjeravao je Bou^ poci iz Skadra 

drugim putem nego §to je dosao. Nu od toga ga odgovorise, jer 

se je u ono vrieme Crna Gora vladala neprijateljski napram tur- 

skim oblastim. Take se morade Bou^ vratit do Spasa istim putem, 

kojim je i do^ao, predje opet Drin u korabu i dospje u Djakovu, 

odakle nastavi put u Prizren i Pristinu. Iz Pristine- podje poStov- 

nom cestom u Mitrovicu, Banjsku, te preSav Kogoznicu planinu 

dospje uz Novipazar, Sjenicu, Prijepolje, Plevlje (Taslid^a) i Caj- 

lucu. Kod Goraide priedje Drinu, te na Pradu, KoiiSic, a napokon 

dolinom Miljacke dospje u Sarajevo. 



192 GJ. PILAR, 

Iz Sarajeva udari Boue na Mokro, te presavdi visodinu RomaDije 
Flanine, dospje u Kosuticu (Kosuljicu), Podgore-Han^ Novu Kasaba 
tvrdjicu Kuslat (Kislar), Zvornik^ pa dalje uz Drinu rieku u Janju. 
Kod Rade priedje Drinu na korabu i poslje karantene od osam 
daua u srbskoj Ka^i^ podje u Biograd. U Zemunu morade Boue 
naiiovo se podvrci karantcni, a oada sc uputi da pregleda Fruiku 
goru. Kod Varadina predjc Dunav i vrati se prcko Peste paro- 
brodom u Be6. 

Po trcci put odpremi se Bouc u Tursku god. 1888, i to u druztvu 
Viquesnela. Iz Biograda podjoSc na ricku Drinu s namjerom, da 
ju prodju uz vodu sve do Visegrada i dalje. Tu namjeru osujeti 
zapovjednik u Krupanju pod izlikom, da neiiuaju za takav put 
doYoljno krme za konje. S toga podje Bou^ i drug mu do tvrdje 
Sokola, koja je tada Turkom pripadala. Iz Sokola podjose preko 
Valjeva u Kragujevac, a odanle duz Ibra u Karanovac i Novi 
Bazar. Iz oToga grada uputi se Boue i drug mu novim putem u 
Skadar i to visokiui gorovljem ju^ne Bosne. Najprije dospjeie u 
arbanasko selo Glugovik, gdje im pliak (glavar sela) dade pratnju 
sMt dalji put. Iz Glugovika stigoSe u selo Ugrlo, a napokon a pod- 
gorsko selo Rozaj. Odavle poceSe se uz pet satih uzpinjati na 
vrhunce od 6 do 7000 stopa, koji se steru sjeverno od grada Pedi. 
Preko Mokre Planine sadjose u Polimlje i dodjoile do krasnoga 
jezera kod Plave i napokon u Gusinje. Iz Gusinja priedjoSe klanj- 
ceni Proklete Planine (najviSim prielazom za konje u cieloj Tor- 
skoj, uzdiie se naime oko 7000 stopa nad morem) i sadjoie do 
sela Salje uzkim i strmim prolazom sa utesanimi stubami u dolo- 
mitidno stienje. Tu je Boue saznao, da se duz Drina, okloplj^ia 
strmimi klisurami, nemoie s prtljagom doci u Skadar, zato priedje 
drug! snjezni greben sjeverno od briega Puke i dospje u Bogu, 
zatim u Skrjel, pa duz Skadarskoga jezera u prostrani, nu dosta 
pusti Skadar. 

Drug Boue-OY Viquesnel nehtjede udiniti posjeta kod katoli^koga 
biskupa, koji bi jim dao preporuku na kneza Dodu u VaroSi 
(Oro&i), tako da bi mogli proci cielom zemljom Miridita; zato mo- 
radose udariti na LjeS (Alesso) i dospjese u Kroju, Tiranu i £1- 
bassan. Odavle podjoile dalje na jug i dospjeSe u Berat, Klisoro, 
to uz vodu Vojuce u Premet, pa odavle u Janinu. U Janini raz- 
boli se Viquesnel na tifoidnoj grozniei; valjda za to, dto je predogo 
sjedio na modvarnoj obali jezera, dok su se konji i Ijudi na male 
i poiagano u neznatnoj barki prevazali. 



NBKKOTXMl A. BOUft-A . lO.^i 

llslied nezgode sa Viquesnelom morade Bou^ svoj dalnji put 
sam nastaviti. Priedje Piiidos^ dospje u Mecovo i zadrza se njeko 
vrieme u Trikali i Larissi, da se poblize upozna s torn zaniraivdm 
zemijoni, da se nauzije Ijepota doline rieke Tempe i briega Osse itd. 

Iz I>arisse uputt se Boue u Klassonu, odakle posjeti Olymp. Iz Eias- 
sone ode u grad Serviju, kroz glasoviti klanjac klefta Sarantiporos 
zvan. Iz Servije poliodi cvatuce gradove Kozani i Satista, pa se uputi 
dalje u grad Kastoriju, gdje je jur za svoga prvoga putovanja bo- 
ravio. Iz ovoga grada dospje u mjesto Behlistu, zatim n Gorieu 
(Gjor6a), a napokon u samostan sv. Naiima na ohridskom jezeru. Ovo 
jezero obadje s isto^nc straiie i dodje u (Jhridu, odakle u6ini tri veca 
izleta : prvi na brieg preko kojega vodi put u Toli Monastir, dnigi 
na gore leiece prama Elbassanu^ a tree! na crni Drin, po6am od 
Stmge. Nakon tih izleta uputi se I^oue dolinom potoka Zateske 
u Kr&tvu (Kri^ovo), zatim u Kostovo (tTUstivar) i prispje u Kal- 
kandelen. Preiavii nadalje Sar Planinu dodje u Prizren i Pec. 

Iz Peci uputi se Boud preko gore Zljeb i dospje u selo Ro^aj^ 
odakle nastavi svoj put u Sjenicu, Prijepolje, Plevlje (TaSlidia) i 
Cajnicu. Rod potonjega nijesta ostavi Boue jedinu tada postojecu 
strat^dku cestu vodecu u Sarajevo, pa udari dolinom Slatinske 
rieke i Cehotine a prispje u Fodu. Odovud podje Bou6 uz vodu 
rieke Drine do njezinoga za^etka, to jest do one todke, gdje se 
sjedinjuju njezine dvie matice rieke Piva i Tara. Od sutoka obijuh 
rieka vrati se Bou^ malo natrag niz Drinu, te nastavi put krasnom 
dolinom uz rieku iSu^esu i dopre u Gaeko, odakle ode u Nevesinje 
i Mostar. U ono vrieme nije bilo ceste vodece iz Mostara i Ko- 
njico, zato morade Bou6 udariti preko gore, visokom planinom 
Porima i Vranca. Iz Konjica dospje u dolinu Sujavine i njome u 
Tardin^ odakle sadje u krasnu Sarajevsku kotlinu. Iz Sarajeva 
namjeri Bou^ u Kiseljak i Fojnicu, odakle preko gore dodje u do- 
linu Kosame i LaSve i konadno u Travnik. iz potonjega grada 
podje uz rieku LaSvu na podnozju Vlasica, uzpe se na Suhu Pia- 
nino, nu malo da se ne izgubi u ogromnih planinskih §umah. Pre- 
nocivfii na visi spusti se u duboki zarez Ugra i dospje u Skender- 
Vakufy pa kraj Tisovea k Vrbasu rieci, niz koga dodje u Banju- 
luku. Odavle udini Bou^ izlet u tursku Hrvatsku svc do doline 
Japre i posjeti Stari Majdan. IT Banjuluku se vrati Bo\x6 na Priedor 
i Kozarac dolinom Gomjaniee. Iz Banjeluke u Brod uputi se Bou6 
d<diiiom Vijadke i Ukrine, posjetiv LeSnju i Derventu. Iz Broda 
ode ravno u Vukovar, odakle se vrati Dunavom u Bec^. 

13 



194 OJ. PILAR, 

Godinii 1839. upotriebi Bou^ za redigiranje svoga ogromuoga 
materijala sabranoga za trogodiSnjega putovauja po Turskoj. Iz 
radnjah, koje je Bou^ objelodanio o zemljah Balkauskoga polu- 
otoka, po prirodi nakicenih svakim darom, ukazuje nam se geolog 
Bou^ takodjer kao proku§au geograf i etnograf, a u obce kao 
riedak umnik, koji se uz izpiiivaDJe prirode ne manje bavi stanjem 
socijabioga i kulturnoga zivota. Sa svoga za tadasnja vremena 
6udovi§tnoga puta donio je Bou<^ dubokih utisaka za eio svoj zivot, 
tako, da sii kaSnji putnici razgovarajuc se sa Bou^-om o krajevih, 
koje je proputovao, imali prilike divit se iijegovom pamtenju i naj- 
manjih mjesta i svih gora, kojimi je prosao, pa^e poslie detrdeset 
godina od vremena njegova putovanja. 

Glavno svoje djelo o eui-opejskoj Turskoj objelodani Boud vec 
god. 1840 u Parizu.* Tko je jednom odnosaje njekadanje Turske 
glavom prou6io, taj je tek u stanju bio prosuditi tezkoce i pogi- 
belji skop^ane s putovan jem u onih zabitnih krajevih, to u ona 
vremena. To sve nemogase Bou6-u oduzeti snage, da smjelo pod- 
uzme ono, dega su se drugi zacali, pade nemogucim smatrali. Na 
tiaj put u klasi6no tlo ponese Boue neograni^en nagon za izpitiva- 
njem, udivan oStrogled i neumornost u biljezenju opazaka. 

Visoko valja takodjer cieniti Boud-ovu prokusanu nepristraaost, 
koju je pokazao prosudjujuc obi^je, broj i materijalno stanje po- 
jedinih tamo stanujucih naroda. U tom pogledu ostaju takodjer 
doti^na djela Bou^-va bez prinvjera. Covjek skoro nepojmi, kako 
86 je to sluditi moglo, da ina6e priznati autoriteti i uvjeibani put- 
nici, koji su imaJi tako sjajau uzor u BouS-u, putujuc poslje nj^a 
po balkanskih zemljah, podlego§e neopravdano pristranim osjecajem. 

Po naznadenih krajevih, kojimi je Bou^ putovao, vecinom nije 
nijedan iztrazivalac novijega vremena prosao. Neimajuc skoro ni- 
kakovih pisanih izvora pred sobom, izuzam neznatne podatke kod 
orientalista i slavista, umio je on na temelju vlastitoga motrenja 
odno^je zemalja i naroda vjeruo ertati, tako, da su kasnja iztra- 
zivanja njegove podatke vecinom potvrdila. Da navedemo same 
jedan primjer, kako je Bou6 umio odnoSaje oStro proniknuti. Bou6 
je naime bio prvi, koji je ob ukupnom broju Bugarl^ o kojih su 

^ La Turquie d! Europe ou observations snr la geographic, la geo- 
logic, r histoire naturelie, la statistiquc, Ics mocurs, Ics coutumes, 
r archeologie, le commerce, les gouvernements divers, le clerg6^ V hi- 
stoire politique et V etat politique dc cet empire. Paris 1840, 4 vol. 
8^ 2247 p. 1 carte g^ographique. 



NBKROLOG A. BOU£-A. 195 

postojali toli raziioliid podatci, najto^nije sudio, tako^ da najuovija 
izvidjenja pokazuju, da su data Boue-ova prije mnogo godina usta- 
novljena, najtodnija. 

Da mi o Balkanskih zemljah, u kojili iiikad prije uisu izvedene 
topografske radnje u pravom smislu rie^i, kao §to u ostalqj Eu- 
ropi, ipak u cjelini posjedujemo dobni kartografsku slikii, ima se 
i opet u prvom redu zahvaliti Boue-ii, kojega jc opise i nacrte 
imenito genialni Heinrich Kiepert upotriebio za svoju kartii balkan- 
skoga poluotoka.^ 

Svoje mnogo vriedno putiio gradivo predadc Bou6 dielomice 
Pari^komu Muzeju, a dielomice c. kr. akademiji znanostih u Be(fu. 
Ovoj potonjoj izru^i godine 18^0. kao popunak k njegovoj Tnrquie 
cT Europe J cio atlas razuih geografskih, geologickili i etnografskih 
karta. Medju pobranim gradivom, koje je raznim specijalistom pre- 
pustio, spominjemo rukopis rie^iiika od 21.000 srbskih rie^ih, sbirku 
slavenskih prirodopisnih naziva i ini liugvisticki materijal. 

Cudnovat je i nepojmiv pojav, da Bouc^-ovc radnje o Balkan* 
skom potuotoku nestekose svojedobno nikakova priznauja u udenom 
svieta. U diplomatidkih krugovih je djelo Bou<5-ovo o Turskoj, 
puno objektiynih opa^anja, bilo upravo zazorno. Diplonjaeija je 
8vom silom htjela imati azijatske Turke u onih zemljah, gdje su 
stanovali razni narodi, po vecini Slaveni. 

Uz mnogostranu znanstvenu djelatnost pokazivao je djelotvorni 
duh Bou^ov uviek joS zanimanja za iivot i njegove potrebe,^ 
dapa^e BouS-ovo obilno izkustvo ponukalo ga je^ da izadje sa 
mnogim shodnim i vremenu odgovarajucim projektom. Osnutak i 
gradnja zeljeznica dojmi se nemalo svjetskoga i izkusnoga putnika, 
koji je shvatio veliko znamenovanje toga novoga sredstva prometa. 
U vrieme, kada je ciela Europa bila zabavljena projektiranjem i 
izvadjanjem glavnik zeljeznidkih pruga, htjede i Bou6 svoje obljub- 
Ijene Balkanske krajeve tim liepim darom Ijudskoga uma obda- 
rene vidjeti. Kada je na temelju mnogogodiSnjega proudanja sa 
osobitom revnoicu u kartu Balkanskoga poluotoka po njem osno- 



^ Kiepert je jos god. 1876. mogao u jednom ^lanku beriinskoga 
geografskoga casopisa (Zeitsclir. der Gesellschaft fUr ErdkundC; Berlin) 
oditovati, da nijedau od kasnjili ucenih putnika nije Bou^-a nadkriiio 
obiljem i va2noScu geografskih i drugih podataka o Turskoj. 

* Taj dah se pokazuje imenito u radnji koja nosi oaslov: Det' 
Zweck und der hohe Nutzen der Geologie, Wien 1851. 



196 GJ. PILAR, 

vanu unesao buduce zeljeznicke trace balkanskih zenialja/ nije 
dakako na to itiisliti moj^^ao, da ce i decenija proci prije nego 
njegova tadasnja poticanja nadju ma i najmanji uspjeh. Velika je 
Steta, da iskreni glas toli velezasluzna strukovnjaka nenadje svoje- 
dobno dostojna uvazenja, i da se za vrieme mjcrodavni faktori 
neznadose nadalmuti duhom Boue-ovim, na korist (^ovjecanstva, a 
na nemalu slavu Europe, koja se inace rado kano stjegonosa kul- 
ture izti6e. Pa^e i u najnovije vrieme, kad su ideje Boue-ovc stekle 
obcenito priznanje, kad su na berlinskom kongresu sluzile podlogom 
debati o iiarodnosti balkanskoga poluotoka, i onda se jc jo§ nasto- 
jalo, da se uz^uva ona ru§evna sgrada, u kojoj su samo balkanski 
mladi i dili narodi jedini materijal za novo preustrojstvo Balkan- 
skoga poluotoka. 

Znanstvene publikacije Boue-ove tolike su nutrnje vriednosti i 
tolika bogatstva, a uz to i toli mnogobrojne, da sa svakc strane 
izazivaju priznanje i udivljenje. K tomu su mnoga njegova djela 
epokalna, te je tako Bou^ i preko granica Europe kao u^enjak na 
glas izasao. Uz svojc eksaktno znanstveno nastojanje bijaSe on 
nemalo sklon praktidnim zamislim i izvcdbam. Tako vidimo Bou^a 
medju prvimi, koji su podeli rabiti kartografski nacin prikazivanja 
onoga, "sto je izpitano. Vec prije pol stoljeca pobudise te njegove 
radnje zaslu^enu pozornost, a iz njih se je moglo razabrati, da 
imaju osnovateljem temeljita iztrazivaoea i todna opazatelja. 

Jos mladim u^enjakom osnova Bouc prvu geolozku kartu Skotskc 
god. 1820; kasnje god. 1827 kartu Evrope, god. 1834 kartu Er- 
delja, god. 1840 kartu cvropske Turske. Godine 1843 iznenadi 
skup^tinu prirodoslovaca u Gracu prvom geolozkom kartom svieta, 
kako Ilaidinger u svoje vrieme rec^e, djelo udivna znanja, koje 
cielu povrsinu zemaljsku u glavnih joj crtah te po uajnovijih i 
najsigurnijih viestih prikazuje.^ VjeSta ruka Bone- ova kolorirala 
je takodjer karte Viquesnel-ove (1842 — 46) obsizuce dielove Alba- 
nije, Srbije, Bosne, Macedonije i Tesalije. 

Protrazujuc i ocjenjujuc kriti^no rad svojili predsastnika, prika- 
zivao je Bou6 vazda i napram svakom riedko pravdoljublje. Bijase 
mu uviek prava slast, ako je svojimi ostroumnimi iztra^ivaaji i 

^ A, Boue, Sur T^tablissement de bonnes routes et surtout de che- 
mins de fer dans la Turquie d'Europe. Vienne 1852. 

* — ^ein Werk bewundcrungswerther Kenntniss, welches die ganze 
£rdoherflMche in ihren Haiiptumrissen nach den neuesten luid sichersten 
Naclnichten darstellt". Haidinger's Berichte 1847, p. 166. 



NEKR0L06 A. BOU£-A. 197 

savjestnom to^noscu svojom mogao odkriti nove resultate i upozo- 
riti na siguran smjer iztrazivanja. P6elinjom marljivo^cu sabirao je 
znanstvene podatke iz najrazliCitijih izvora, od kojih bi miiogi, 
buduc razsijani, pali u zaborav. U torn pogledu pruzaju njegovi 
bibliografski indeksi upravo posve neobi^nih podataka. 

Osobito povoljno je Bou^ uplivao na druge izpitatelje balkanskih 
zeroalja. U svakom je vidio nastavljada svoga zapoSetoga djela. 
Putovanja, proudavanja i radnje Viquesnela, Grisebacha, dra. Jos. 
Miillera, v. Hahna, Petersa, v. Hoclistettera, Kanitza, Toule, Konst. 
Jiredka i mDOgih drugih, nadjoSe kod Boii6-a najtoplijega i iiajislcre- 
nijega uvazenja i podpore. God. 1875 predade Boue Touli, polaze- 
eemu na geologi^ko izpitivanje zapadnoga Balkana, vlastoru^no 
koloriranu geologi^ku kartu balkanskih zemalja, u kojoj je razli- 
kovao sedamnaest formacija.^ 

Nezaboravno i u zahvalnoj uspomeni ostat ce lunogim Ijubezno 
i pobudno snsretanje Stovanoga u^enjaka. I piscu ovoga nekrologa 
po.sluzila je sreca § njime u doticaj doci. Bija§e to god. 1875. Do- 
^ek bijaSe izvanredno srdaCan. Razgovor so je vrtio oko Hepoga 
naprcdka jugoslavenske akademije, oko napredka u poznavanju 
geologic^kih odno§aja Hrvatske i sdnizcnih zemaljah. V teku govora 
posegnu starina Bou^ za drvenom kutijora napimjenom ceduljnim 
katologom, a taj katalog sadrzavase, na nemalo zadudjcnje posjeti- 
teljevo, podpunu naravoslovnu bibliograliju u raznih jezicih, odno- 
secu se na Hrvatsku i srodne zemlje. Takovimi specijalnimi kata- 
lozi za razne zemlje i struke znanstvene bijase oblozen mal ne cio 
kabinet Bou^-ov. 

Ami Bond, koji je tiho i nesebidno u sluzbi svoje ziianosti sretno 
zivio, sudustvovao je s udesom Balkanskih zemalja, kojih se jadi 
nemalo kosnu§e plemenitoga srca njegovoga. Obcenito sii poznati 
nj^ovi danci, nakiceni bogatim znanjem i izkustvom njegovim, a 
objelodanjeni u raznih dnevnicih. Timi dlanci namjeravao je on u 
svojstvu kompetentna prosuditelja, da nastavsa prieporna pitanja i 
nazore o dogodjajih u balkanskih krajevih razbistri. 

Koncem sestdesetih godina, u vrieme svoga 75-godi8njega rodjen- 
daua mogade Bou^ konstatovati, da ima mnogo izgleda, da se iz* 
traziyanja na Balkanskom pohiotoku nastave i raz§ire, jerbo se je 
upravo tada pomelo sa mnogo obecavajucimi predradnjami za ta- 



^ Frof. dr, Franz Tonla, Geologischo Uebersichtskarte der Balkan- 
ilalbinsel. Petermanns Mitheilungen 1882. Band 28. p. 361. 



198 OJ. PILAB, 

mo§nje zeljeznice. Potaknut spomenutimi radnjami pode svoje sve- 
udilj joS zive utiske i bilje^ke iz mnbgobrojnih i razsirenih puto- 
vanja po Orientu mladjahnom sna^om i svom bri^ljivoscu, kqja 
ga je uviek riesila, iznovi^no ocjenjivati, da tako pozornost u^enoga 
svieta ponovno svrati na prirodne Ijepote i znamenitosti Balkanskih 
zemalja. 

Neumoljno pravilo, da velika starost plodnost diiha i djelatnost 
tiela sve to vi§e i vise ste^e, pa^e i obustaviti moie, kano da 
nije imalo svoje vriednosti za Bou6-a. ^ivec u veoma sretnih pri- 
vatnih i obiteljskih odnosajih, te u punoj snazi duha, a moze se 
reel i tiela do zadnjih dana zivota svoga, dozivi Bou6 veliku starost 
od 88 godina. Za vise no dva Ijudska vieka djelovao je on za 
razSirenje nauke, pun zanosne Ijubavi napram istoj i ^elec joj radi 
nje same sluziti, a ne radi vanjskih probitaka. 

Obcenito poznata ^ednost Bou6-ova nije mogla zaprie^iti, da mu 
\x6ene korporacije svoje priznanje obilno neizkazu. Gotovo da neima 
prirodoslovnoga druztva ili akademije u Euro pi, gdje nebi Bou6 
bio pravim ili za^stnim ^lanom. Tako je bio Bou6 6lanom aka- 
demije znanostih u Be6u, Peiti, Zagrebu, zatim ^lanom geologid- 
koga druztva u Parizu, Londonu. Bio je nadalje ^anom kr. deskoga 
muzeja u Pragu, prirodopisnoga druztva u Halli i u Moskvi, geo- 
grafi^koga druztva u Be6u, berlinskoga druztva za zemljoznanstvo 
i mnogih drugih druztava. 

Bou^ je za svoga boravljenja u Parizu i Be6u imao vi§e ponuda 
za odlikovanje i za unosna mjesta; on je jedno i drugo redovito 
odklanjao. U Be6u mu namienise mjesto ravnatelja dvorskoga mi- 
neralogi^koga kabineta. On to odbi na korist svoga prijateija 
Partscha. Raznih znanstvenih odlikovanja primio je Bou^ takodjer 
te^ajem svoga dugoga rada na polju nauke. Jedno od najsjajnijih 
odlikovanja je svakako ono, §to mu je godine 1847. savjetni^tvo 
geologi^koga druztva u Londonu, u priznanje njegovih zasluga za 
znanost, podielilo Wollastonovu medalju iz palladija. 

Dne 21. studenoga 1881. u devet i po satih na veder, dakle u 
88. godini zivota svoga, umre taj velezasluzni umnik i plemeniti 
dovjekoljubae. Jaka prehlada skon^ £ivot, koj po starosti samoj 
joS dugo klonuo nebi. U oporuci, koju je Bou^ ostavio, zrcali se 
jo§te plemenitost njegova. Ne samo da je svoja rukopisna djela, 
nego i svoju kucansku imovinu posvetio stuibi znanosti: on ostavi 
naime znatan legat e. kr. akademiji znanostih u Be6u^ koja je 



NBKROLOO A. BOU£-A. 199 

u Bou^u izgubila jednoga od najodli^nijih i najrevnijih svojih 
dlanova. 

I za sYOJe prijatelje ostavio je Bou^ liepu uspomenu u svojqj 
autobiografiji, kqja je u glavnoiu doStampana vec godine 1879. sa 
oznakom, da se djelo ima razdieliti poslje smrti njegove. Svaki 
eksemplar nosi posvetu od Bou^-ove ruke. Tako i onaj primjerak, 
koji je akademiji namienjen bio. 

Boa^-ova slava raz§irena je u najdalje krugove, a njegovo ime 
iivjet ce trajno a poviesti prirodnih nauka, a napose u poviesti 
geologije. U^enom svietu ostavlja Bou6 svoje znanstveno blago, a 
nam juznim Slavenom svoju Ijubav napram divnim krajevom Bal- 
kauskoga poluotoka, koje je sam proputovao. 

NaiUi akademija jednoduSno klice: Slava Bou^u i vje^na mu 
oapomena ! 



^votopis 

lira. Josipa Galasancia Sclilossera yiteza KlekoTskoga. 

t 

dUao u ajednicl maUmatii^o - pnrodoalavnoga rozreda jugoalaventke akademije 

znanoati i umjetnoati dne 12 liatopctda 18 82. 

PRAVi 6lan Ljudevit Vukotinovi6. . 

Dr. Josip Calas. Schlosser Klekovski rodio se je 25. siednja 
god. 1808. u Jindrihovu (Heinrichswald) u Moravskoj ; otac muje 
kod Teleposjediiika grofa Harracha za vrieme onda obstojavSe pa- 
trimonialne vlasti upravitelj bio, a brat njegove matere dechant 
ili podjaSpriSt; odhranjen vec od djetinstva svoga uz povoljne okol- 
nosti u duhu patriarchalnoga 2ivota obiteljskoga, pridriaii na red i 
poslu§Dost pokazao je odmah osobitu Ijubav i darovitost prema 
naukom, te je zato uplivom svoga ujaka bio opredieljen za sveSte- 
ni6ki stalid. SvrSiv doma pudku u^ionu pre§ao u Brno na gymnasij, 
gdje je vrlo dobro napredovao; all se je zajedno odvratjao sve 
vecma od prvobitne namjere, da se naime posveti duhovnidkomu 
zvanju, jer ga je zivahna narav gonila vise na svjetske znanosti 
a navlastito na prirodoslovje. Poslje svrienih naukah gyninasialnih 
sa najboljim uspjehom, nadaren liepim talentom i osobitom marlji- 
voscu, kao odrasli vec mladic osjecao je u sebi vrucu zelja za 
dalnjim nsposobljenjem, te je zato odrjeSito odlu^io poci na sveu- 
dili§te Bedko, da se tamo podpuno uzobrazi i da si odabere zvanje 
za §to Sirji i §to koristniji djelokrug buduceinu svomu itvot. Medju 
svimi strukami omili mu najvecma zvanje lie^nidko. U sporazumlje- 
nju dakle sa roditeiji svojimi i sa privoljenjem takodjer ujaka svoga 
preSao je na sveu5ili§te beCko, gdje je godine 1830. svrSiv nauke 
svoje odmah za tim god. 1831. bio promoviran sa izvrstnim uspje- 
horn na dast doktorsku znanostih lie^ni6kih i ranarni6kih. U sve- 
obcoj c. kr. bolnici be^koj izvrSivao je ponajprije praxu liednidku, 
te buduci se je odlikovao kao osobito revan i sposoban a svojoj 



^IVOTOPIS J. SCHLOS8BKA. ^)1 

struci, bio je god. 1834. sa profesorom Hildeprandtom odaslan u 

Italiju, da proudi narav cholere, koja je tada upravo ondje uiasno 

bjeBnila. Dr. Schlosser obavio je svoje odaslanstvo revno i pozr- 

tvovno, te se pohyaljen vratio nakoD godinu danah sa pomnozanim 

izkustvom opet natrag u Be^. Godine 1836. spoznao se je sa obi- 

telju yeleposjednika Adamovica T^njskoga iz Slavonije, te dodim 

je Adamoyic kao boljeSljiv covjek trazio liednika, koji bi imao^ne- 

preetano biti okolo njega kao kucni liednik, a dr. Schlosser bude 

za to mjesto preporu6en : to bijaSe Adamovicu osobito milo dobiti 

u kucu liednika toli izvrstniini svjedo^bami providjena, a s druge 

strane bijase i dru. Schlosseru povoljno podeti zivot na svoju riiku 

i k tomu jos doci u novu dosad nepoznatu zemljii. Adamoviceva 

obitelj prseli se doskora iz Slavonije u Hrvatsku, iiaime u Svetu 

Helena blizu Paukovca; tako dodje i dr. Schlosser u Hrvatsku, 

nemislec dakako izprva na to, da ce u Hrvatskoj naci drugu do- 

movinu i da ce probaviti tu cieli iivot do smrti svoje. Schlosser, 

vrlo dobro priniljen u kuci Adamovicevoj, zivio je ugodan zivot 

kao pravi ^lan obitelji, Ijubljen i stovan od svih; vrlo revan lie^- 

Hik izvrSivao je svoje zvanje ne samo u u^jem krugu Adamovi- 

ceve ku6e, nego izvan nje takodjer radio marljivo i sa tolikom 

zadovoljnolcu obcinstva, da iza mala nebijase ni kuce u blizjoj, a 

ni u dalnjoj okolici, kamo ne bi imao doci, da pomoc pruzi bo- 

lestnikom, i to tim vecma, jer nije samo vjest i sretan bio u lie- 

^nju, nego si je takodjer znao Ijubeznim i dobrosrdadnim na^inom 

{»ibaviti neograni6eno povjerenje Okolnost ova ponese njegovo 

ime doskora na dobar i daleko razdireni glas. 

U kuci medjutim Adamovicevoj bijaSe vrlo budan i nerairan. da 

^^to i neuredan zivot; u Svetoj Heleni nije nikad bilo dana bez 

gostbe, jer osim liednika zivljaSe i vi§e posjetnikah, glasbenikah, 

i^likarfth itd. u kuci; nu joste ni s tim zivahnim zivotom zadovo- 

Ijan Adamovic iSao bi sa suprugom svojom rodjenom grolicom 

Forga^ desto u dru^tvu svih sukucanah svqjih u pohode susjednim 

vlaateiinom i to sve na konjih. Kod takove kavalkade nije ni kucni 

lie6nik smio izostati, jer je za njega i onako posebni jahaci konj 

vazda bio opredieljen. Nu zivot takav nije bio u suglasju sa na- 

zori i te^njami Schlosserovimi : on se nije mogao u takovih okol- 

nostifa vezati na kucu Adamovicevu za dalnju buducnost svoju, jer 

nije nikada imao mirne ure za se, a to ga je priedilo, da se zabavi 

ozbiljoina potflom znanstvenim. 



202 u. VUKOTINOV16, 

Sreca dodje u pomoc. Godine 1838. bude mjesto kupaliStnoga 
lie^nika u Toplicah Vara^dinskih izpraznjeno, a dm. Schlosseru 
bude doglaseno, da bi kaptol zagrebadki bio sklon mjesto izpra2- 
njeno njemii podieliti. Poziv ovaj dade Schlosseru priliku liepim 
nadinom riesiti se saveza sa kucom Adamovicevoiiiy §to tim laglje 
podje za riikom, jer je Adamovic naumio opet u Slavoniju se po* 
vratiti. Schlosser se dakle u najvecem prijateljstvu razstane sa obi- 
telju Adamovic i preseli se kao kupaliStni lie^nik u Toplice Varaz- 
dinske, gdje je ostao gest godinah, naime do godine 1844. 

U ono vrieme, kad je dr. ^^chlosser u Toplice Varai^dinske doSo, 
bijase stanje tamo vrlo razli^no od danaSnjega. Basda bijaSe ma- 
lena, vrelo rudoo jednostavno samo drvom prostim ogradjeno, uz 
taj zdeiiac stajaSe drvena sgrada poput barake sa muljnimi i blat- 
nimi kupalisti, gostiona velika 11a polovicu manja nego sada; a 
ondje, gdje se sada salaze kupke Josipovc, tamo bijaSe kupalilte 
selja^ko. Dr. Schlosser, koji je poznavao druge kupelji, osobito 
ceske, nije se dakako mogo sprijateljiti sa takovimi primitivnimi 
iiredbami, te je naumio s vremenom uvesti sto shodnije refonne. 
Pak zaista dr. Schlosser je, upoznav se pobliiie sa znatnijimi kano- 
nici, pribavio si doskora toHko povjerenja i upliva, da je kaptol 
zagreba^ki rado pristajao na predloge Schlosserove, poTodom kojih 
su Varazdinske toplice poljep§ane i poboljSane; a temelj polozen 
onomu napredku, kojim se odlikuju danas Toplice Varaidinske. 
Kao sto neko^ u svetoj Heleni, tako sada u Toplicah nije dr. 
Schlosser ogranidio se samo na bolestnike kupaliStne, nego na da- 
leko u okolici podavao je pomoc bolestnikom i bogatim i siroma- 
kom. On bi jaSio u susjedstvo u pohode bolestnikom svojim, kad 
bi mu i malo samo vremena dostalo; nebijaSe nigdje teze bolesti 
ni u plemidkih dvorovih ni u kucah seljadkih, kamo nebi pozivali 
na savjet ili na lie^enje doktora Topli^koga, a to tim radje, jer 
nije nikada obidavao pitati: moie li bolestnik platiti ili ne? Schlos- 
serovo revno nastojanje oko podignuca Toplicah Varafdinskih, kao 
Sto i njegovo uspjeSno djelovanje lie^ni^ko pribavi mu privrienost 
i prijateljstvo svih kanonikah, tako da se obce Saljivo pogovaralo, 
da je dr. Schlosser dvadeset deveti kanonik zagreba6ki. U zimsko 
vrieme obidavao je dr. Schlosser odputovati u njema^ki Gradac, 
da se tamo ubaviesti napredku liednidkih i prirodoslovnih zna- 
nostih. 

Iz toga se lako moze razabrati, da se je dr. Schlosser u To- 
plicah Varaidinskih nalazio u sasvim povoljnih okokiostihy na zaio 



2IVOTOPI8 J. 8CHL08SBRA. 203 

mu nitko nemoze zamjeriti, da nije ipak mogo nazrievati u svom 
polozaju tadadnjem koua^no zadovoljstvo ; jer je svedjer jo§ zelio 
razsiriti svoj djelokrug i pribaviti si stanovi§te, na kojem bi si za 
gtalno mogo osigurati buducnost svoju ; on je zelio stiipiti u javnu 
sluibu driavnu. 

Moze 86 reci, da je dr. Schlosser dosao^u sretan trenutak u 7ir- 
vatsku, jer mu je ona srecu doniela, — nu za to ju je i obljubio 
kao pravu domovinu svoju i sluzio joj vjerno do kraj zivota 
svoga. 

Mjesto ^upanijskoga fizika kriieva^koga bude izpraznjeno upravo 
onda, kada je Sclilosser po^elio ostaviti Toplice Vara^dinske. Bu- 
duci da je onda fizikat jedne ^upanije bilo odlidno mjesto, to se 
naslo puno konkurrentah, nu ipak bijaSe i prijateljali Bchlosserovih 
pravih dovolj, koji mu sTJetovahu, da svakako to mjesto zaprosi. 
Dobar glas, koji si je Schlosser kao lie^nik vec odprije pribavio, 
protre mu put za postignuce zelje njegove; nu Sclilosser je samo 
nakon ozbiljua razmatranja odlu^io ostaviti Toplice Varazdinske; 
prvo, jer mu je 2ao bilo ostaviti mjesto, gdje mu ugodno bijase 
ziviti i uspjeino djelovati, drugo jer jo potanko razsudjivao, lioce 
li moci izpuniti valjano novo mjesto svojeV 

Veliki zupan krizeva^ki barun Ljudevit Bedekovic Komorski 

primiv molbenicu tolikimi izvrstnimi preporukami poduprtu, podieli 

^aprodeni lizikat Schlosseru, te se on mjeseca svibnja 1844. preseli 

^ Kriievce. TadaSnji staliSi i redovi zupanije kriievadke, kao i 

^radjanstvo kr. i slob, grada krizeva^ikoga, primise novo imeno- 

^anoga fizika vrlo Ijubezno, nit im se bijale pokajati ikada, jer 

je fizik krizeva^ki postao za kratko vrieme jedan od najpopular- 

nijih mu^evah u £upaniji. Teznje narodne, koje su u iupaniji kri- 

:^va^koj imale jedno od glavnih ognjiStah u domovini na§oj, na- 

djoSe u dru. Schlosseru vjemu podporu, koje nije nikad vi§e u 

nikakovoj sgodi i nesgodi ustegnuo narodnoj stranci. Kad je god. 

1848. Hrvatska ustala na obranu svojih pravah, tada je i dr. 

Schlosser ostavio svoj miran zivot, te se je u svom djelokrugu 

poevetio vojnidkoj slu^bi. Ban Jeladic imenova ga pukovinskim 

lie^nikom kod husarske banderialne ^ete uz pridrzaj svoga mjesta 

Kupanijskoga ; kad je konjani^ka ^eta ova kadnje pro§la preko 

granicah domovine na ratiSte prekodravsko, tada bude dr. Schlosser 

pridieljen iestomu bataljunu gibive narodne garde, gdje je sluibo- 

Tao, dok uije garda razpuStena. 



204 Lj. VUKOTINOV16, 

Sluzbu ovu kao i svaku drugu izvrSivao je dr. Schlosser pozna- 
tom revnoacu i to6no§cu, za§to mu bude od kr. zem. vlade izredeno 
podpuno priznanje. Deset godinah djelovao je Schlosser u zupaniji 
krizevadkoj sa iiajboljim uspjehonX; iiit iiebi bio ostavio nikad zu- 
paniju ni grad Krizevac, koji mu postade inilim zavidajem, da nije 
pod upravom ministra ^acha ^upanija krizevadka raztrgana i do- 
kinuta. 

Kod nove organizacije dopadue Schlossera iizikat ^upanije zagre- 
ba^kc u mjesecu kolovozu 1854. Akojedr. Schlosser dosad revno 
sluzbovao, to je ipak u obsegu svoje sliizbe nove razvio joS vecu 
djelatuost, jer je osim svoje zupanijske zadace tedajem punih sedam 
Ijetah i to bezplatno obavljao poslove zemaljskoga lie^ni^koga sa- 
vjetnika kao zamjenik is toga kod c. kr. hrv. slav. namjestnidtva, a 
tomu joste i sudbenoga lie^nika kod c. kr. zemaljskog sudiSta u 
Zagrebu. Kad je god. 1855 zavladala u ja^oj mjeri poSast kolere, 
odlikovao se je izvanrednom revnoscu, te mu bijale uslied ove po- 
zrtvovnosti po c. kr. ministarstvu izreCeno pohvalno priznanje, od 
strane pako predsjedni^tva c. kr. banskoga stola osobita pohvala 
i to god. 1860 13. velja^e; malo zatiem udostoji i Nj. c. kr. Ap. 
Veli^anstvo podieliti dru. Schlosseru naslov zafiastnoga zemaljskog 
lie^nidkog savjetnika. 

Fo^etkom god. 1861., kad kraljevini Hrvatskoj bude opetpovracen 
iistav i starodavna zupanija krizeva^ka uzpostavljena, te velikim zu- 
panom tamo imenovan I^judevit Viikotinovic, zaieli dr. Schlosser 
na novo vratiti se u svoj obljnbljeni Kriievac, kamo ga je i veliki 
zupan odmah pozvao. Tu je opet kao zupanijski i gradski lizik i 
takodjer kao sudbeni liel^uik sliizio tri godinc. Napokon godiiie 
1864 obzirom na svoje mnogoljetno neumomo sluzbovanje bude 
dr. Schlosser previsnjom odlukom od 18. siednja po Nj. c. kr. 
Velidanstvu imenovan za namjestni^kog savjetnika i pralie^nika 
kraljevinah Dalm. Hrv. i Slavonije; nu da tolike nesebi^ne i iz- 
vanredne vjerne sluibe nadju podpimu nagradu i zasluzeno najviSe 
priznanje, ukrasi Nj. c. kr. ap. Velidanstvo railostivim rieSenjem od 
8. kolovoza god. 1865 dra. Schlossera vitezkim redom c. kr, ie- 
Ijezne krune III. razreda, a god. 1867 dne 8. svibnja udostoji ga 
u smislu iistanovah toga reda povisiti u stalis viteztva sa predika- 
tom „vitez Klekovski**. 

IT ^asti ovoj ostao je novo podignuti vitez Klekovski onaj isti 
Schlosser, koji je vazda bio, revan i todan i £edan u eduibi i £i- 
votu svome do zadnjega ^asa i dab a svoga. U zadnje doba vec 



4IV0T0PLS J. 8CHL0SSBRA. 205 

ponjdito bolezljiv nije ipak popustio u marljivosti navadnoj, te bi 
htio i lie^nikom i prijateljem svojim sakriti i zatajiti slabocu svqju, 
niti nebi mario za savjete i prosnjc, da odpo^ine i da 6iiva zdravlje 
svoje. Tjesio je i sebe i svoje prijatelje time, da ce mii zdravlje 
okrenuti na bolje, cim nastane toplije vrieme i 6im bade zgodc, da 
poduzme putovaiijc u obljubljene ji^ore primorskc ili Lidke predjele; 
— Du nada prevari i njega i prijatelje njegove. Schlosser se ne- 
oporavi vise, vec je podlego kratkoj ali tezkoj bolesti, kojii mu na- 
nese nesmiljena rak-rana u grlii. Uiiiro je 27. trav. god. IH82 u 
74. godini zivota svoga. 

Ovo je kratka slika, kqja nam prcdstivvlja pokojnika kao ^inov- 
nika u svom sluzbenom djelovanju. Nu gospodo akademici, erta, 
kojii sam sastavio u stegnutoj samo mjeri, nije ono, sto se nas 
ovdje poblize ti^e; nije onaj dio rada pokojnikova, koji je pripadao 
krugu Sirjega znanstvenoga svieta, te napose poljii uzjemii akade- 
mije jugoslavenske. Medju nasiini akaderaici bio je dr. Schlosser 
jedan od onih odliSnih miizevab, koji je svaki ^as, svaku sgodu i 
svaku slobodnu uru upotrebljivao vazda samo za promicanje ob- 
ljubljene si nauke prirodoslovne ; kao pravi cielim zvanjem svojim 
Udenjak bijaSe mu nad svim^ Sto sviet moze pru^ati ugodna, naj- 
xnilija priroda. Dr. Schlosser izabra si zadacora zivota svoga zna- 
iiost liedni^ku i to ne poradi samoga lie^ni^tva samo, nego pogla- 
vito iz uzroka, Sto mu s time i uz to bijase najshodnija i najumjest- 
^ija sgoda, a i potreba, njegovati nauke prirodoslovne. Schlosser si 
je odmah kao mediciner odabrao botaniku, te je po^eo iztrazivati 
flora bedku. U^iteljah je imao na universi glasovitih, Jacquiiia, 
Hildebrandta, HofFmanna i vrlih tomu drugovah: Fenzla, Hafnera, 
"Welwitscha, Leydolta, Redtenbachera, Kotschya itd. Profesor mi- 
neralogie Mohs, koji je genialnimi nazori i nenavadnom o^troum- 
no&cu stvorio nove podloge znanstvene za prirodoslovje, koje i dan 
danas imadu dielomice valjanost, uplivao je na sve svoje suvreme- 
nike, a osobito na u^enike svoje ; medju njimi shvatio je i Schlosser 
Ta^nost Mohsove nauke, te je kao privrzenik njegove systeme kuiao 
Mohsova nadela uporaviti na botaniku; s njim se slozise i drugi 
kolege njegovi, narodito Ley dolt, koji je pisao „de Caricibus", Schlos- 
ser pake izradio je u istom smjeru inauguracionalnu dissertaciu : „de 
Papilionaoeis^. Nu kao §to svemu na svietu treba svoga vremena, 
take i ovomu nastojanju nebijase za onda joS sgodne hore. Dr. 
Schlosser medjutim nije prestao biti prijateljem reformah, kako to 
avjedode sve njegove kasnije radnje i izjave u obziru prirodopisnih 



206 i*j. VUKOTINOV16, 

nacelali. Kao veliki inace stovatelj Linneova sustava dr^ao se je 
ipak naravskih systeinah botani^kih de Candollea, Jussieua i stra- 
nom Reichenbacha. 

Vrienie svoje ferialno znao bi Schlosser sprovadjati u domovini 
svojqj u Moravskoj, pak je tamo revno sakupljao material, tako da 
je vec u mladosti svojoj mogo sastaviti prilidno veliko djelo pod 
iiaslovom „Flora von Mahren und Schlesien", tiskano u Brnu god. 
1843. U mladosti svojoj dakle podpuno vjest i izu^en botaiiik dosao 
je u Hrvatsku. Utisak onaj i radost, koju je ocutio gledajuci u 
Hrvatskoj sasvim drugu vegetaciu i bilinstvo od prije nevidjeno, 
nemogase pokojnik uikad zaboraviti ; oduSevljen znao bi zivahnima 
rieeinia slikati veselje, kad bi opazio gdjekoju bilinu odprije si ne- 
poznatu. Okolica Sv. Jelenska, Sv. Ivan-Zelinska i Psarjevadka 
osobiio ga zanimaSe u prvo vrieme dolazka svoga. Tu je nakupio 
mladi dr. Schlosser veliko mno^tvo hrvatskoga bilja, pak bi ga 
po6eo posiljati prijateljem svojim botani^kim u Bed; time je prvi 
probudio pozornost inostranih udenjakah na flora hrvatsku, koje 
do onda tako rekuc nitko nije niti poznao. Kad se je preselio u 
toplice varaf dinske, onda mu se tamo opet novo otvori polje. Glas 
flore hrvatske se je po^eo Siriti, a nz to i Schlosserovo ime; za 
kratko vrieme bijase mu dopisnikah sa sviuh stranah; najznatniji 
tadanji botanici stupi§e u savez sa drom. Sehlosserom ; napominjem 
od njih : Laggera i Hugenina u Svicarskoj ; barona Hausmanna u 
Tirolu; Duftschmidta u Lincu, DoUinera u Kranjskoj, Pittonia u 
Stajerskoj, Heuffla u Banatu, Janku u Erdelju, Botteria i Visiania 
u Dalmaciji, Fenzla i Juratzka, Skofitza u Be6u, Opitza u Pragu, 
Tommasinia u Trstu; Bey era u Ugarskoj. Iz ovoga dugoga disla 
dopisnikah mozemo lahko razabrati, koje ogromne kolidine bilinah 
bi imao Schlosser svako Ijeto sakupljati, osuSiti i podiljati ovim 
saveznikom svojim, da ih uzmogne namiriti i novimi vrstmi nada- 
riti; pak buduci da je to dopisivanje i izmjenjivanje trajalo do 20 
Ijetah, moze si svatko predstaviti, koliko je truda i kolike marlji- 
vosti pokojnik uloiio u taj posao. — Schlossera nije u revnosti ni 
to smetalo, da su mu mnogi od njegovih dopisnikah na zamjeni 
bilinah dui^ni ostali, jer mu nije stalo do drugoga, nego da se ino- 
stranci spoznaju sa florom hrvatskom: zato je vazda, kad koji od 
njih §togodj zahtievaSe, kupio i siljao §to viSe liepih i novo na* 
dastih biljakah. 

Kad se dr. Schlosser preseli iz toplicah varazdinskih u Kriievoe, 
bijaSe mu prva briga — izim sluzbenih svojih poslovab, razgledati 



2IVOTOPI8 J. SCHL0S8BRA. 207 

86 pd dkolici obliznjoj i orientirati se ob oduosajih floristi^kili. Zu- 

panija krizevadka ima u gori kalnidkoj zatim u predjelih podra- 

va^kih kao i u moslava^kih liepu floru, koju je Sclilosser prvi 

iztrazio i proudio. Glede Sclilosserova zivota u Krizevcih napomeuut 

mi je episodu jednu, kqja u pocetkii p6 sale p6 istine kasrijc ipak 

neostane bez znatuijih posljedicah. Pisac ovih redakah dodje god. 

1839 u toplice varazdinske, te se tii spozna sa drora. Schlosserom ; 

pohodiv ga u njegovu staiiu, vidio je tamo orinar pun nagacenih 

pticah osim toga i jedan dio biljnika (herbara). Pokojnik bi torn 

piilikom hvalio Ijepotu i bogatstvo prirode u Hrvatskqj, nu to je 

za onda jod dosti hladna ostavilo mladjahnoga posjetnika, koji se 

je vise pjesmom zabavljao nego prirodom, te se tako ^injase, kao 

da riedi Schlosserove neuadjoie nikakova odziva. Kada se je ka§nje 

govorilo u krugovih zupanijskih, da bi Schlosser imao postati kri- 

zevadkim fizikom, pisac ovih redakali izrazio se je nepovoljno o 

takovu doktoru, „koji toboz da se zabavlja vise pobiranjem dra^a 

nego liedenjem bolestiiikah; — bolje bi bilo svakako na to mjesto 

pozvati dra. Aleksu Rakovca nego Schlossera". Sudbina medjutim 

odludi drugdije. Dr. Schlosser dodje kao fizik u Krizevce, a Vu- 

kotmovic se § njim ne samo sprijatelji, nego postane jos tomu naj- 

revnijim u(^nikom Schlosserovim. Od ono doba zapo^e savez pri- 

jateljski i rad zajednidki medju u^iteljem i u^enikom, koji iskren 

i nikada nepomucen potraja do groba. 

Dr. Sclilosser sakupio je po raznih stranah Hrvatske mnoztvo 

l)ilinah, najvecma prigodom onom, kad ga je sluzba ili zvanje 

liednidko dovelo u koju okolicu. Kako je dr. Schlosser vesele inaCe 

naravi bio, i u druztvu se rado zabavljao, to je ipak kod svake 

takove prilike trazio povoljnu sgodu, da dim prije izmakne i da se 

neopaien popne na koje bli^nje brdo, il da potrdi ii poljanu, il na 

livadu ; dok je poslje druztvo za njim izpitkivalo, eto doktora na- 

trag sa svezkom bilinah il flasicom kukacah. Nit je pohodio bo- 

lestnika^ nit posjetio prijateija, nit se provezo u poslovih sluzbenih, 

da nebi upotriebio priliku da §to proudi, da §to nadje. Nu zelja 

8ve to dalje i sve to vi§e raditi, snadje se doskora zaokru^ena na 

pretiesno polje, iz toga se porodi teznja polaziti i iztraziti one pre- 

djele, koji su odprije sasvim nepoznani bili; medju ove spadala 

tako zvana gomja Krajina, Otodac i Lika sa Velebitom, Ogulin sa 

Klekom i Kapelom, zatim hrvatsko Primorje sa obalami morskimi. 

Vlada Jeladica bana domoljubnim duhom nadahnuta, izjavi se pri- 

pravnom podupirati putovanje, koje se imalo u svrhu prirodoslovnih 



i 



2()8 liJ. VUKOTINOVlft, 

ietrazivanjah poduzeti ; uslied toga bude Schlossorova od davna 
gojena zelja izpunjena, i sva gornja Krajina, Primorje i obale 
morske, a stranom i gornje Zagorje u godinah 1852, 1854, 1856 
1878 po njem u dru^tvu prijateija svoga proputovana. Schlosseru 
pripada u obce glavna zasluga kao prvaku iia polju prirodoslovja 
u Ilrvatskoj, a narodito za srednju i sjevemu Hrvatsku, jer u 
ovih re6enili stranali prijo njega iiije nitko se bavio izpitivanjem 
flore. 

Osim botanidkih radnjah pripomogao je dr. Hchlosser revno kod 
utemeljeiija narodnoga muzeja, pokloniv mu jedan dio svqje omi- 
thologi^ke i botani^ke sbirke ; godine 1854 izabralo ga je gospo- 
darsko hrv.-slav. druztvo za dlana upravljajucega odbora ; ovaj mu 
povjeri nadziranje poku§ali§ta ; tu je Sclilosser nastojao osobito oko 
toga, da uredi vocnjak i kncni vrt, a uz to je i nasadio puno iza- 
branih bilinali, te je ustrojio neku vrst malene ba§6e botani6ke. 

Kad je godine 1866 utemeljeiia u Zagrebu akademija jugosla- 
venska znanostih i umjetnostili, bude dr. Schlosser imenovau pravim 
danoiu, a malo kasnije kod konstituiranja akademije izabran za 
predstojnika raatoiuati^ko-prirodoslovnoga razreda, koju ^ast je ob- 
naSao do smrti svoje ; dr. Schlosser vodio je takodjer upravu na- 
rodnoga doma, s tim skop^ano zdrebanje dionieah i polaganje ra- 
^unah bez svake nagrade poznatom ipak tocnoScu. 

Uz ovoliku miiogostranu radinost obogatio je takodjer na§u knji- 
zevnost sa viSe ovecih djelah, manjih spisah i razpravah ; dr. Schlos- 
ser medjutim nije same izkljudivo na polju botanike radio, nego 
se je bavio i zoologiom, po imenu ornithologiom, a zadnjih Ijetah 
mnogo sa entoraologiom. 

Od njegove ruke potekla su sliedeca djela: 

Flora von Mahren und Sclilesien; Briinn bei Rud. Rohrer 1843. 

Rciseflora aus Suderoatien 1852. 

Vorarbeiten zur Flora Ooatiens 1852. 

Naturhistorische Wanderungen durch Nordcroatien. 1854. 

Reiseflora aus Sudcroatien 1856. 

V 

Cetiri ova njemadka sastavka tiskana su u be6kom botanidkom 
dasopisu ^Botanische Zeitschrift von dr. Skofitz". 

Zatim: Pripravna radnja za geographiju bilja 1868. 

Kalnicka gora sa svoje prirodoslovne znamenitosti 1870. 

Ob uplivu obradjivanja zemlje i gojenju bilja na fizionomiju 
predjelah i na zna^j naroda 1871. 

Zdralovniee (Geraniaeeae) pogledoni na prirodoslovnu vrst 1871. 



ilVOTOPIS J. SCHFiO^SRRA. 209 

Kacunovice (Orchideae) 1872. 
Ustroj i gojitba bilja 1873. 

O postanku botani^kih sustavali po ujihovu chronologi^koni 
redu 1874. 

Razprave ove tiskane su u Radu jugoslavenske akademije u 
Zagrebu. 

Samostalna oveca djela su sliedeca: 

Syllabus Florae Croaticae sa Vukotinoviccm, u Zagrebu 1855. 
tlora Croatiea u druztvu sa Vukotinovicem ; u Zagrebu 1869. 
Bilinar, flora excursoria Croatiea sa Vukotinovicem, u Zagrebu 
1876. 
Fauna komjasali hrvatskih; u Zagrebu tri knjige 1878. 
Dodatak na faunu kornja^ah; u Zagrebu poslje smrti pisceve 
dostampano 1882. 

Za priznanje svojih mnogovrstnih radnjah u literaturi prirodo- 
slovnoj bio je dr. Schlosser po^ascen izborom u vise znanstvenih 
druitvah: bio je clan prirodoslovnog druztva „Lotos" u Pragu od 
god. 1852. dlan c. kr. zoologidko-botanidkog druztva u Bedu od 
god. 1852. 
Clan prirodoslovnog druztva u Pozunu od god. 1856. 
Clan gospodarskoga In-v.-slav. druztva u Zagrebu od g. 1857. 
Clan lie^nidkoga druztva u Stajerskoj od god. 1865 
PoBJednik kolajne austrijske za zasluge od god. 1873. 
Clan lie^ni^koga sbora kraljevine hrvatske od god. 1874. 
Po^^tni dlan druztva lieCnikah za Slavouiju od god. 1875. 
Po&wtni dlan lie^ni^kog sbora u Kranjskoj od god. 1876. 
Dopisujuci dlan prirodoslovnog druztva u Clierbourgu od g. 1878. 
Clan planinskoga druztva hrvatskoga od god. 1879. 
Dr. Schlosser je jako oprezan botanik bio, mozebit i odvise, 
zato je i broj bilinah, koje je on kao uove za hrvatsku floru 
ozna^io, dosti malen ; i to su sliedcce : Crocus vittatus ; Pedicularis 
^ Kleku, koju je Tomraasini iiazvao Pedic. Sclilosseri; Campa- 
nula longifolia, Aster lejophyllus, Ast. serratifolius i Senecio Vu- 
kotinovici. Njemu pako na ^ast prozvane su po drugih botanicih: 
Hypericum Schlosseri, Prenanthes Schlosseri po di*u. Ileufflu ; Hie- 
^ium Schlosseri po Keichenbachu, Silene Schlosseri po Vukoti- 
n^vicu i napokon Rosa Schlosseri po Gandogeru. 

Ako 86 sve ove radnje pojcdine sra^imaju u jednu svotu, ako 
^ tomu prida djelovauje pokojnikovo kao javnoga cinovnika, te 
**o se uzmc jos r znamenita privatna praxa lieCnicka : onda se tek 

14 



210 W. VUKOTINOVlfi. 

moze procieniti zivot Schlosserov u cielqj marljivosti i okretnosti 
svojqj izvaiirednoj, bez koje nije mogiice vrsiti toli mnogostnike 
zadaee. Uz ove vrlinc ^inovnika i uCenjaka resio je dra. >Sclilossera 
kao ^ovjeka cist i neokaljan zuadaj, prijaziiost u obcenju i dobro- 
dusnost u svakom ^inu i oduoSaju zivota; spreman vazda misliti 
i diniti svakomu dobro, nebijase mil zamjere od nijedne strane, te 
je iiiogao imati protivnika ali iieprijatelja nikad. 

Njega zale svi znanci i prijatelji, a suradnici i drugovi njegovi 
osjecaju diiboko prazniim, koju je ostavio izza sebe. 

Ako ikomu — to se njemu podvikuje jednoglasno nad groboin 
nje^ovira iakreno iz dna diise: Vje^naja pamjat i slava inii! 



Jugoslavenska akademija znanosti i nmjetnosti 

pocetkom godine 1883. 

Pokrovitelj : 

VrtuzviSoni i presvietli gospodin Josip Jubaj Strosmajer, 
W^kup bosanski i sriemski, biskiipijn biogradske i smcdercvske 
'ipravljatelj , nj c. kr. apoSt. veli^'instva pravl tajni drzavni sa- 
^Huik sv. bogoslovja i ramlroslovja doktor, ^lan bogosloviiih sbo- 
""^'^'a iia bedkom i pestanskom sveu^ilistu itd. itd. 



^or. Franjo RaCki. 



^i' BoOOSLAV SoLBK. 

'^^*- Petar Matkovic. 



Predsjednik: 



Tajnici : 



Knjiznidar i arkivar: 

'^'-^^ TkalCic. 

Clanovi : 

/. Pocasifni. 

(Od 25. srpnja 1867.): 

^^^t*. Franjo MikloSic, profcsor iia o. kr. sveuiili^tu u Bc^u. 

(Od 24. listopada \Hli).): 

*^Hi8To Ahistovic KuNiK, c, iiiski tajiii savjcttiik, akademik i 
"^^l^iniCar c. akademijc u Petrogradu. 

(Od 21. studenoga 1879): 
^'^KCB Kablovic Grot, c. ruski tajiii savjetnik i akademik u 
^«trogradu. 



212 JUGOSLAVBNSKA AKADKMIJA. 

(Od 5. prosinca 1882.): 
DfMiTBij IvANOYic MsNDKiiBJEV^ c. ruski tajui savjetnik i sveu- 
diliSni profesor u Petrogradu. 

//. Prari clanovi: 

a) u razredu historicko-filologi^kom: 

(Od 9. svibnja 1866.): 

Dor. FfiANjo Ra6ki, predstojiiik razredu, opat i kauonik prvo- 
stolne crkve u Zagrebu. 

Dor. Vatroslav Jagi6, profesor na sveu^iliStu u Petrogradu. 
SiME Ljubic, ravnatelj arheol muzeja u Zagrebu. 

(Od25. srpnja 1867.): 
Dor. Pktak Matkovi6, profesor realke u Zagrebu. 

(Od 23. studenoga 1874.): 

Armin Pavi6, sveu^iliSni profesor u Zagrebu. 

Dor. Leopold Geitleb, sveutiliSni profesor u Zagrebu. 

(Od 21. studenoga 1879.): 
Matija Valjavec, profesor na gimnaziju u Zagrebu. 

(Od 5. prosinca 1882.) : 
Dor, Fbanjo Meixner, sveudilisni profesor u Zagrebu. 

b) u razredu filozofidko-jurididkom: 

(Od 9. svibnja 1866.): 
MiBKo Booovk!;, umir. minister! jalni savjetnik u Zagrebu. 
Dor. Pavao Muhi6, umirovljeni predstojnik kr. vladnogp o<ljela 
za bogoStovje i nastavu, predstojnik razredu, u Zagrebu. 
Dor. JovAN SuBOTicb, odvjetnik u Osieku. 
Adolfo Vbbeb, kanonik prvostolne crkve u Zagrebu. 

(Od 1. sie^nja 1867.): 
Dor. MiHKo SuHAJ, prisjednik kr. stola sedmorice u BudimpeSti . 

(Od 25. srpnja 1867.): 

Dor. Valtazab Booi§i6, profesor na sveudiliStu u Odesi. 
Janko Jubkovic, odsjedni savjetnik u odjelu za bogoStovje i na- 
stavu kod kr. zemaljske vlade u Zagrebu. 

(Od 23. studenoga 1874.): 
Dor. Jaromib Hamel, profesor na sveudilislu u Pragu. 



in€K>SLAYSN8KA AKADKMIJA. 2 

(Od 20. stiidenoga 1876.): 
Dor. Franjo Markovi6. profesor na sveu^iliHii u Zagrebii. 

c) u razredu matemati^ko-prirodoslo vnom. 

(Od 9. avibnja 1866.): 
Dor. BuGosLAv ooLKK, u Zagrcbu. 

Josip ToBBAB, ravnatelj kr. vel. reaike u Zagrebu, predstojnik 
razredu. 

(Od 1. sieCnja 1867.): 
Ljudjevit ViTKOTiNoviO, veliki i^upan u mini u Zagrebu. 

(Od 23. studenoga 1874.): 
bpiBiDioN Beusina, profesor na sveu^iliStu u Zagrebu. 

(Od 22. studenoga 1875.): 
Dor. GjuRo PiLAB, profesor na sveudiiiStu u Zagrebu. 

(Od 5. prosinca 1882): 
Dor. Karlo Zahradnik, profesor na sveu^iliStu u Zagrebu. 

///. Dopisujuii: 

a) u razredu filoiogidko-histori^kom: 

(Od 25. srpnja 1867.): 

1^0^ Kbnbst Dcmmlxb, profesor na sveu6ili§tu u Halli 
Maetix Hattai.a, profesor na sveu^ili.^tu u Pragu. 
J^''^*' JireCkk, austrijski ministar u mini u Pragu. 
VACLAV V. ToMKK; profesor na sveuCilistu u IVagu 

(Od 24 listopada 1870.): 

^*tar Bodmani, profesor na gimiiaziju u Dubrovniku. 

'^^•iOLA IvAKOvic KosTOMAROv, dan arheografske komisije u 
Petrogradu. 

"kuh ALBKSiJKvid; Lavrovski u Orenburgn. 
l^or. Loui4 Leger, profesor na akademiji za orientalne jezike u 
i'arizu. 

^^TOiAjf N0VAKOV16, ministar prosvjete u Biogradu. 

(Od 24 studenoga 1773): 
viDOMiL M1JATOV16, ministar financija u Biogradu. 



214 JUG08JbAV£N8KA AKADKMIJA 

(Od 22. studenoga 1875.): 
Ivan TkalOic, nadarbenik prvostolne crkve zagrebadke 

(Od 21. studenoga 1879.): 
Marin Drinov, profesor na sveuCilistu u Harkovu. 

(Od 5. prosinca 1882.): 

Dor. Ivan CrnCic, kanonik sv. Jerolima u Rimu. 
Luka Zorb, profesor na gimnaziju u Dubrovniku. 

b) u razredu filozofi^ko-juridiCkom: 

(Od 25. srpnja 1867): 

Matija BaN; u ministarstvu spoljaSnih djela u Biogradu. 
Dor. Hermbnkgild JirbCbk, savjetnik u ministarstvu za bogo- 
Stovje i uastavu u Bedu 

Dor. GusTAv Wbnzki., profesor na sveufiiliStu u PeSti. 

(Od 24. listopada 1870.): 
Vaclav Brandl, moravski zemaljski arkivar u Brnu 

(Od 22. studenoga 1875.): 

Dor. RoMUALD HuBB, carsko-ruski pravi tajni savjetnik i senator 
u Radomsku. 

(Od 5. prosinca 1882.): 

LuEA ZiMA, profesor na gimnaziju u Varazdinu. 

c) u razredu matematidko-prirodoslovnom. 

(Od 25. srpnja 1867.): 

Dor. Josip Pan6ic, profesor velike Skole u Biogradu. 

Dor. DioMiz Stdr, savjetnik kod e. kr. geolozkoga zavoda u Be^u 

Dor. SiMB Sdbic, profesor na sveu^iliStu u Gradcu 

(Od 24. studenoga 1873.): 
Martin Sbkuli6, umirovljeni profesor u Rakovcu. 

(Od 23. studenoga 1875): 
Franjo ErjavbO; profesor realke u Gorici. 

(Od 8. prosinca 1882.): 

Stjepan Sohulzbr MtooENBUR^Ki, c. kr. umirovljeni satnik u 
Vinkovcih. 

Dor. GusTAv JaneCek, profesor na sveu^ili§tu u Zagrebu. 



IZVODl IZ ZAPISNIKA 



JUG0SLAVEN8KE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



Skupna sjednica 20. listopada 1882. 

^"^^Jednik : dr. Fr. Baifki; pravi ilanovi: dr. P. Muhic^ S. Ljubicy dr. Gj. 
^^<^*', dr. L. O eider J dr. Fr. Markavicy M. Valjavec i dr. McUkovic kao tajnik. 

1. 

tr smtslu zaklju^ka akademidkoga dogovora od 17. rujna o. g. 
^^^%lala je akademija prigodom posvete djakova^ke stolne crkvc 
P'^^zv. gosp. pokrovitelju deputaciju, po jednoga dana iz svakoga 
'^^^^da, na ime pr. 6l. i predsjcdnika dra. Fr. Ra^koga, pr. d. 
^ A^ebera i pr. dl. dra. Gj. Pilara, i adrcsu, u kojoj je akademija 
^^^titala preuzv. gosp. pokrovitelju sretan svrSetak i posvetu veli- 
''^S^ njegova djela. 

2. 

5*redsjednik javlja prezalostnu viest, da je akademija smrcu izgu- 
"^^ dop. 61. Medu Pucica, koj je 1. srpnja o. g. u Dubrov- 
^k.xi preminuo. Akademija izrazuje svoju veliku zalost nad gu- 
"^^kom svoga 6lana i prijatelja velec „slava pokojniku". 

3. 

Odobrena bi odluka matem. - prirodoalovnoga razreda, da se na 
P^«e Stampa ^Fauna Hrvatske" pr. 6\. Sp. Brusine. 

Odobrena je dluka istoga razreda, da se §tampa u „Radu" 
raiprava dra. L. Cara oSauropsidihiii teorija o postanku ptica 
^gmazova; a od pr. dl. Lj. Vukotinovica nekrolog dra. J, 
^chlossera, da se stampa u dojducoj knjizi „Rada**. 



216 IZVODI IZ ZAPI8NIKA. 



Prihvaca se predlog, da se izplate za fotograiijska fascimilia ka 
(reitlerovu izdanju sinajskih rukopisa 73 for. 

5. 

Akademija je 6estitala za^astiiomu ^lanii tajnomu savjetniku i 
akademiku J. K. Grotu 50 godiSnjicu ziiatistvenoga rada. 

6. 

Prihvaca se predlog, da se bugarsko - knjizevnomu dniztvii u 
Soiiji §alje ^Rad"* u zamjenu. 

7. 

Predsjednik bje ovlaScen od akademije, da pozove dop. 61. 1. Tkal- 
6ica, bili i pod kojimi uvjeti voljan bio preuzeti sluzbu akade- 
mi^koga knjizni^ara. Tkal^ie izjavljuje se ii svojem pismu pri- 
pravniin preuzeti ponudjenu mu sluzbu uz godi^nju nagradu od 
400 for. Ova izjava Tkal^iceva bi jednoglasno prihvacena i odo- 
brena, :i tim Tkaldic imcnovan akademi^kim knjiznidarom i arhi- 
varom. 

8 

PreuzviSeni pokrovitclj prijavio je akademiji dopisom od 1. srpnja 
t g, da se slike i umji'tniiie, koje je velediiSno ovoj akademiji 
poklonio, zapo^mu prenasati u Zagreb odmah poslije posvctbe 
stolne crkvc djakova^ke Uz to prijavi, da zeli, da se taj miidaii 
posao kauo i onaj oko uredjeiija galerijc slika u novoj akademi^koj 
sgradi. prof. drii. I. KrSnjavomu povjeri. 

Uslied ovoga pokroviteljeva pisnia obratila se je akademija do- 
pisom od 28. srpnja t. g. na prof. dra. I. Krsnjavoga s molbom, 
da preuzme primanje i odpremii galcrije .^lika. Prof. Krsnjavi odgo- 
vori pismeno. da ce rado preuzeti taj za nj ^astan posao pod 
ovimi uvjeti: a) da ga akadcmij-i imcnuje ravnateljem svoje gale- 
rije 11 z godi§nju nagradu od 300 for. Ovu nagradu upotrebio bi 
on za nabavu strukovnih knjiga, kano takodjer u slu^aju nuide 
za putovanja u driige galerije. b) da ga akademija imenuje ravna- 
teljem galerije na pet godina tako, da ako jedna ili druga stranka 
neodkazc drugoj strauci najduze do 15. svibnja 1887, tada se uziina, 
da se trajanje ravnateljstva produzuje na f>liedecu godiuu i tako 
svake godine dalje; c) da pauSaliie i druge troSkove oko galerije 



iZVODI IZ ZAPISNIKA. 217 

preuzme akademija; d) da mu se u prostorijak galerije doziiadi 

po^ebna soba za radnju i slobodnu porabu; e) da podvornik ili 

toja (Iruga osoba, kqja ce se smjestiti za galeriju, Imde njemu ne- 

posredno podvrzena, te na njegov predlog po akademiji primljena 

'O'Ipustena; f) da u pogledu sveu^iliSnih praznika sliizba raviia- 

^a iiesmeta ran, isto tako, ako bi kada dobio kano profesor 

J^'pust na njeko vrieme od kr. zemaljske vlade. — U:*lied podulje 

fazprave zaklju^eno bi, da se dr. I. KrSnjavi imenuje na godiuu 

dana cuvarom akademi^kih sbirka umjetnina uz godi^nju nagradu 

^i tri stotine (300 for ) tbrinti, a po izininncu godine dana moze 

«e rok sluzbe sporazumno produziti. Ostale su ta6ke Kr§njavijeva 

o^itovanja jednoglasno prihvacene. 

9. 

vJitan bi dopis predstojnika inatem.-prirodo^iovnogii razreda: Da 

*® pojavi potresa sa svih J^trana proi:de, te sc pristupiti mozc rje- 

^^vaiijii pitanja, koja ne malo znanstveni kao sto i drugi sviet za- 

^'^aju, sastavljene su u driigih zeraljah tako zvane potresne ko- 

lUijji^^^ koje pomazu sakupljati potrebitu giadju k ovoj svrsi. Ova 

*^Ovo i u Ugardkoj u BudimpeSti pod zaStitom magjarske akademije 

^^Btavljeno potresno povjerenstvo polaknulo je, da bi se i u Za- 

SJ^^bu eastavilo takovo povjerenstvo, koje bi potivbitii gi*adjii u 

*^**vat8koj i Slavoniji sakupljalo U tii svrhii osuovMse akadcniici 

^' Torbar, Lj. Viikotinovic i dr. Gj. Pilar, pa profesori dr. V 

^'^ofak, Stozir i dr. M. Kispatic povjeren tvo za opnzanjc potre:>iiih 

P^java, te mole, da jih aknderaija primi pod svoje pokroviteljstvo. 

'Akademija preuzimlje pod svojc pokroviteljstvo potre;<no povje- 

^^stvo, koje ce izraditi naputak za opazanja ; dotiCni trosak nositi 

^ akademija, a rezultati biti ce priobcivani u spisih akademickih. 

^i^dnica odbora za izdavanje historickih i Juridickih spomenika 

7. studenoga 1882. 

'^^^d^jtdnik: dr, JFV. Rai^ki; pravi Slanovi: S. LJubiS, dr. P, Matkovic^ dojt. cl. 
' *kal^; vanjski zamoljeni ^lonovi: L Kukuljevic Sakcinskiy prof. T. Smivi- 

kl<u I tajnik vladin R. LopaSU, 

Predmetom ove sjednice bio je dogovor o sakupljanju razno- 
^*tiie histori^ke gradje u svrhu akademickih izdanja, a osobito o 
pnpravah za ,, codex diplomaticns et epistolaris", koji ce akademijn 
^ vremenom izdavati. 



i 



218 IZVODI IZ ZAPI8NIKA. 

Posto jc predsjednik nacrtao dojakosnji rad i poznatu osnovu o 
izdavanju historidkih spomenika, predje se iia meritorno razprav- 
Ijanje predmeta i odbor se slozi u ovih odiukah: 

1. Da se sakupi histori^ka gradja, koja se odnosi iia Hrvatsku, 
Slavoniju i Dalniacijii u bistorickom obsegii, kamo ce pripadati i 
Bosna do Vrbasa, dokle je pod Hrvatsku spadala, Kvarnerski otoci 
i Kotor ; Dubroviiik pako Dcka se izo^^tavi, posto akaflemija impose 
izdaje „Moiiumenta Kagusnm". 

2. Da se skupljanje historifike gradje zapocme XIII. viekom, te 
da se obuhvati sve ono, §to je drugdje Stampano i izvau akadeinije 
izdano. S vremenom ce se izdati i listine XII. vieka, a tim codex 
prisloniti na kn. VII. monum. hist. 

3. Gradja da se per extensum izpi^e. 

4. U tu svrhu, da se poiiajprije pretraze arkivi u Zagrebu, Pesti, 
Be6u, Gradcu, Ljubljani kao i svi arkivi dalmatinski. 

5. Gospodin Iv. Kukuljevic i dop cl. I. Tkal^ic preuzimlju, da 
iztraze arkive u Hrvatskoj. 

6. Oe«im kodeksa obratio je predsjednik paznju odbora i na 
^acta dietalia,** za koja treba, da §to prije zapo^mu pripravne radnje. 

Sjednica matematicko-prirodoslovnoga razreda 8. studenoga 1882. 

Predstojnik: J. Torhav ; vfavtm razreda pr. cl. Sp Bruaina i dop cl. K Za- 
hradnik; drtigih razreda: dr. Fr. liavkij dr. P. Matkovic. i M. Vnfjnvee, 

1. 

Sveu^ilisni profesor dr. V. Dvofak ^ita kao gost razpravu: o 
n e k j i b p o k u s i h s a a t a t i c k o m m u n j i n o m ; odlu^eno . da 
se stampa u „Radu". 

2. 

Sveu6ili§ni profesor dr. Gustav Janecek 6ita kao gost razpravu : 
j,o poznavanju lesinskih alkaloida'^; odludeno, du se 
Htampa u „Kadu". 

3. 

Predlozeua bi razprava prof. J. S. Vanecka u Jicinu: o obce 
nitoj inversiji te o transformaciji porno cju recipro- 
kih provodnica; odludeno, da se §tampa u sRadu**. 



IZVODI IZ ZAFISNIKA. 219 

Glavna skupstina 5. prosinca 1882. 

Predjtjeilnik : dr. F, Rackl; pravi clanovi : dr. P. Mahic, J. Torhar, S. LJiihir. 
dr. B. Sulek\ J. Jurkovit:, Sp. BrtishiUy A. PavJcy dr. GJ. Pilur, M. Valjavrv i 

dr. P. Mntkovii' kao fajnik. 

1. 

IVoniciin. sto g.i sastavihi upniva {ikadeinije u do^ovoru s linaii- 
^^IJifcliiim odborom, hi u svili tar^kah jediioglasiio prihvacen. 

Iza toga predje akadcmija ria izbor predsjcdiiika koj bi obavljeii 
" smislu §. 6, glasovalo je ukupno s predsjc<liiikoru 11 clanova, a 
'z^.'bran bi opet sa 10 glasova za predsjednika pr. 6l. dr. Fran jo 
K «.<5ki. 

3. 

l)a popuni akademija donjekle one praznine, koje je 08Jetila 
^''^•^iTu vriednih ^lanova. izabrala je prema §. 2. |)oslovnika njeko- 
"■^^ novih dlanova. Izabrani sii na ime: 

-^a po6astnoga dlana: 

I) 1 m i t r i j I v a n o v i <!• M o n d e 1 e j o v, taj ui savjetnik i sv euci- 
"^»ii profesor u l*etrogradu. 

^SL pravoga 6lana u razredu filologidko-historidkoui : 
X)r. Fran jo Maixner, aveucil. profesor u Zagrebu 

IZa pravoga 6laiia u razredu in«atematicno-prirudoslovnom : 
^ p. 6 1. dr. K a r I o Z a h r a d n i k. 
^iii doplsujuce clanovi; u razredu filologicko-IiiUoriekom : 
cl r. Ivan (J r n c i c, kanouik aw Jeroliin.-i u Riinu. 

L u k a Z o r e, profesor u Dubrovniku. 
2a dopisujueega clana u razrelu tilozoHcko piavo-^lovnom: 
Luka Z i m a, profesor u Varazdiuu. 

Za dopisujuce ^lanove u razredu matemati^no-prirodoslovnoni : 
S t j e p a n S c h u 1 z e r M u g g e n b u r z k i, niykolog u Viu 
Wovdh. 

Dr. G u s t a V Jan e {: e k, aveueil. profesor u Zagrebu. 



2i?() IZVODI 1/ ZAI'ISNIKA. 

Svecana sjednica 7. prasinca 1882. 

Prt'hjnlitiK: lir. Fr. Itnvki : ftnirl rltmnr, : dr P Muhiv, ./. Torbar, S. LJubic, 

tlr. II Siif'/,, ./. Jttrknvir, SfK Iii'HH'tn,K .1. r,n',>\ dr. OJ. Pilar. M. Vtiljavec, 

dofi vl. dr. K. Zu/iroilrtt!., a dr I*. Mnfhuvir Lao tojiiik. 

1. 

l-*nMlsj(Mlnik govori .svct'aiui hesjiHlu. 

2. 

Tajiiik ^\\\ V. Malkovir ritn izvjest;ij o tljelovanju akademije 
proslc akailomicko ji;(Mliue. 

:5. 

IVavi clan A. Pavio cita razpravu o I'almoticevoJ Kristiadi 

Sjednica matematifino prirodoslovnoga razreda IS.i^prosinca 1882 

Predstujnlk: ./. Torhur; r/ounri razrrda : Sp. lirvahay Oj. Pifar i dr. K. Za- 
hradtilk; dritifih razjeda: dr. Fr. linrk!, dr P Muh'n\ dr. P. Matkomr, dr, L. 

Go'dhr, dr. Fr. .Markorh- i M. Vafjurer. 

Pr. cl. dr. (ij. Pilar cita iickrolo^ zacastiioga dlana dr. 
A mi a Bou^-a; odiudeno, da sc Stampa u ^Radu**. 

Sjednica fliologiclco-historiclcoga razreda 29. prosinca 1882. 

Predstojnik dr. Fr. Bavkt : rlanovi razreda: S. LJuhir, dr. P. Matkocir, A, 

Pavlt'\ M, Vnijavfr i dr. Fr. Maimer. 

Prcdiiietom ove sjednice bio jc dogovor o nastavljaiiju akademi^- 
koga rjc^nika Iirvatskoga ili srbskoga jezika poslijc smrti pr ^1 
i redaktora dra. 6j. Dani^ica. 

Pui^to jc predmct svestrano razpravljen, slozio se razred u ovih 
odlukah : 

1. Da 8C izradjivanje i ^astavljanjc rjecuika svakako nastavi u 
istoiii pravcu, kako jo pokojui redaktor zasiiovao. Za 5. svezku 
ostaviu je pokojnik iziadjene gradje za 4 <lo f) stampanih araka. 

2. Da se redakcija rjcciiika povjeri O'lboru, ii koj su pripravni 
8tu])ili gg. pr. clanovi A Pavic, dr. Fj Gcitler (za etimologiju) i 
)I. Valjaveo. Iv tomu se dop. cl. Piudinaiii izjavio u pi^mu na pred- 
sjednika pripravnim takodjcr sudjelovati kod rcdakcije. Kazred 
prihvat'a Hudiuanovu pmuidu. a da se uzmogae pretseliti u Zagreb, 
trebati ee da aka<lemija Mudniaiiii i/Jiodi od c kr. miniatarstva u 
Been dopust za sada bar na poi godiiie. 

3. < >dl>orn »e ostavljajii »lobodne ruke, da posao podieli izmedju 
pebe kako rnisli, da cc hiti najui^pjegnije. 



U knjiiarnici Lavoslava Hartmina u Zagrebu mogu 

se dobiti knjige, koje izdaje jugoslavenska akademija zna- 
uosti i iimjetiiosti, koje izlaze njezinom pomodu i koje su 

preSle u njezimi svojiiiu: 

Bmd JngoBlaTenslie akademlje snanoHtt 1 nmJelnoaU. Ksjiga I do 

XIX. U Zagrebu 1867—1872. Cifna Bvakoj kiijizi 1 for. 25 novfc. a. v. 
Rad JugoHlaTenHke akademlje snanoHtf 1 nmietnosU. KDJiga XX. 

do LX. LXII. LXIII. LXV U Zagrchu 1872—1883. Ciena svakoj kiyizi 

I for. 50 n. a. v. 
R<m1 JngoslaTeDMke akademlje snanosU I nnifetnosU, Kojiga 

LXI., LXIV. MatematlSko-prirodosIovDi razred. I., II. Ciesa 1 for. 50 nv( 

lla., lib. 75 06. 
nonnmenia spectanlla hiNtorlam HlaTornm meridlonallnm. Vol. 

1. II. III. IV. V. IX. XII. inline o odno^ajih Ismedju iuinofpa ala- 

▼cnHt¥a I mietadke republlke. Skupio S. Ljubid. Knjiga I. II. III. 

IV. V. IX. XII. U Zagrebu 1868. 1870. 1872. 1874. 1875. 1878. 1882. Cieua 

Sr?oj, drugoj, treioj i devetoj knjizi po 3 for., ietvrloj 4 for. a petoj i 
vanaestoj 2 for. 50 dov6. 
M«iiameDia specUinila hliitorlaiii NlaYornuL meridlonallnm. Vol. 

VL VIII. XI. Commlmilonefi et relaf loneit venelae. Tom. I. II. III. Za- 

grsbiae 1876. 1877. l^&O. Ciena prvoj i tre^oj knjizi 2 fr., drugoj 2 fr. 60 nft. 
Slominenia spectantla hlstorlam SlaYornm meridlonallnm. Vol. 

VII. Docnmeuta hlstorlae ehroatlcae perlo<lnm anllqnam llln- 

ttUrantla. Collegit digessit, oxplicnit dr. Fr. Rarki. Zagrabiae 1877. C. B f 
Xoanmenta upecUinila hltttorlam Nlavornm meridlonallnm. Vol. 

X. XIII. Mftnnmenta Ragntilua. Tom I., II. Zagrabiae 1879., 1882. Ciena 

I- 2 lor. 50. nvd. II. 3 tor. 
Xonanienta hiMtorlco-JnrldIca NlaTorum meridlonallnm. P. I. 

vol- I. tttatnUi el legen C*nrsulae. Zagrabiae 1877. Ciena 8 for. 
1«iiQnienUi hlMtorleo-Jnrldlca Mlavorum meridlonallnm. P. I. 

v<)I. II. Htalnta ei leseff cl vitally Spalall. Zagrabiae 1878. Ciena 3 fr. 
itarl piKcl hrvatiikl. I. PJenme Marka Marnllea. Skupio I. Kuku- 

Uevic Sakcinaki. U Zagrebu 1861). Ciena 2 for. a. v. 
"IM piNel hrvatiikl. II. PJesme l^l^ka Meu^eUea ¥lahO¥lca i 
^|ore Ilrilca. Skupio V. Jagic. U Zagrebu 1870. Ciena 2 for. a. v. 
Klari plscl hrvalakl. III. PJeimie Ulavra Yetranlea i^wvikieHm Dio 

I- Skupili dr. V. Jagic, dr. I. A* Kaznu6i^ U Zagrebu 1871. Ciona 2 fr. 
*teri jplsei hrvatokl. IV. Pf esme llla%ra Vetranlea < av^i^a. Dio II. 

Skupili dr. V. Jagic, dr. I. A. Kazna^ic i dr. Gj. Dani£i^. U Zagrebu 

1872. Ciena 2 for. 50. nov6. a. v. 
"M pliicl hrvaUikl. V. PJeiime NIkole DImltroTica I BTIkole BTa- 

IJeikoTlca. Skupili dr. V. Jagi6 i dr Gj. Danifcid. U Zagrebu 1873. C. 2 f. 
"^ plscl hrvatskl. VI. PJesme Peira HekforoTl^a I Hanlbala 

I'ldca. U Zagrebu 1874. Ciena 2 for. a. vr. 
"^ pisel hr^-atiikl. VII. DJela Marina Dril^n. U Zagrebu. Ciena 3 fr 

^ placi hrTafiikl. VIII. PJeHnie NIkole NalJeHkoTica, Andrlje 

^branovl^a^ MIAe Pelegrlnoviea i Naba Mljiietlca Bobaljevlifea 

' Jeijnpka neanana pjeMnika. U Zagrebu 1870. Ciena 1 for. 70 nv£. 
^^M plscl hr¥aii$ki. IX. D|ela lYa Frana Guudnllca. Na sviet iz- 

<Ula jugosl. akad. znanosti i uinjetnosti. U Zagrebu 1877. Ciena 5 for. a. v. 
*to plHcl hrvatskl. X. DJela Frana Lnkareviea Burlne. Na Bviet iz- 

dala jugosl. akad znanosti i umjetuosti. U Zagnbu IblS, Ciena 2 for. 50 nv£. 
Start plscl hrvaiMkl. XI. PJesme Itlllia Bnnica Babnlino¥a, Ma- 

■^Is 1 Oracia Mailbradlea^ Marina BureNlca. Na sviet izdala jugosl. 

^kad. znanosti i nmjetnosti. li Zagrebu 18w(). Ciena 1 for. 80 uovf. a. v. 
•fan plBd hrvaiskl. XII. DJela GJona OJora Palmotica. Na sviet 

izdala JDgosl. akad. znanosti i uinjetnos'ti. V Zagrebu 1882. Dio I. Ciena S fr. 
vtarhie. Izdaje jugoslavenska bkaduuiija znanosti i umietnosti. Enjiga I. do 

XIV. U Zagrebu 1869—1882. Ciena I. knjizi 1 for. 25 uf. a. v., VIl. i X. 2 

^^' *• T., a oBtalim po 1 for. 50 nov£. a. v. 



ImprATe o nrotl buna Petra KrloEikoiEa 1 knexa Fr. VwmhMopmnmm 

»kupio dr. Fr. Ra5ki. U Zagrcbu 1873. Ciena 8 for. 

Vetera monainenta ftlavoraui meridionallam hlfitorlain Ula- 
Btrantla. Edidit A. Theiiior. Tomus I. Romao 18G3. Ciena 8 for. a. ▼. 
Tomus II. Zagrabiae 1875. Cicoa 10 for. a. v. 

Pisanl zakoul ua sloTenHkoin Jap^a. Bibliografski nacrt dr. V. Bogi- 
si6a. U Zagrcbu 1872. Ciena 1 for. 25 nov£. a. v. 

Zboraik BadaMuJik praviiik obi^aja a Jainlh Slovena. Ktgiga 1. 
^>^<^A a odgoYoriiua iz razli^iiUi krajeva alovonnkoica Joga. 

Osnovao, skupio, uredio V. Hogidic. U Zagrcbu 1874. Ciena for. a. y. 
Rei^nlk l(^i;ul£koga uazivlja. S^tstao dr. Ivan Dei man. U Zagrebu 

1868. Ciena 1 for. 50 novc. a. v. 
Flora eroailca. Auctoribus Dr. Jo?. Schlosser et Lud. FarkaS-Vako- 

tinovi6. Sumptibus et auspiciis Acadcmiac scientiarum et artium Slavoram 

mcridionaliuni. Zagrabiae 18(3!). Ciena 6 11. a. v. 
Faana kornjasiah trojedne kraljevlne* Od dra. Josipa Kraso- 

slava Schiosscra Klckovskoga. Na sviet izdala jugoslaveatka aka- 

demija znanosti i UTiijctuosti. Svozak I. II. III. U Zagrebu 1877. 1878. 1879. 

Ciena svakoj knjizi H for. 
D¥ie alaibe rimMkoga obreda za Hveikovlna ii¥. C/lrlla I Metada 

izdao Ivan Her6ic. U Zagrcbu 1870. Ciena 1 for. a. v. 
Hlstorija dabrova^^kc drame. Napisao prof. Armin Pavii. D Zagreba 

1871. Ciena 1 for. 25 nov6. a. v. 
HlBtorlJa knJiieTnoBil naroda krvalftkoga 1 Mrbukoga, Napisao V. 

Jagic. Poino(\ju jugoslavenske akademije znanosti i umjctnosti. Knjiga I. 

Staro doba. U Zagrcbu 18G7. Ciena 1 for. 20 nov£. a. v. 
OplH JagoslaTeiiMklk novaca od prof. Si mo L.iubi6a. Podporom jugo- 

slavenake akademije. Zngrcb 1875. Ciena 10 i 15 for. 
•liigoiilaTenfikl Inieiilk bil ja. Sastavio dr. Bogoslav Sulek. Ciena 2 fr. a. ▼. 
Billuar. Flora excurMoria. Sastavili dr. J. C. Schlosser i Ljud. V u- 

kotinovic. Zagreb 187G. 
Blarodne pjeaine o boja iia Hoso¥u god. 1899. Sastavio u cjelina 

Armin Pavic. U Zagrebu 1S77. Ciena 1 for. 
Korljenl » rljedliua oil ii|lh poHtallJem a krvaUikoiii Hi arpakona 

Jealka. Napisao Gj. Dani^ic. U Zagrcbu 1877. Cijena 4 for. a. v. 

IJetopiM |ugoHla¥euskc akaifemijt*. I. (18(37—77). U Zagrcbu 1877. 

Ciena 60 novct. 
RJetnik brvatHkoga ill srp<!>ko^a Jezika. Na sviet izdige jugoslaven* 

akadrmija zuan. i uinjet. OIuMtiiujc (TJ.'l)anir>ic. (Ogled.) U Zagrebu 1878. 

RJe^nik krvalMkoga Hi NrpHko^^t jozika. Na s\not izdajo jugosla- 
vonska akadomija znanosti i uinjotnr)>>ti Oliro-liijo D. Danioii. Dio I. Svozak 

I. 2. 3. 4. U Za;>robu l^so. 1>>SI. i l^sj. l.'ij»*na svoaku :^» for. a. v. cijelomu 
prvomu dijolu 12 for. a. v. 

Figare a uadeiu iiarodiioui pjesiii<*t.vu h iiJihoFotu ieorljont. 

Napisao L. Zima. U Zagrebu ISSO. Ciena 2 for 50 nov6. a vr. 
lE¥|edee o sagreba^koiu potresiiu IK Mtiidenoga 1890. Sastavio J. 

Tor bar. Ciena 2 for. 
Eaekologiam glagoliiiki Hpouieiiik luanasUra Sinai brda, Izdao 

dr. Lav Slav Geitler. Cii'ua 2 for. 
Po¥|eatni spoiiieuici fuzulk .Slaveiiah. Izdajo Ivan Kukuljevi6 

Sakcinski. Kujiga I. U Zagrcbu isn;j. Ciena 3 for. a. v. 
RJetaik iz kujiieviiih Ntariiia MrpMkiii. Napisao (>j. D anisic. Knjiga 

II. i III. Ciena svakoj B for. a. v. 

Bfikoljako Jcvaugjelji*. Na svijet izdao Gj. I>ani6ic. Ciena 1 for. 

30 nov^. a. v. 
ilTOt H\: Mave i Sinieuiia. Od DoiiieutiJHua. Na sviet izdao Gj. Da- 

niftii. Ciena 1 lor. ;;o novf.. n. v. 
ifciToU kraljeva i arliiepiMkopa srpMkiii. Od I) anil a. Na svijet izdao 

Gj. Daniiic. Ciena 1 for. 30 novt\ a. v. 
PoBlO¥loe. Na svijet izdao Gj. Dauiric. U Zagrebu 1871. Ciena 1 for. 



RAD 



JLTGOSLAVENSKK AKADEMIJE 



ZKAXOSTl I CMJETSOSTl. 



KS.Il(iA LXVI. 



MATEMATICKIl-l'lilKOUDSKlV.NI llAZIIKIi. 



U ZAGREBU 1883. 

l£f;J'*AI*^''*^' "'^'- AK.M>KMIJF, I.. [lAHTMAXA IKIT.I.I ] DRITann. 
TIgAK DIOS-II'KE riSKAKK. 



RAD 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETNOSTL 



KNJIGA LXVI. 






MATEMATlfiKO-PRlRODOSLOYNI BAZKED. 



m. 



U ZABREBU 1883. 

1J DOIJkABlliai JUe. AKADKinjB h. HARTHAMA (kUOU I DBUTSOh), 



Dionidk* Ualuura a Zagrebu. 



Sadriig. 

Strana 

Noviji pokret u botanici. Od Lj. yakotmovi6a 1 

Ck>iitribntione8 ad Floram terrae Slavoroxn meridionalium. Fascicalas I. 

Od M. Oandogera 42 

Sauropsidi ili teorija postanka ptica od gmasova. Od dra. L. Cara . . 62 

O nekojlh pokosih sa 8tati6kom mnnjinom. Od dra. V. DvoMka ... 92 

Odfcanci kvatememih sisara gore zagreba^ke. Od dra. D. Gorjanovi6a . 108 
Gontributiones ad Floram terrae Slavorum meridionalium. Fasoiculas 

II. Od M. Gandogera 113 

Izvid nedavno odkrivene ^pilje na Kapi6kom vrhu, pak i dragih ipilja, 

te radnika Trd66 kod Cabra. Od dra. Gj. Pilara 182 

Serpen iini i serpentina nalidno kamenje u FroSkoj gori. Od dra. M. 

Kidpati6a . 190 



Noviji pokret a botanici. 

(Stao u Mjednici mtUemati^o - prirodo9lovnoga raxreda jugoslaveruke dkademije 

znanosti i umjetnosti dne 15, dujka 1882, 

PRAVI fiLAN LjUDEVIT VuK0TIN0VI6. 

Ako je botanika (biljoslovje) znanost, koja udi poznavati biljke, 
onda mora; da poludi svoju svrhu, to^no iztra^ivati sva svojstva 
piiysiographna biljkam prirodjena; todno; t. j. tako; da nepusti ni- 
jedno iz yida. 

I^osljedak takove iztrage to6ne bit ce ponajprije dvostruki ; prvo : 

P>^Oajti ce se stanovite biljke istovietnimi, t. j. da su njihova svojstva 

'' obilje^ja posve jednaka ; tada moie jedan istovietni individuum 

P^puno zamieniti drugi ; dvie su dakle istovietne biljke jedno te 

^^, pak neima razlike, uzmemo li jednu il drugu od ovih biljkah 

^^da imamo istovietnost sa istimi svojstvi il obilje2ji oznadenu; 

^go : moie posljedak biti prvomu i protivau, t. j. pronajti cemo 

^ dvie biljke neimadu jcdnih te istih obiljeijah; da jedna drugu 

°^^o2e zamieniti, dakle nisu istovietne, jer svaka se odlikuje dru- 

g^Dii svojstvi; takovo su biljke raznolidne. 

Kadelo ovo driim za glavni i temeljni pojam, na kojem se osniva 
^^^lo umovanje botanidko. Poznavati dakle bilinstvo zna^i pozna- 
y^ti pojedine biljke, poznavati pako pojedine biljke zna^i sastavljati 
^tovietne a razlu^ivati razlidne. 

Kazori, koji obstoje i koji mogu obstojati glede istovietnosti (iden- 
^tet), vrlo su jednostavni. Ono Sto je jedno te isto, Sto se u svojili 
^biljeijih neludi jedno od drugoga, to se lahko dade spoznati, nu 
^uduci, da u rastlinskom svietu nevlada ona stroga i posve pra- 
y'^lna jednakosty koju vidimo velikim dielom kod anorgani^nih pro- 
^Vodahy nesmije niti se nemo£e uzeti za istovietnost u bilinstvu ta- 
'^OTa sicuina todnost, da nebi smio biti ni jedan vlas manje ni viSe 
'^ stabln, niti jedan zub manje il viSe na listu, itd. 

a. J. A. LXVI. 1 



2 LJ. VUKOTINOVI6, 

Veca vail^nost \eii u spoznanju raznoli^nosti i u opredieljenja 
stupnja, kakova je naime ta razli^nost bliznja ili dalnja. Oko toga 
ce se kretati glavna izvodjenja predlezece razprave. 

Biline u obce glede svqje razH^nosti mogu se razdieliti u nespo- 
dobne (unahnlich), spodobne (ahnlich) i u jednoli^ne (gleichartig). 
Spodobne stoje u dalnjem stupnju a jednoli^ne u bliznjem stupnju 
zajedinstva. 

Od najdalnjili todakah skrajnih zajedinstva pak sve do podpune 
istovietnosti postoji postwpni savez ; ovaj savez bude uvjetovan po- 
vodom srodstva, koji spaja medjusobno pojedina individua. Srodstvo 
96 sastoji II spodobnosti ili jednolidnosti znadajnih obilje^jali poto- 
makah s onimi svojih roditeljah. Dok se izvanjske okolnosti ne pro- 
miene^ prelaze svojstva roditeljah na potomke, 5im se u izvanjskili 
uplivih dogode promjelie, porode se zajedno i uzfoci, koji mogu dje- 
lovati na organizam bilinah natoliko; da se potomci udaljuju od svojih 
roditeljah. Odaljivanja ovakova uzroci su bliinje il dalnje srodnosti. 

Nije potrebno, da se praktiCni botariik osvrce na prve one po- 
det^e bilinstva, u kojih su se prvi pralici razvili, nije od koristi 
za njega, da ide iztrazivati onaj dugi put, koji je prevalilo bi- 
linstvo, dok se je napokon ustanovilo u danaSnjih oblicih svojih, 
to je zadaca Sirjega prirodoslovja il naturphilosophije, — za bi- 
Ijoslovca dovoljno je prou6iti sadaSnje oblike bilinske te iztrazivati 
njihovo medjusobno srodstvo. Te sbilja: rodoslovje te iz njega pro- 
izlazece srodstvo jedini i najsigurniji je put, koji nas moie dovesti 
do uvida u neizmjemu mnogoli^nost rastlinskoga svieta. Samo sa- 
stavljanjem ranogobrojnih ^lanovah srodnih u jednu combiniranu^ 
cielost mogu se pojedinci razluditi bez da se takovim razludenjem 
povrie^ zajedinstvo. 

Mo2e se u kratko reci, Sto netreba dokaza theoreti^koga, jer to 
priroda sama dokazuje svakomu, koji je raakar da povrSno samo 
zavirio u bilinske krugove, da ima tu mnoztvo biljkah, koje se alain 
jedna s drugom, koje nose o6ite znakove suvislosti svoje, drugih 
opet, koje premda nisu tako uzko spojene, ipak spominju na to, da 
u nekom medjusobnom savezu stoje, a napokon ima biljkah, koje 
nepokazuju osim sveobcih karakterah rastlinskih nikakovih obiljeiEjah 
sli^nih u svojih dielovih ni u cielosti svojih formah. 

Ovakove biline sa6injavaju naravske skupine; skupine ove na- 
ravskim na^inom na temelju svoje srodnosti spojene mogu botaniku 
sluZiti za klasificiranje, te time zajedno za laglji takodjer pregled 
bilinstva. 



NOVIJI POKRET U BOTANICI. 3 

Spodobnost proteze se na velike krugove, te obiihvada ovece skii- 
pinc, jcr ona obiljezja ziia^ajna, koja tii dalnju srodnost t. j. spo- 
dobnost uvjetuju, stegnuta su na manji broj ; zato ima vecom stra- 
nom vise bilinah, koje su si u dalnjem srodstvu, nego onakvih, ko je 
si blizje stoje; spodobnost ima takodjer raziiih stupnjevah svoje bli- 
zine i daljine, ti stupnjevi mogu se oznafiiti nazivom : Genu-^, rod kao 
biiznja ili uzja skupina, i familia, pleme kao dainja i sirja skupina. 
Jednoli^nost proteze se na manje krugove, te obuhvaca manje 
skupine, jer ona obiljezja zna6aji)a, koja tu bliznju srodnost t. j. 
jednoli^nost uvjetuju, umnozena su na veci broj, zato se nadje 
vazda porazmjerno manje bilinah, koje posjeduju sva ona svojstva, 
koja sa^injavaju bliziije srodstvo. Jednoli^nost ima isto tako kao i 
spodobnost raznih stupnjevah u svojoj blizosti i dalkosti, ovi se 
stupnjevi mogu oznaditi imenima : Species = vrst kao dainja ili §irja 
ekupina, te forma = oblik kao biiznja ili uzja skupina. 

Vec je veleumni prirodoslovac Linne i pravi otac botanike ure- 
ciio botaniku tako, da bija§e moguce ogromnc masse bilinstva svla- 
clati i porazdieliti onako, kako bi laglje bilo pojedine biljke spoznati 
i ozna^iti. ^^Das Wesen der Linne'schen Methode besteht darin, alle 
Gormen scharf aus einander zu halten, zu trennen, zu isoliren", 
^teko kaze Ktitzing 1856. 

Ova misao i smjer bijase podpuno opravdan, nu veleumni Linne 
pogrieSio je u tom, §to nije u obzir uzeo rodoslovni savez bilinah, 
^ se je tako trudio zalud ograniditi svoje vrsti, jer ove shvativSi 
2a pojedina individua nije bio u stanju svesti ih na stalne i nepo- 
^^ne granice. Kadnje nastade puno nepodobStinah glede pojma 
vrsti, te se uvu^e usljed toga u botaniku podpun metez, koji je 
trajao do novijih vremenah. 

Buduci se tezkoce u razpoznanju biljkah pojedinih i njih smje- 
Htciija u systemati^ke redove pokazahu od dana do dana sve to 
vccimiy to se je podelo sa vise stranah misliti i raditi u tu vrhu, 
da se mete2u kraj nadini. Iz svega, sto su u novijih decenijili 
zoatniji botanici u tome obziru pisali, moze se na kratko resultat 
sabrati u izreci: da se descendenz-theoria ili rodoslovni savez ima 
driati za glavno na^elo. 

Kiltzing veli: „Zum BegrifF der Art gelangt man durch Fixirung 
d. h. dass man bestimmte von mehreren almlichen Individuen ent- 
lehnte Merkmale zusammenstelle und diesc als Kriterium fiir die 
Art gebrauche, und sodann die Unveranderlielikeit diescr abstracten 
Art ausspreche; — dann hat man die Art im alten Siniie, die je- 



I 



4 u. VUKOTINOV16, 

doch mit der concreten Art nichts zu schaffen hat. Bei der Bestim- 
mung der abstracten Art wirkt die concrete Art als Regulativ". 

Ova abstractna vrst, koja se ovdje napominje, nije drugo nego 
skupina,. koja obuhvaca jednoHdna individua rodoslovnim savezom 
spojena. Ovo je nedvojbeno jedna cielost, koja se dade oznaditi i 
koja mo2e sluiiti sigurnim voditeljem u razredanju bilinstva. U toj 
abstractnoj vrsti ili skupini sa^injavaju pojedina srodna individua 
concretne vrsti, to su ona individua, koja su medju sobom srodna 
nu nisu istovietna, i koja ja nazivljem forme, ohlike, KUtzing veli 
na dalje (kao da se s time neslaze), „Weil nun aber diese concrete 
Art in ihren Individuen variabel ist und die Abstraction, wenn sie 
durch verscliiedene Individuen bedingt wird, audi zu einer verschie- 
denen Darstellung der abstracten Art filhrt, so folgt dass dieselbe bei 
verscliiedenen Schriftstellern, wenn jeder aus eigener Anschauuug 
geschOpft hat, ebenfalls verschieden dargestellt werden muss**. 

Ova izreka nije logi^no izvedena. Ako i jest istiua, da eoncretna 
vrst t. j. forma moze biti u svqjih individuih promjenljiva, onda 
sliedi, da promienjena ovakova individua sa^injavaju samo varietete, 
dakle individua sa nestalnimi obiijezji, takova vendar, koja su sa 
maternjom formom vazda u najuzjem rodoslovnom savezu i kao ta- 
kova spadaju u obseg abstractne vrsti, t. j. skupine il na prosto 
prirodoslovne vrsti; da pako za to, §to bi u abstractnoj vrsti bilo 
razli6nih individuah, ista vrst bi se imala raznim nadinom oznaditi, 
to nipoSto nestoji, jer se u oznacenju vrsti moraju opisati karakte- 
risti6na obiljeija, kojimi se odiikuju sve rodoslovnim savezom spo- 
jene forme ; opisanje tih obiljeijah ncmoze biti razli^no, kao Sto nisu 
niti razli^na obiljeija na konkretnih vrstih ili formah rodoslovnim 
savezom spojenih ; ako bi pojedini spisatelji razli^ne opise sastavljali, 
to mjerilom nemoze sluziti, nego mjerilom sluzi priroda ; pogreSka 
dakle ima se potraziti u subjektivnosti pojedinih spisateljah, uiposto 
pako u prii*odi samoj, koja takovih razlikah nepokazuje. 

Veli joS nadalje Klltzing, Schulprogramni der Realschule, Nord- 
hausen 1856.: „Wahrend nun die vergangene naturhistorische 
Epoche auf Trennungen der natUrlicheu Verlmltnisse hinarbeitete, 
hat die neue Zeit es sich besonders zur Aufgabe zu machen und 
zu erforschen: auf welche Weise die vielen durch die bisherigen 
systematischen Arbeiten aufgeschlossenen Formen durch die Ge- 
schichte ihrer Entwickelung natllrlich mit einander verbunden sind**. 
Oest. bot. Zeitschrift, Henry Potoni^, Nro 11, 1881. p. 355. 



NOVIJI POKRGT U BOTANICI. 



Ova izreka podpuno ozna^uje smjer iiovije botanike ; u torn 
smislu sam i ja moje nazore u akadcmidkih razpravah ^o descen- 
denciji i klasitikaciji bilinah'^ god. 1875. opisao. 

Novija dakle botanika stavila si je zadacom iztrai^iti, razluditi i 
o^snaditi sve pojedinosti rastlinskoga svicta, i to sve osobitim obzi- 
i-om na onaj rodoslovni savez, koji biline spaja. Na^iu ovaj uklju- 
diije u sebi podpun prekret i temeljito preradjenje dosadasnje syste- 
loatike botanidke, Sto dakako nije malena stvar, jer je knjii^evnost 
botanidka ogromna; svaka zemlja imade svqju floru, a systemah 
imade takodjer yiSevrstiiib, vclikim trudom i umom izradjenih. Ovo 
su velike poteikoce, koje se podi^u ne toliko proti smjeru samomii, 
ae^ Yi$e proti jednolidnomii systemati^komu izvadjanju poprimlje- 
tio^ smjera. Silna struja, koja se sa sviuh stranah svaki dan sve 
to vife pojavljuje, neda se obstuvati, pak ce se jamadno u bliznjoj 
l>iiducnosti naci opet duhovi poput Jussieu-a, Koeha, de Candolle-a, 
^td,, koji ce novije radnje u smislu rodoslovne theorije sastaviti i 
^mu shodno preraditi cieli system. Tomii treba medjutim kao sto 
^Vakoj stvariy svojega vremena dok sazrije ; naSa zadaca je tomu 
ptikupljati potrebiti material. 

Jednu znamenitu mi je ovdje napomenuti opazku. 
Ka^in, kojim se dodje do podpuna poznanja bilinah, nelezi izklju- 
^vo same u prosudjivanju karakteristiCnih obiljeijah, rekao bi u 
Postupku materialistidkom, nego \eii velikim dielom u motrenju 
HJelokupnoga struka biline te u uvazenju onoga utiska, kojim bi- 
^Ua na nas djeluje, kad ju gledamo; ovo je duSevni izraiaj, koji 
^ iz vida pustiti nesmije. Imade bilinah, kojim su jednako lidce, 
J^dnaki cviet, jednako stablo, pa ipak kad ih gledamo, neslazu se, 
^au istoyietne. Koji je uzrok tomu? Uzrok za§to se na§c shva- 
^^^nje nemo2e sklonuti na to, da takove biline priznajc istovietnimi, 
*^i bez dvojbe u tom, Sto ili razmjerje pojedinih Cestieah, ili odno- 
^ji u razredanju jednakih svojstvah nisu ona ista, razlike ovakove 
^^^ joi tako sicuSne bile, porode u cielosti svojoj drugu sliku i 
^oz to drugi oblik. 

Suditi dakle o kojoj biijei samo strogo po diagnosi, po opisu 
^^iljezjah, a ne obzirati se na struk, na onu naravsku sliku, u kojoj 
^ biljka prikazuje, moze nas u mnogom sludaju navesti na krivo 
I ^nienje. 

m Za dokaz tomu, kako se mnogi botanik jos koleba glede pod- 
M punoga priznanja nove skole, navesti mi je.nekoje znaraenite na- 
I zore, koje o tom predmetu izjavlja veleumni irancezki botanik, 



6 I-J. VUKOTINOVK^, 

inace osobiti Ijiibitelj i poziiavaiac roda „ruza" Fi-anc^ois Crepin 
„Materiaux pour servir a V liistoirc des roses, deuxieme fascicule, 
Gand 1872." u Belgiji p. 224. Pise iiaime sliedece: „Tout en criti- 
quant les principes ct la mctliode de V hcole modcnie, gardons nous 
de meconaitre les services que celle-ci a rendu directement ou in- 
directement a la science. Animl-e d' une foi scicntifique trcs ardente 
cette ccole ne laisse echapper aucune forme, elle cherclic et decou- 
vre beaueoup plus <iue celle qui Y a precedee. Par elle chaque 
cspece veritable sera connuc dans ces moindres variations et par 
consequant mieux connue que elle ne V etait auparavant**. 

La lutte aujourd'hui engag^c entre les deux ^cole8 ri vales sera 
tres favorable aux progr^s de la science; grace a elle la phyto- 
graphie tend a reprendre le rang qu' elle oceupait autrefois et qu' 
elle avait perdu en grande partie, parce qu* au lieu do progresse 
rapidement a 1' egal des autres branches de la botanique elle s* etait 
trainee longtemps dans les voies battues et faciles**. 

Makar da i reSetamo na^ela nove skole, duvajnio se ne priznati 
joj zasluge, kojc ona izkazujc znanosti bud posredno bud nepo- 
sredno. ()du§evljeiia vrucim uvjerenjem znanstvenim ova dkola ne- 
puSta iz vida nijednu formu, ona trazi i odkriva mnogo viSo nego 
predsastnica njezina. Po njoj cemo spoznati svaku pravu vrst u 
svojqj najsitnijoj promjeni, dakle bolje poznati nego od prije. 

Borba danas zametnuta izmedju ovijuli dvijuh Skolah bit ce vrlo 
prigodna napredku znanosti, njoj iraanio zahvaliti, da phythographia 
smjera zadobiti ono mjesto, koje zauzimaSe od prije, kqje bijale 
izgubila velikim dielom, jer je na mjesto da napreduje uz druge 
grane botanidke, vukla se polagano na stazi utrtqj i lahkoj". 

Priznanje novqj Skoli po Crepinu podieljeno tim je znamenitije, 
sto isti pisac nije izrazit pristasa te Akole, nastavlja medjutim na 
str. 226 i 227 ovako: „rja phvtliographie telle qu' on doit com 
prendre ne pent avoir pour unicpie bout T arrangement systematiquc 
et la simple description des especes, elle est appellee k etudier les 
formes v^gctales dans toutes lenrs modifications et a reconn&itre la 
limite des modifications et k decouvrir les lois sous V empire dcs- 
quelles ces dernieres se produissent. Envisage de cette fa(,*on la 
phythographie sort de cadre etroix ou les simples descripteuns 
voudraint la tenir confin^c. II iw sera liors de propos de rappeler 
ici deux faits d' une importance capitale, surtout quand il s' agit 
de^ especes et de leurs varietfes: la solidarity des caractires et /' 
existence des mrations paralleles^. 



NOVUI POKHBT U Bd'ANICI. 



Phythograpliia (biljopis) kako ti*eba da ju shvacamo iiemoie imati 
jedinu dvrhu, sistcmati^iio poredanjc i prosto opisanje vrstih, ona 
je pozvana prouditi oblike niMtlinskc u svili svojih promjenali, spo- 
znati granice promjenali i odkriti zakone pod kojili uplivom se ovc 
promjene I'azvijaju. Sa toga glcdidta pliythographia izlazi iz iizkoga 
okvira, u koji su ju prosti opUatelJi htjeli pridrzati zakruzeiiom. 
N<?ce biti suviSno ovdje napomonuti dvie dinjcnice od glavne vaz- 
aosti, nad svim kad se radi ob iztrazivanju vrritili i iijezinili promje- 
nali najme: zajedinstvo karakterah i jeslvo paralelnih mienjanjah*' , 
^topisaeutoj atavci navodi, usi]mQ da je pht/thographia pozvana 
p*'€iucUi oblike rasUinske u svih sooji/i promjenah, spoznati granice 
p^<}mjenah i odkriti zakone pod kojih vplivom se ove promje^ie raz- 
^i/^ju, to se po naSem mnienju nemoze tuma^iti druga^^ije, nego da 
>^ ima glavni obzir uzeti iia rodonlovne savezc, jcr same oni nam 
Kxogu razjasniti, koje su granice promjenali i koji su zakoni, polag 
tojih se takove promjene razvijaju. 

Timi iiazori nas (.!r6pin sbilja jos vocma potvrdjujo u tom, da 

i^ova skola ide pravim putem i da oo naH dovcsti do podpuna spo- 

^■^suija muogolidnosti u okrugu prirodninali, naravski do oiiakova 

I^odpuna znanja, kakovo sa danainjimi. sredstvi nasimi moze po- 

^^guuti, jer glede znanosti, koja se temelji na empirismu, iiitko 

^^moie prcdvidjeti, Sto ce dalnja buducnost odkriti. 

I^u u ostalom dini se, kao da u^eni prirodopisae nije skroz i 
*Vroz uvjeren, Sto on donekle tvrdi, jer premda priznaje korist i 
^'^janost smjera novije skole botanidkc, ipak veli na str. 223 i 224 : 
»cIo tMcelo fiomje ikole vodi na razlncenje vrstovno jedfioga te istoga 
**^dividua" — i to zato, jer se moze dokazati, da viSe takovili novo 
J^tanovljenih vrstili ima na jediiom te istom individuumu ; n. p. da 
J^na graiia na istome ruzinomu busu predstavlja jednu vrst, dodim 
^ na drugoj grani moze naci opet druga vrst. To su bezdvojbeuo 
lH>:$ljedice prekomjeruoga ciepkauja. 

Mi si to protuslovje u na^einili nazorili te izvadjaiije takovili 
^^povoljnih posljedieah nemo^emo tuma^iti iuako, nego time §to g. 
^^pin nije nigdje ozna^io pojam vrsti, niti pojam forme, iiiti ne- 
^Uamo to^no, Sto on drzi za varietet ; mislimo to tim sigurnije, jer 
^edju ostalima veli i to pisac u svojoj kiijizi, da ce mnogc od 
^ovih formali obastati trajno i u buduce, a mnoge da ce so priznati 
lanuUiDo kao podpune vrsti. Ova izreka svjedo^i, da pisac sasvim 
^migadije shvaca bistvo vrsti nego sam ga ja slivatio i ozna^io; po 



8 LJ. VUKOTINOVKi, 

mome mnienju ono, §to g. Cr^pin tvrdi, nemoguce je, jer forma jc 
udo samo iii dio u obsegii vrsti, iz jcdnoga pako diela nemoie ni- 
kada postati cielost. 

Ako je samoYoIji dopuiiteiio, ako se po subjektivnom glediStu 
moze povodom gdjekojih obiljeijah jedna biljka nazvati vrScu po 
jednom botaniku, po drugom pako smatrati za formuy po trecem 
za yarietet, bez da so u radun uzmu odnoSaji rodoslovni, onda nijc 
se duditi, da se dogadjaju slidne nepodobStinc ! Pak se sbilja moic 
naci i takav absurdum! 

To se je medjutim i dogadjalo i u staroj Skoli, mogli bismo na- 
voditi naro^ito: Tilias, Menthas, Saiices, Rubos itd.; — a dogadja 
se i sada i dogodit se moze u biiduce sve donle, dok nebude poilo 
za rukom podpuno ustanoviti ono, Sto i g. pisac sam zahiieva, 
naime: prou6iti oblike rastlinske u svih svojih promjenah, spoznati 
granice tih promjenah i odkiiti zakone pod kojih uplivom sc ovo 
promjene razvijaju.^ 

Nadela ova, koja bi imala sluiiti novoj Skoli za postupak, i koja 
joj sbilja velikim dielom sada vec i sluice, nisu u nijednom djelu 
sistemati^ki sastavljena niti opisana — koliko je meni bar poznato 
— nego su sa vi$e stranah se pojavili, te se i sada sve to u vecem 
broju pojavljuju botanici, koji su zagovornici i sljedbenici rodo- 
slovne theorije, narodito od onoga vremena, od kako ]e Darwin 
svoju nauku o postanju vrstih proglasio. Darwin medjutim nijo 
prvi u^itelj doscendenz theorije, jer su mnogi stariji prirodosloTci 
manje viSe pristajali uz ta nadela, samo sto su nekoji naslu^ivali 
samo, nekoji nejasno ju razvili, dokjuje napokon Darwin velikom 
oStrinom duha svoga i nepobitnom logikom praktidnoga shvacanja 
svoga u vidnost nedvojbenu stavio. 

Jedno je medjutim, 6em\x se moramo 6uditi, i Sto ne malo ote- 
gocuje 2eljeni napredak nove Skole, i to je ona okolnost, da najme 
mnogi systematikeri i phytograii, koji se izjavise za na^ela novo 
Skole, radnje svoje velikom stranom ili jo§ i podpuno izvadjaju a 
duhu stare Skole. Dokazom to shizi, kolika moc \eii u starih na- 
vadah, kojih se, makar da uvidjamo, da nisu dobre, ipak nemo2emo 
okaniti. Video meKora proboque, deterioi*a sequor — kaze Horac. 



^ Izza godine danah, sto ova razprava u tisak dolazi, ozna^io je 
g. Cr^pin pojam vrsti, forme i varieteta pobliie u kainjoj razpravi 
jediioj, te se po tome rooie bezdvojbeno ozvati pristu&em novije ikoie. 
Opazka spisatelja. 



NOYIJl POKRST U BOTANICI. 9 

lloram se i akm brojiti medju kriyoe, jer sam i ja u opisu „ple- 
meiia sucTJetakah^ driao se samo dielomice nadela nove Skole; nu 
neka bade primljeDO kao prelaz iz staroga na novo, a najnovije, 
&to sad ovdje predlaiem, opis naime plemena Ijubidinah y,familia 
Violariae'^ u Hrvatskoj rastucih — sastavljen je podpuno polag 
Da6ela nove ikole, uarodito onako, kako ju polag mojih nazorah 
shyacam. 

Na syrietku mi je pridati joS jednu opazku glede nomenclature 
— nazivlja. 

Hedjanarodni kongres u Bologni god. 1881. dr^an ustanovio je 
stanoyita pravila glede nazivlja ; premda je taj kongres bio geolo- 
Si^ki samOy to se ipak pravila ova mogu a imadu se takodjer po 
i&om mnienju uporabiti i za druge takodjer struke prirodoslovja, 
DATofito za botaniku. 

Vdiseu todki 1.: Nazivlje prihvaceno je takovo, kojim se svako 
l^ce (ili prirodnina) ozna^uje jednim imenom po rodu a drugim 
po vrsH. 

2. Svako ime sastavljeno je iz jedne samo riedi latinske ili po- 
^nkne polag pravilah pravopisa latinskoga. 

3. Svaka vrst moze predstaviti stanoviti broj modificatiah (razli^- 
^^^^tih) skopdanih medju sobom u vremenu ili u prostoru, i odnosno 
^iui6enih imenom promjenah ; promjene kojim je postanak dvojben 
^vn se na prosto forme — oblicL 

Treca ova to^ka po mome mnienju va2na je za karakteristiku 
^^^jega smjera a prirodoslovju, jer su prviput sada u6enjaci jedno- 
^'^no priznaliy da vrst nije individum samo, nego da mo2e biti 
^^noviti broj modificatiah skop^Sanih medju sobom u vremenu ili u 
f^^^QstorUy to je dakle upravo ona vrst abstractna^ koja obuhvaca 
^*^ofllovim savezom skopdana individua. 

Hoji nazori glede botanike se samo na toliko razlikuju, da za 

'^^ziv vrsti ielim upotriebiti viSebrojnik n. pr. violae acaules i to 

^^to, jer vrst kao abstractna cjelina sadr^aje vite srodnih individually 

^Ojim svim pripada karakteristi^no svojstvo, do^im dakle imamo 

^^ie individuah spojenih pod jednim pojmom, treba da to bude i u 

^^^^vlju izrafeno. Svaka pojedina promjena u tqj vrsti ostaje acaulis, 

^ uz to ima drugo svojstvo koje oznaduje tu promjenu i dobiva 

^^jed toga shodno drugo ime, n. p. Viola acaulis odorata; ovakove 

I Vwiyetie oznadujem imenom forme, a druge nestalne promjene, 

1 Vojim moie postanak biti dvojben ili nesiguran naziv^jem varietete. 

1 



10 LJ. VUKOTINOVI6, 

Razlika medjutim ova kao konvencionalna ili dogovorna nije od 
bitue vazDOsti. 

U sliedecih todkah bit ce odredjeno, da glede prvenstva starili 
vrstih i njili naziva imadu valjati ouc, koje su todno opisane i 
publicirane. Prvenstvo se neproteze dalje ncgo do dvanaestoga iz- 
danja Linn^ova, do godine naimc 1766. 

U buduce za imena vrstoviia u obce prveiistvo valja neopozivno 
samo ouda, ako su te vrsti nc saino publicirane nego i sa slikami 
providjene. 

Opis Ijubicah u Hrvatskoj naSastih. 

8ASTAVLJBN PO liJUD. VuKOTINOVltu. 

Violariae. D. C. Ljubi£ine. 

Genus VIOLA L. Rod: LJUBICA. 

Calyx quinquesepalus, sepala basi in appendieem producta, pe- 
tala inaequalia, inferius in cavum calcar producta, color violaceus, 
8. violaceo-coerulcscens, a. coerulescens, albus, flavescens, s. varie- 
gatus aut striatus. Stamina dilatata in cylindfum connexa sed nou 
connata, infcriora duo calcariformiter appendiculata. 

SBnacw^i ruda: Caska petlapna, na podini u tupu ostrugu po- 
vucena; latice nejednake dolt takodjer u ostrugu izl(ize6e^ boja Iju- 
hicna il Ijubicno-modrasta, il modrasta, biela, zu^kasia il ^nretutsta 
il slriekana ; pestici, razslreni u valjak skopcani alt ne srctsU ; 
dolnja dca ostrugnsto pvivjesena. 

I. Series seu species : Violae acaules, stigma in rostellum attenu* 
atum; pedunculi fructiferi in terram prostrati, flores posterioi*e8 he- 
betati fructiferi ; folia vernalia et aestivalia multo ampliora, plaiitae 
plus minus liirtae v. glabrae, stoloniferae v. astolones, odoratac v. 
iuodoratae, pallide v. saturate lilacinae v. albae, capsulae globosae v. 
obtuse costatae, pubescentes v. breviter pilosulae. VioIae acaules L. 

I. CIslo ili vrst: Ljuhice bezstablene; nju§ka u riljiak xUanjena ^ 
siapke plodfynosne oborene ; cejetci pozni osakaceni, nu postaju plodni ; 
li^ce Ijetno jmno ve6e; biljke kosmaie il gladke, vneiovUe il hez 
vriezah, mirisave il nemirisne, bliedo ili skurO'ljubiSaste, il bide; 
plodovi maljavi il kraiko vlasnati, krugljasti il tnpo srhasti, I^jubiM 

bezstablene. 

Buduc da su u oznaci ovoga £isla sadriani karaktcri, koji pri- 
padaju oye6em broju Ijubicah, nu u najednaku razmjerju, to driiiii 
za sLoduo ^islo ovo kao vrst nazvati skupnim imenom : ljubic4 bez-^ 
stablene, a pojedine razlidne biljke uvrstiti kao oblike. 



NOVIJI POKRET i: BOTANICI. 1 1 

Formae. 1. Viola hirta L. Radix simplex v. in caudiculos so- 
luta, astolona; Hores speciosi pallidi, lilacino-caerulescentes inodori^ 
folia primaeva ovali-acutiuscula, cordata; seriora ampliora ovali- 
oblonga in apicem obtusiusciilum attenuata, supra varius subtiis 
densius hirta, petioli dense retrorsum v. patenter pedunculi vero 
{i:labreseente8 v. sparsim pilosi; stipulae ovali acuminatac breviter 
iimbriatae. Crescit in montosis locis siccis inter frutices, floret serins 
quam V. odorata; Aprili. 

Oblici. 1 . Ljubica kosniata. Korien jednostavan il je razdieljen 
usL pobodne svrzi, nu vrieiah nema; lisce prvo maleno, jajoliko 
pi-ema vrbu oStrasto na podini srdcasto; liSee proljetno i poznije ve- 
liko i visoko, dugoljasto-jajasto na vrhu utanjeno i tupo-siljkasto, na 
podini Siroko, srdCasto-verugano, sgora poredje a spoda i na petiljkali 
^usto kosmato; stapke su gladke il na ricdko vlasima obra^cene; 
poboCni listici uz podinu jajasto-sulicasti, kratko resasti; eviece ve- 
lil*o, modro-ljubi^asto, nemirisno, lapi gladki samo na podini trepa- 
'v^&sti ;^ plod klubkast, kratko vjasnat il gusto maljav. Ljnb. kosmata 
oze se spoznati na pomanjkanju vriezah, na blicdom evictu i ne- 
^wisu, te na Ijetuih listovih, koji su prema vrSku vazda uzje i)o- 
"^udeni nego kod drugili srodnili Ijubicah. Cvate kasnije nego ljubica 
^Wsava, nit je tako ^esta niti tako brojna kao sto prvija. 

^-jubica kosmata cvatc izniinno i mjestimicc bielo, kadSto pod- 
P^uo bielo, kadsto je dolnja latica sa IjubiSnili 4 — 5 prugah ozna- 
^a. Var. V. hirta alba, ct V. hirta striata. Moze se naci u 
^Usedu na briegu okolo staroga grada; kod Sestinah u zivici uz 
P'it, ltd. 

^2. Viola prateiisis Neilr. (V. Foudiasii Jord. V. parvula Opitz. 
• fraterna lichb. V. multiflora Vuk. exsice. 1879.). 
Itadix crassiuscula in caudices soluta, pedunculos copiosos flo- 
J^*4tes edeus, flores iuodori, saturatius violacei, folia floribus multo 
^*^viora, parva ovali - acuminata basi cordata, supra laxe subtus 
^Osius pib's conspersa, pedunculi ct petioli plus minus hirti v. sub- 
^'^bredcentes. Crescit in coUibus herbidis et pratis niontanijj, locis 
P^^'ipue minus cultis flor. lifartio. 

2. Ljubiea livadska Neilreich (Lj. muogocvjetna Vuk. osuseua 
^ bUjniku od god. 1879.). 

Ova se ljubica nemoze uzeti za promjenak, jer nisam nigdje 
^^ao individua, koja bi pokazivala prelazno obiljeijc. 

LUce je vazda maleno i od cvietnih stapkah mnogo nizje, mnogo 
^^^ianjc jc kosmato a gd jekoje i sugladko ; eviece skurje IjubiSasto, 
Ueourisuo; koricu je razgranjen i tjera velik broj cvatucih stapkah, 



12 LJ. VUKOTINOVI6, 

tako da svaka biljka izgleda poput mala busa. Kastc na podnoiju 
brei^uljakah i na brdinah travnatih, osobito tamo gdje su zemljiSta 
zapa§tena, cvate ozujka; liSce poznije kao da iz^ezne, jer meni 
nije nikad poSlo za rukom vidit mu tra^a. 

3. Viola permixta Jordan (V. odorata-hirta). 

Kadix in caudiculos soluta interdum stolones emittens, tblia pri- 
migena ovali cordata apicc acutiuscula supra minus subtus crebrius 
pilis brevibus tecta, ciliata, floribus breviora, eos attigentia v. su- 
perantia, petioli pilosuli, demum multo hirsutiores; flores violacei, 
leviter odori v. odoris inexpertes, capsula globosa, piloso pubesoens. 
Crescit inter frutices pascui communis prope Trnje ad Savum et 
in lierbidis prunetis; fl. Apr. In stolonibus nascuntur folia renifor- 
mia, quae V. odoratam in memoriam vocant. 

3. IJllbica pomieSana Jordan (mirisavo-kosmata). 

Do novije doba nepoznata i neuvaiena Ijubica ova nosi dvojaki 
zna^j, ima lidce stranom onakovo, kakovo Ijubica kosmata, a na 
vriezah okrugljasto il bubrezasto, kako to imade Ijub. mirisava, cviet 
pako sad je mirisav sad ne mirisav; kosma^ina takodjer nije jed- 
naka, nu svakako kod mladih biljkah je slabija a prema Ijetu znatno 
se umnozi; liiice pozno uzraste na veliko, te je vecim dielom jajo- 
liko sa obidno otvorenom srd^iastom podinom a prema vrhu sauieno 
u tupkasti §i]jak ; na vriezah i kadSto i na maternjoj biljci ima li- 
stovah krugljastih ; tobolj^c piodovni je krugljast i kosmat. Rast^ 
na paSnjaku medju zivicom kod Tmja blizu Save i u Sljivicih L 
vocnjacih okolo Zagreba, Mikulica itd. cvate u travnju. 

4. Viola sepincola Jordan (hirta — odorata). 

Radix simplex v. in caudiculos divisa v. stolones longos ligne- 
scentes radicantes, fasciculos foliorum steriles v. cum planta matern» 
simul florentes edens; folia breve petiolata ovali acutiuscula^ cor- 
data breviter ciliata in parte inferiore crebrius rudimentis pilorum 
notata, pedunculi et sepala calycis glabrescentia, folia aestivalia 
ovalia apice brevi acutiusculo, basi aperta cordata, utraque parte 
praecipue ad venas dense pilis obtecta et in petiolis quoque densius 
hirta; flores violacei inodori, stipulae lanceolatae brevissime fim- 
briatae, Flor. Mart. Apr. in monticule herbido infra vetustam arcem 
Sused. 

4. ynbica zaplottlica Jordan (kosmato-mirisava). 

Korien je sad jednostavan, sad opet razdieljen i vrie2ovit; vrieze 
su ^estoputah duge i razgranjene, drvenkaste, korienaste, uzlikaste, 
riize listicah jalovih i cvjetonosnih takodjer tjerajuce; liice prvo 
rcdno je na vrlo kratkih petiljkah i spominje nas na Ijubica lodi* 
nastu, samo sto ova nema vriezah ; li§ce pozno je jajolitLO, Uroko 



NOVUI POKBBT U BOTANICI. 13 

u kratlu i tupi vrh stegnuto, na 2ilah je gusto-kosmato ; cviece je 
Ijubidasto nemirisno; odlikuje se osobito time, §to ima jako dugo 
drvenastih i dugo prepletenih vriefah, dosad ]e samo naSasta na ma- 
lom tramikui koji leii prema jugu izpod Susedske podrtine, 29. 
ozujka ;1879. 

5. Yibla Badensis Wiesbaur (hirta-scotophylla). 

Ra£x simplex v. in stoloues breves lignescentes turiones foliorum 
saepe cum planta matema simul fiorentes edentes, folia ovali acu- 
minata^ hirta, praesertim subtus et in petiolis, folio uno alterove 
perhyemante non raro superstite; folia aestivalia longe petiolata 
oTalui, apioe acuminata ac basi cordata late aperta, dense utrinque 
pubescentia ▼. hirta. Capsula rotunda pubeseens, flores albi v. in- 
terdum petalo infimo violaceis striis lineato. Crescit circa vetustam 
3xcem ad Podsused, etiam ad pedem montium Kalnik. Flor. Mart. 

5. Ljubica badenska Wiesbaur (kosmata, gkurolistna). 

Korienje kadSto nosi vrie^e kratke, drvenkaste sa li§cem jalovim, 

u yrlo desto i sa cvatucim ; liSce je onakova oblika kao Sto je 

od Ijubice kosmate, samo Sto je malo Sirega obsega, pak je medju 

LJim opaziti listovah prezimnih, koje nosi na sebi Ijagah skurih, Iju- 

It>i6i8tih il hrdjasto-zelenih ; liSce Ijetno je nalik liScu od Ijub. ko- 

somate; cviece bielo kadSto ima na dolnjoj latici striekah Ijubidastih; 

S^^ sam tu Ijubicu od prije dr2ao za Ijubicu kosmatu sa bielim 

<^^etom, pak sam onu osobito, kojoj je dolnja latica striekana, 

Ofiaao pod imenom V. alba-striata ; nu kainje upozoren izpravljam 

^ada krivi moj nazor. Ljubica ova raste okolo staroga grada u 

^Qsedu osobito prema sjevemoj strani, gdje sam ju naiao u izobilju 

godine 1876. KaSnje nestade sve do godine 1879. i 1880., gdje se 

Pojavi obilno; 1881. opet nebijaSe nijedne; zatim raste pojedinice u 

fivicali okolo oestinah, i na podnoiju gore Kalnidke bijaSe vidjena. 

Ljubica ova ima li§ce dielom poput Ijubice kosmate dielom ima 

'istovah, koji potraju preko zime, a to liSce je jo§ tomu debelkasto 

^ kadito iknro, $to svjedo^i da je ljubica badenska postala smje- 

torn 12 Ijubice kosmate i Ijubice Skurolistne. 

6. Yiola Austriaca A et J. Kerner (In den Ver. des naturwisv. 
^c. Ver. in Innsbruck III. p. 71 1872. — Flor. exsic. Aust. 
li^mgar. 1881. Cent. I.). 

Acaulis, stoloniflora, stolonibus abbreviatis, folia laete viridia cor- 
^to-ovata, crenata, pubescentia, aestiva superiora longissime petio- 
'^ Stipulae lanceolatae longe acuminatae, parce iimbriatae cum 
^Wiis plus minus ciliatae, fimbriis mediis stipulae diametrum sub- 
^oaatiDnB, bracteae sub medio pedicello insertae, sepala oblonga 
ob^ua, appendicibus brevibus retuso-emarginatis, corolla mediocris, 



14 LJ. VUKOTINOVI6, 

petalis obovatis non emarginatis duobus superioribus infirao paullo 
aDgustioribns antice coeruleis basim versus albis, iniimo calcarato ct 
septcmstriato et lateralibus barbulatis a basi ad medium fere albis, 
caetcrum coeruleis, germen puberulum, capsula puberula. 

6. Ljnbica ailStrijska. Iv. i Ant. Kerner. Imade kadfito kratkih 
yrie^ah ; lis<^e jajasto sa podinom srd^astom ; podlistici (stipulae) sn- 
li^asti dugo oStrljasti, resasti, rese srednje dulje; cviet modar, na 
podini bjelkast; latice sa strane bradaste, dolnja sa sedam striekah. 
Ljubica ova dugo vremena neuva^ena uzimala se obi^no za V. 
svavis M. B. (Marschal-Bieberstein), dok nisu to pobli^e braca Iv. 
i Ant. Kerner iztrazila. Dr. Celakovsky dokazao je god .... p. 349 
u Oest. bot. Zeitsehr., da ljubica koja se obidno u Ceskoj nazivlje 
imenom ljubica umiljna = V. svavis M. B. nije prava ta bilina 
vec posve razlidna, pak nametne toj Ijubici desko ime: V. Cvanea 
Celakovsky (ljubica modra). Medjutim ova ljubica 5eska, kao sto 
je revni motrilac Kerner upoznao, nije ona ista sa onom koja U- 
jui^nih stranah cesarevine austrijske raste, niti je istovrstna sa V.. 
svavis M. B., niti sa V. cyanea Oelak. Kerner je uslied toga Ijubieia 
prije obidno pod imenom V. svavis M. B. drianu novo opisao i 
nazvao V. Austriaca. 

Viola austrijska naSla se kasnje u juinoj Svicarskoj te ju je Fau- 
connet pod nazivom V. Steveni Besser naveo, premda Besser nij« 
nikad V. Steveni niti opisao, nego ju je kadnje opisao M. B. poc 
tim imenom, najme V. odorata Var. Steveni ; nu ova ima liS6e kro^ 
Ijasto joS vecma nego navadna V. odorata, te onda veli M. B. dj 
je posrednja to forma, koju napokon ozna^uje pod imenom V. svavm 
M. B. Od ove dakle V. Austriaca Kern, puno je razlidna. 

Te^jem ovoga Ijeta nasao je Drag. Hire Ijubicu austrijskn 
okolo Bakra, Sto moze tim sigurnije biti, jer ju J. Freyn u Istri 
kod Pole takodjer naSao, vidi Flor. von Slid. Istrien 1877. p. 40. 

7. Viola scotophylla Jord. Violacea. (Boreau fl. centr. fr. p. 77. 
V. hirta Neug. Oest. bot. Zeitsch. XXV. p. 238, Freyn. Fl. 
Slid Istr. 1877. p. 43). 

Radix in caudiculos et stolones elongates radicantes et floriferos 
soluta, folia crassiuscula perhyemantia sub anthesi adhuc vegeta, longe 
pctiolata triangularia basi aperta cordata, crenata et ut plurimnm 
obscurius virescentia ex violaceo aut livescenti maculata, folia no- 
vella minora, lato vel rotundato ovalia, in stolonibus reniformia ▼. 
triangularia, petala saturate violacea, lateralia albo-barbata, tola 
planta hispida, capsula globosa hirta. Crescit in montanis ad se- 
pes et frutices in pede montium Zagreb, sed nullibi frequens. Ft. 



NOVIJI POKRlErr U BOTANTCI. 15 

Mart. Apr.; tanto copiosior est V. scotophylla albiflora, quae in 
eollibus et montibos circa Zagrabiam provenit, petala sunt alba 
solommodo calcar est violaceuniy odor debilior saepe nullus. 

7. Ljubica Skurolistna Jordan. Ljubiea ova ima debelo koiasto 
liSce, kojega jedan dio prezimuje, tamno-zeleno je i ^esto zelenoca 
na Ijubidasto udara, mlado liSce jajoliko il trouglasto, osobito ono 
na dugih vriezah bubrezasto i trouglasto; vrieze su kadSto vrlo du- 
gadke i korienske listove i cvietke razvijajuce; lisce Je kratkimi 
oStrimi vlasi posuto, na podini zatvoreno i srd^asto; cviet §kui*o- 
Ijabidast, postrane latice bielo-bradaste, miris ugodan; pozniji cvietci 
8U bez laticah. Raste na podnoiju gore zagreba^ke na mnogih mje- 
atih nu nigdje u izobilju^ ima je bez dvojbe po cieloj Hrvatskqj, 
samo da se dosad joS nezna ; po^imlje cvasti koncem ozujka ; plod 

je krugljast i kosmat. 

Ljubica Skurolistna redovito dolazi u drugili juznih pokrajinah sa 
c^vietom Ijubi^astim, kod nas okolo Zagreba od Podsuseda po6im 
^^Jiz cielo podnoije gore zagreba^ke u izobilju i u brojnih skupinah 
iKraste ista ova ljubica, nu sa podpuno bielim cvietom, samo ostruga 
e na cvietu ljubi6asta. Viola scotophylla Jord. flore albo — il aibi 

Slora. Ljubica Sknrolistna bieloevjetua. 

8. Viola SCOtophylloides Wiesb. (Viola gracilis Vuk). 

Radix stolones tenues edens, pauciflora, flores odorati graciles 

-^albi, petalo iniimo lilacino striato, calcare albo ; folia quaedam per- 

^yemantia pauluUum livescunt, reliqua laete virentia, omnia triangu 

Aaria basi lata aperta cordata, utrinque subtus attamen crebrius 

Siique petiolis hirtella. Inter frutices in pasceto ad pagum Trnje, 

^nrissima; initio Apr. 1879. die 9. Apr. 1880. iterate lecta et clar. 

'p. p. S. Wiesbaur missa, qui opinatus est, scotophylloidem dici 

lK>sse, monent enim folia perhyemantia et color eorum (pro* parte) 

V. scotophyllam. 

8. Ljubica tankostraka. Ova je ljubica u svih svojih dielovih 
nmogo sitnija. nego druge svekolike nase Ijubice ; Usee koje prezi- 
rauje i ono rano proljetno puno je manje, trouglasto, giroko otvo- 
renom podlnom srddasto; prezimno liSce poneSto Skurije lice nosi i 
deblije jeste, kosmato nu kratko ; cviece bielo mirisavo ; vrieze su 
tanane kratke, nisam je nigdje nalao nego u £ivici na pasnjaku 
kod Tmja blizu Save, nu vrlo je riedka; jel mjeSutak, ili samo- 
»tahia forma? to se mo^ samo uz dulje i jo§ oblizje opazivanje 
konirtatovati. 

9. Viola odorata L. Radix stolonifera, folia ovalia, rotundato- 
ovaliai crenata apice obtusiuscula, basi cordata; folia in stolonibua 



16 u. VUKOTINOV16, 

rotundata et saepe reniformia, glabriuscula, flores violacei odoratis- 
simi, capsula pubescens; fl. Mart. Apr. Obvia. Folia aestivalia 
conspicua semper ovalia apice quidpiam angustato sed obtusa. Var. 
floribus albis occurrit, sed rarius. 

9. Ljubica mirisava. Odlikuje se osobitom liepom Skurom bojom 
Ijubi^astom i mirisom jakim ; liSde je jajoliko na vrhu vazda tapo 
sa podinom duboko srd6astom; vrie^e su vrlo duge; liSce na njih 
destoput okrugljasto sa Sirokom podinoiji; cvlede poznije kao osa- 
kaceno bez laticah plodonosno je, dodim prvije sa podpunimi laticami 
ostaje jalovo; liSce Ijetno uzraste na veliko, nu vazda se mo£e 
spoznati po jajastom obliku, na vrhu ako jeste malko Siljasto, ipak 
liiljak je tup i poneSto prikruzen; osim toga ostaje lid6e Siroko a 
podina duboko izverugana i sr6asta. Cvate kadiito i bielo. Obi^na 
je u svih predjelih, nu ipak mjestimice samo dolazi u velikom broju^ 
a mjestimice neima joj traga ; uz iivice i plotove, u klancih i yoc- 
njacih itd. 

Var. V. odor, cyelophylla Gandoger (V. odor, rotundifolia Oe- 
lakov) Folia omnia sunt ovali-rotundata, vel sphaerica, stolones 
longissimi, flores pauci. Circa Zagrabiam. 

Promjenak: Ijubica mirisna krngolistna. Gandoger (Cela- 
kovsky). LiSce zakruzeno-jajasto il oki*uglo; vrieze jako duge £ 
prepletene; cvieca imade malo, mjestimice mo2e se naci okolo Za— 
greba, najvise uz put koji vodi od Weissova magazina prema 
iSavskoj ravnini u grabi na desnu ruku. 

10. Var. Viola hamiftisa Vuk. (exsicc. sub nomine V. nununu* 
lariae missa. V. odorata L. var. astolona, Wiesb. in litt 1879.). 

Radix simplex, v. in caudiculos soluta, v. stolones breves cum 
fasciculis foliorum edens ; folia primordialia parva, reniformia v. bre- 
vissime acutiuscula, profunde cordata, ciliata, supra puberula, sub- 
tus pubescenti pilosula; petioli breves, pubescentes, aivaricati, pro- 
strati ; folia seriora ovalia in breve acumen obtusiusculum producta, 
utrinque pubescentia v. cum petiolis erectis flores superautibus bre- 
viter pilosula, stipulae lanceolatae, sparsim iimbriatae, fimbriis 
glandula terminatis; flores sat conspicui lilacini in cyaneum ver- 
gentes, fundo albido, petalo medio venis saturatioribus picto, odor 
florum intensus, amoene fragrans, pedunculi fructiferi elongati folia 
seriora superantes, prostrati. Capsula globosa virescens, demum li- 
vida, pubescens, obtuse costata, ex floribus hebetatis nascuntor 
fructus brevi pedunculo in sidentes. In herbidis prunetis Villae Sti 
Xaverii adjacentibus ; in vicinia crescunt copiosissime V. multicanlis 
variegata, V. odorata et. V. scotophylla albinora, num ex his ennata 
vel varietas saltem V. odoratae? 



KOVIJI POKRRT r BOTANICI. 17 

Promj. IJubica poloiita Vuk. Li§ce ove Ijubice prvorodno je 
okrogljasto, malcno kratkopetli^no ; vrieze su jako kratke; stapkc 
cvietne su polozite i liSce lezi na zemlji; poznije liSce jajasto, 
okrugljasto, kadSto protegiuito u tiipi vrAak ; petlice su osovnc i 
dulje od cvjetnili stapkali ; evict Ijubicast na modro udara ; miris 
]ak, vrlo uf^odan; plod okrugljast, tupo ugljast; cvatc po^ctkom 
travnja; raste u sliviku kod Sv. Savcra pod kucom „Klobu^Ara". 
U blizini raste u izobilju: V. variegaU (saroiia) V. scotophylla-biela 
i V. odorata. Jcli mjesutiik, jcli promjeiiak sanio Ijubice mirisncV 
ne^'U odlu6no uztvrditi, svakako je vriodiio, da se zaradi obiika 
liSva i ploda iiepu.sti sasvini iz vida. 

11. Viola alba Bcsser. Kadix simplex in stolones soluta; folia 

ovalia, ovato-acutiuscula, primaria et praeeipue ilia in stolonibus 

reniformia, triangularia, obtusiuscula, utrin(]uc hirta basi profunde 

^ordata; folia aestivalia conspieua, ovali-lanceolatii in acumen obtu- 

ftum prodeuntia, grosse crenatii longe petiolata ac undique hirsuta, 

|>etioli pilis deflexis tecti, stipulae lanceolatac^, glanduloso-fimbriatae, 

Hores albi, inodori, sepala ovata, sordide virentia, ealcar cilyndri- 

^'tun, rectum, album v. pallide Havescens, stolones clongati, ple- 

''u.inque cum planta matcrna simul florescent(»s. Capsula viridis, 

fflobosa, subcostata; inter frutices in Sused pone viam ferream, fl. 

ftiie Mart. 

11. I^jllbica biela Bcsser. Ijjubica biela odiikuje se najvecma 
^Hie, Sto je biela podpuno, t. j. i ostruga je sasvim biela il bliedo- 
^Utkasta, a mirisa neima; liSce je kosmato a tobolj^ac plodovni je 
*den; kod Ijubice Skuro-listne i kod mirisne bielo-cvatuee vazda 
^5*taje ostruga Ijubi^ast^i; pravu Ijubieu bielu Bcsser nisam dosad 
^kolo Zagreba nigdje naSao nego kod Suseda i to medju zivicom 
^2: ^eljeznicu; cvate koncem ozujka a ploda moei najti okolo sre- 
^ine svibnja. 

12. Viola mnltieaulis Jordan (pug. 15. 10. 1852. Wiesbaur, 
Verhandl. der k. k. zool. bot. Gcsell. XXV. p. 81!> - 821. Boreau 
*• c. p. 74. Haussknecht exsicc. Flora v. 8udistrien p. 45. 1877. 
Jo8. Freyn). Kadix in plures laterales caudiculos v. potius sto- 
lones cauliformes radicantes divisa, folia aestivalia mollia perhye- 
QUntia sub anthesi adliuc vegeta, longe petiolata ciliata, utrinque 
Wte viridia breviter et sparsim pilosa ; folia primigena minora aesti- 
^alibos, ilia in stolonibus rotundata v. reniformia, sinu aperto, sti- 
plae basilares lato-lanceolatae, acuminatae ciliatae, fimbriae glandu- 
Werae, pedunculi glabri folia aequantes, flores mangni saturate 
^olacei, ealcar coerulcscens (juidpiam inflexum sepalorum appen- 
iicibus multo longius. Capsula V Intermedia inter scotophyllam et 
^oratam. 

R. J. A. LXVl. 2 



18 u. VUKOTINOV16, 

12. I^ubiea mnogostobljena Jord. (Ljubica mnogocvjetna). Lju 

bica ova ima liSca, koje kroz zimu ostane zeleno, nu zeleno je 
tanko, a niposto Ijagasto, iia postranili stabljikah je okrugljasto i 
bubrezasto sa otvoreuom podinom; petljicab ima poput stabljikal 
ili drvcnastih vriczah cvietonosnih miiogo; cviet jc skuro-ljiibidast 
ostruga modrasta; vrlo riedko dolazi okolo Zagrcba, narodito u: 
put u zivici u Vrliovcu blizu viuograda Mazuranic. Cvate u ozujku 
sreduja je inedjii Ijubicom skurolistnom i Ijub. mirisnom. 

Mislim, da bi se shodnije mogla nazvati „ljubicom mnogocviet 
nom", nego ^mnogostabljenom" jer spada u obce u dislo Ijiibical 
bezstabljenih, koje stabljike iiiti neimaju. 

Var. Viola maltieaalis-variegata Vuk. A priori distincta folii 

crassiusculis lilacino maculatis perhyeinantibus et floribus pallid 
lilaciiiis v. lilacino albeiitibus, saturatius striatis v. petalis etian 
apiee saturatioribus, calcare colorato, stolonibus longissimis ; copies 
ad St. Xaverium et in Sused, alibi qiioqiie in montasis inter frut 
ces, fior. Mart, et Apr. V. mult, lilacina Wisb. n. Uossm. 

I^abica mnogoevietna > §arena. Ova ljubica ima vrlo dugih 

prepletenih vriezah cvietonosnih; cviet je blied il bielo-ljubiCas 
dkurije striekan il na vrhu laticah Ijubidasto-ljagast; li§ce Ijetn 
prezimno poput Ijubicc skurolistne, raste medju Ijub. skurolistnoi 
i mirisnom te je bezdvojbeno postala iz dvijuh; raste na podgorj 
kod Sv. Savera i kod Suseda okolo starog grada u izobilju, cvat 
ozuj. i trav. 

II. Series. Species. Violae cauleseentes ; stigma in rostellum d< 
flexum attenuatum, pedunculi fructiferi erccti, apice una cum cap 
siila nutantes, plantae glabrae v. glabrcscentes astolones, inodorac 

Violae caaleseentes Vuk. 

II. Cislo ili vrst. Ljubice stabaljne; njuska u rilj^ac povinul 

utanjena ; petlice plodouosne osovljene, na vrhu zajedno sa plodon 

klimave; biljke gladke, bez vriezah, nemirisnc. IJuMce Stabaync 
Vuk. 

13. Viola arenaria D. C. (V. AUioni. Pio V. glauca M. B. V 

rupestris Schni. V. aprica Spr. V. livida Kit. V. Krockeri R e 
Sen.). Caides foliis longioros procumbentes, glabri, folia parva ovata 
crenata, apice obtusa basi cordata, sepala lanceolata, acuminata 
llores speciosi lilacino coerulescentes, calcare rotundato sepala exce 
dente, capsula ovata, acutiuscula ; in arenosis siccis, collibus steri 
libus, ad murum ecclesiae in Sestine, Majo. 

13. ljubica pjeskovna. Ljubica ova obi^no je sitnolistna ; petlic< 
sa cvietom liSce dva do tri put nadilazc; cviet je velik, Ijubidasto 



NOVJJl POKRBT IT BOTANlcn. l9 

nodar^ nemirisan; liSce jajasto, rovasasto, tupo na podini srd^asto; 
korienje tanko, puzavo sitno zilasto, na pjeskarnih zemlji§tih, okolo 

y 

zida crkvenoga u Sestiuali ; 3. svib. 

U. Viola silvatiea Pries (V^ silvestris Fiam). 

Folia ovalia, protunde cordata, supra liispiduhi; Hores lilacino 
coerulescentes, cak-aiv colorato, t'ructus oblongo-ovatua acutiis, se- 
palis deciduis, occurriint folia inferiora ctiani rotundata; in silvis 
pknis ct montanis, Hor. Alajo. 

U. LJabica SUniska. ( -vitvc^ ljiibira.sto-modro; latice strickauc; 
usti'uga Ijubicasta; plod jaja^t, ostrljast ; laj>ovi od T-aSkc odpadaju; 
te jajoliko ; podiua diiboko ^rdcasta, na okolo na gornjoj povr- 
sini kratkimi vlasi posiita; biljka ova je vazda nizja i uianja, ncgo 
njoj arodiie ; raste u §umali, cvate pocetkom svibnja, mirisa neima. 

Var. Riviuiana lichb. Foliis pluriinis ovatis acutiuseuHs v. ro- 
tundatis, caulibus aitioribus, raniosioribus ot c.ah^are albido distincta, 
provenit cum V. silvatiea. Svn. V. inodora major. Hivin. V. canina 
Mirt. V. ueglecta M. B. V. degener Sehwgg. 

Promjenak: Ljttbica Rivilliaiiska razlikuje se od Ijub. §umske 
; time, 8to je mnogo visja, ima vise stabljikah i desto bubrczasto 
I okrugljasto lisce okolo podine vlasnato ; ostruga na cvietu je blieda 
Jl sasvim bielkasta, nu ove razlike nisu stalue, te se moze naci 
wdiyiduah, za koje se nebi znalo, jeli bolje spadaju na Ijub. §umsku 
Wje li na Riviniansku. 

15. Viola Canina L. Caulis decumbens demum adscendens, folia 
oWongo eordata, sepala calcar excedentia, flores coerulescentes, 
calcar albidum, capsula subcylindrica apice truncata; varietates 
plurimae notantur: 

y. Calcarea Rehb. humilis, folia subtus colorata (V. nummulariae- 
Ja Schm. V. Schmidtiana Roem. et Schult. V. flavicornis Sm, 

»• erieetoruni Sehrad. glabra, viridis, ramosa, humilis ; 

y. iacorum Rchb. elatior, ramosa, glabra, viridis. Omnes liae 
Varietates pro loco natali et statione possunt hine inde observari et 
W^ minus ad typum originalem reduci. Utrum de caetero a V. 
^'^atiea certis characteribus possit separari, vix afiirmare licebit. 

15. yabica koiyska. (Narod nas nezove ju nigdje : pesja il pasja) 
"^^ joj je dugoljasto-srddasto ; lapovi na caski diUji od ostruge \ 
plod valjkast na vrsku odsjeceu; cviece vise nagiblje na niodru 
"^ na ljubi5a.stu boju, inia mnogo promjcnakah : 

Ijrt. OStrugasta nizka sa liscem spoda manjastim (Syn : Ijub. 
P^ttezolistna, Lj. Schmidtska, Lj. zutorogasta). 
Mllb. vrienkoviia : gladka, zolena, svrzasta, nizka. 



2C) i-j. VITKOTINOV16, 

mab. lu^na. Ova je visja, razgranjena te ima i vece liSce. 

Ovi medjutim promjenci nedadu se zaradi nestalnosti svqjih obi- 
Ijezjah niposto razlu6iti oStro; sve se moraju iiapokon svesti na 
glavni typ; a jeli i Ijub. koiijska stiilno razli(^na od Ijub. sumske, 
to se nebi usudio tvrditi odluciio. 

16. Viola silvatiea Fr. Var. livesceiis. Vuk. 

Radix in caudiculos divisa, deorsum ramulosa repens copiosis 
fibris tenuibus adaucta, caules numerosi iu peduiieulos bi trifloros 
folia longc supereniinentes soluti, I'oliosi, glabri ad basin petiolonim 
et pednncnlorum genieulati fractifif^xi, inrtnii exteriore^ saepissime 
elongati stoloniformes, prostrati, in apice fliore terniinati, folia radi- 
oalia et in caulibus stoloniformibu.s perhyemantia ovalia breve acu- 
minata obtusiuscula, late crenata, basi aperta cordata, pluinbeo v. 
Uveseenti virentia, circa niarginem sparsiin hispidula, subtus glabra, 
juniora laetius viridia ovali-acutiuscula, cordata; flores coeruleo-lila- 
seentes striati, fundo albidi, calcar pallescens apice coloratuui, se- 
pala calcare breviora, odor null us, capsula tricostata, ovali clongata^ 
apice truncata; habitat in plana silva humida pone praedium Bo — 
rongaj, fl. circa medium Apr. Viola livescens multis notis differt 1^ 
violis reliquis hujus seriei, sod differentiae hae non sunt constantes^ 
adsunt enim individua, quae cliaracteres transitorios exhibent inter" 
V. caninam, silvaticam Rivinianani et livescentem. 

Promjenak. Ljabiea HQUlska, sakrvasta. Ima mnogo stabljikah i 
mnogo cvietovah; stabljike izvanjske nekoje produljene su i le£e 
na podu kao vrieze listane i dokon^iju se u petlicu cvietonosnu; 
Usee je jajoliko sa podinom srd^istom, kratko na vrhu utanjeno; 
li§ce je skuro, olovnasto ili kao sukrvica crljenkasto-zeleno ; mlado 
Usee je zivahno zeleno ; evict udara na triesnjasto-ljubicinu boju. 
latice su striekane na podiiii biele, ostruga na kraju Ijubi^asta; 
korien je u vrlo brqjne i tanke zilice razpletcn. Liepa ova Ijubica 
se doista znamenito razlikuje od svih drugih ovoga disla, te bi se 
mogla uzeti za samostalan oblik, da joj obiljezja nisu nestalna, — 
nu ima i kod Ijub. Sumske pojedinakah, na kojih se mogu opaziti 
stabljike postrane produljene i polozite poput vriezab, ima i liSca 
koje nagiblje na ouu istu sukrvi^astu boju, zato neostaje drugo 
nego ovu Ijubicu ozna<f;iti kao promjenak ; raste u moSvarnom lugu 
kod Borongaja, cvate u travnju. 

17. Viola Reichenbacllii ? Jordan, r. fonmsa Vuk. (silvatica- 
mirabilis). 

Radix obliqua, longa, in caudiculos soluta et multicaulis ; caules 
elati, sparsiui foliosi ; stipulac lanccolatae acuminatae pauci et longe 
iimbriatjie; folia plurima rotundata, reniformia, quaedam lato-ovaUa 



NOVIJl POKKET n MO TANK I. 21 

obtuse acutiu8cula, laete viridia, lato crenata, basi sinuato-cordata, 
supra vix pilis brevissimis sparsim notata, subtus glabra ; flores 
eoerulescentes speciosi, ealcare sepalis rnulto loiigiore tubuloso, planta 
tota caoterum glaberrima; erescit in moiitosis ad sepes vivas et 
jnargines fossarum locis umbrosis humidiiisculis pone vineas ii! 
Prekrizje, sv. Dull, iufra vineas in Jelenovec; rior. Majo 1881. lecta. 
lExsicc! Tourlet! prope (Jbinon in Gallia 1875. C. Plaussknecht ! 
l>ei Erfurt. V. silvatica-mirabilis 1876.) In sign is forma pro flora 
Oroatiea nova, quam attamen robustam V. Hivinianam credo pro 
ratione stationis enatam, dignam nomine, quia copiosissime nascitur. 

17. Ljabie^i Reiehenbaehska ? Jord. (Ljub. prekrasna) Odiikuje 

»*e osobito prekrasnim liscem zivalino-zelenim, okrugljastim, bubre- 

zastim, gladkim, medju kqjim ima i gdjekoji list Siroko-jajast na 

vrhu tiipo utanjeii ; stabljikah vise cvatucih na jednom korienu, koji 

je vrlo dug, drvenast i puzav; evict velik, jasno-modar, ostrnga 

dnga, valjasta; biljka podpuno gladka, same na gornjoj plosini gdje- 

kojega Hsta ima malenih kratkih Scetinicali ; lapovi na ^aski uzki, 

suli^asti; raste kod plotovah zivih uz gi'abe i puteve na hladovitih 

1 vla^nih mjestih okolo vinogradah u Jelenovcu, Prekrizju, Sv. duh 

ltd. cvate u svibnju. 

Cini se, da je mjesutak iz ljub. 8umsk(i i ljub. (^udnovate; vrlo 
"cp ina6e oblik za floru hrvatsku posve nov! Mislim medjutim da 
.1® bujna forma ljub. Rivinianske uplivom stanoviSta svoga. 

]^- Viola niirabilis L. Kadix obliqua repens, iibrosa; caulis 
^trictiu; sparsifolius ; folia omnia reniformia apice brevissimo acuti- 
'^culoj basi sinuate cordata longe petiolata ; flores inferiores caulini 
\- radicales pallide purpureo-lilacini, caulini superiores apetali, fruc- 
^leri. CVescit in silvis montanis, locis humidis sed non ubique ; flor. 
*^Pr. Majo. 

1^. Ljabica eadnovata. Ljubica bijase u starije vrieme za 6udo 
^J'zana, jer dolnji cviet kao podpuno razvit vazda osUije neplodan, 
^<^Qm gornji kasnji cvietovi bez laticah — dakle nepodpuno raz- 
viti — postaju plodonosni, tim povodom bijase uazvana : V. mira- 
""i«. Sada to inie nije vise opravdano jer se taj pojav i kod dru- 
^ Ijubicah opazuje; lisce je na ovoj Ijubici bubrezasto podinom 
^ul)oko-srd<<a«tom ; korien dug puzav, mnogozilast; cviet rumenasto- 
Mubi^t; raste u gorskih sumali na vlaznih iniestih, nu ne svigdje. 
^^ate travnja i svib. nasasta je po meni u Kalni^koj gori. 

19. Viola Stricta. Horneman ^V. laucifolia Besser, V. Rupii Koch). 
Kadix recta, nodosa, in caudiculos divisa; caules stricti; folia in 
^•^ora parva, superiora basi cordata subacuminato-angustata, pe- 
tioli quidpiam alati, stipidis superioribus iimbriato-dentatis petioles 



22 LJ. vukotinovk!!, 

acquantibus, interiuediis miilto brcviorihus, flores magni paliidi, 
lilacino-coerulcseentes ; in pratis IiiiniidiiisculiH, ad fossas secus agge- 
rem viae ferreae versus Maximir 30. Apr. 

Reichenbach in fl. Germ, (ixcurs. II. j). 708 qua synonima ad- 
ducit V. persicifoliam Schkur, V. elatioreni Fries, sed immerito, nam 
V. stricta ccrte di versa est. 

19. I^ttbiOB UZpravna ^sulic-olistna) razlicnimi imeni se nazivlje 
pak se miesa sa V. elatior Fr. ali posve neumjestno; lisceje doista 
suli^asto nu vazda krace nit je na vrlui oStro, a podinu ima srd^astu ; 
podlistici gornji su tako dugi kao i pctlice; evict je bliedo-ljubi6ast 
il bielkast; raste obiciio na vlaznih livadali i okolo grabah u rav- 
nici; naSasta je okolo zeljeznickoga sipa blizu Maximira; cvate 
koncem travnja. 

20. Viola elatior Fries. (V. pei-sieifolia Schkur. V. arborescens 
Matliioli. V. assurgens Dodon. V. eoerulea longifolia Rivini) caulis 
ereetus; folia oblonga lanceolata, acuminata, basi ovata; flores 
magni longc pcdunculati, pallide coerulescentes, fundo albi, folia 
juniora pubescentia ; in silvis, locis herbidis humidis praesertim 
montosis, flor. Apr. Maj. sed non est obvia. 

20. Ljabica dngolistna (breskvolistna). Stabljika ovisoka; li§ce 
dugoljasto, suliCasto, nalik na list od breskve; podina je vazda 
okrugljasta, nikad srdcasta; evict velik, bliedo - modrast na dnu- 
bielkast; dolnje lisce maljavo; raste osobito w sumah, medjii bre- 
govi na travnatih vlaznih miestah, nu nije obi(^na ; cvate travnja, 
svibnja. 

III. Series. Species. Flores irregulares, petala quatuor superiora 
erecta, imbricata; stylus clavatus, stigma urceolatum; eaules subtei^ 
ranei, vel ex decubitu adscendentes, v. prostrati, repentes, v. bre- 
viusculi erecti; flores pallide coerulci, flavi, v. striati, v. tricolores, 
inodori. 

21. Viola tricolor L. forma: scofosopala, Vuk. 

Radix tenuis ramosa, tenui-fribrosa ; eaules plures ramosi e basi 
decumbente adscendentes crassiuscuK; folia iriferiora et superiora 
quoque ovatii v. subrotunda, basi cordata crenata, suprema tantum 
oblonga, paucicrenata basi in })etiohim producta; stipulae lyrato- 
pinnatifldae, lacinia media latiore, crenata ; canles et folia pilis bre- 
vibus hispidulis pelhicidia ([uasi glutinosis tceti ciliative; pedunculi 
folia multum superaiites, glabri ; floi-cs sepala vix excedentes, petala 
flava in fundo saturatiora ct alicjuot striis violaceis signata, sepala 
lanceolate -acuminata et appendices atroviolacei ; crescit copiose hi 
saxis dolomiticis montium ad Rude - Hamobor, lecta in cacuminc 
mentis PH§ivica ibidem 26. Apr. 1881. Viola haec videtur mediiun 
tenere inter V. tricolorem communem et varietates ejus quippe: 



NOVIJT POKKET V BOTANIC 'I. 2i\ 

Violam arvensera, ^rurray et Violam saxatih'in ScLinidt; nepala 
oliscure violacea et corolla flava , tiiin etiain hispiditas et ^biti 
nedo siint proprietates, quas non crt'de})am silentio esse omittendas. 

21. IJnbiea §karolapiia il jr oblik posebni il promjenak od 

ol)if*ne IJiibice trobojne ; st^moviste na kojem raste razlikuje se od 

oiiop^a, na kojem navadno raste Ijub. trobojna, ova naime raste na 

poljaiiah, zapustenih cieliriastih oranicah breznatili, dodim upitna 

Ijub. skiirolapna na pecinah il medju peeinami dolomituim visjili bre- 

Ij^ovali okolo Samobora, nai'o^ito na Plesivici ; raz^ranjena je i nizko 

lozi zeinlji prioiiuta; li.^ce je mal da ne svekoliko jajasto podinom 

srd&istom; biljka je vlasnata^ kratko kostriesna, vlasici su zljez- 

dasto-ljopivi; eviet .slainnasto-ziit na dnii Hkurji a latica Jedna, dolnja 

naime Ijiibi^'anto striekana; lapovi pako skuro il crnka8to-ljubi^a.sti ; 

buduci da ni^ani imao priliku naci individuali, koja bi kakovu pro- 

mjenu il preiaz pokazivala^ drzini za sada la obiljezja za stalna; 

3sato se ime, koje sam ovoj Ijubici nanietnuo, nema promieniti, dok 

s^ nebi u biiduce naslo promienakah, kqji bi dokazali, da ohiljc^jn 

inm posve stalna ; onda se moze uzeti, da je ova Ijuhica varletet a 

we forma. 

'i^' Viola tricolor L. Foliis inferioribus ovatocordatin, erenatis; 
stipujae lyrato pinnatifidae, lacinia media crcnata; calcar appendi- 
^ibus longius : caules adscendentes ramosi ; corolla violacea v. coo- 
*^lea, alba v. flava, varia; in agris inter scgetes, in campis sterilibiis. 

22. Ljabiea trobojna. Lisce dolnje jajoliko-srd^asto; ostruga 
*^iilja od kaljeznih privjesakah, cviet je mjesovito Ijubidast, zutkast 
* ^ladiiu bjelkast, obicno raste medju strnima i na pustih poljanah. 

Iz ove Ijubice nastali su kulturom svi oni krasni promjenci, koj 
^^ u vrtovih toli rado pod imenom „ma6uhica" sade i goje. 

y'lolfi saxatilis Schmidt Var. V. tricoloris L. {jidncu naime l<t' 
*^tnasfu nalao je velezasluzni i ^uveni poznavalac flore istarske i 
Primorske pokojni Tummasijii na podnozju Kleka; mnogo je krup- 
'^ija od typicne Ijubice trobojne; cviet je ove^'i, zutkast i Ijubi^asto- 
^^ren; raste i na drugih bregovih u Primorju. 



Contributiones ad Floram terrae Slavorum 

meridionalium. 

AUCTORE MiOHABLE GaNDOOER, 
plurinuurnin societotam sodali. 

Fasciculus I. 

Predano u ajednici mattfiiaticno-prirodoslovnoga razreda jtufo^Iavetuke akiuiemije 

znanosti i umjetnosti 15. ozujka 1882, 

Preface. 

Depuis longtemps d^ja, j'avais eu rintention d'entreprendre des 
recherches sur la Flore de cette partie de TEurope orientale, qui 
comprends les pays meridionaiix habites par les Slaves. Daus ce 
but, j'amassais des mat^riaux pour mener h bonne fin cette eBtre- 
prise, et des le commencement, je m'dtais apper<;u que d'impor- 
tantes d^couvertes mVtaient r^servces dans ce domaine peu counu. 
Une circonstance heureuse me permets aujourd*hui de donner suite 
a ce projet. 

Est ce a dire que cos contrees int^ressantes n aient pas encore 
et^ Tobjet d'investigations sagaces et minutieuses? Evidemment 
non: des savants illustres et des noms qui rappelleiit ceux de nos 
plus pures gloires botaniques sont 1^ pour dire Ic contraire. II 
suflit de citer les Waldstein et Kitaibel, les Tommasini, les Schlosser 
et Vukotinovic, les Visiani et Pan^ic, les Pantocsek, les Sendtner, 
les Ascherson etc. (Jes noms seuls suftiraient a foimer une guirlande 
d' une incomparable splendour. I)ira-t-on (|U0 tout a ^jte fait -et 
ikirit sur ces pays? Jc no h crois pas, car j'cn ai pour sfir garant 
les d^couvertes presque quotidiennes qui s* operent lii-bas. Elles 
prouvent siu*abondamment que la Flore est loin d'en etre connue, 
et que bien des trouvailles nouvelles attendent celui qui perseverera 
dans ses recherches. 



CONTKIBIJT. FLOR. Sf.AV. MKKII). 25 

Deux motifs m'ont siirtout pouss^ vers cette ^tude: la grande 
vmkti de la Flore des contr^es slaves meridionaux, d'abord; Ic 
d^sir de faire connaitre plus perfaitement cette Flore par une serie 
de Mfemoires, ensuite. J'ai eu, du reste, de precieux encouragements 
pour marcher dans cette voie. Mon excellent ami, M. F. de Vuko- 
tinovic d'une part, et de Tautre, les illustres Visiani et Tomma- 
sini, puis mes honorables con'espondants , MM. Pan^ic, Freyn, 
Marchesetti, Studni^ka etc., m'ont vivement engage a poursuivre 
mon idee. Cast, dans cette intention, qu'ils ont mis le plus louable 
empressement a me communiquer toutes les plantes des regions 
qu'ils habitant. Ces plantes etaient souvent accompagnees d'indica- 
tions qui m'ont 6t6 du plus grand secours. Je no puis done que 
lc8 remercier encore de leur obligeance et de leur bienveillante coUa- 
Iwration. 

Ces Etudes, je Tai dit, comprendront la Flore des contr^es slaves 
SBTtout du Midi, c'est-k-dire : la Croatie, Tlstrie, Tilly rie, le Banat, 
l* Slavonie, la Serbie, la Bosnie, la Dalmatie, le Montenegro, 
I'Herz^govine , TAlbanie et la Valachie. Accidentellement je tou- 
cherai TAutriche m^ridionale, la Hongrie, la Transylvanie, dont 
jai des quantit^s considerables de plantes dans mon Herbicr, puis 
I* Turquie et la Gr^ce qui, a proprement parler, ne rentrent pas 
^8 les pays slaves, mais dont la Flore, a certains egards, est 
souvent li^e a celles qui va m'occuper. 

Par Tindication suivante des sources auxquelles j'ai puisd, on 
^^rra que de riches materiaux ont et^ mis a ma disposition. En 
effet, je poss^de : 

1. Pour r Istrie, les exsiccatas de Toramasini, Areschoug, de 
j1- M. Freyn, Godra et Marchesetti. 

-. Pour la Croatie, les belles plantes de M. M. Schlosser, Vu- 
kotinovic, Borbas, Hackel et Rossi. 

3. Pour la Serbie, environ 1.200 especes recoltees par il. M. 
Panfic, Derocco, Ubarkic et Valenta. 

^' Pour la Bosnie, Y Herbarium Bosniacum de Sendtner, environ 
1.000 especes. 

•^- Pour la Valachie et la Koumanie, les plantes dc M. Siniko- 
^^% et surtout celles de mon ami le Dr. C}rccescu. 

6. Pour le Montenegro Y Albanie, et Y Herzegovine, les Flantae 
^merarii turcici anno 1872. suscepti, du Dr. Joseph Pantocsek. 

*• Pour la Dalmatie, plusieurs milliers d'espbces, de localit^s 
^ direrses rteolt^es par Portenschlag, Kov^ts, Fetter, Noe, Lang, 



26 M. OANDOrjKR, 

• t • 

M. M. Ascheraon, Borbas, Marcliesetti, Paiitocsek, Pichlcr, 8i»rei- 
tzeiiliofer, Studnicka, et surtoiit un lot trcs pr6cieux de 400 plantes, 
la pinpart aiitochtones , (jue Tillustre R. de Visiani m'avait g^ii<^ 
rcusement offert en ISTf). 

(.'es diverses collections constituent done un lierbier assez coin- 
plet de la region slave de TEurope austro-orientale. Aussi, com- 
prendra-t-on facilement, (ju'cn presence de tels materiaux, je ii*aie 
pu qu' etre vivement pousse a I'etude d'une Floro aussi variee 
qu' intcressante. 

Sans doute, ces etudes scront forceinent incompletes, tant est 
grande la diversity des regions qui m'occupent, et on peut dire 
qu'un seul homme ne saurait suffire a cette taclie. Toiitefois, eomme 
j'estime qu'il est du devoir de chacun d'apporter une picrre h 
Y edifice commun de la science, V hesitation ne m'a pas ete permisCs, 
et j'ai apsay^ de marcher rc^solument sur les traces de mes de— 
vanciers. 

Je ferai remarquer que ces regions ne comprennent pas moins 
un espace considerable situ^ entre le 11 et le 27 degre de longl - 
tude orientale, et en latitude du 37 au 46. Elles forment ainsi une 
vaste contr^e bornee au nord par la Drave et le Danube, an sud 
par les Alpes de la (Jrr^ce et la chaitie du linde, a Test par los 
Balkans, et a Touest par la Mer Adriatique. 

(Je sent des pays, surtout la Bosnie, la Herbie et TAlbanie, d'un 
aco^s difficile, hmsses do haiites montagnes habitds par des peuples 
de caract^TC ind<^pendant et pen familiarises encore avec nos usages 
de I'Europe occidentale. L'ancienne domination turquc y a des traces 
desastreuses. Fartout, eii effet, oii ils se sont etablis, les conque 
rants musulraans, turcs on arabes, se reservant pour eux le soin de 
gouverner et de faire la guerre, ue se sont pas fusionnc^s avec les 
races conquises, (juils out toujours considerces eomme de vils 
esclaves chargers de pourvoir a la subsistance et aux jouissanccs de 
leurs maiti'cs faineants et sensuels. Aussi, les peuples sujets ont 
bientot abandonne les travaux industriels en general, la culture du 
sol et surtout des lettres. lis ont adopte plus ou moins la vie pa- 
storale ou nomade, plus independante, mais aussi plus miserable 
et melee souvent de brigandage, ("est ainsi que toutes lea contr^ 
de I'empire ottoman, autrefois fameuses par leurs richesses et leiu* 
fertility, n'oflfrent plus que I'image de la d6solation; des ruines 
jonchent le sol presque partout, et des hommes k demi barbares 
remplacent des peuples qui dtaient parvenus k ime haute civilisation^* 



OONTKIBIT. FT.OR. SLAV. MEIill). 27 

Dans de telles conditions, on conooit de combien de dit'ticultus 

doivent Hre seine les voyages scientifiques dans ces pays, (jue les 

horreurs des dernieres guerres ont encore epnisc^s de davantage. 

Ausai, les contr^es slaves sont-elles restees longtemps inoonnues an 

point de vue botanique. Sendtner pour la Bosnie, Ebel pour Ic 

Mont^nigro, Pan^ic pour la Serbie, Aseherson et Janka pour 

VAlbanie, sont les seuls botanistes q'on puisse citer. Encore, doit- on 

regretter le manque absolu d'ouvrage d'ensenible sur ces pays. 

Quant a la Dalmatic, grace aux travanx de K. do Visiani, et h hi 

Croatie, a ceux de Waldstein, Kitaibel, et surtout de M. M. Schlosser 

ct Vukotinovic, elles sont beaucoup mieux connues que les autres, 

wns qu'il soit possible d'affirmer que tout a ete dit sur ces deux 

contrees. 

Jai Tespoir, qu'apr^s avoir public mcs observations personelles, 
" me sera donn^ de combler la lacune que je viens d' indi([uci'. 
^est Ik toute mon ambition et mon voeu le plus clier. 

Arnas, le 8 Janvier 1882. 

M, Gandoyer, 

Fasciculus I. 

1. Arabia Sendtneri Gdgr. mss. — J. mnralis Sendtn. lierb. 
^Bn. Nr. 715 non Bert. 

Oaiilibus paulo flexuosis; foliis radicalibus late petiolatis, inciso- 
. ^tis, obtusis, caulinariis vero valde dentatis, dentibus triangulari-ad- 
*^^entibus; pedicellis fructiferis 6 mill, longis; sepalis extus vircs- 
^^^tibus; siliquis ad axim approximatis ; stylo evidentiori. 

llab. Bosnia, in rupestribus (Sendtner). 

^ffinis est, ut et sequens A, mnralis Bert. Dec. II, p. 37. — 
*^nta multicaulis sat setosa, superne glaberrima. 

2. ArabiH Asohersonii Gdgr. mss. — A. nmralis Aschers. Keise 
^^Im. exs. Nr. 178 non Bert. 

C'aiilibus subflexuosis; foliis radicalibus magnis, integris, bnsi 

"^tlge et anguste attenuato-petiolatis, obtusissimis, caidinariis autom 

^^Utatis, dentibus subpatulis; pedicellis fructiferis 7 — H mill, longis; 

^^palis dorso virescentibus; sili([uis ex axi subremotis; styli breves. 

Hab. Dalmatia, in declivibus lapidosis ad Ctagno Piccolo (Dr. V. 

^ 8cherson). 

A specie praecedente evidenter recedit foliis inferioribus majo- 
^buB integris, nee incisis magisque obtusis; pedicello fructifero Ion- 



2H M. GANIXXiKK. 

giore cum stylo breviore. — Siliquae magnae 2V3 — 3 poUicarei 
caules saepius ramosuli, 28 — 35 cent, longi. 

A. rosea D. C. ab A, Aschersonii Gdgr. Diffcrt foliis dentat 
minoribus, floribus roseis totoque habitii etc. 

3. Dianthns brevior Gdgr. mss. — I), celutimis Heldn. pi. helle 
exs. 1875 non Guss. 

Caulc brevi simplici, apice viridi-subglauco, ad unicum tantu 
nodum (tbl.) villoso ; 'foliis radicalibus late lineari oblongis, ciliati 
caulinariis ad nodes purpureis ; bracteis exterioribus abrupte ai 
statis ; calyce florescente, nee violaceo. 

Hab. Dalmatia in locis graminosis sublapidosis (Visiani), Graeci 
ad coUem Lycabette Atticae (Tb. de If eldreich). 

Pertinet ad gregem D, velutwi Guss. Ind. bocc. an. 1825. sici 
ct sequens. Caules 20 — 25 cent, longi, graciles. 

4. Dianthtts istriaeus Gdgr. mss. 

Caule brevi, simplici, omnino pallide virente, ad duos nodes v: 
lose, pube autem ab uno ad alterum nodum nunqiiam sese exte 
dente; foliis radicalibus brevibus, angustatis, minute ciliatis, cau 
nariis vero ad nodes virentibus; bracteis exterioribus sensim 
longe aristatis 5 calyce pallide flavidulo ex violaceo colore subdilul 
Ilab. Istria merld., in pratis insulae dictae Venula{J. Freyi 
Habitus D, hrecioris Gdgr., sed folia angustiora, radicalia prf 
scrtim breviora^ caules minus liirsuti; arista brae tear urn exterioru 
paulo longior. 

5. Cerastiam Pantocsekii (Jdgr. mss. — C. trigijnnm Pant. Adni 
p. 10, et pi. exsicc. 

( 'aulibus patulo-diflusis, brevibus, parum floriferis, apice sat pul 
scentibus ; foliis oblongo-subacuminatis ; pedicellis virescentibus, val 
liirsutis, 9 — 11 mill, longis; sepalis extus viridibus, usque ad apici 
toto pubeseentibus, acuminatis, angustissime albo-marginatis, dii 
diam petalorum partem superiorem paulo excedentibus ; petalon 
lobis apice rotundato-obtusis. 

Ilab. Montenegro, in monte Kom, (J. Pantocsek). 

Planta e gregc (' trU/yni Vill. dauph. III., p. 041), a caete 
formis, fv. gr. planta a Billot sub schedula Nr. 3538 distribu 
praesertim recedit floribus majoribus, 12-14 mill, longis, pauc 
ribus, calyce magis hispid ulo et caulibus brevioribus. Aliae, equidc 
exstant in meo Herbario formae ineditae, sepalis extus glaberriin 
gaudentes, quas alibi expendere juvabit. 



CONTRIBIIT. PliOR. SLAV. MRRID. 29 

7. Althaea maeroelada Gdgr. 

Inferne sat hirsuta; caulibus rubentibus, crassis, elongatis, ramo- 
sissimis; foliis glabrescentibus, inferioribus vero obtuse et rotundate 
cr ■•ttiatis : pedunculis folia siibdiiplo superantibus ; sepalis latis, longc 
sfcc^uminatis, hispidissimis, 13 — 14 mill, longis, corollam sat intense 
c-i*eruleam circiter aequantibus. 

Hab. Croatia^ ad Zagreb ^ Lika (F. Vukotin o vie). — Gallia, 

■*'^Mne, in campis euleareis raontis ikmante ad Foinmiers (Gdgr.) 

Perlinet ad gregein intricatum A. hirsufae L. sp. 960, cum tribus 

**^'*fuentibus. Sepala basi 4\.j — 5 mill, hitii, dorso trinervia, corollam 

— i -3 mill, superantia; pedunculi interdum longissimi rio — 35 mill.) 

7. Althaea danabialis Gdgr. mss. 

^'aulibus sat elongatis, toto densissime Iiispidis; tbliis subtus pu- 

*^«centibu8, supra glabrescentibus, inferiorum autem lobis ovatis 

^Pice subattenuatis ; folio % sup. pedunculi ac(|uante; sepalis longe 

^^ late acuminatis, sat bispidis, virentibus, 10 V> — 1 1 V2 ^^"- longis. 

Hab. Hungaria^ in fruticetis insulae danubialis Csepel ad Tdlcol 

*^ • A. T a u 8 c h e r). 

Plores sat pallide caerulei, majusculi. A praecedente sicut et 
** sequentes primo intuitu differt calves corollam semper superante 
*^«c earn aec|uaute vel breviore. 

^. Althaea Piehleri Gdgr. mss. 

Oaulibus brevibus, longe et copiosissime liirsutis, virentibus; foliis 
^^l>tu8 pubescentibus , supra fere glabris, inferiorum autem lobis 
^ottise rotundatis; pedunculis folia duplo excedentibus ", sepalis vi- 
**^Jitibiifl, longe et tenuiter acuminatis, 19 mill, longis. 

Ilab. Dalmatian in Monte Imperial prope Bagusam (Th. Pi chler). 

Longe hirsuta; flores 12 mill, longi; sepala comoso-hispida. 

9. Althaea Pantoe.sekii (Mgr. mss. — A hirsuta Pant. Adnot. 
P- 108 non L. 

Caulibus brevibus, paulo violaceis, hispidissimis ; foliis undique 

Minute birsutis, inferiorum autem lobis orbiculato-depressis, mino- 

^ibus, obtusissimis ; pedunculis vix duplo folium superantibus; se- 

l^lis saturate viridibus, sat longe acuminatis, 9 — 10 mill, longis. 

Hab. Dalmatian Gonorolje, prope Bergatto, ad castellum Carina 

^^ locis campestribus, siccis (J. P a n 1 c s e k). 

Hmnilis, strigosa; folia inferiora vix lobata; corolla calycem sal- 
^m duplo superans, qua nota species haec a caeteris bene di- 
Htinguitur. 



'M) M. GANDOOfiE^ 

10. Melilotas megalocarpa Gdgr. mss. 

Foliolis virescentibus^ oblongO'emarginatis, basi valde attenua 
ciiiicatis; minute et breviter deiitatis; stipulis lanceolato-linearibi 
raccano tVuctifero folium aequaute vel eum vix excedente; caij 
Vs ii)f> Icgumiuis vix aequantc ; leguminibus magnis ovoideis, va 
reticulatis, utrinque subdepressis. 

Hab. Croatia Uttor, (V ukotinovii*). — Anglia, prope lAt 
pool iiKjuil. (J. llarbord). 

De gnge, ut ot 2 sequeiis, M. inirviftorae Desf. H atl. . 
p. U)2. — Legumou, in bac, subduplo majus quam in caet< 
= 272 niill. latum, 3V2 "liU- longum. 

11. Melilotas Freynii (4dgr. mss. 

Foliolis glabris, paulo glaucosccntibus, anguste oblongo-retu 
basi longc coutractis, copiosc dentatis, dcntibus brevibus, valde j 
statis, stipulis latiuscule lineai*i-lanceolatis ; raceme fructifero foli 
2^2 — plo superante; cidyce V2 iii^- leguminis aequilongo; legu 
nibus ovato-ellipticis, apiee obtusis, basi attenuatis, reticulatis. 

Hab. 1st Ha, inter segetes pone Pola (J. Freyn). 

Pedalis, superne subramoso-virgata ; caules infeme denudati; 
ecmi iructiferi dense multiHori ; legumen antecedente minus. 

12. Melilotas peregrina Gdgr. mss. 

Filiolis vix glauceseentibus, breviter oblongis, sat emarginfi 
glabris, basi sensim contractis, parcius dentatis, dentibus tenuil 
acutiusculis ; stipulis late triangulari-laneeolatis ; racemo fructdf 
folium vix duplo superante; calyce Va ^"f- leguminis subaequan 
Icguminibus obovato-obtusis, valde reticulatis, basi sat attenua 

Hab. Dalmatian Ragusa, et Cattaro (Stndniczka). — Ang 
circa urbem Liverpool (J. Harbord) et in regione mediterraii 

Humilis, virgata, rami stricti, eonferti, antecedentibus brevier 
flores amoenc lutei vel luteo-aurantiaei. Foliola eis M. integrifoi 
Mutel fl. fran<^'. I, p. 252 (ex Africa boreali) subsimilia, sed pa 
magis dentata; calyx quam in affinibus multo brevier. 

Ex Anglia (ubi planta probabilius est iutroducta) et ab eod 
loco supra memorato, accepi alteram formam forsan speciem adl 
indescriptam sistcntem, quae a M. peregrina Gdgr. differre vide 
foliolis lougioribus, apicc magis denticulatis longiusque basi c 
tractis ct iloribus tantisper majoribus. 

13. Trifoliam Pantocsekii Gdgr. mss. — T. tommtosum. Pa 

Itiii. turc. adnot. p. 127, et plant, cxsicc! 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERII>. 31 

Caulibus brevissimis, cacspitosia; foliolis miiiutissime obovato-ob- 
tusis, usque ad \ . sup. tenuiter deuticulatis ; stipulis triaiigularibus, 
nee acuminatis; calyce post anthesini amoene violaceo-purpureo, 
cjiiB segmcntis breviter triangularibus ; corolla saturate rosea. 

Ilab. MonUneyn), ad Ihtnilov Grad (J. Pantocsek). 

Planta brevicaulis, saepius purpurco suffusa*, foliola 2 — 3 mill, 
tantum lata, in grcgulo oniniuiu miuutissima, iicrvulosa. — Pertiuet 
ad grcgem T. tomentoHl L. sp. 1()S<)^ cum duabus sequeutibus. 

14. Trifoliaui Visianii Odgr. mss. — T. fomenfosmn Vis A. 
<ialiu. ex parte non L. 

Caulibus sat elongatis; tbliolis mediocribus, obtuse obovatis, sub- 
emarginatis, a '/j inf. parte ad apicem tenuiter denticulatis ; stipulis 
^fcfic^ntibus, breviter aeuminatis; calyce fructifero semper albido, 
®)U8 segmentis subulato-triangularibus ; corolla pallide violacea. 

Hab. Daltnafia, in lapidosis regionis maritimac. (K. de Visiani). 

^'oliola quam in T. Fatdocsekii (idgr. majora; calyx maturus 
*'bidu8 nee violaceo-purpureus. — An hue retbri debent specimina 
^etteri plant, dalm. n. 394, dubito. 

15. Trifoliam reetiasealum Gdgr. mss. T lomcutosum Studni^ka 

^^ Baenitz Herb, europ. exsicc. Nr. 2840 non L. 

v^*aulibus sat elongatis paucioribus ; foliolis grandiusculis obovato- 
^^^818, a '/a parte inf. ad apicem usque denticulatis ; stipulis albidis 
^^ge aristatis; calyce fructifero semper albido, ejus segmcntis longe 
^oulatis; corolla sat intense lilacina. 
Hab. Ddmatiaj in campis ad Spalafo (K. Studni^ka). 
Oracilescens, pallide virens, suberectum ncc prostrato-diffusunj ; 
^^I'es submajores quam in anteccdentibus, sicut et foliola ampliora 
P^Uloque magis denticulata. 

16. Trifoliam eyliudroeephalani Tidgr. mss. T. scahmm Ileldi. 

Pl* exsicc. fl. Ilellen. non L. 

Oaulibus cinereis, adpressissime pilosis; foliolis mediocribus, obo- 
^^to-oblongis, subattenuatis, minute denticulatis; stipularum albi- 
^^J'um nervjs flavescentibus ; calyce tenuiter liirsuto, ejus dentibus 
^*^S8i8, 3 mill, longis, corollam circiter acquantibus; capitulo fruc- 
^^^ero cylindraceo-oblongo. 

Irlab. Albania nier , ad Javina (Pichler). — (iraecia, in col- 
*^ou8 saxosis prope Ihdiasmene Atticne (Tb. de Heldreicb). 

^.'um 3 sequentibus, pertinet ad gregem T. ,scabri L. sp. 1084. 
'^ caeteris capitulo oblongo, prime intuitu dignoscitur. 



82 M. OANDOGRR, 

17. Trifolinm triehodontinm Gdgr. mss. — T. scabrum Fre 

Flora Sud. — Istr. non L. 

Caulibus basi parum adpresse hirsutis, superne vero glabrese 
tibus, foliolis sat late obovatis, subobtusis, denticulatis ; stipulair 
albidarum nervis violaceis; calyce parce hirsute, ejus dentibus yn 
eiliatis, B^o mill, longis, eorollam paululum superantibus ; capit 
fructifero obovato-cvlindrico. 

Hab. htria, in siceis ad Pohi (J. Frevn). 

(^alycis dentes apice louge subulati, anteecdentibus ad margin 
magis ciliati. — Haec, cum T. cyUndrocephalo Gdgr., a 2 « 
(juentibns recedit praesertim caulibus, saltern inferne, adpressissir 
hirsutis vel glabrescentibus totoque liabitu glabriore. 

18. Trifolinm bivestitani Gdgr. mss. T. scabrum Vis. fl. (lali 

non. L. 

MoUiter pubesccns ; caulibus louge patuleque viUosis , parvis, ot 
vato-obtusis, denticulatis; stipularum nervis florescentibus ; caly 
hirsute, ejus dentibus iVj, mill, longis eorollam aetjuantibus "^ 
paulo superantibus; capitulo fructifero subgloboso. 
Ilab. Dalmafia, prope Zara, (R. de Visiani) 
Iluniile, piloso-flavesccns, ab aftinibus capitulo fructifero subg" 
boso optime distinctum. 

19. Trifolium Stadniczkae Gdgr. mss. —- T. scabrum Studnife^ 

in Baenitz Herb. Nr. 2838. non L. 

Caulibus molliter albido-pubescentibus, sat brevibus ; foliolis a»i 

pliuscule oblongo-obtusis; integris ; stipularum nervis pallide rose:* 

calyce hirsute, ejus dentibus 3 mill, longis, eorollam sat exced^ 

tibus; capitulo fructifero obovate. 

Hab. Dalmatia, in glareosis siceis ad Spalato, (K. Studnizik^ 
Griseo-virescens, hirtulum; foliola longe cuneata, 4 — 4\'2 mill.!*"^ 

OrobnH angastistipulatus (Mgr. mss. 

Gracilis, rigescens, liumilis; foliolis oblongis, breviter acuminata 
a Vs parte inf. dilatatis, dein ad basin usque cuneato-attenuat- 
acumine 4 — 6 mill, longe; stipuHs anguste lanceolato-triangularibu 
acuminatis ; calyce hand caeruleo colore notate, ejus dentibus linetf 
oblongis, valde acutis; pedicellis minute pubescentibus, 2 mill, long 
pedunculo fructifero pctiolis 2% — pie breviore. 

Hab. Serbia, in silvis ad lieUjrad (Pandic, U bark 15). Hut 
f/aria, ad liimaszombat in comitatu Gomdr (J. Fabry) et veroi 
niiliter in silvalicis Croatiae occidentalism si recte hue pertineai 
specimina a Rossi cellecta. 



CONTRIBUT. I^LOR. SLAV. MBRlD. 33 

De grege 0. vemi L. sp. 1028, cum sequente, a quo eximie 
diflFert caule humiliori, 18 — 22 cent, alto, floribus 2 — 4-nis, caJycis 
xion maculati segmentis linearibus etc. 

21. Orobas Yakotinovi^ii Gdgr. inss. — ve^-nus Schloss. et 

^^uk. Syll. florae Croat, non L. 

Sesquipedalis, gracilis, oblique adscendens vel flexuosus; foliolis 
parvis, sat anguste oblongis, basi sensim rotundatis, a 7* parte inf. 
<lila talis, acumine 5 — 6 mill, longo ; stipulis late obovatis, breviter 
«<yuti8 ; calyce superne colore coeruleo intense notate, ejus dentibus 
late ovate-triangularibus, acutis longeque aristatis ; pedicellis glabris 
3 — 3 mill, longis; pedunculis fructiferis petiolo saltern duplo lon- 
gioribos. 

Hab. Croatia, in silvis montosis prope Zagreb, (L. F. Vuko- 
^ i n V i c). 

Poliola tenera, antecedentc saepius subminora, 12 — 14 mill, lata, 
34—38 mill, longa; flores speciosi, intense colorati; planta humilis, 
15 — 18 cent. alta. 

22. Alchemilla Pantocsekli Gdgr. — A vulgaris var. stihsericea 
^«Uit. Adnot. p. 121, et pi. itin. turc. exs. an. 1872. 

Tota molliter hirsuta, indumeuto flavescente, patulo; foliis supra 

P^ulo hirsutis, subtus pubescentibus, lobatis; lobis orbiculato-obtusis, 

*pice emarginatis, 4 — 5 mill, longis, eorum dentibus obovato-acutis 

^U^pidatis, ciliatis, corymbo denso, glabro; calyce parvo, elliptico, 

Sl^bro; corollae segmentis ovatis, mucronatis, in apice summo 1 — 2 

PUosis. 

Hab. Bosnia, in regione alpina montis Mali Durmitor (Dr. J. 

^ntocsek). 

Ex affinitate, ut et sequcns, A vulgaris L. sp. 178. Planta (ex 

^^^8 speciminibus, 4 — 6 pollicaris, subdiffuse, hirto-rufescens A hy- 

^^idam Hoffm. subreferens et forsan ejus magis af finis. — Folia 

^*^^Jicalia 27 — 30 mill, lata, lobi orbiculato-emarginati. 

23. Alchemilla eroatiea Gdgr. mss. 

Tola infeme molliter et copiose hirsuta, indumento valde patulo ; 

^^ule usque ad corymbum villoso; foliis saturate virentibus, supra 

^lu8 minus adsperse pilosis, subtus autem toto pubescentibus, lo- 

^^tis; lobis ovatoellipticis, obtusiusculis apiceque attenuatis, den- 

VitiSy eorum dentibus ovato-ellipticis, cuspidatis, ciliatis; corymbo 

t*am08o, sat condensato, glaberrimo; calyce glabro, ovato; corollae 

Begmentis ovato-triangularibus, mucronatis, glabris. 

R. J. A. LXVl. 3 



\ 



B4' . M. OANDOGER, 

Hab. Croatia y in pratis ad montes Tuhobi6, Bitoraj, Javorje,etc. 
(L. Viikotinovic). 

Magis acccdit ad A vulgarem L. quain praeccdcns, a qua, praeter 
habitum ct indunientuin, optime adhuc differt loborum forma, pe- 
talis apicc pjlabris nee 1 — 2 — eiliatis etc. 

Grex A, vulgaris L. multum est variabilis, et in Herbario meo 
irinumeras fere possideo alteras species novas adusquc banc diem 
ineditas quas, more solito, alibi expendere juvabit. 

24. Alchemilla plicatala Gdgr. mss. 

Foliolis 7 — 8 mill, latis, a Vs parte inferiore ad basiii usque sen- 
sim contractis, subtus nitide albo-argenteis, in ^4 p«'^rte sup. valde 
dentatis, dentibus lanceolatis, profundis, subapertis; corymbo brevi 
laxiusculo, parcc hirsuto, vix ramoso; pedicellis 2 mill, longis; co- 
rollae segmentis ovato-ellipticis, acutiusculis. 

Hab. Croatia J in alpibus regionis adriaticae australis ( V u k o- 
tinovic). — 

Austria super , in monte glaciali Warschenek (Keck). 

Pertinet, ut et 2 sequentes, ad gregem A. alpinae L. sp. 179. 
A formis vulgatioribus hujus ultimae tres novae istae recedunt- 
foliis 7 — S-foliolatis (nee 5 — 6) et pedicellis floriferis saepius Ion- 
gioribus. A. plicatula Gdgr. prae se fert depressa, 3 — 4-pollicaris^ 
baud aut vix multicaulis, foliola saepius plicata, subincurva, 21 — 2S 
mill, longa, superne conspicue dentata. 

25. Alchemilla Visianii Gdgr. — A. atpina Vis. Fl. dalm. non L. 

Foliolis 6Va — 7Va niill. latis, vix a Va parte inf. usque ad basin 
longe et parum attenuatis, subtus amoene albo-argenteis, supemc 
breviter et parcius dentatis, dentibus brevibus, convergentibus ; co- 
rymbo longo, paululum condensato, simplici, hirsuto; pedicellis 2V| 
mill, longis; coroUae segmentis obovato-acutis, submucronatis. 

Hab. Dedtnatia, in monte Velebii (R. de Visiani). 

Humilis,' 10 — 12 cent, alta, multicaulis; foliola saepius 22 — 25 
mill, longa, obtusata, infcme parum constricta. 

2G. Alchemilla montenegrina Gdgr. mssi 

Foliolis 7 — 8 mill, latis, a V3 parte inferiore usque ad basin sat 
breviter attenuatis, subtus ex albo subvirentibus, ad apicem den- 
tatis, dentibus profundis, lanceolato- convergentibus; flores igaoti. 

Hab. Montetiegro, in alpibus (R. de Visiani; Dr. J. Pan- 
tocsek). 

Facies praecedentis , a qua differt foliolis brevioribua, 19 — ^21 
mill, longis, magis acutis supernoque profundius dentatis. Doleo 



f 



OONTRIBOT. PLDR. SLAV. MBRID. 35 

quod flores sint ignoti; attamen, ab A, Visianii Gdgr. sat distinctam 
ceoseo. 



27. Dryas eriopoda Ggdr. mss. D, octopetal Pant. Adnot. p. 122, 
-t pi. itin. torcici an. 1872 non L. 

Foliis supra glabris, obovato-oblongis, 13 — 14 mill, longis, infeme 
^jbcordatis; petiolis yillosissimis ; pedunculis folium 3-plo superan- 
l)us, dense tomcutosis, apice parcissimc glandulosis; bracteis li- 
^ari-subulatis ; sepalis oblongo-acuminatis, aristatis, pubescentibus, 
-cBjBque ad 7s i^- glandulosis ; petalis obtusis, a Vs parte inf. usque 
SL/3. basin abrupte et anguste eontraetis. 

Hab. Montenegro, in monte Kom. (Dr. J. Pantoscek). 
De grege D, octopetalae, L. cum sequente. — Longe sarmentosa 
denaeque foliosa; folia subtus cano-tomentosa ; petala 8, lutea, ut 
oceurit in typo. 

28. Dryas lepida Gdgr. mss. 

Foliis supra glabris, pedimculis folio 2^2 -plo longioribus, albo- 
^Uosis, apice tantum hinc inde et quidem parcius glandulosis; 
b^su^is iinearibus, ad basin infimam pedunculi sitis ; sepalis oblongo; 
*^iiceolatis, acuminatis, pubescentibus, toto valde ^andulosis; pe- 
^^ ample oblongis, obtusis, vix retusis, in Vi parte inf. abrupte 
^t valde eontraetis. 

Hab. Croatia, in regioue littoralis alpina sunmia (Vukotinovic); 
Ihlmat'in^ in alpe Dinar a, (Visiani). — Helvetia, ad rupes ex- 
^laas in Creux du Vent, prope Netichdtel, (B. Jacob). Habui 
^tiam ex alpibus Delphinatus Oalliae, 

Notis indicatis, haec ab antecedente bene diversa; insuper, re- 
^^ adhue sepalis extus omnino et usque ad apicem glandulosis. 

^. Spiraea NoSana Gdgr. mss. 

Foliorum lobis ambitu anguste oblongo-acutis, basi baud dilatatis, 
^^^ne minntissime ciliatis denseque confluentibus, lobulatis; lo- 
^^ integris; obtuse obovatis, apice nunquam mucronatis; petalis 
oblongig^ obtusis, ab Vs ^^f* valde eontraetis. 

Hab. Dalmatia, in pascuis (Noe). 

Bipedalis, foliorum lobi dense congesti, 13 — 14 mill, longi, 7 — 8 mill. 
**!• A sequentibus foliis subtus glaberrimis statim distingmtur. Per- 
^ ad gregem S. filipendulae L. sp. 702, cum S, gigantea Gdgr. 
«t & dalmatica Gdgr. 

30. Spiraea gigantea, Gdgr. mss. — S. fiUpendnla, Pant p. 122, 
^ pL itin. turcici exsicc. an. 1872. non L. 



36 M. GANDOOfiK, 

Foliorum lobis ambitu anguste oblongo-lanceolatis, basi vix'diki 
tatis, margine baud ciliatis, parum diffluentibus, lobulatis; lobulii 
angiistatis, lanceolato-acuminatis, arista tis, 2 — S-dentatis, dentibai 
triangularibus, petalis oblongis, siibretusis, a Vg parte inf. usqa< 
ad basin longe conti^actis. 

Hab. lierceyovhie^ ip umbrosis ad Vionsadol (J. Pantocsek] 

Saltern 3— 4-pedali8, u. .itiflora, in grcgulo omnium maxima; fo 

liorum lobi 27 — 30 mill, longi. — Reeedit a praecedente foliia subta 

ad costam mediam hirtellis, nee glabemmis, et a sequente petioli 

foliorum infernorum glaberrimis nee pubescentibus. 

31. Spiraea dalmatica Gdgr^ mss. 

Petiolis interne temiiter pubeseentibus ; foliorum lobis ambitu ob 
tuse obovatis^ basi paulo dilatatis, ad margines minute ciliatis, pa 
rum difluentibuB, lobulatis; lobulis ovato-acutiuseulis, obtusiuseul* 
tridentatis; dentibus 1-aristatis; petalis oblongis, subretusis, ab V 
parte inf. usque ad basin longe attenuatis. 

Hab. Dalmatia, in coUibus umbrosis (Noe). 

Lobis 11 — 12 mill, longi, 6 — 7 mill, latis, interdum subconfluei 
tibus. Planta praesefert saltern pedalis, multiflora, dentes lobulorur 
longius aristati. 

32. Tordylium rngosulam Gdgr. mss. 

Caule basi valde liirsuto, supeme glabro; foliorum radicaliun 
segmentis inferne truncatis, undique minute pubeseentibus, deutatic 
dentibus obtuse ovato-ellipticis, hand mucronatis; foliorum superio 
rimi segmentis obovato-triangularibus, acutis; involucelli foliolis li 
nearibus, subciliatis, pedimculo longioribus; pedunculo fruetifer^ 
3 mill, longo ; petalis 5 mill, longis, eorum segmentis subparallelis 
fructu ovato-elliptico, 6 mill, longo, superne vix dilute roseo. 

Hab. Istria, in pascuis prope Pola (J. Freyn). 

Pertinet ad gregem 1\ apuli L. sp. 345, cum 2 sequentibus. - 
Gracile, paulo ultra sesquipedale. Rami divaricati, graeiliores ; fructu 
4Va mill, longus, in lateribus rugosus, baud lineatus. 

33. Tordylium ragnsinam Gdgr. mss. T. aptUnm Pant. Adnoi 

p. 80, et plant, itin. turcici exsicc. an. 1872 non L. 

Caule hirsutissimo ; foliorum radicalium segmentis basi subcor 
datis, undique dense pubescentibus, dentatis, dentibus acutiuscul 
obovato-oblongis ; superioriun vero segmentis lanceolato-acutis ; invo 
lucelli foliolis linearibus, ciliatis, pedunculo fructifero 4Va mill, longo 
petalis (5Va mill, longis, eorum segmentis valde divergen tibus; fructi 
(immature) elliptico, 6V2 niill. longo, apice dilute rubro. 



CONTBIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 37 

Hab. Dalmatia, in pascuis siccis circa Ragusam (J. Pantocsek). 
PUnta cinerascens, inferne sublanata, folia congesta^ petala eximie 
r^^ntia. 

34. Tordylinm elatnm Gdgr. — T. apulum Groves in Soc. helv. 
1874. plant, exs. non L. 

Caule mediocriter hirsute; foliorum radicalium segmentis inferne 
tmncato-attenuatis, undique tenuiter pubescentibus, dentibus ovato- 
ottusis, hand mucronatis ; superiorum autem segmentis obtusiuacule 
obovatis ; involucelli foliolis late linearibus, parce ciliatis^ pedunculum 
^ttlto superautibus ; pedimculo fructifero 4 mill, longo ; petalis 9 mill, 
longis, eortun segmentis sat divergentibus ; fructu ovato-elliptico, 
•pice baud aut vix dilute roseo. 

Hab. Croatia awftr., in graminosis (Hack el). — Italia, in pas- 
^iB prope Florence (H. Groves). 

Subbipedale, ramosum et robustum; fructus, ut in antecedente, 
^teribus sat hirsutus nee lineatus. 

35. Sherardia afBnis Gdgr. mss. 

Oaulibus elongatis; sparse et parum pubescentibus ; foliis oblongo- 
'^Uceolatis, acuminatis, basi longe contractis, baud undulatis, undique 
Asperse hirsutis, ciliatis; calycs dentibus anguste subulatis, vix 
^'^tatis; corolla sat intense lilacina, V2 partem inf. foliorum invo- 
^^^ri aequante. 

IJab. Croatia, in agris circa Zagreb (V u k o t i n v i c). — Serbia, 
P*»pe urbem Belgrad (Pan6ic). — Belgium, ad Hamme " Mille 
^abantiae (O. de Dieadonne). 

Chun 2 sequentibus; ad gregem S. arvensis L. 149 spectat. — 
^^Iticaulis, ramosa; folia 13 — 14 mill, longa, 3 — 3V3 mill. lata. 

36. Sherardia Pantoesekii Gdgr. mss. S. arvensis Pant, adnot., 
^^ plant, itin. turcici exs. an. 1872 non L. 

C!aulibus glabris; foliis oblongis^ lanceolato-acuminatis, basi bre- 

^t:«r et sat attenuatis, baud undulatis, subtus glabris, supra vero 

'^^Xilo pubescentibus, tenuiter ciliatis; c^lycis dentibus latiuscule 

^*^^ngularibu8, subaristatis ; corolla amoene et intensius lilacina, ^4 

^liomm involucra aequante. 

Hab. Montenegro, in campis ad Trebinje (J. Pantocsek). 
Humilis, rami breves, laxi, 8 — 10 c^nt. longi. — Ab antece- 
dente prime intuitu diflFert floribus */* sup. foliorum involucri aequan- 
^^tu nee tantum duplo brevioribus* 



3(8 M. OANDOGEB, 

. 37; Sherardia' clliptica Odgr. mss. 

vi .Caolibos inferne et apice glaberrimisy sed ad mediam partem 
pubescentibuS; gracilibus; foliis late obovato-ellipticis, abrapte acu: 
mii^tis, tantiaper undidi^tis, basi valde attenuatisy undique subgla- 
berrimis minutissimeque ciliatis; calycis dentibus acutis, brevitei 
triangalaribus ; corolla pallide lilaeina, % ^^P* foliorum involucr 
aequante. 

Hab. Graecia, in monte Chalki prope Mhologhiqn Aeioliae (Dr 
Nieder, ex Th. de Heldreich). — Probabiliter edam in Al 
b€mia australi, si hue recte spectent specimina Piehleri. 

38. :Vaillantia Pantocsekii Gdgr. mss. — V muralis Pant. Adnot 

p. 75, et plant, exsicc. itin. turcici an. 1872 non L. 
- CaulibuB gracilibns, brevibus, supeme paulo hirsutis ; foliis ovate 
ellipticis, obtusis, subciliatis, in V4 parte inf. breviter contractis 
fractu paululam ciliato, V4 sup. folii aequante. 

Hab. HercegovinSf in glareosis ad Trebinje (Pantocsek; comm 
a CI. R. de Visiani). 

E grege F. muralis L. sp. 1490, ut et sequens (nee Valiantia ul 
quadam causa scripsit Linneus, sed VaiUantia, docente D. C. el 
aliis). — Plantula 2 — 3-pollicari8 ; folia 1 Vj mill, lata, 3 mill, longa, 

39. Yaillantia glaberrima Gdgr. mss. V. muralis var., Heldr. 

plant, exsicc. ex insula Cephal. Nr. 1661. Petter plant, exs. Nr. 399 '1 
Caulibus crassis, robustis, sat elongatis, superne giaberrimis 
foliis. late obovato-oblongis, ad apicem subacutis, eciliatis, a Vs s^P 
usque ad basin longe satque contractis; fructu vix ciliato, cirdtei 
^ ipfi folii aequante. 

r-Hab. Dalmatia austr,? (Petter loc. cit, sed dubito an ven 
ad. banc spedem pertineant specimina). — Graecia, ad littora marif 
prope Argostoli insulae Cephaloniae (Th. de Heldreich). 

^ A. V. Pantocsekii Gdgr. recedit caulibus glaberrimisi fructu 
baud aut vix apice ciliato, vel pilis brevibus conicisvc donate. Foli« 
2V2 mill, lata, 6 — 7 mill, longa; flores remoti, lutescentes. 

40 Valerlaiiella gonocarpa Gdgr. mss. — Exs., Petter, plant 
dalm. Nr. 171? 

Caulibus rulientibus, basi paulo puberulis, ramosis, ramis parun 
divergentibus ; foliis oblongo-acutiasculis, inferioribus vero ciliatis, 
dentatis, dentibus raris vel nullis, brevibus, patulis, acutis; pedun* 
culo fructifero crassissimo, vix striate; capitulo fructifero nuudmo; 
bracteis oblongo-lanceolatis, acuminatis; capsula majore, angulosai 



CO^TRIBUT. FLOR. SLAV. MER1I>. 39 

ejus angolis acutis et prominulis; corolla dilute rosea. 

Hab. Dalmatia, in campis (Petter?) — Croatia ^ in herbidis ad 
Ogulin (Hackel; Borb^s). — ' Gallia austr. secus rivuhim dictum 
I^z prope Castelnau (Verriet). 

Planta haecce, ut et sequens, pertinet ad gregem V. echinatae 
1). C. fl. fr. IV, p. 242. — Capsula subduplo major quam in V. 
i^iriaca Gdgr. 3Va mill, lata, valde anguloso-trigona ; insuper caulis 
basi purpureus, nee virens. 

41. Yalerianella iStriaea Gdgr. mss. V, echinata Freyn fl. Slld- 
W. non D. C. 

Oaulibus inferne paulo puberulis, simplicibus, vel ramis raris, 

'^^tis; foliis ciliatis, oblongo- acutis, parum dentatis, dentibus raris, 

^angalari-acutis, brevibus, semierectis; pedunculo fructifero non 

^^tum crasso, vix striate; capitulo fructifero parvo, paucifloro; 

'^^^cteis late oblongis, superne sensim contractis; capsula angusta, 

*^^gulo8a, angulis parvis, acutis, brevibus; corolla pallide caerulea. 

Hab. Istria, in olivetis prope Rovigno (J. Freyn). 

Crracilis, snbsimplex, interdum usque ad apicem unifariam pube- 

'^^la; folia 13— 16 mill, longe, 4—5 mill. lata. 

42. Bellis croatica Gdgr. Decad. plant, nov., fasc. II, p. 3. 

e 18 — 20 cent, alto; foliis patulo-erectis, apice submucronatis, 

16 mill, latis, 5 — 5V2 cent, longis, margine dentatis ; involucri 

^lamis dorso fere glabris, utrinque attenuatis, media parte dilatatis. 

Hab. Croatia^ inter fruticeta prope Fiume (Rossi). 

Pertinet ad gregem B, nlvestris Cyr rar. II, p. XII tabr 4, cum 

uente, utraque.jam a 7 annis in opere meo citato descrip.tis. 




^^Tex iste variabile praescfert, et non paucas nunc habeo species nova^ 



ox in lucem proditura^. 

43. BclIis yallidala Gdgr. loc. cit. p. 4. 

Caule- subbipedali ; foliis erectis, integerrimis, apice baud mucro- 
^^tis, 22 — 24 mill, latis, 10 — 11 cent, longis; involucri squamis 
^^tus minute parceque puberulis, basi baud attenuatis, superne di- 
^^tada, rotundatis obtusisque. 

Hab. Croatia, inter fruticeta prope Fiume (Rossi). 

Praeter habitum totamque facieui, a praecedente etiam seceruitur 
foliis integris, majoribus, squamis involucri superne obtusis etc. 

44. Eiigeron microcephalnm Gdgr. mss. — E. alpinum Pant. 

Adnot. p. 18, et plant exsicc. itin. turcici an. 1872 non L. 

Caule nano, simplici, apice pilis patulis sat copiose vestito ; foliis 



40 M. GAMDOGBR; 

oblongis, undique glabris, superne rotundatis, haud mucronatis, mar- 
gine breviter ciliatis; involucro valde albo-hirsuto, ejus phyllis acutUi 
sub indumento toto occultatis; radiis brevibus, albidis. 

Hab. Bosnia, in regione alpina mentis Mali Dunnitor (J. Pan- 
tocsek). 

Ad gregem valde intricatum E. alpini L. sp. 1211 pertinet, cum 
2 sequentibus. — Planta 3 — l-poUicaris, glabresccns; capituli 10 — 11 
diam. lati. 

45. Erigeron ramnlosnm Gdgr. mss. — E. alpinum Schloss. et 

Vuk. Syll. florae Croat, ex parte, non L. 

Caule elongate ; apiee ramoso, quibusdam pilis patulis^ raris vd 
subnuUis Line inde parcius hirsuto; foliis obtuse oblongis^ abrupte 
mucronatis, undique glabris, margine tautum ciliatis, planis; invo- 
lucro subglaberrimo, ejus phyllis angustatis, lanceolato-acutis, dorso 
glabris, ad margines solummodo ciliatis; radiis pallidius roseis. 

Hab. Croatia, in rupibus mentis Bitoraj ad Ftizine (Vukoti- 
n V i c). 

Caules 20 cent, alti, 2— 4-eephali; radii antecedente multo magis 
colorati; capituli 13 — 14 mill. diam. lati. Tota planta subglaberrima, 
quo charactere ab af&nibus statim distinguitiu*. 

46. Erigeron croaticam Gdgr. mss. E. alpinum Schloss. et Vuk. 
loc. cit. ex parte, non L. 

Caule elongate simplici, pube rara et patula parcius obsito ; foliis 
oblengis, superne breviter attenuatis, mucronatis, undulatis, praeter 
margines vix ciliates, undique glaberrimis ; involucro sublaevissimo, 
ejus phyllis late lineari-lanceelatis, acutis, ciliatis, sed dorse glabris ; 
radiis pallide roseis. 

Hab. Croatia, ad rupes mentis Bitoraj in Fuzine (L. Vuko- 
tinovic). 

Ab antecedente, cui accedit, evidenter tamen diiFert caule mono- 
cephalo, paulo magis hirtello, foliis undulatis, acutieribus, involucri 
squamis latioribus radiisque pallidius roseis. 

Inula istriaca Gdgr. mss. 

Villoso-glandulosa ; caule rubente, lenge et copiose hirsuto; foliis 
semi-patulis, oblenge-lanceolatis, acuminatis, inaeque dentatis, den- 
tibus remotis, sat acutis; panicula densa, pyramidata, toto foliosa, 
hirsuto-glandulesa; pedunculis folio inferiore 5— 6-plo brevioribus; 
phyllis involucri apice breviter acutis. 

Hab. Istria, ad vias prope Pola (J. Freyn). 



CONTRIBUT. FLOR. RLAV. MER1D. 41 

EUta, IVg-p^&Usy valde foliosa; folia 15-18 mill, lata, saepius 
mdulata. — Pertinet cum seqnente ad gregem J. viscosae D. C. 

48. I. adnaeifolia Gdgr. mss. 

Glabrescens, sed valde glandulosa; cauie rubente, pube copiosa, 
frevij tenniter obsito; foliis rectis, anguste oblongo-lanceolatis, acu- 
oinatisy inaeque dcntatis, dentibus profundis, acutis ; panicula brevi 
iLXAj usque ad Vs partem inf. tantum foliosa^ glabrescente ; pedun- 
iilis folio duplo brevioribus; pbyllis involucri superne breviter 
ontis. 

Hab. Croatia, prope Ogttlin (L. Vukotinovic). 

Species IVf-pedalis, flexuosa, ab /. istriaca Gdgr. foliis longio- 
t^bus et acutioribus sed multo angustioribus (5 — 6 mill, latis) primo 
ilnitn distincta. Capituli 10 mill. diam. lati, in apice caulium 
m,t. rari. 

49. finaphalinm leneoeeptaalum Gdgr. mss. 

Caule robusto, elato; foliis supra cinereo-albidis, subtus incanis^ 

i-mdicalibus aiitem basi late longeque contractis, ample spathulatis; 

capitulo maseulo elliptico, parvo, ejus squamis intense roseis, sub 

mdnmento occoltatis ; capitulo autem foemineo obovato, candidissimo^ 

breviter pcdicellato, ejus squamis sub indumento pariter occultan- 

Hab. Turcia, in montibus Carpathicis ad Sinaia, Boumaniae 
(Orecescu). 

Com seqnente, ad gregem 6. Dioici L. adnumerari debet. — 
Cinleg incrassati, 13 — 15 cent, capituli 6 — 8, congesti, eximie can- 
*ii; folia radicalia subtus albida, 6Va— 7V2 mill. lata. 

oO. Gnaphalinm platyptayllum Gdgr. mss. 

Gaide brevi; foliis magnis, supra cinereis, subtus argenteis, an- 
{^ attenoatis, amplissime spathulatis; capitulis mascuiis intense 
'^ rotundatis; foemineis autem longiuscule pedicellatis, ovatis, 
^<^nun squamis pallide roseis, sub indumento paulo occultantibus. 

Hab. Croatia, in regione montana ad Karlopogo (Vukotinovic). 
^mda, ad loca sterilia alpium (Visiani). — Polonin^ in ericetis 
prope civitatem Czenstochotva (F. K a r o). 

FoKa radicalia eis Bellis perennis L. similia, magna, 10 — 12 mill. 
*^ supra paulo minus quam in antecedente incana; caules vel 
»^pi 10—12 cent longi. 

^1- Pieridiuu Sadler! Gdgr. mss. 

Uule brevi, ramoso, ramis divergentibus ; foliorum lobis obovato- 
•*^ aristatis, 2Vi miU. latis, 4 mill, longis, patuUs, dentatis, 



42 M. GANDOGRR^ 

eorum dentibus acutis, inaequalibus ; lobo terminali breviter trian- 
gulari-acuto ; involucri phyllis sat pallide virentibus, superne bre 
viuscule acutis. 

Hab. DalmatiOj in insula Cherso (Sadler). 

Pertinet ad gregem P. vulgar e Desf. fl. atl. II, p. 221, sicut e 
2 sequentes. Vix pedale ; involucr. floriferum basi painim attenuatum 

52. Picridinm mixtum Gdgr. mss. 

Caule elongate, ramose, ramis erecte-apertis ; folierum parum sec 
torum lobis ebevato-acutiusculis, exaristatis, 27^ niill. latis, 8 mil' 
longis, minute et parcius dentatis ; lobo terminali triangulari-obovata 
acuto ; involucri phyllis pallide virentibus, obtusiusculis. 

Hab. Croatia, in regione maritima australiore, Gallia merid., ^ 
pascuis glareosis ad AvigYion (Requien). 

Saltcm pedale, sat ramosum; pedunculi elongati, superne sat i.. 
flati; involucrum floriferum basi vix attenuatum. 

53. Picridinm istriaenm Gdgr. mss. — P. vulgare Freyn Fl. Sffc 

Tstr. non Desf. 

Caule elongato, ramose, ramis sat divaricatis; folierum lobis obo- 
vato-oblongis, acutis, muticis, triangularibus, 2 mill, latis, 5 — 6 mill, 
longis, vix dentatis, dentibus raris, acutis, inaequalibus; lobo ter 
minali triangulari-oblongo,. acnto; involucri phyllis saturate glauco* 
virentibus, obtusiusculis. 

Hab. I stria J in incultis pone Pola (Hack el; Freyn). 

Plantae pedalis pedunculi elongati, rigidi, apice dicliotomi; inva 
lucrum floriferum basi subattenuatum ; pappus candidissimus. 

54. Campanula stenopoda Gdgr. mss. 

Caule bipedali; foliis abrupte acutis, saturate virentibus, patulo- 
erectis, toto dentatis, dentibus acutis, remotis; pedunculis subrectis, 
12 — 14 mill, longis, gracillimis, ad basin infimam 2-bracteolati8 : 
bractea pedunculum multo superante; calyce mediocriter hispido. 
tenuiter costato; sepalis corolla triple brevioribus. 

Hab. Turcia, in montibus Qirpathicis, ad Sinaia, Roumdnii 
(G r e c e s c u). 

Ad gregem C. persicifoliae L. sp. WA pertinet, cum 8 sequeni 
tibus. — Flores 54 mill, diara. lati; caulis gi-acilis, rigidus; bractea. 
secundariae lineari-acuminatae, denticulatac. 

55. Campanula seticalyx Gdgr. mss. 

Caule saltem bipedali ; foliis sensim acuminatis, pallide virentib 
erectis, obtuse et breviter dentatis ; pedunculis subrectis, 15—17 




(TONTRlBUt. FI/)R. «LAV. MERID. Aii 

io ngis, sat crassis, inferue 2 braeteolas gerentibns; bractea pedun- 
c^ulum vix aequante; calyce dense hispido, sat late costato; sepalis 
rolla vix duplo brevioribus. 

Hab. Httngaria, in fruticetis insulae danubialis Csepel pr. pagum 
jfalii (J. A. Tauscher), ot ad tines Cront'iae borenlis. 
Folia crassiora et majora qiiam in C. sienopoda Gdgr. ; flores 
inoresy 25 — 28 mill. diam. lati; pedunculi nonnumquam biflori, 
08 autem inferior minor, breviter pedicellatus. 

56. Campannla rnmenica Gdgr. mss. 

Caule 2V2-p«dali; foliis apice sat breviter attenuatis, amoene viren- 
hvfiy rectis, dein superne subpatulis, minutissime dentatis, dentibus 
■^•otundatis ; pedunculis porrectis, 9 — 12 mill, longis, ad basin brac- 
"t^olas integras gerentibus; bractea V2 ^^f- pedunculi subexcedente ; 
c^alyce sat dense hispido, late costato; sepalis corolla 2V2-plo bre- 
"v^ioribus. 

Hab. Turcia; in pascuis circa Bucharest (Dr. Grecescu). 
Flores 30 mill. diam. lati; sepala 9 — 10 mill, longa; folia elon- 
®>ta, inferiora vero saepius, ut in caeteris etiam occurit, ad basin 
^argine ciliata. Tres praecedentes species a sequentibus tubo ca- 
vcis plus minus dense hispido vel setoso statim distinguuntur, qua 
^ota, ad C. dnaycarpam Kit. accedere videntur; sed haec ultima a 
^era C. persicifolia L. longe differt. 

57. Campaimla megaphylla Gdgr. mss. 

Canle robusto, 2V2-pedali; foliis latis, rectis, apice sensim con- 
^^^tis, sat pallide virentibus, remote dentatis, dentibus acutius- 
^Ks, sat profundis^ pedunculis suberectis, 13 — 15 mill, longis, eras- 
^'^mis, ad basin 2 bracteolas denticulatas gerentibus, bractea 
P^tidunculum paulo superante; calyce glabro, late costato; sepalis 
^^<>^^olla 2V2-plo longioribus. 

Hab. Dalmatia, in pratis umbrosis (Visiani). — Hiwgaria, in 
*^Biila danubiali Csepel ad pagum Ujfcthf (J, A. Tauscher). 

Klatior, robusta; sepala 13 — 14 mill, longa. 

58. CaMpannla intermedia Gdgr. mss. 

Caule robusto, subtripedali ; foliis amoene virentibus, rectis, apice 
^iisim et longe attenuatis, vix dentatis, dentibus minutis, obtusius- 
^Ulis; pedunculis rectis, 11 — 13 mill, longis, ad basin 2 bracteolas 
^i^aequc denticulatas gerentibus; bractea integra pedunculum cir- 

^to aequante; calyce glabro, breviter costato; sepalis corolla 2Va 

»*wvioribu8. 



44 M. GAXDOOBB, 

Hab. Cruatin^ in silvaticis montosis prope Zagreb, (L. Vukc 
tin o vie). 

Folia quam in praecedente majora et praescrtim longiora (9 — 10'/ 
cent.); sepala 13 mill, longa, oblongo-subacuminata. 

59. Campanula moldavica Gdgr. mss. 

Caule gracilis vix ultra pedali; foliis saturate virentibus, subp 
tulo-erectis, apice tantisper acuminatis, acute dentatis, dentibus parvif 
peduncidis rectis, 3 — 4 cent, longis, ad basin 2 bracteolas brevii 
simas et subintegras gerentibus; bractea minute denticulata^ p 
dunculo triple breviore; calyce glabro, vix costato; sepalis coroll 
triple brevioribus. 

Hab. Turcia, in silvaticis montosis Moldaviae ad conventum Agap: 
(Dr. Grecescu). 

Folia laxata, elongata^ inferiora saepius margine eiliata; septi 
10 — 11 mill, lata, praecedentibus angustiora, 1 mill, lata, eis i 
intermediae .Gdgr. multo magis acutiora ; pedunculi flexuosi, elongai 

60. Campanula Grisebachiana Gdgr. mss. C. persicifoHa Gri« 

fl. rum. saltem ex parte, non L. 

Caule sat crasso, 2 Va -pedali; foliis rectis, saturate virentibus, apio 
longiiiscule contracts, s:at copiose et acute dentatis; pedunculis ri 
gidis, 4 — 6 mill, longis, ad basin 2 bracteolas denticulatas geren 
tibus; bractea pedunculum 2-plo superante, subdentata; calyce glabr 
prominule costato; sepalis corolla duplo brevioribus. 

Hab. Serbia orient, (Fandic). — Tarda , in pascuis coUium pen 
Bucharest (Dr. Grecescu). 

Sepala 14 — 15 mill, longa; flores anguste spicati; caulis supr 
nudus, inferne laxe foliosus. — Haec, cum sequente, a tribus sd 
tecedentibus recedit bractea pedunculum 2— 3-plo superante. 

61. Campanula thessala Gdgr. mss. — C persicifoHa Heidi 

herb, plant, grace, exsice. Nr. 2367 non L. 

Caule crassiusculo, 2V2-p<^d«li; foHis amoene virentibus, rectif 
superne breviter attenuatis, erassis, acuto dentatis, dentibus latie 
sat copiosis; pedunculis rectis, 4 — 6 mill, longis, ad basin 2 brae 
teolas integras gerentibus; bractea integra, pedunculum 2 Vs'plo su 
perante; calyce glabro, tenuiter costato; sepalis corolla vix dupli 
brevioribus. 

Hab. Macedonia, in regione silvatica m. Olgmpi I%esalia$ (D 
Heldreich). 



CONTRIBUT. PLOR. SLAV. MBRID. 



45 



<epala ITi^l? mill. loDga; folia inferiora supra minute pube- 
atia, sed eaulis omnino glaberrimus. 

12. Lithospermnm patnlnm Gdgr. mss. 

ndumento patulo, albo, molli ; foliis oblongis, obtusiusculo-sub- 
cronatis, planis, integris, basi parum atteiiuatis; ramis subdiva- 
itiSy brevibus; sepalis albo-hirsutis, corollac tubum aequantibus; 
ibus parvis, caeruleseentibus. 

lab. Turcia, iu locis cultis ad Bucharest (Dr. (Irecescu). 
Janescens; totum molliter patuleque hirsutum; corolla 2V2 roiH- 
m. lata. — Affine est, euiu sequonte, L. arvensis L. sp. 190; 
amen, propter pubem patulam nee adpressam, L. patulum a co- 
itis hueuaque optime differt. 

63. Lithospermnin croatieum Gdgr. mss. — L arvense Schloss. 

Vuk. Syll. florae Croat, non L. 

Indamento adpressissimo ; caule rigido, ct ramoso, ramis patulo- 
rectis; foliis reetis, oblongis, apiee breviter et parce attenuatis, 
•and mucronatis, basi parum contractis, 4 mill, latis, planis, inte- 
rns; sepalis 5 mill, longis, lanceolato-linearibus; corollae tubo om- 
nno flavescente, copiose pubescente; corolla 2Va mill. diam. lata. 

Hab. Croatia, in vinetis ad Kalnik, Kostel et Zagreb (L. Vuko- 
tinoyic). 

CSnereo-griseum, brevissimeque pubescens; flores luteseentes, 
ininores. 

64. My080tis PantOCSekii Gdgr. mss. — M, alpestris Pant. Adnot. 
P* 66, et plant, exsicc. itin. turcici an 1872 non Schm. 

Caule recto, rigido, simplici, nano, 7 — 9 cent, alto, pube brevis- 
■DUi et patula vestito ; foliis radicalibus late obovatis, breviter pe- 
^olatis, caiilinariis autem pubcscentibus, oblongo-obtiisis; pcdunculo 
^yceque albo-tomentosis ; pedunculo fructifero patulo-erecto, IVj 
■flL longo; calycis 2Va mill, longi dentibus argenteis, anguste tri- 
^^^pilari-acatis. 

Hab. Herceff ovine, in alpestribus ad Jas/re6iVa (J. Pantocsek). 

De grege M. alpestris Schm. fl. bohem., ut sequens. — Humilis; 
"<>'e8 caerulei, 5 mill. diam. lati. 

65. Myo8oti8 acntata Gdgr. mss. 

Cade recto, simplici, flexuoso, pube patula, elongata copiosissime 
•Wucto; foliis radicalibus anguste oblongis, in petiolum angustum 
'^'^gisdme contractis, caulinariis vero minute pubesccntibus, anguste 
oblongigj apice sat acutis; pedunculo calyceque albo-tomentosis; 



46 M. GANDOOBR, 

pedimculo fructifero 2 mill, longo; calycis 3 mill, longi dentiboB 
ai^enteis; sat late acuto-triangularibus. 

Hab. Croatia, in provinciis adriaticis ad regionem alpinam (Vo- 
k 1 i n V i c). 

Praecedcntc basi minus caespitosa ; caules longiores, longiuB pa- 
tuleque hirsuti. 

66. Mentha Scopoliana Gdgr. mss. 

Satui'ate virenti-subrubens; caule hirsuto, intense purpureo, ra- 
moso, ramis aperto-erectis ; ibliis late oblongis, apice sensim roton- 
datis, obtusis, basi ti*uncatis^ hinc inde pilis quibusdani parcissime 
obductis, longioribus 67^ cent longis, dentatis; dentibus acutis, 
brevibus, rectis; pedicellis puberulis; calyce subhirtello, saturate 
violaceo, ejus segmentis subciliatis, 7^ ^ubi corollae aequantibua; 
staminibus exsertis. 

Hab. Croatia occid.^ in humidis (Rossi). — Carniolia, circa 
can (Studni^ka). 

Ad gregem A/, aquaticae L., ut et sequentes omnino pertinet 

67. Mentha dannhialis Gdgr. mss. 

Griseseens; eaule virenti dense hirsute parceque ramoso, rsmii 
erecto-apertis ; foliis sat parvis, obovatis, basi dilatatis, in V* ^ - 
ad apieem contractis, undique puliescentibus, copiose dentatis, den^ 
tibus patulis, aequalibus ; pedicelli longe hirsuti et virentis dentibos 
ciliatis, rubidis, corollae tubum aequantibus; staminibus inclosia. 

Hab. Serbia^ ad ripas fluvii Danubii pone Belgrad (Paniic). 
Hungaria, in uliginosis insulae danubialis Csepel ad VjfalU (J. A. 
T a u 8 c h e r). 

Ab antecedente foliis hirsntis staminibusque inclusis statim dir 
cernitur. 



68. Mentha frnteticola Gdgr. mss. 

Caule flexiiosO; ad angulos vix pubescente, parce ramoso rainii 
patulo-erectis ; foliis late obovatis, utrinque sensim contractis, sat 
acutis, glabris; dentibus remotis, brevibus; bracteis glabris; glo- 
mcrulis pcdunculatis ; pedicellis floriferis glabris, elongatis; cfdyce 
glabro, vircnte, lato, ejus dentibus dilatatis, exaristatis, glabris, ^1% 
partem tubi corollae glabrae aequantibus; staminibus exsertis. 

Hab. Dalmatia, ad Ragusam, Cattaro etc. (Visiani) etc) fli«- 
garia, in insula danubiali Csepel prope Ujfalu (J. A. Tauscher). 

Spectat ad gi'egem M. nrvensh L., cum specie sequcnte. 



^ 



CONTBIBUr. FU)R. SLAV. BiERlD. 47 

69. Mentha Studniikae Gdgr. mss. 

Caale recto, rigido, simplici, hirsuto; foliis obovato-subobtusis, 

ice vix attenuatis, inferioribus glabris, superioribus autein dense 
pubescentibus, copiose dentatis; dentibus latis, triangularibiis ; bra- 
e^teis hirsutis; glomerulis pedieellatis ; pedunculis floralibus glabris; 
03Jyce hirsutissimo, intense virenti, ejus dentibus tubum corollae 
hixsutae parvacque aequantibus; staminibus inelusis. 

Hab. Croatia occid., in humentibus (Rossi). — Carniolia ad 
CiUi (Studni^ka). 

A. M, fruteticola Gdgr. recedit indumento, foliis obtusis, calycis 
segmentis longioribus etc. — M, Versannii Gddr. Dec. plant, nov. 
. Ill, p. 19, e Gallia centrali, alia est species etiam de grege 
arvensis L. ; recedit a M. fruteticola foliis hirsutis, et a M. 

tudni^kae staminibus longe exsertis, caljce hirsute etc. 

70. Mentha lanata Gdgr. mss. 

Tota dense cano-Ianata; caule elongato, valde tomentoso, apice 

*^^jno80, ramis paucioribus, brevissimis; foliis crassis, oblongis, ad 

/^ parte inf. ad apicem valde acuminatis, basi rotundatis, sessilibus, 

^ladique densissime tomentosis, dentatis ; dentibus profundis, acutis, 

^'Obpatulis; spica sat densa; calyce tomentoso, virenti, ejus dentibus 

fei^viuscule acuminatis; corolla tenuiter hirsuta; staminibus exsertis. 

Hab. Croatia occid., in locis humentibus (Hackel). — Hungaria, 

^li humidis prope Alham (J. A. Tauscher). 

Cum 2 sequentibus pertinet ad gregem M silvestris L. M, lanata 
^3ilgr. a formis vulgaribus eximie differt indumento condensate et albo. 

71. Mentha lanata Gdgr. mss. 

Tota dense cano-lanata; caule elongate, valde tomentoso, apice 
'^oso, ramis paucioribus; brevissimis; foliis crassis, oblongis, a 
't parte inf. ad apicem valde acuminatis, basi rotundatis, sessilibus 
^dique densissime tomentosis, dentatis; dentibus profundis, acutis, 
^^bpatuiifl ; spica sat densa ; calyce tomentoso, virenti, ejus dentibus 
^^viuscule acuminatis ; corolla tenuiter hirsuta ; staminibus exsertis. 

Hab. Croatia, occid., in locis humentibus (Hack el). — Hungaria 
^ humidis prope Alham (J. A. Tauscher). 

Cum 2 sequentibus pertinet ad gi'cgem M, silvestris L. — M. 
(QNato Gdgr. a formis vulgaribus eximie differt indumento conden- 
^ et albo. 

71. Mentha saprannda Gdgr. mss. 

Caule elato, flexuoso, parce ramoso, ramis rectis, minute et dense 
^uiereo-puberulifl; foliis oblongis, a \,i parte inf. ad apicem usque 



48 M. OANDOGBR, 

sensim acuminatis, iuferiic subattenuatiSj fere sessilibus, supra viri 
dibuS; glabris et nervosis, subtus albo-griseis, tomentosis, patulo 
erectis^ dentatis, dciitibus copiosissimis, acute triangularibus, apertis 
spica densa; iloribus dense verticillatis ; pedicellis IV2 inill. longis 
calyce viridi, hirsute, ejus dentibus virentibus; corolla glabra; sta 
minibus exsertis. 

Hab. Croatia, in montosis circa Zagreb, (SchlosseretVuko 
tinovic). — Serbia, circa urbem Belgrad, (Urbakic). — Car 
niolia, ad Cilli (Studni^ka). 

Ab antecedente pubc uiulto parciore et staminibus exsertis statin 
secernitur. 

72. Mentha Schnriana Gdgr. mss. 

Caule elongate, virenti, minutissime cinereo-pulverulento, ramoGB 
ramis aperto-erectis, brevissimis ; foliis parvis, patulis, breviter o 
longis, a Va pAi*te inf. ad apicem usque abrupte et longe acuoQ 
natis, basi subattenuatis, sessilibus, undique subtomeutoso-grisei 
crassis, copiose dentatis; dentibus sublanceolatis, acutis, aperti^ 
spica brevi, sat densa, toto purpurea ; verticillis sat multifloris ; p* 
dicellis 1 7a mill, longis ; calyce pubescent e, purpureo ejus dentibi: 
rubentibus ; corolla villosula ; staminibus exsertis. 

Hab. Serbia orient , in montanis (P a n ^ i c). — Transsilvania, i 
agris ad Langenthal (Barth). — Valachia, in Carpathicis bor© 
libus (Dr. Grecescu). 

73. Mentha montenegrina Gdgr. mss. — M, tomentosa Pan 

Adnot. p. 60, et plant, exsicc. turcici an. 1872, non Urv. 

(,'aule basi purpureo, toto pubente, apice longe valdeque lansto 
simplici, longissimo, erecto; foliis sat anguste oblongis, a Vs P*** 
inf. usque ad apicem sensim et longe acuminatis, basi baud atl0' 
nuatis, cordato-sessilibus, amplexicaulibus, supra lanatis subtus exinu^ 
lanato-albis, patulis, dentatis; dentibus anguste sublanceolatis, aca* 
tissimis, patulis; spica densa; calycis tomentosi dentibus violacei^ 
V4 sup. tubi corollae magnae et glabrescentis aequantibus; stami- 
nibus exsertis. 

Hab. Montenegro, ad Danilovgrad (J. Pantocsek). 

Affinis est M. tomentosae Urv., a qua differt a formis vulgaribui 
(v. gr. specim. PI. Ciliciae Nr. 187 a CI. P6ronin lectis), foliis bii 
cordato-amplexicaulibus nee attenuatis magisque tomentosis, ^ 
tibus crebrioribus, staminibus exsertis etc. 



CONTRIBUT. PLOR. SIiAV. MGBID. 49 

74. Calamintlia latinsenla Gdgr. mss. — C. alpinn Bausch in 
Killot exsicc. Nr. 3453 bis noii Lam. 

Caulibus saturate violaceis, puberulis, iiec villosis ; foUis late obo- 
v^ato-acutiusculis; basi paulo attenuatis, crcnatis, virentibus, firmis, 
I'ectis; pcdunculis calycc<]ue intense violaceo-purpureis, pube molli 
ot elongata copiosissime vestitis; calyee vix ^3 s^^P- t^^bi coroUae 
«tc(|uanto; corolla ad faueem tenuitcr liirsuta, 6 mill. lata. 

Hab. Dalmatia, in alpibus Dinaricis (Visiani). — Bavaria sup., 
in Koenigsalpe prope Kreuth (W. Bausch). 

Folia 7—H^I^ mill, lata; flores niajusculi. De grege (.'. alpinae 
I-rfHn. fl. fr. II, p. 394, sicut et 2 sequentes. 

75. Calamintha Pantoosekii Gdgr. mss. — C. alpma Pant. Adnot. 

P« 61, et plant, exsicc. itin. turcici an. 1872 non Lam. 

Caulibus pallide violaceis, simplicibus, minute hirsutis, pilis bre- 

^issimis, rectis, paucioribus ; foliis virenti-rubentibus, ovato-ellipticis, 

subaeutis, basi abrupte et tantisper contractis, supra glabris, pa- 

Wo-erectis, bifariam 1 — 2-dcntatis; pedunculis calyceque minute et 

Parcius pubescentibus, violaceis, breviter hirsutis; calyee '/a partem 

luf. tubi corollae aequante; corolla tenuiter hirsuta, 6 mill. lata. 

Hab. Hercegovina, in alpinis ad Jastrehica (J. Pantocsek). 

Kana, 3 — 4-pollicaris, diffusa; rami pauciflori, valde tortuosi; 

folia subcrenata, 3 — 4 mill. lata. — Haec, cum sequente, recedit 

* C latiuacula Gdgr. calycis pube rara, brevi et curvatim adscen- 

^^tite, nee elongata, recta et copiosissima. 

76. Calamintha Panii^iana Gdgr. mss. 

Caulibus virentibus, pube alba patula et copiosa moUiter vestitis, 
^^^^ paulo ramosis, foliis saturate virentibus, late obovato-acutis, 
*^^«i abrupte et valde contractis, bifariam inaequaliter et breviter 
^^ntatis, supra glabris, subtus ad nervos pubescentibus, patulis ; pe- 
^t^culis calyceque virentibus, breviter hirsutis; calycibus tubo co- 
^^llae duplo brevioribus; corolla superne glabra, G^l^ mill. lata. 

Hab, Serbia orieftt., in alpinis ad Mirotz (PanCic). — Turcia, 
^^ fissuris rupium mont. Carpath. ad Sinaia, Roumanie (Dr. Gre- 
^ «8cu). 

Caules suberecti, flexuosi, graciles ; flores majusculi ; folia 7 mill. 
Wta, longe petiolata. 

77. Stacliys NoCana Gdgr. mss. 

Caulibus laxe hispidis; foliis late obovato-obtusis, basi dilatatis, 
'^ix cordatis, glabrescentibus, dentatis; dentibus late ovato-obtusis ; 

E. J. A. LXVI. 4 



50 M. GANDOOBB, 

calyce ovato-campanulato, 5 mill; longo, corolla breviore, ejui 
tibus late triaiigularibus, ad margines breviter et parcius c 

Hab. Dalmaiia, loco proprio uoii notato (Noe). 

De grege S. arreuis L. sp. 814., cum sequente. — Caule< 
erecti, sesquipedales, parum foliosi. 

78. Stachys myriotricha Gdgr. mss. 

Tota indumento elongato et aspero copiosissime vestita; ca 
hispidissimis; foliis obovato-obtusis, cordatis, basi liaud alter 
undique dense et longe liirsiitis, dentatis, dentibus obtuse i 
datis ; calyce breviter obovato, 5 mill, longo, corolla paulo bre 
ejus dentibus valde ciliatis, sat anguste triangularibus, acutii 
turate virentibus. 

Hab. Croatia, ad Zagreb, (Vukotinovic). — Hispani 
campis ad Lloret Catalauniae (F. Tr6mols). 

Ab antecedente eximie recedit indumento valde condensato. 
goso, elongato, caulibus dense caespitoso-intricatis, difFusis, coi 
floriferis, calyce valde piloso et subbreviore. 

79. Bartsia nrticoides Gdgr. mss. 

Caule 22 - 26 cent, alto, parce hirsute ; foliis late obovatis, 
attenuate -acutiusculis, valde patulis, nee plicatis, paulo rei 
15 — 18 mill, latis, eorum dentibus obovato-obstusis; sepalis ^i 
tubi vix aequantibus; corolla glabra, 5^2 i^iH- I&ta, ejus lob 
ferioribus rotundato-acutiusculis ; staminibus sat hirsutis ; stylo in 

Hab. Dalmatia, in alpibus dictis Velebit etc. (Visiani). Si 
ad Locum Minorem in mon tibus Gigauteis, (Felsmann). 

Cum sequente pertinet ad gregem B. alpinae L. sp. 83 
Folia majora, basi eordata, late profundeque dentata, supra gl 
Planta robusta. 

80. Bartsia transsilvanica Gdgr. mss. 

Caule glabrescente, 8 — 10 cent, alto; foliis obovato-obtusiujE 
patulis, baud plicatis, condcnsatis, 7—8 mill, latis, eorum dei 
subobtuse ovalibus; sepalis ^^^ tubi corollae vix aequantibm 
rollac subglabrae, 6 mill, latae lobis inferioribus obovato-obt 
culis; staminibus sat hirsutis; stylo ultra corollam 2 — 3 mill, 
producto. 

Hab. Transailvania, in lapidosis alpis Pureng comitatus Hi 
(J. von Csa t6). — Serbia, in alpestribus montium Mirotz (Pai 

Quam in antecedente folia minora, flores pauciores et plant 
milior. 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. MfiRID. 51 

81. Theligomim dalmatieam Gdgr. mss. — T, cynocrambe Stud- 

smi6ka in Baenitz Herb, europ. N. 3248 non L. 

Caule apice puberolo ; foliis rectis, obovato-acutiusculis, basi valde 
tfzrameatisy 7 mill, latis; pctiolis 9 mill. longis; stipulis acute trian- 
Tilaribus; capsula globoso-depressa. 
Hab. Dalmatia, in glareosis et muris prope Cattaro (S t u d- 
n ifika). 

Caoles sesquipedales vel lougius decumbentes. — De grege Tit. 
^ ' .^jnocrambes L. sp. 1411, ut et Th. parvum Gdgr. 

«2. Theligonnm parvnm Gdgr. msa. — Th. Cynocrambe Freyn 
^•^J. Sttd Istr. non L. 

C'^ule supeme subglaberrimo, foliis patulo - erectis, obovato-acu- 
^^uscuDs basi subrotundatis vixque cuneatis, 7 mill, latis; petiolis 
'3 — 13 miU. longis; stipulis ovato - acutiusculis ; capsula ovata. 

Hab. Istria, prope Eovigno (J. Freyn). 

Rumile, subsimplex, folia Integra ut in antecedente, ad margi- 
**ein breviter eiliata. 

83. Siiilax longipes Gdgr. mss. 

Caule glabro, aculeato, aculeis subaduucis, sat magnis; foliis 
^blongis, basi subcordatis, ad apieem in acumen rectimi et acutum 
■onge productis; subtus ad costam mediam et ad margines copiose 
'^culeatis, 22—26 mill, latis, 4— 4V., cent, longis; petiolis 10—12 
*^ilL longis; peduneulis 6— 6*/^ mill, longis, gracilibus; petalis 
"Mi contractis; bacca ovata, utrinque (sed apice praesertim) atte- 
nuata. 

Hab. Dalmatia^ in saxosis regionis maritimae (No(^). 

tlaoemi florales pauciflori, laxi. — E grege S. asperae L. sp. 1458. 

84. Smilax saxieola Gdgr. mss. 

Caule glabrOy aculeis rectis sat tenuibus obsito; foliis oblongo- 
^^^^ttlatis, superne in acumen rectum longe productis, 13 — 16 
'^U. latisy 25 — 28 mill, longis, ad marginem tenuiter et parcius 
^^^leatis; costa media subtus inermi ; petiolis 7 — 8 mill, longis; 
P^OBColis 4 — 4Vs niill. longis; coroUae segmentis basi subattenuatis ; 
^^cca rotundata, infeme depressa, supeme breviter acuta. 

Hab. Albania^ in regione maritima (Pichler). — Gallia austr., 

pYt>pe Hjfires, in saxosis (Aunier). 

86. JneiS ifltriaens Gdgr. mss. — J. bufonim Freyn Fl. Sud 
*Bt. et plant, exicc. in Soc. helv. an. 1876.. uon L. 



52 M. GANDOOER^ 

Culmis rigido - erectis, laxifloris, 9 — 12 cent, longis; foliis pal 
lide virentibus; ramis floralibus erectis, rigidis; perianthii segmenti 
cxterioribus dorso ad mcdiara partem intense bruneo - lineatis, e 
albo pallide marginatis, interioribns autem capsulam multo sup 
rantibus; capsula a ^/.., parte inferiore ad basin usque valdc coi 
tracta; seiniuibus sat pallide bruneis. 

Hab. Istria, in udis ad Fasnna (J. Freyn). 

E grege J. bufonii L. sp. 466, a cujus Ibrmis primo intuitu n 
cedit, ut et a sequentc perigonii segmentis dorso saturate bruneis v- 
purpureis 1 — 2-lineatis. ~ Cuhni graciles, basi purpureo notat 
folia anguste linearia. 

86. Jnneus biliiieatns Gdgr. inss. 

Culmis patulo-diflfusis, dein adscendentibus, laxifloris, 5 — 6 ce 
altis; foliis viridi-glaucescentibus ; ramis floralibus flexuoso-erec% 
perianthii segmentis cxterioribus extus albo- virentibus, dorso 1 — 
lineato - bruneis, ad margines pallide albis, interioribus autem (^ 
sula paulo brevioribus; capsula a V2 parte inf. usque ad bas 
sensim attenuata; seminibus flavescentibus. 

Hab. Croatia J Fuzine. Knrlopago etc. (Vukotiuovic). — GallU 
Finisterif in locis humentibus circa Brest (C. Thi^baut). 

A praecedcnte pluribus notis optime diversus. — Fiores rar. 
solitarii, acutiores , laxe paniculati ; capsula supeme «/. istriac 
Gdgr. multo magis atenuata; folia infima si^blatiora. 

87. Jancus phalerens Gdgr. mss. J. acutus Geldr. Herb, graw 
norm. N. — 466 non L. 

Foliis pallide virentibus vel glaucescentibus, culmos parum e: 
ccdentibus, apice breviter acutis; corymbo laxiusculo; bracteis 1 
neari-acuminatis, capsula multo brevioribus; perigonii segment 
interioribus ovato-acutis, baud albo-marginatis, V9 partem inf. ca] 
sulae aequantibus ; capsula obovata , ad mediam partem pau 
inflata, utrinque valde attenuata, ejus commissuris baud prominulii 
stylo elongate. 

Hab. Graecia, iu maritimis ad Phalerum Atticae (Th. de HeL 
reich) et, ut suspicor, in littore adriatico Albanicie austrcUis. 

Pcrtinet ad gregem J. acuti L. sp. 463, cum sequente. 

88. Jnncns adriaticns Gdgr. mss. 

Foliis pallide viridi-glaucescentibus, culmo multo breviorib- 
sat acutis; corymbo laxiusculo, ejus bracteis late acuminato-Iu- 
aribus; capsula brevioribus; perigonii segmentis interioribus 0^^ 



CONTRIBUT. PLOR. SLAV. MBRID. 53 

— dliptieis, brevissime acutis, ^/j sup. capsnlae aequaiitibus, ad 
margines paalo albis; capsiila oyata, inferne subattcnuata, basi sat 
contracta, ad mediam partem inflata, ejus commissuris valde promi- 
nnlis; stylo brevi. 

Hab. Dalmatia, in litore maris etc. — Italia, prope Rimini (L. 
Caldesi). 

Capsula antecedente iutensius brunea, basi minus contracta et 
l»%vior; bracteae sublongiores inferne magis dilatatae. 

89. Carex Jankae Gdgr. mss. — C. rhynchocarpa Janka Iter. 
Wat. 1870, non Heuff. 
[ Cdmo rigido apice usque ad '/j inf. aspero; foliis late {A^j^ 
miD.) Unearibus, culrao brcvioribus; spica mascula utrinque vix 
ittenuata, livide brunea ; squamis foemineis superne obtusato-emar- 
^tis ct abrupte aristatis, utrieulum aequantibus, ad mediam 
partem flavescentibus, margineque nitide rufis; utriculo turgido, 
nndiqae aeqnliter eontracto. 

Hab. Banatus, in cacumine mentis Golecz prope Duhova (V. d e 
Janka). 

Ex aiBnitate C. rhynchocarpae Heuff. fl. banat., cum sequente. — 
Planta robusta, 40 — 48 cent, alta; utriculus 2 mill, latus (cum 
^tro^ sine stigmate) 6 mill, longo. 

90. Carex mesomorpha Gdgr. mss. 

Colmo paulisper flexuoso, apice usque ad V2 P^^^* ^^^' aspero; 
Wfis sat anguste (3 mill.) linearibus, culmum semper exceden- 
tibus; spica mascula utrinque attenuate - acuta, rufo - ferruginea ; 
•quamis foemineis apice brcviter obtusis, late mucronatis, '/j sup. 
^culi aequantibus, media parte flavescentibus, ad margines rufo- 
Icfnigineis ; utriculo in Vs parte sup. turgido breviterque eontracto, 
& '/) sup. usque ad basin longe et valde eontracto. 

Hab. Transsilvania^ in siccis dictis Tordaer Khift comit. Tor da 
(J. Barth). et probabilius in Serbia orientali. 

Antherae 3 niill. longae; utriculus ut in C. Jankae Gdgr, sed 
^erne molto longius contractus; spica mascula ferrugineo - rufa, 
^ aordide plumbea. 

91. Roimilea ealliehroa Gdgr mss. 

Folia elongatis, secundis, valde recttrvis, scapo multo longioribus ; 
w»po plemmque unifloro ; flore grandi, spathis duplo longiore, 
crooeo ; laciniis perigonii oblongo - lanceolatis , superne obtusius- 
cnle bifidolisy fauce crocea glabris, interioribus exterioribusquc 



54 M. OANDOClRRy 

amoeiie croceis, supemc albidis, in apice dilutissime violaceis, 
estriatis; stainiiiibas perigonio saltern duplo brevioribus, filameutii 
croceis, inferne pilosulis, anthera crocea brevioribus; pistillo dilute 
flavescente, antheras dimidias aequante; spathae foliolo inferiorevi- 
rescentC; baud marginato - membranaceo , ad apicem valde aca- 
minato, superiore autem omnino scariosO; praeter margioem ea 
fulvo punctatum albido. 

Hab. Croatia, in graminosis ad Pansal prope Fiume (KostT 

Species flore basi eximie croceo superne albido-lutescente, fauc 
glabro, spathae foliolo inferiore longe acuminato valde insignisy m 
nuUi descriptarum, etiam in Jord. et Fourr. Brev. plant. I, ~~ 
48 et II, p. 106, respondens. Affinis est, ut et sequens, R. btdl^'* 
codii Seb. et M. rom. p. \1. 

• 92. Romnlea snbseennda 6dgr. mss. 

Foliis elongatis, subsecundis, valde reeurvatis, scape multo lo] 
gioribus; scapo brevi, 1 — 2-floro; flore grand!, spathis sabtrip' 
longiore, rubro-anrantiaco, violaceo; laciniis perigonii oblongo-sul 
lanceolatis, superne obtuse bifidulis, fauce intense rubro-aurantiaci 
interioribus basi aurantiacis, superne violaceis, exterioribns antei 
extus flavescentibus pauloque striatis; staminibus perigonio dnpl 
brevioribus, filamentis eorum rubro-aurantiacis, inferne glabris, mi 
thera aurantiaca subduplo brevioribus; pistillo dilute flavesoent 
antheras saltern aequante; spathae foliolo inferiore intus violaoc^ 
extus virescetite, angustius marginato, apice sat acuto, snperioi 
autem omnino membranaceo, ex violaceo striate, ad margines l3' 
^ tulvo punctate. 

jEIab. Croatia, in herbosis prope Fiume, loco dicto Pans^ 
(Ro.ssi). 

A praecedente, cui similis, recedit scapo 1 — 2-floro, breviore, fau< 
perigonii rubro- aurantiaca, laciniis superne violaceo-subcaeruleis, ^ 
therarum filamentis inferne glabris, pistillo stamina aequante et 

93. Andropogoil pubeseens Vis. (ex spedm. authent.!) 
Foliis linearibus, 1 mill, latis, glabris, margine tenuiter aspeW 
ligula oblonga, longe ciliata; vagina foliorum caulinorum extus '^ 
rente; pedunculis fere a basi usque ad apicem minute pubescentibo^ 
glumis tantum superne acutis, dorso parcius hirsutis, 5Vt ^^ 
longis satque violaceis; aristis 18 — 19 mill, longis, inferne bruneii^ 
usque ad apicem tenuiter et vix asperis. 

Hab. Dalmatia, in apricis saxosis (R. de Visiani). 



CONTRIBUT. FIX>R. SLAV. MERID. 55 

Hie est verus A, pubesceiis Vis. A. lurtus var. pubescens Vis. 

9Qppl. fl. dalm. p. 14) ab illustr. auctore ipsissimo mihi benignissiiuc 

oommanicatus. — Culmi ramosi, 42 — 50 cent, longi; spicae 8 — 10 

flores masculi 5 mill, longi, pedicellati, basi contracti, superne loii- 

gius attenuato-acuti. Arista infcrne subtorta, ad mediam partem 

refracta, ut oceurrit in sequentibus; folia lineari-acuminata, glaiices- 

centia, ereeta, culmis 7 — 8-plo breviora. 

94. Andropogon PicUeri Gdgr. mss. 

Foliis iinearibus, '/i — 1 nai"* ^^t\s, glabris, margine vix asperis, 
lignla obovata longe et parum eiliata ; vagina foliorum caulin. extus 
T^irente; peduneulis toto minute puberulis; glumis maseulis apicc 
tantum aeutis, dorso valde et longe hirsutis, parum violaceis, 5 mill, 
longis; arista 19 mill, longa, inferne nigrescente, superne sublae- 
vissima. 

Esh, Dalmatia, in monte Imperial prope Bayusa (Pichler). 

Culmi 50 — 55 cent, alti, gi'aciles; pedunculi elongati. — Affinis 
est praecedentis; cum A. Dalmatico Gdgr. 

95. Andropogon dalmaticns Gdgi\ mss. — A, pubescens Htud- 

nifta in Baenitz Herb, europ. Nr. 2744 non Vis. 

Foliis linearibus, bine inde pilosis, ad margines asperrimis, 1 '/s 
mill, latis, ligula obovata, longe eiliata, vagina foliorum caulinorum 
tttug virente; peduneulis basi glabris, a Vs sup. usque ad apiccm 
molliter pubescentibus ; glumis maseulis lanceolatis, arista terminali 
\ mill, longe praeditis, extus pallide virenti-flavescentibus, longe 
fcinutis, 5Va — 6 mill, longis; arista 24 — 26 mill, longa, inferne 
broneo-nigra^ ad apicem flavescente et laevi. 

Hab. Dalmatia, in apricis mentis Marian prope Spalaio (K. 
Stadni6ka). 

Culmi rigescentes, 52 — 58 cent, alti, pauciflori, simplices nee ra- 
mori, folia valde glaucescentia. 

96. Tragus pallens Gdgr mss. 

Culmis eradieantibus, brevibus, viridibus; foliis glauco-albidis, 
^te lanceolatis, valde eiliato-spinescentibus, semi-patulis ; pnnicula 
^olacea, basi laxiuscula; spicis bifloris; gluraa exteriore oblonga, 
rapeme sat longe lanceolata et brcviuscule spinulosa 

Hab. Austria mer., in prov. Littorale (Matz). 

E gr^e T, racemosi Desf., cum specie sequente. 



56 M. OANDOCJKR, 

1)7. Tragns adriaticns Gdgr. mss. 

Culmis radicantibus, elongatis^ virentibus; foliis ex viridi paalo 
^aucescentibus, semi - patulis, ad margines copiosissime longeque 
ciliatis; panicula saturate violacea^ basi longe iuterrupta, supeme 
magis condensata; spicis 3 — floris; gluma exteriore oblonga^ su- 
peme longe acuminato-lanceolata, longe spiuulosa. 

Hab. Croatia (Sadler). — Dalmatia, in insula Osero (Pichler). 

A praecedantc recedit praesertim foliis longioribus, ad margined 
magis spinuloso-ciliatis , culmis densius caespitosis; glumae exte 
rioris spinis longioribus etc. — Duae haecce species inter se valdc 
affines sunt, et forsan formae a typo vix disjungendae, donee ^ 
vivo charactercs nitidiores appareant. 

98 Lagnms dalmaticus Gdgr. mss. 

Culmis gracilibus, 12 — 16 cent, longis, basi parum ramosis, paulo 
prostratis, dein erectis, inferne longe pilosis, supeme minute pu- 
bescentibus; vagina sat ventricosa, longe hirsuta; foliis latis, elon- 
gatis reetis ; spica albida, subglobosa, basi rotundata, supeme vix 
attenuata, 12 — 14 mill, longa, 13 — 14 mill, lata; aristis dilute fla- 
vescentibus, 11 — 12 mill, longis, ad basin spicae nuUis, sed apice 
sat copiosis. 

Hab. Dalmatia, in insula Osero (Noe). 

E grege L. ovati L. gen. 119, cimi 4 sequentibus. 

99. Lagaras loiigifolins Gdgr. mss. 

Gulmis sat gracilibus, 24 — 28 cent, longis, simplicibus, rectia, 
inferne tenuiter et breviter hirsutis, apice cinereo - tomentosis ; va- 
gina sat longa, pubescente, angustata ; foliis latis, longe lanceolatiB, 
paulo patulis; apice alba, obovato-suboblonga, basi vix rotundata, 
superne sensim contrncta, 2OV2 — 22 mill, longa, 11 — 12Va ™U- 
lata; aristis dilutissime rufis, 9V.. — 10 mill, longis, basi nullis, apioe 
vero spicae copiosis. 

Hab. Dalniafia, in insula Osero, (Noe). 

Culmus basi infima glaber, pavdo flexuosus; folia elongata, vi- 
rentia. 

100. Lagarns linmilis Gdgr. 

Culmis 11 — 14 cent, altis, simplicibus, basi curvatis, dein erectia 
virentibus, toto pubescentibus ; vagina conspicue ventricosa, vir* 
hirsuta; foliis brevibus, late lanceolate - linearibus, reetis, ovata, e^ 
albo subflavescente , basi rotundata , superne breviter contract:.: 
14 — 16 mill, longa, 11 — 12 mill, lata; aristis pallide luteis, — 
mill, longis, ad partem spicae inferiorem nuUis. 



CX>NTRIBU'1\ FLOR. SLAV. MKKII). 57 

Hab. Dalmatia, in insula Osero (F. Lang), 
(iracilescens; folia abbreviata, virentia, ultra vjiginam 20 mill, 
longa. 

101. Lauras dimorphns Gdgr. mss. 

Culmis 44 — 48 cent, altis, basi ramosissimis, rectis vircntibus, 
'fcoto et minutissime pubescentibus ; vagina parum ventricosa, mollis- 
sime hirsuta; foliis rectis, sat latis; spica oblonga, 25 — 28 mill, 
longa, 13 mill lata, basi subattenuata, superne breviter contracta, 
^Ibida; aristis violaceis, dein sat intense ruiis, 12 mill, longis, in- 
^^Tne nullis. 

Hab. Dalmatia austr., ad Cattaro etc. Italia, in dunis ad Rimini 
(Caldesi). 

Culmi basi saepius purpurei; spica suboblonga, dein clongata, 
'^escens. 

102. La^rns Freynii Gdgr. mss. L. ovatus Freyn Fl. Sud. 
^•tr. non L. 

Culmis 20 — 22 cent, altis, simplicibus, toto hirsutis, pallide viri- 
^bug, flexuoso-adscendentibus ; vagina sat ventricosa, moUiter hir- 
*^ta; foliis brevibus, latissime lineari-lanceolatis, subrectis; spica 
*^te ovato-elliptica, ad mediam partem pallide alba, margine dilute 
^olacea, basi valde cordata, superne conspicue attenuata, 19 — 10 
^Ul, longa, 19 mill, lata; aristis violaceis, .15 — 16 mill, longis, in 
'3 inf. spicae nidlis. 

Hab. Istria merid. in incultis insulae Veruda (J. Freyn). 

Simplex, flexuoso-ascendens, basi longe molliterque tomentosus. 
^l> affinibus prime intuitu difFert spicis latioribus, margine subvio- 
^<iei8, aristis violaceo suffusis, longioribus etc. 

103. Briza Portensehlagii. — B. maxima Port. exs. Nr. 21, 

^oxi L. 

C!ulma8 rigidis, rectis, basi virentibus, laevibus, 3 — 4-floris ; foliis 
'^tdo asperis; spicis inferne glabris, apice paulo pubescentibus, 
'^ mill, longis, latis, praeter basin violaceam toto caeterum satu- 
^^t:e purpureis. 

Hab. Croatia, in graminosis prope Fiume (Portenschlag). 

£ grege B. maximae L. sp. 103, cum 3 sequentibus. 

104. Brisa gracilescens Gdgr. — B. maxima Sieber, exs. Nr. 15. 

Culmis tenuibuB, flexuoso adscendentibus, basi virentibus, laevibus, 
^ — — 3-floris; foliis paulo asperis; spicis subglaberrimis, 12 mill, longis, 



58 M. OANDOGBR) 

9 mill, latis, praeter basin pallide violaecam caetcrum saturate niL 
bentibiis. 

Hab. Ctoatia, in pascuis, et in cnmpis Littoral h (Sieber). 

Antccedcnte graciiior, spiculis minoribus etc. 

105. Briza mieroclada Gdgr. mss. 

Culmis sat rigidis, reetis, virentibiis, laevibus, 1 — 2-floribus, br— 
yibus; foliis laevibus; spiculis in V: p^rte inf. glabris, supcrne M 
nuiter pubesceiitibus, 14 mill, longis, 8 mill, latis, praeter bas5 
bruneo-rubentem caeterum saturate purpurcis. 

Hab. Istria^ in fruticctis propc Pola (J. Freyn). 

Gracilescens, vix pedalis; culmi pauciiiori, tenues, basi snb^ 
niculati. 

106. BrIza dalmatica Gdgr. mss. — B. maxima Studhie^ka 
Baenitz Herb, europ. Nr. 2751 non L. 

Culmis laevibus, rigidis, basi purpureis, ad nodes virentibus, ^ 
robustis, 3 — 4-flori8, 25 cent, altis; foliis laevibus; spiculis in ^ 
inf. glabris; superne paulo pubescentibus , 8 mill, latis, 14 inf 
lougis, basi non violaceis, sed toto pallide testaceis. 

Hab. Dalmat'w, in apricis mentis Marian prope Spalutt) (Stu^« 
n i 6 k a). 

Folia 2 mill, lata, pallide virentia; spiculae nitide rufo rabenU^ 

107. Festnca pallidiusenia Gdgr. mss. 

Culmis gracilibus, apice paululum asperis, 25 — 30 cent, altis^ 
foliis revolutis; linearibus, laevibus, radicalibus autem ad vagini^ 
glaberrimis; panicula angustata, baud ramosa, rachi puberula; p^ 
dicellis reetis, pubemlis; gluma extus sat intense violacea, minute 
hirtula, enervata, ejus arista 2 mill, longa, margine albo-flavescent^ 

Hab. Turcia, in mont. Carpathicis Valachiae ad Sinaii (D^ 
Grecescu). 

E grege, sicut et sequens F. rubrae L. sp. 109. — Spiculi* 
5 — 7 florae; planta gracilis, rigida, praeter paniculam violacea*^ 
pallide virens. 

108. Festnca subcontorta Gdgr, mss. 

CHilmis sat tenuibus, virentibus, 20 — 30 cent, altis, laevibiS' 
convolutis, contortis, liuearibus, paulo asperis, radicalibus vero ^ 
vaginas pubescentibus , panicula angustata, elongata, interrupt' 
ramosa, ejus ramis brevibus, pedicellis glabris, sat tenuibus, rec^ 
rachi glabra; glumis albo-virentibus, nee marginatis^ dorso glabv 
apice albidis, eorum arista 2'^!.^ mill, longa. 



CONTRIBUT. FLOR. SLAY. MBRID. 59 

Hab. Croatia, in glareosis umbrosis ad regiomni austrnhm 
CV nkotin ovic). Wurtemberg, in dumetis (Hohenacker). 
- \Polia erecto-curvata, subtorta; gluraae apice ad marginem le- 
viter ciliatae. Ab antecedente primo oculo recedit foliis radicalibus 
sid vaginas birsutis. 

109. AesUops calida Gdgr. mss. 

Cuhnis diffuso-prostratisy dein sat rigido-adscendentibus ; foliis 

I'ectis, vix pubescentibus, ad vaginas paulo hirsutis, oreque longe 

copioseque pilots; spica obovata; glumis supeme liaud attenu- 

atis, a Vs parte inf. usque ad basin contractis, infeme longc et co- 

pioae birsutis; arista 46 mill. longa, supeme violacea. 

Hab. DcUmatia, ad Salona (Visiani). — Italia orient., in monte 
^risigheUa pone Faenza (L. Caldesi). 

Pertinet ad gregem Ae. trior istatae Willd. sp. IV., p. 943. — 
v'ix pedalis, e basi ramosa diffuso - erecta ; folia glaucescentia, 2 
mill. lata. 

110. Ae^Iops eroatica Gdgr. mss. 

Culmis basi parum eurvatis, dein erecto-rigidis ; foliis inferioribus 
P^Ux5e pubescentibus , superioribus autem subglaberrimis , rectis; 
^^ginis glabris, ad ora bine inde birsutis ; spica lineari-oblongn, 
Sltiinis a Vs inf. usque ad apieem sensim attenuatis, in Vs inf. 
*l>tiipte truncatis, non longe pilosis; arista 3 mill, longa, sat in- 
^^Ose virenti. 

Hab. Croatia, in siccis prope Fiiime (Rossi). 

A praecedente differt culmis rigidioribus, foliorum vaginis glabris, 
•picis obloQgiSy 4 — 5-floris etc. 

111. Polypodinm flexnosnm Gdgr. in Oest. Bot. Zcits. (1880) 
F^- 398. 

Petiolis basi flexuosis ; segmentis horizontalibus, ambitu late obo- 
^^^, apice acutiusculis, basi valde dilatata ; lobulis apice rotundato- 
^utosis; apice late dentatis, dentibus obtusis, magnis. 

Hab. Ttircia, in Carpathicis Valachiae ad Sinata (Dr. Gre- 
^«scu). 

Planta e grege P. dryopteridis L. sp. 1555. In diario supra 
"^J^odo citato, 9 adhuc species ex eodem grege descripsi, de quibus, 
^itteso, conferendum est. 



60 



M. QANDOGER 



} 



Index speeiernm in fasciealo I. deseriptarnm. 



Nro 









Aegilops calida. . . 
^ croatica . . 
Alchemilla croatica . 
montenegrina 
Pantocsekii 
plicatula 
jy Visianii . . 
Althaea danubialis 

macroclada . 
Pantocsekii . 
„ Pichleri . . 
Andropogon dalmaticus 
„ Pichleri . . 
„ pubescens Vis. 
Arabis Aschersonii 

^ Sendtacri . . 
Bartsia urticoides . . 
„ transsilvanica 
Bellis croatica . . . 
„ validula . . . 
Briza dalmatica . . 
gracilescens 
microclada . . 
^ Portenschlagii . 
Calamintha latiuscula 
Pantocsekii 
turcica 
Campanula Grisebachiana „ 
megaphylla „ 
moldavica . 
seticalyx . 
stenopoda . 
thessala 
turcica . . 
Vukot novicii 
Carex Jankae . . . 
„ mesomorpha . 
Cerastium Pantocsekii 
Dianthus brevior . . 
^ istriacus . . 
Dryas eriopoda . . 
^ lepida . . . 
Erigeron croaticum . 
macrocephalum 
ramulosum . 






7) 



r? 
n 

n 



n 

7? 
7) 

n 
n 
jj 
n 
n 

7? 

r? 
r? 
n 
7? 
r? 
n 
r? 
n 
r? 
r» 
7i 

r> 
n 



n 
n 
n 
n 
r» 
n 






n 
7i 
n 

7) 

n 
n 



109 

110 

23 

26 

22 

24 

25 

7 

6 

9 

8 

95 

94 

93 

2 

1 

79 

80 

42 

43 

106 

104 

105 

106 

74 

75 

76 

60 

57 

59 

55 

54 

61 

56 

58 

89 

90 

O 

3 
4 

27 
28 
46 
44 
45 






7? 

n 



7) 
7i 

n 

n 
n 
n 

n 



Festuca subcontorta . Nro 1 
„ turcica . . n ^ 
Gnaphaliura leucocephalum 

„ platyphyllum 

Inida acinacifolia 
jj istriaca . 
Juncus adriaticus 
bilineatus 
istriacus 
^ phalereus 
Lagurus dalmaticus 
Lagurus dimorphus 
' Freynii . 
humilis . 
longifolius 
Lithospermum croaticum 

„ patulum 

Melilotus Freynii . . 
„ megalocarpa 
p peregrins . 

^lentha danubialis 
fruteticola 
lanata . . . 
montenegrina 
Schuriana 
Scopoliana . 
Studni^kae . 
supranuda . 
MyoBotis acutata . . 
„ Pantocsekii . 
Orobus angustistipulatus 

„ Vukotinovicii 
Picridium istriacum . 
„ mixtum 

„ Sadleri . . 

Polypodium turcicum 
Romulea callichroa . 
jj subsecunda . 
Sherardia affinis . . 
elliptica 
Pantocsekii 
Smilax longipes . . 
„ saxicola . . 
Spiraea dalmatica . . 
gigantea . . 



n 

7) 

n 



7? 
77 



77 



n 
n 
r7 
n 
n 
n 
n 

77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 

n 

77 
77 
77 
77 
77 
» 

77 
77 

n 
n 

n 



OONTBIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 



61 



Spiraea No^na . . Nro 
Stachys myriotricha . 
„ Noeana . . 
Theligonum dalmaticum 

„ parvum . 

Tordvlium elatum. . 

„ ragusinum 

„ rugosulum 

Tragus adriaticus . . 

. pallens « . . 

Trifolium bivestitum . 



7) 

n 
n 

1) 

n 
» 

77 



29 
78 
77 
81 
82 
34 
33 
32 
97 
96 
18 



Trifolium cylindroceph. Nro 
„ Pantocsekii . 
rectiusculum 
Studni^kao . 
trichodoiitiuin 
„ Visiauii . 
Vaillantia Pantocsekii 
„ glaberrima . 

Valerianella gonocarpa 
. istriaea . 



77 
77 
77 



iro 


16 


)) 


13 


n 


15 


V 


19 


n 


17 


n 


14 


n 


38 


yt 


39 


n 


40 


i> 


41 



Sauropsidi ili teorija postanka ptica od gmazova. 

Cilao u aje(f»ici mattniati^ko - prirododovnoga rnzreda jugotlaventke akademije 

znanosti i vmjetnoati dne 8 trpnja 18H2. 

DR. L AZ A K (^ AR. 

Uvod. 

Posljc teorije o dcsceadenciji pretrpio je zoologidki sistem znatoih 
promieua. Danas je vec obce poznata ^injenicay da sistem ne slaii 
same pregledu iivotinjatva i bilinstva, niti da je isti izraz pake 
sli^nosti i razlidnosti raznih vrsti, ye6 da nam predstavlja phylo- 
gencti^ko stablo, dakle pravu daliiju ili bliinju srodnost iivotinjai ^ 
bilina. I u tom je pravcu izaSlo vec vi§e radnja. 

Fritz Mailer* bijaSe prvi, koji je god. 1.S64. teoriju o descenden 

eiji u|)orayio na red Crustacea, pokazav tu zadacu i smjer istoriji 
razvica (Entwicklungsgeschiclite). Po njegovom je mnienju temeljit 
prou^vaiije jedne grupe, u smjeru Darwiu-ove teorije, osobitocjp 
shodno, da se dokaie istiiiitost te teorije. A doka^e li se pake ii 
bit ce nam prva zadaca sastiivljati rodoslovje ^votinja, jerbo je 
logi^ki postulat Darwin ove teorije. U koliko je Fritz Moller 
svojqj nialenoj radnji „Frir Darwiu** 1864. uspio, bit ce svakomi 
dobro poznato. 

Osobitu zaslugu stekao si je zatim £mst Haeckel, sastaviv 
phylogenetidko stable zivotiiija i bilina pomocju uporedne 
mije, uporedne ontogenije i paleontologije. E. Haeckel poloiio je 
svojqj „Generelle Morphologic"* 1866. temelj, na koji se modennriK 
iztrazivanja u svih granali biologije oslanjati imaju; take, da 
ista dugo joste sa^injavati same gradju za veliku sgradu morpl 
logijc. I uslied toga su sva danaSnja iztrazivanja u naioj znani 
upucena, da nas vode do stalno opredieljenog cilja. Ne znanje 
jedinostiy vec spoznaja izvedeua iz poznavanja specijatnih 




SAUROPSIDI. 63 

sluzecih samo kao sredstvo, jest na§ cilj. I tim je zoologija istom 
dftoas, dodim su druge biolozke znanosti dielomice vec prije, uz- 
di^uta do prave znanosti — do filozofske znanosti. — Jedino 
dakle u torn imade se traziti veliki napredak jestestvenih nauka, 
poluden u naSeiu stoljecu, koje sc (^esto i to punim pravom njimi 
ozna^uie. 

Nastojanje dakle iztraziti ono u pojedinih granah, ito najprije 

vodi do spoznaje — naseg gore navcdenog cilja — biti ce pogla- 

vito nalom zadaoom. Dakako, da smo joste daleko od cilja, posto 

je rnorphologija kao znanost vrlo mlada, a metode joj tei^e i viSe 

konaplieirane od drugih cksaktiiih jestestvenih nauka, gdje se mate- 

niati6ki dokazi u vecem obsegu mogu uporabiti nego ovdje. — Pomi- 

•limo samo na to, da su danasnji natu^ci, Sclilagworte, „Vererbung" 

' T,Anpassung^, kojimi se u morphologiji sve razjasniti nastoji, 

ipak samo izrazi za cieli red <5injenica, i da uzrok za pojedine te 

^ujenice jos nit iz daleka nije obreten. Auatoraija i physiologija 

^«*/a su, koje mi se osobito shodnimi Cine, da bi moglo mnogo toga 

■^zjasniti i te traiene uzroke pdkriti. — Nu, put je prodrt i mi 

*^ mofemo dosta sigurno nadati, da ce nam jednom i one stvari 

J^^ne biti, koje nam se danas jo§te kao podpuuc zagonetke prika- 

^Hju. Poslje ovih obcih razmatranja o ciljevih i metodah nase 

^Hanosti, koja nam se na ovom mjestu neudinisc sasvim suvi§nimi, 

^udi nam dozvoljeno proci k nasemu zadatku. 

Kako je gore bilo spomenuto, prvom je zadacom, koja nam se 
Poalje teorije o descedeneiji namice, sastavljanje phylogenetidkoga 
^^bla cieloga iivotinjstva. Dokaz medjusobne srodnosti ^ivotinja 
^ jednoj grupi i iz toga izvedeno genealozko stable te grupe, do- 
PHnaSa k cielomu stablu, koje si vec unapred barem hypotetidki 
Po8taviti moramo. Sigurno pake genealozko izvadjanje jedne grupe 
^^doprinaSa samo trafenomu resultatu descendentue teorije, vec 
^a^ta sluii takodjer kao dokaz za istinitost teorije same; dakle je 
^^ zamaSnog zn i&tja. Od tolike znatnosti, Cini mi se, da je dokaz 
^^odstva plica sa reptilijami i izvadjanje istili od potonjih, kao 
*to je to veliki englezki zoolog Huxley prvi udinio. 

Huxley obuhvati oba Linne-ova reda imenom Sauropsida, i ta 

^^orija je predmetom, kojemu cu ja u ovoj maleiioj radnji svoju 

Posornost posvetiti. Teoriju sauropsida postavio je Huxley u svojoj 

8- 1871, u Londonu izasloj knjizi „A manual of the Anatomy of 

i v^rtebrated animals". To djelo je, koliko znadem, prevedeno na 

\ njemafiki od dr. F. Ratzel-a, i na talijanski od E. Giglioli-a. U 



64 L. CAR, 

torn su djelu sauropsidi samo u kratko razmatrani, jer kako se iz 
naslova knjige vidi, nije ista radi toga pisana, vec je ista uporedna 
anatomija kidmenjaka^ u kojqj su oba rcda, ptice i reptilija, kao 
srodna pod imenom sauropsida navedcna i nckoji glavni zajednidki 
karakteri obili redova sakupljeai. PoSto jc pako posljc mnogo no- 
vog odkriveno, sto opravdava i potvrdjuje tu teoriju, bilo bi dosta 
zanimivo viditi sakupljene sve dokaze, i po torn se osvjedo^iti, na 
kako sigurnu basu je danas ta teorija svedena. 

Huxley u svqjoj knjizi (jedva da treba i spomenuti) postupa na 
temelju teorije descendentne i razlaze horaologije u raznih grupah 
kao nasljedstva (Vererbungen) od jeduog praoblika, kao Sto to vec 
danas svi anatomi zadacom uporedne anatomije smatraju. Take 
stavlja Huxley ribe i amphibije u jednu vecu grupu, koju lehthy- 
opsida prozivlje; reptilije i ptice shvaca kao sauropsida i napokon 
uzimlje Mammalia (sisavce) kao trecu veliku grupu ki^menjaka. On 
je posao i dalje, te je zasnovao novu sistematiku u ovih grupah, 
Sto nas medjutim ovdje dalje nezanima. Najvaznrje je u njegovoj 
knjizi svakako ono mjesto, na kojem dokazuje veliku srodnost 
izumrle klase Ornithoscelida s jedne strane s pticami, a s druge sa 
reptilijami, tako, da je u ovoj klasi upravo prelaz nadjen obit 
danas razstavljenih klasa. 

Ja mislim svoju gradju najshodnije tako razrediti, da oba redm 
ptice i reptilije, promatram s glediSta uporedne anatomije, uporedoi 
ontogenije i paleontologije, koja nam posljednja znanost ovdje osc 
bitu uslugu 6ini. Paleontologija 6esto popunjuje anatomiju i onta 
geniju, a kadikad sama ostaje, da nas o 6emu poudi, kad nm 
anatomija i ontogenija ostavljaju. Iza toga bi ptice iz reptilija L 
vadjao i barem kao hypotezu stavio, kada i zaSto se je to dogr 
dilo? K tomu mogu se obca razmatrauja prikljuditi itd. 

8ravn,jiyaiije ptiea sa guiazovi. 

Homologije predstavljaju baStine (prirodjene osobitosti) od ist** 
praolca kod danas raznih oblika. One jesu sli6ne (najme orgaJ 
koji su homologni), nu nemoraju uvjek biti, kao Sto opet nisu iB 
sli^ni organi uvjek i homologni. 'I'u odlu^uje cieli red ^injeni^ 
Tako n. pr. u zivotinjah u kojih se gradja cielog tiela odlikM 
nekimi vaznimi zajedni^kimi biljezi, u kojih se lahko razposn^ 
neki zajednidki typus, po kojem su sastavljen^, biti ce tajkodjer i^ 
organi i homologni. Ako uporedna anatomija neuzmogne homologni 



8AUROP81DI. 65 

dokazati, dini to ^esto bntogenija, na koju se jo§ sigurnijc mozemo 
osloniti. Homologni organi smatraju se dakle kao baStine od istog 
organa od zajednidkog praroditelja na danas razH^ite forme. Kod 
'/ivotinjab pako, koje su po razliCitoj osiiovi sagradjene, kod kojih 
je azajamni odnoSaj glavnih organa razlidt, nece takodjer isti or- 
gani biti homologni. N. pr. krilo ptice i ko^natii opna razastrta 
mcdju prsti prSnjaka. Takove si sli^ne organe kod skroz razli^itih 
ziTotinja tuma^imo kao nastale uslied akomodacije za istu funk- 
ciju, u istom mediju itd., te ih zovenio analogijami. Analogije nisu 
baStinstva od jedne zajedni^ke praforme, vec ka§nje ste^eni slu- 
^ajno sli^ni organi. Cim se vise liomologija u jednoj grupi dokazati 
dade, tim ce i danovi te grupe srodnijirai biti; osobito ako su te 
homologije podredjcne vaznosti, iii bas od nikakovc i s toga na 
putu zakriljanja, dakle rudiinentarni organi. Promatrajmo sa tog 
glcdidta oba reda, ptice i reptilije, kojih je zajednidki plan, po 
Icojcm 8u sagradjene isti, i u kojih se svi biljezi tiela, kao sto dvo- 
Atrana simetrija, nutrnji koStani kostur, obuhvacajuci na svojoj 
dorsalnoj strani iiv^evlje, a na ventralnoj probavljalo i srdce su- 
<iaraju. 

Da oba reda te glavne zajednidke biljege iniadu i da su po 
isstom typu sagradjene, spoznao je vec Lamarck na koncu pro§log 
^toljeca i stavio ih je zajedno sa ribami, dvo^ivci i sisavci, s ko- 
i imi te zajedni^ke biljege diele, u jednu veliku grupu „Vertebrata". 
l^oslje pako, odkad su vertebrati postali predmetom pomnijeg iztra- 
^ivanja od izpitatelja kao : Cuvier, Tiedeman, Meckel, Pander, Baer, 
^tannios, Rathke, Johannes MuUer, Gegenbaur, Huxley itd. brzo 
^^ nadjoSe mnogi biljezi, koji pticam i reptilijam pripadaju, drugim 
iLi^menjakom pako manjkaju. To je pako razsvietljeno Darwin- ovom 
"tieorijom moralo pokazivati na bliznju srodnost obih redova. A 
^tada 6emo pako te zajednidke karaktere na pose promatrati. 

Ciela grupa ki^menjaka se danas dieli (u kratko budi spome- 

)mto) na Acephala i Craniota, Craniota opet na Monorhina (ili 

Cyclostoma) i Amphirhina (ili Gnathostoma). Ti posljednji, Gna- 

thostoma, diele se na sliedece redove: Ribe (osim Cydostoma), 

Amphibia, Reptilia, Aves i Mammalia. Od ovih se opet posljednja 

tri reda odlikuju kao Amnioti od svih ostalih drugih kicmenjaka, 

a na pose dakle od riba i dvozivaca. Te amniote bi dakle opet raz- 

dielili na dvie grupe : 8auropsida i Mammalia. Ta razdioba amniota 

i anamnia provedena je upravo kroz stari Liiinc-ov red amphibia, 

teje dakle vec s toga uzroka opravdauo postupanje Blainvill-a, koji 

o 



I 



66 t- CAR, 

je 1822. ovaj red vec razdielio na Amphibia (u uzjem smislu ili 
Batrachia) i na Reptilia. Eazlika izmedju amnio ta i anamnia vrlo 
je velika, poi^to se, kao Sto je poznato, velika vaznost polaze na 
genitalne organe i na na^in razvijanja (zametka) u matei-injem 
tielu. 

Stancmo li saiiropside sa ostalimi ki^menjaei prispodabljati po- 
camSi sa columnom vertcbralis, to cemo umah u artikulaciji lu- 
banje sa prvim kraljezkom spoznati prvi biljeg sauropsida. U 
sanropsidah bo artikulira lubanja sa prvim kraljezkom — atlas-om 
— pomocju icdnog jedinog eondyla, do^im su u amphibijah i si- 
savacah dva za tu articulaciju opredieljena. S toga razloga mogla bi 
se i ciela grupa uslicd tog zajedni^kog karakteristiSkog biljega 
„Monoeondylia" prozvati, kao sto jo to i Haeekcl u^inio. Kra- 
Ijezci ptica i reptilija odlikuju se time, sto im na obiju krajevih 
epiphyse fale, docim iste kraljeizke sisavaca ozna^uju. Nemogu torn 
sgodom mimoici spomenuti, da se ta oznaka i ua os odontoideum 
proteze i time njegova narav, kao ticlo prvog kraljezka, potvr- 
djuje.* Epiphysa kraljezaka dolazi i kod nekih amphibija; kod 
ptica i reptilija uvjek raanjka. Thorakalni kraljezci ptica imadu 
sa prvima dvima kraljezcima krokodila ncku karakteristicnu oso- 
bitost Zajedno. Iz ovih kraljezaka proizlazi, ili iz tiela samoga, ili 
pako iz basalnog diela gornjega luka, malen nastavak, koji za 
inserciju capitul-a rebrenog sluzi, docim tuberculum sa processus 
transversus-om arriculira. Kod sisavaca su se cervicalna rebra skoro 
sasvim izgubila u tielu kraljezaka i samo riedko nailaziroo na zad- 
njem cervicalnom kraljezku prosto rebro. Dvostruka articiilacija 
rebara fali osobito kod straznjih thoracijalnih rebara. IVostor izmedju 
tubercula i capitula zaostajc za onim kod sauropsida. 

Osobito se iztifiu processus uncinatus kod ptica, u kojcm se 
pogledu sa krokodili i lacertilijami podpuno slazu. Ti processus 
uncinati su nam osobito s toga zanimivi, jer nedolaze kod nijeduog 
drugog reda kidmenjaka. Kod ptica i reptilija imadu ti procesi jos L 
to zajednicko obiljezje, Sto im je odnosaj k ligamentum-u triangular^ 
(Selenka) i k musculus intercostalis externus-u isti, a i njihov po- 
stanak kod obijuh zajedni^ki. 8 ontogcntskog pako gledista sifl. 
osobito vazni za phylogeniju, nu na to cemo se jos poslje vratiti-- 

Sve ptice i reptilija posjeduju coracoid, koga, kao sto je poznato^ 
sisavci neimaju (osim monotrema), vec se kod njih ograni^uje n^* 
malen nastavak, tako zvani processus coracoides. Ratitac pako 
imadu po Gegenbauru jos trag coracoid -u, koji se kod nekih 



SAUROPSIDI. 67 

tilija nalazi. — Cini mi se, da nije neumjestno na ovom mjestu 
spoznenutiy da ono, sto sc kod kornja^ irii za procoracoid^ neod- 
;s:oTara toj kosti. Obce je iiaime poznato, da se kod konrja^a 
prednji pojas (Schultergilrtel) sa svake strane sastoji od tri medju- 
sobno srasle kosti. Jedna od ovih je po svom polozaju nedvojbeno 
scapula, premda je u torn sludaju neobidno valjkasti oblik popri- 
inila. Ta scapula se je sa jednom od obili drugih kosti skroz srasla, 
a, sa drugoni — coracoidom — takodjer u toliko, da se samo jos 
sutura (Sav) opaza. To 6vrsto sraStenje obih gore spomenutih ko- 
sti dovelo je Meckd-a do mnienja, da se prednji pojas sa svake 
strane upravo samo od dvie kosti sastoji*. Nu iz drugog mjesta 
opet razabirem, da je on, a i neki drug! kao : Blumenbacb, Carus, 
Meckel, Rudiger i Gottc, drze tu kost za claviculu. Drugi opet kao: 
Cuvier i Owen, n§znadu dali bi to za claviculu ili acremion sma- 
trali. Gegenbaur, Huxley i Fiirbringer i jo§ neki napokon misle, 
da je to procoracoid, kao §to ga imadu i neka druga reptilija i kako 
l>je vec spomenuto ima i kod Ratitah njedto sli^noga. 

Gegenbaur nedopuSta, da bi clavicula u zajednidkoj hrustavoj 
|>odlozi sa prednjim pojasom ikada nastala, a s druge strane vidi 
u yezu, koji veze tu kost sa coracoidom (ligamentum epicora- 
coideum) dvrstu podporu za svoje mnienje, da ta kost ima epico- 
i*^oidu odgovarati. Ja sam sam naSao kod jedne amerikanske 
kornja^e, gdje su sve tri kosti bile manje nego obidno srasle, 
tako da se je izmedju Gegenbaur ovog epicoracoida i scapule su- 
tura vidjela, a coracoid mogao se je upravo i malo pomicati ; nije 
dakle bio srasao sa obje druge kosti. Uz to pako, sto je svakako 
' najvaznije, manjkao je taj vez, u kojem Gegenbaur vidi epico- 
i^'^auioid, poSto isti neprekidno spaja obje kosti. JoSte prije toga, Sto 
^«n ja medjutim kalnje saznao, dokazivao je Alexander Gdtte,^ 
OBlanjajuc se na iztrazivanja Rathke-ova, koja je sam imao sgode 
potvrditi, da ]e ista kost, koju Gegenbaur drzi za epicoracoid, „cla- 
'^cula. Te nazore je kasnjc i C. K. Hoffmann® potvrdio i popri- 
^0, oflvjedodiv se i sam o istinitosti toga. Hoffmann smatra tu 
^jenieu, da clavicula ostaje sa scapulom u savezu i poslje ossifi- 
^anja i da S njom ostaje srastena bez suture, kao natraznja^ki 
proces. Uslied golemog razvica dermalnog kostura mora da je gi- 
Wije clavicule sa scapulom na neki minimum reducirano ; te je 
<ad i lahko pojmljivo, da se ista nije mogla od scapule odieliti, 
bk) gto 8U i dorsolumbalni kraljeici neprekidno i bez sgloba medju- 
•obno nraiteni. To je dakako i sasvim jasno, jer se ti hrbteni kra- 



68 1- CAR, 

Ijefci i onako uebi inogli slobodno gibati iisHed hrbtenog fitita 
(carapax); suviSno je dakle slobodno gibanje clavicule radi prsnog 
stita (plastron). Po torn bi daklo ona nioja kornja^a, kojqj se cla- 
vicnla jos nije tako jako srasla, ostala na uizem stupnju phyloge- 
netifikog razvitka, ako nije isto postignuto bilo uslied njezine 
mladosti, §to dakako opct nebi moglo na§e nazore modificirati. 

Sto se tifie grudnice (sternum), te je bila ista od ptica prije 
onoj od kornja^a prispodobljena.' I to iz razloga, §to je ista kost 
kod ptica nastala iz vi§e ossiiicirajucih sredista, te se je taj njezin 
postanak prispodabljao postanku grudnice u kornja^a, u kojih se 
prsni stit takodjer od vi§e dielova sastoji. Grudnica ptidja nastaje 
od pet osifikacija, te je ^esto i kaSnje probuSena ili baS isrezana 
i tad se u torn posljednjem slu^aju mogu na njoj ti dielovi razli- 
kovati, prozvaui — processus abdominales. — Plastron pako kor- 
njaCa bio je prije, kako rekosmo, takodjer drzan za grudnicu, ali 
poSto se plastron sastoji od devet komada, to se je jednostavno 
kazalo, da su dva para kosti, liyostenialia i hvposternalia, samo 
od jednog para osificirajucih sredista nastale, te se je tomu pro— 

cesu pripisao veci brqj kostih u toboznjoj grudnici kornja^e. 

Plastron kornja6a drzao je i Cuvier** za grudnicu, nu nije dopustio^ 
da se prispodablja ista sa pti^jom grudnicom i to iz nekojih raz- 
loga, kqji ipak pravomu razlogu, za koji cemo kaSnje 6uti, ne— 
odgovara. On veli: „0n a voulu trouver au sternum des tortuee 
des rapports de composition avec celui des oiseaux; mais il nc lu^ 
ressemble quo par le grandeur encore plus consid(^rable k propor- 
tion; tout diflFt?re du reste: forme, composition, connexion, i t. d 
— Gcoffroy S. Hilaire, (Mvier, Bojanus,'** Sleckel*** i drugi dr^ahi:^ 
naime, da je plastron nastao od nutnijih kosti, stojecih u savezc: 
sa kosturom; te s toga dakako i plastron grudnici prispodabljahu. Ite 
pako tomu tako nije, dokazasc: Carus,^^ Johannes Mliller^* Peters,* " 
Owen**, njim se i Stannius pridruzi. Ovi spomenuti izjaviSe se 
to, da se stit od kornja^a sastoji od dennalnih kostili, koje se 
stose sa pravimi od kostura. Najblize k istini dovinuo se Huxlev" 
uz kog i mi pristajemo. Nu danas je Iloftmann, profesor zoologij^ 
u Leidcnu, tu stvar tiiko tacno iztrazio i razjasuio, da nio£em4C 
nekom sigurnoscu tvrditi, da je njogovimi radnjami udinjen kra^ 
svakqj dalnjoj diskusiji o toni predmetu. Njcgove liepc radnje, s^ 
krasnimi originalnimi slikami, nalazc se vecim dielom u nizozenci^ 
skom arkivu za zoologiju, a stranom su raztreSene u drugih spisih 
Sto se reptiliJH ti^e, sakupljene su sve u kratko u ^Bronn's Klasseii 



SAUROPSIDI. &J 

und Ordnungen", gdje on izradjujc amphibia i reptilia. Iloffmajin 

dakle slaie se sa onimi, koji tvrde, da je plastron nastao od der- 

inalnih kosti i da nestoji u nikakvom savczu sa stcrnum-om, 

kaoito ]e vec Ratlike tvrdio. Nu Hoffmann so s posljednjim u tom 

nedai^e, da bi bile parne kosti u plastronu nastale u hrustavoj pod- 

lozi, te da je taj hrustavac u po^etku razvijanja bio sastavljen od 

-i plo^ice^ od kojih bi svaka sa dvili mjesta osilicirala. Hoffmann 

odludno tvrdi, da brustavca nije nikada nasao u plastronu, vec da 

BU kosti u DJem nastale u dermi (usmini). Nadalje veli, da ipak 

^i/e izklju^eno, da komjade nisu hrustave grudnice u prija§njih 

geolozkih periodah imale, nu da je isti dermalnom osifikacijom pod- 

Pnno izrinut. To se jo pako sbilo vec davno, negdje u prijaSnjili 

Periodah, tako da so ni ontogeneti^ki grudnica vise dokazati neda, 

/Gr ge vec u prvom po^etku pojavljenja enibryo-ni bez nje nalaze. 

^-'Va sekundarna osobitost tako se vec rano prenaSa na potomkc, 

*^ se je prvobitno stanje ba§ sasvim izgubilo. 

Kako vidimo, kornjade neimaju grudnice, posto joj plastron ne- 
<>^l^vara. A tim vi§e nebi mogao plastron grudnici odgovarati, 
f^ogto se isti, kako Huxley izti^e, nalazi stranom pred, a stranom 
* ^a pupom : zato ga i Huxley sniatra za thoraco-abdomiualnu tvo- 
"^^^^u. — Ako sam se ovdje i njesto udaljio od prcdnieta, u6inio 
*^in to radi istine; jer premda smo u tom slu^ajii i podpuno uvjereni 
^ tora, da su ptice i gmazovi srodni, to ipak nesmijcmo u svem i 
^"v-a^m viditi podporu ovoj teoriji, vec se imarao samo na ono 
^^lanjati, sto je dokazano, podvrgav i najmanju malenkost strogoj 
kiritici. 

straznjem pojasu (BeckengUrtel) zabiljeziti nam je sliedece: 

^liiuQ ptica nali^i ilium-u gmazova, a razlikuje se od istc kosti 

^i^h redova u toliko, sto je kod prvili dviju (ilium) pred sacral- 

^imi kraljefci, s kojimi je spojen, napred produljcn, kod amphi- 

^ija stoji postranee, a kod sisavaca je prema straga okrenut. 

Ilium ptica razlikuje se nadalje od ilium-a reptilija, sto je od ace- 

^ulum-a joS ujelto prema napred produljen, nu upravo u toj todki 

'^e prelaza u izumrlili reptilijali, koji se vise pticani priklju- 

^HJU. Zatim se ilium ptica i nekih reptilija (kao Cliameleon) i u 

wza glaie, Sto kod obih neosifieira t'itav, vec ostane na proximal- 

^^^ kraju hrustav ; te se s toga kao scapula na dva diela dieli. 

Osobito je pako straznja okrajnina (Extremitiitj ptica i gmazova 

''^ptilija) karakteristi^^na ustied tako zvanog intertarsalnog sgloba. 

^od amphibija i sisavaca nalazi se sglob izmedju distalnog kraja 



70 L. CAR, 

dolnjeg gnjata (Unterschenkel) i proximalnog kraja zastoplja 
dodim kod Sauropsida sliva se ta artikulacija u zastoplja 
dakle izmedju njegovog proximalnog i distalnog kraja. Pn 
kraj tarsos-a kod reptilija srasao se je, viSe ili manje sa d 
krajem dolnjega gnjata, tako da je njegovo slobodno pomi< 
gnjatu prili^no ili sasvim nemoguce. Taj proximalan kraj 
sastoji se kod komja^ (Eknys), i kao §to je Gegenbaur ^'^ 
u svib odielih guStera^ kao i kod ptica^ uvjek samo od 
komada. Eod ptica se je taj komad sasvim sa goljenicom 
srasao (poSto je listnjaSa — Fibula — zakrzljala). Proxi 
kraju pti6jega zastoplja odgovaraju ^etiri kosti u zastoplju 
i komja^. Distalan kraj pako srasta se joSte u hrustavom 
sa stopljem (metatarsus) ; tako dakle dodje do intertarsalnog 
Da je taj pti6ji intertarsalni sglob nastao dalnjim savrSenj 
tilskog intertarsalnog sgloba, zasvjedo^uje nam fosilni oblil 
psognathus, koji prikazuje upravo prelaze od jednih k dm 

Najglavniji dio cielog kostura, lubanja prikazuje nam 1 
neke zajedni^ke osobitosti Sauropsida, kojimi se od drugib 
railikuju. 

EaoSto vec gore spomenusmo, artikulira lubanja, eventnaln 
okcipitalni dio, sa prvim kraljezkom — atlas-om — samo 
nim 6vorom (eondylus). Taj condylus prave: occipitale bi 
oba ocipitalia lateralia. — oto se lubanje same tide, to ima 
sa krokodili velika krila (alisphenoid, ili, kako se u 6ovjed 
tomiji ^ovu, alae magnae), dodim su ista vec kod komjada 
Ijavila. Mala krila, alae parvae (ili bolje orbitosphenoid) fi 
gmazovom i ptieam (izuzam Ratitae). 

Prooticum, opistboticum i epioticum, nespoje se kod sai 
prije nego se sa drugimi kosti sliju, kao kod sisavaca, vec 
kalnje, poSto su se sa susjednimi kosti slile, spoje, ili se pal 
ticum i nespoji sa opisthoticum-om i epiotieum-om. 

Dolnja deljust articulira kod ptica i gmazova uvjek 
quadratom; kod sisavaca nasuprot sa os squamosum. O 
deljusti valja joS sliedece biljeziti : Ona se sastoji kod sisa 
dva kraka, koji su ili medjusobno srasteni, ili pako ne (1 
Cetacea, Sirena, Ruminantia — osim Camelus i Aucheni 
pokon Monotrema.) ^* 

Os quadratum, s kojim, kako rekosmo, dolnja deljust ai 
moze biti sa lubanjom pomidno ili nepomidno spojen. Prv 



SAUROPSIDI. 71 

vriedi za zmije, gu§tere i ptice, a posliednji za krokodile i kor- 
nja^. *^ 

Dolnja ^Ijust sastoji se kod Sauropsida uvjek od viSe komada 
n^o kod sisavaca^ a i kod dvo^ivaca i riba je njihov broj 
manii. U Sauropsidskoj dolnjoj ^eljusti brojimo dakle sliedecih gest 
kostih: Prvo os dentale, koja kost je kod pticah i kornjafali ne- 
pama, i uslied toga nesadinjavaju sve kosti dolnje ^eljusti u ovih 
dviju grupa broj 12, nego 11. Rodovi Clielys i Hydromedusa iz 
grupe kornjada prave ipak iznimku, jer je kod njili os dentale 
pama kost, 2) os operculare, 3} os angulare, 4) os supraangulare, 
5) 08 complementare , koja kod kornjada i guStera processus 
coronoides safinjava i 6) os articulare, kao osificiran kraj Meckel- 
ovog hmstavca, koji je podloga dolnjoj ^eljusti, te se kod ptica 
dalje vremena zadrzi. 

Isto tako, kao gto sa dolnjom deljusti odlikuju se Sauropsidi sa 
skupom gorno-deljustnih i nebnih kosti, sa tako zvanim Obcr- 
kiefer-Gaumen-apparat-om. Slobodnije poraicanje toga aparata na 
lubanji nalazimo kod ptica kao i kod giistera, a joS vi§e kod 
zmija. — Kod svih tih je os quadratum, koja kost to micanje 
mogucim 6ini. Kod zmijah mi^e se taj aparat sam, dodim lubanja 
nepomi^na ostaje, te je § njom kroz frontalia anteriora spojena. 
Druga^ije je to Blobodno micanje kod guSterah. Tu se mide cieli 
aparat zajedno sa prednjim dielom lubanje, posto je snjim u dvrstom 
savezu, koj je opet tjemenicami (parietalia) sa zatilja^om (os oc- 
dpitis) i sa zagvozda^om (os sphenoideum) samo s vezi spojen. 
Gudteri, kornjade i ptice imadii ueparna praemaxillaria ; sisavci 
uvjek parna. Kod sisavaca su sc iz quadratum-a razvile kostice 
uha. Kod sauropsida je quadratum, osim krokodila i koraja'^a, 
pomi^no spojen sa quadratojugale, a ova kost opet spojena je kroz 
jogale sa gomjom Celjusti. Kod gu§tera su quadrato-jugale i ju- 
gale slabije razvite kosti, a napokon kod zmija ba§ rudimentarne. 
Kod dvozivaca su gornje ^eljusti sa lubanjom nepomi6no spo- 
jene^ njihova sveza sa quadratum-om kod nekojih nepodpuna, poSto 
im quadrato-jugale manjka. Pa^e kod nekih, kao Proteus, izpala 
je ista gomja 6el]ust. 

Sisavci quadrato-jugale takodjer neimaju, a aparat gornje ^eljusti, 
u Sirjem smislu, takodjer je kao kod ampbibijah sa lubanjom ne- 
pomidno srasao. Nu kod njih je za to gomja deljust sa li^nom koScu 
(08 jugale) coostantno spojena. 



72 L. CAR, 

O vratnoj kosti (os hyoides, Zungenbein) moglo bi se napokon 
spomenuti, da ista kod ptica zadrzaje prilidno constantan oblik, 
do6m u raznih grupah gmazova prima ponjeSto razli^ite oblike. 
Nu ipak su i u ovoj kosti nekoji karakteri obim prispodabljajucim 
redoYom zajedni^ki. Osim copule, koja pripada svim redovom, imadu 
ptice i kornja^e jedan par entoglossa (seu lingiialia) zajednK^ki^ 
koje su kosti kod nekih ptica i kornjada (kao Chelonia) jedno- 
stavne, a i u svih slu^ajih obifino samo hrustave. Drzi se, da os 
entoglossum odgovara lyti kod sisavacah, za koju se veli da jc 
libro-cartilaginosan prutak, Streif. Nu ta lyta nijc nikakav hrustavac, 
vec miSic, dui jezika lezeci. ^'^ Taj misidni snopic sastoji se od po- 
prieko striekanih i gladkih misicnih vlakanaca, kao§to sam imao pri* 
liku sam tacno pod mikroskopom viditi. — Kona^no imadu ptice, 
poput krokodila, samo jedan par rozicaka vratne kosti (comua). ** 

Nuzgrediio budi spomenuto, da se kod prispodabljanja Sauro- 
psida sa drugimi redovi manje osvrcem na dvoiivce i ribe, a viSe 
na sisavce , i to iz sliedecih razloga : Eibe se u mnogom pogledu 
(kao n. pr. u okrajninah Extremitaten) vrlo uda^juju od viSih re- 
dova, a Cyclostomi se pogledom na lubanju do sada nit nedadu 
prispodabljati s ostalimi redovi. S druge je strane vec razlikom 
amnio ta provucena velika ograda medju sauropsidi i bliznjimi re- 
dovi. S toga nam dakle preostaje prispodoba sauropsida poglavito 
sa sisavci. 

Jod mi valja spomenuti, da imade osobitostih kostura, koje ta- 
kodjer teoriju Sauropsida opravdavaju, ali posto stoje u ui^em od- 
no§aju sa drugimi organi, to cemo ib, kao §to je obidaj u anatomiji, 
istimi organi zajedno razmatrati. 

Kona^no bi jos bilo iztaknuti, da se Sauropsidi i nekojimi n^a- 
tivnimi karakteri odlikuju. 

Razmatranju kostura nadovezujemo odmah razmatrauje misidja 
(Muskelsystem), koje sa prvim kao aktivni faktor gibanja u uzkom 
savezu stoji. Miiidje odgovara kosturu, posto, kao sto je i sasvim 
naravski, sve osobitosti kostura prate i misici. Osobitosti pake mi- 
si^ja imj^iiito su odvisne od nadina gibanja. Svakoj posebnoj vnti 
gibanja sluzc, kao prouzrokujuci uvjeti, osobiti mi§i6i ; tim ce dakle 
vi§c jo§ morati glaviio gibanje zivotinje biti odvisno od odgovara- 
jucih miSica. — Osnova ove razprave izklju^uje, kao Sto je na- 
ravno, sve pojedine miSice ma samo u kratko promatrati, te nam 
se je s toga ograni^iti, kako je kod kostura u6injeno, na to, da po- 
tra^mo samo sve osobitosti, koje Sauropside oznaduju. Takoviin 



SAUROPSIDI. 73 

(itupanjem u miSicju, osvjedo^it cemo se na skoro, da imade 
alo tih osobitosti, koje bi samo pticam i gmazoYom pripadale. 
to iz toga razloga, jer se ptice i gmazovi upravo na^inom loko- 
ocije bitno razlikuju, a ptice se u torn pogledu bas i od svih 
■ugih redova udaljuju. Tomu bo uzrokii upravo i valja sve oso- 
tosti ptica pripisatiy uzev to u obce za glavni uzrok postanka 
fog reda. 

Ipak imade i u miSidju nekoliko zajedni^kih karaktera saiiro- 
eida, koji u uzkom savezu sa kosturom stoje^ te koje cemo ovdjc 
pomenuti. Takova je gibljivost gomjo-^eljustnog iiebnog aparaUi 
Obcrkiefer-Gaumen-Apparat) omogucena posebnim misi^jem, t. j. 
>lw i ne novimi, ali za tu svrhu uredjenimi misici. 

Mosculus pjramidalis; koji veciiii sisavaca manjka, imadu Ka 
titae, a u redu gmazova krokodili; tako se dakle i u torn pogledu, 
bw) i u mnogili drugih, ptice kroz Katitae priblizuju krokodilom. 
^ dragih gmazova imadu musculus pyramidalis jos i kornjace. 
iCfici ptidji odlikuju se svojim crvenilom i osobitom jakoscu; a 
8 toga gledista sto njihove tetive (Sehnen) rado ositiciraju, slazu se 
** misici gmazova, kod kojih (kao n. pr. kod krodila) tako zvane 
Ij^Bcriptiones tendineae u Musculus rectus abdominis-u uvjek ositi- 
^ju tvorec tako zvani „ Sternum abdominale". 

Podpuni musculus diaphragmaticus imadu samo sisavci, lui rudi- 
^taran takav misic dolazi kod kornja^ah i kod nekih plicah, 
o«oblto kod Apteryxa. Kosi polozaj diaphragme (Zwerchtell) kod 
'^Ptilija bude kod sisavea popriednim izmienjen. 

Zivdevlje i sjetila. Kao sto ciela organisacija, tako je i sauropsidsko 
*^&vlje bolje razvito nego u nize stojecih redovih, do^im mu onaj 
^pen savrsenstva, kojim se sisavci odlikuju, manjka. Tu su opet 
^^okodili, koji sa pticami zajedno bolje razvit mozag posjeduju i 
M kojih se hemisfere svojom velidinom odlikuju. Lobi olfactorii 
81 dakako jos uvjek veci nego u sisavacah, te ih prednji mozag 
'Orderhim) nepokriva. Mozag Sauropsida razlikuje se od mozga 
**^vaca osobito pogledom na mali mozag (cerebellum). Taj dio mozga 
P^'edstavlja kod dvozivca jedna prosta lamela, koja poput mosta 
P^kriva sinus rhomboidalis. Mediani dio malenog mozga — vermis 
^i se kod sisavaca vecim diferenciranjem odlikuje, dolazi vec kod 
^kodila, te je joS ja^i kod ptica. Nu razmjer izmedju tog mc- 
^|^*Dog diela prama pokrajnim dielovom, sasvim je drugi u repti- 
*9* i ptica, a drugi opet u sisavaca. Kod sisavaca su lobi late- 
'**«• veci od vermid-a, te imadu za priveske t. z. flocule, koji su 



74 I'. f'AR, 

utisiiuti u OS petrosum. Kod pticah je venuis razmjemo veci, j 
njegovi pokrajni nastavci odgovaraju valjda floculom sisavaca, poit 
8U isti takodjer u os petrosum utisniiti. Od gmazova se u torn pc 
gledu krokodili podpuiio sa pticami slafu. Pons Varoli, koji popn 
poprie^ne grede obje polutke malog mozga u sisavaca spaja, maojk 
sauropsidom sasvim. 

Srednji mozag (corpora quadrigemina) sastavljen je kod ptic 
i gmazova samo iz dviju polutaka, koje su probuSene, u 6cm 
se Sauropsidi sa dvo^ivci slazii. U sisavaca pako razlu^uje se sval 
polutka opet na dvie, jednu prednju i jednu straznju, i take i 
njih nastaju dva para (corpora bigemina), koji su solidni, te i 
samo sredinom proteze uzak kanal — Aquaeductus Sylvii. Tm 
od corpus callosum-a imadu (po Meckelu) krokodili. 

Od hrbtenja^e, kao i periferskog sistema zivaca, nemogu n\k 
va^na spomenuti. Zivci, koji izlaze iz centralnili organa, nerazlikiv 
se mnogo, barem iie u visjili redovili ki^menjaka. Dakako, kad 
govorili o svih ki^menjacih, tad bi bilo mnogo i u torn obziru k^ 
Amphioxus-a, a i kod Cyclostoma spomenuti; nu to sve nespai 
ovamo. Sto se zivaca ti^e, koji izlaze iz mozga, to se isti opet 
ptica i krokodila prilicno jednako ponalaju. Tako n. pr. nerv« 
glossopharyngeus krokodila prili^l sasvim istomu zivcu u pticah, j 
i drugi se u ni^em bitnom nerazlikuju. Joste cemo iztaknuti, da 
se nervus sympathicus krokodila posvema slaSe sa istim zivcom i 
ptica i njegov odnosaj prama drugim mozdanskim zivcem, kao 
nadin spajanja s njimi u obili redovih je isti. 

Uo^imo li pako sjetila, koja su u novije vrieme postala prcd 
metom osobito pomnog iztrazivanja, toli u anatomskom, koli u hi 
stolozkom pogledu, to cemo uviditi, da imade skoro u svakomsje 
tilu karakteristi^nih osobitostih za Sauropside. Tako su Pacini-cvi 
tjeleSca u ptica i reptilija skroz druga nego u sisavaca. Koja J 
funkcija, tih tjeleiea, to se deduce do sada jo§ nezna, nu poito » 
^esto u savez sa opipom dovode, to se time njihovo spomiojanj 
na ovom mjestu opravdava. 

Sto se okusa tide, to valja opaziti, da je sielo istomu (u kojeH 
leze okusni organi — BecherfQrmige Organe — u kojih se p^ 
sljednji krajevi okusnog zivca gube), u sisavaca jezik. U ptio*l 
i reptilija pako neslu^i jezik kao nosilac okusa, vec preuzimljo i 
nekojih (kao zmija, saurija i t. d.) funkciju opipa, ili sluii ukU>^ 
Ijenje hrane (Chamaeleon, Picus). U obce u potonjih je jezik ▼* 



SAUROPSIDI. 75 

iU manje roinat. Kod pticah je obi^no roznat, samo kod papiga 
Ofltaje mekan i mesnat. 

Kako je poznato, sluie kod vidih kidmenjaka za povecanje po- 
Tiiine u nosu t. z. dkoljke (Conchae). Broj i oblik tih §koljka je 
razli^it. Sisavci imadu tri para, do^im sauropsidi samo jedan par. 

Oko, koje je u svih ki^menjaka u bitnosti jednako sastavljeno, 
razlikuje se od oka ne-ki^menjaka (premda mii prili^no sli^no mozo 
biti) u torn, Sto je u prvaSnjih klip^ast sloj (Stabchenschiclite) 
mre'^nice (retina) od zjala okrenut, do^im je kod potonjih upravo 
protivno. U plemenu kiCmenjaka se opet gmazovi i ptice i u 
torn obziru u nekih toCkah sla^u. Ako je §arenica — iris — 
kod svih riba, amphibija i sisavaca sastavljena od gladkih mi- 
ficnih ylakanaca, to se ista kod gmazova i ptica usuprot od 
poprieko striekanih sastoji. Tako zvani 6e§alj ili marsupium; koji 
86 u strainje stiene oka prema sprcda razgranjuje i od gladkih 
miiicnih vlakanaca sastoji, zajedni^ki je gmazovom kao i pticam. 
Hisavcem pako taj ^e§alj (kao i Apteryx-u) manjka. I'orau ^e§ljii 
njeSto sli^na (Processus falcitbiinis) dolazi i kod riba. Kod lacer- 
tilija, chelonija i ptica prave se u bjelofiici — sclerotica — kos- 
tioe, koje tako zvani bjelo^ni kolut (Scleroticalring) na granici iz- 
medju roianice (retina) i bjelo^ice ^ine. Slifine koStice nalaze se 
dodoie u riba i amphibija, nego u ovih nikada pravo neosificiraju 
vec ostaJQ hrustave. Nadalje je treca vedja (Nickhaut), koja ii 
ptica i gmazova razvita, kod sisavca zakrzljavila, i napokon 
kod primata sasvim riidimentarna , pod imenom plica semilu- 
naris. — 

K uhu treba opaziti, da u gmazova i ptica jo§ nije vanjsko 
iiho razvito, kao kod sisavaca. Navlastito manjka u svih Sauro- 
psida u$ka sa dotidnimi miSici, koji su dakako opet u vecine si- 
savaca bolje razviti nego u ^ovjeka. Onaj bo ko^nati naborak 
(Hautfalte), $to u krokodila i uSara zaklapa ulaz uha, jedva se 
moze vanjskom udkom smatrati. Spu^nica ili cohlea sisavaca, tako- 
djer se joS nije u Sauropsida razvila, vec je u istih zastupana od t. z. 
lagene, koja je inervirana jednom granom zivca sluhovnika (nervus 
acusticus). Lagena odgovara dodu§e po svom polo^aju spuznici, nu 
nije joS poput nje u zavoje diferencirana. — Usee trublje Eusta- 
kove je u ptica i krokodila nepamo, posto su se obje trublje 
tlile u jedan kanal. Sli^ni slu6aj nalazimo i kod Pipe (od dvozivca) 
u kojoj je takodjer samo jedno usee Eustakovih trubalja. — Ho- 
niol<^je sluhovnih koiiica, koje se svakako vecim dielom od vis- 



76 L. CAR, 



<k 



ceralnog kostura izvadjaju, nedadu se do sada konstatiratiy s toj 
sam bio prinuzden anatomicko prispodabljanje toga diela izostaviti. 

probavljalu sa njegovimi dependencijami ueimam mnogo re 
po§to je istO; kao iiutmji organ, od vanjskih upliva manje mo4 
ficirano. Njegove osobitosti su ^esto prouzro^ene razliditom lirano: 
koja u jednom te istom redu ^esto variira, a opet moze u razi 
redovih biti lata. 

U fdrelnjaka (pharynx) i jednjaka (oesophagus) nemogoh m 
nikakove osobitosti, kqje bi Sauropside karakterisirale. O zedud 
krokodila vafno je spomenuti, da se na njegovih stienah nala 
isto onakove tetivne plqjke (sehnige fircheiben) kao u pticah , osobi 
onih, koje se zrnjem brane, te s toga i mi$idje zeludea vi§e n 
vito imadu. U obih dakle grupah jest zeludae miSicast i sa teti 
nimi plojkami providjen. Uz to dolaze jo§ kod obiju ii zelud 
kamendici, koje progutavaju, da im za drobljenje hrane sluze. Da 
kamen^ici sbilja u tu svrhii sluze, osvjedodio se je Spallanzani 
Zeludadni ulaz i izlaz — cardia i pylorus — su u ^rmazova jed 
od drugoga udaljeni , nu u krokodila priblii^uju se jedan k di 
gomu kao u ptica. Zadnji dio crieva (Enddarm) nije se u saui 
psida jo§ take razvio kao u sisavaea, gdje se difereneira u : 
dniveno erievo (coecum), marc (int. colon) i guznjak (int. rectoi 
Taj zadnji dio crieva koji dakle odgovara ^ovje^jemu debeloi 
crievu (Dickdarm) ki*aci je u sauropsida nego u sisavaea, te ut 
zajedno sa mokra6njaei i spolovili u kloaku. Od sisavaea se sal 
Monotremi slazu jos sa sauropsidi, do6im se svi drugi razliku 
Od drugih organa, koji stoje u geneti^kom savezu sa probavilo 
nije ni§ta spomena vriedno. 

MiSici grkljana (larynx), koji se nalaze na hrustavcih, koji grklj 
sa^injavaju, skroz su jednaki u ptica i gmazova, dodim se n 
likuju od istih mi§ica kod sisavaea. Nadalje manjka i pticam 
gmazovom pravi 6epac (epiglottis), barem nije isti jo$ take nur 
kao u sisavaea. Kod gmazova je £epac zastupan nastavci n< 
^tih hrustavaca (cartilagines arytaenoideae). Kod ptica pribliin 
se tig hrustavi nastavak u toliko onomu u sisavaea, §to je sani 
stalniji ; nu ipak ostaje jos uvjek suturom spojen sa noS^timi hi 
stavci. — U obih sludajih, najme kod gmazova i ptica, nije j 
ulaz grkljanov sasvim zaklopljen, kao u sisavaea, u kojih je 6eip 
samostalan hrustavac, te podpuno zaklapa grkljan. Kako je poziial 
n. pr. kod dovjeka, zaklapa depac poput mostica grkljan kod gutanj 



SAUROPSIDI. 77 

Kod iilja cemo osobito razmotriti izlaz kucavica iz srdca. Aorta 
"« ptica, koja iz lieve klietke izlazi, te poslje desim du§uicu (bron- 
chus) obilazi, pravi luk aorte, iz kojeg trunci brachio-cephalici 
'proizlaze. Ta aorta odgovara desnomu luku lacertilija, eventualno 
Jiorti dextri ostalih reptilija. Po^etak bo aorte eomunis kod lacer- 
tilija je defektni dio od septum ventriculorum-a. Iza kratka puta 
razgranjuje se ta aorta communis na svakoj strani na dva luka, od 
kojih iz obiju prednjih, lievog i desnog, proizlaze carotide. Sub- 
tUvije pako izlaze iz onog diela aorte, koji postaje spojenjem obiju 
desnih lukova. Kod ophidija, chelonija i krokodila proizlaze iz 
srdca dvie odieljene aorte, kqjih dalnji put jc ovaj : da ona aorta, 
koja dolazi iz lieve klietke, obilazi desnu dusnicu; docim druga, 
i« desne klietke, obilazi lievu dusnicu. Kod ovili iz te posljednje, koja 
desnu dudnicu obilazi, izlaze carotide i subelavijc. Iz toga sliedi, da 
pti6ja aorta odgovara desnomu luku reptilija, dofiim kod sisavacah 
aorta, koja iz lieve klietke dolazi i lievu dusnicu obilazi, odgovara 
lievomu luku, eventualno aorti, reptilija. Luk lieve aorte u reptilija 
obKterira u ptica, te se samo jo§ u grabilica zadrzaje u spodobi 
"gamenta. Kod sisavaca pako ostaje luk lieve aorte, a desni obli- 
terira; dakle ba§ protivno od ptica. 

Ne samo kucavicami nego i krvicami (venae) razlikuju se sau- 
ropsidi od sisavaca. Sisavci imadu jo§ jedan par vene jugularis, 
^mc venae jugulares externae, v. jugulares internae. 

Od urogenitalnog sistema neima tolika razlika izmedju sanro- 
pada i sisavaca, jer je taj kod svih amniota u principu isti. Sve 
P^o razlike se i onako uedadu provesti, po§to se monotremi u 
innogom pogledu sa sauropsidi sla^u. Postanak copulatornih or- 
pna je dielomice isti kod sisavaca i nekojih reptilija, te se tad 
<^8tali gmazovi od prvih razlikuju. 

Oeiirati alantoidc (allantois) prikazuju opet bitnih razlika iz- 
^ja gmazova i ptica s jednc, a sisavaca s druge strane. Do6im 
•iantois kod Sauropsida odmah izcezava, kad se zatvof^ trbusne 
•fcne, postoji ista kod sisavaca jos duljc. Alantois sisavaca tvori 
<^korion, a u postembryonahiom zivotu postaju iz nje: ligamentum 
^erico-mnbilicale medium, mokracni mjehur i sinus urogenitalis. 
Kamo uti6u spolovila, bilo je vec spomeiiuto kod govora o prohodu. 
1 tako zaklju6ujemo uporedno anatomicko razmatranje sauro- 
P®^ po§to smo najpoznatijc i najvaznije oznake ove grupc iztakli. 



78 L. CAR, 

Uzporedna onto^enija. 

V 

Zalim, §to nisam u stanju pruziti podpunu sliku o razvitk 
sauropsida, jer je gradivo za tu svrliu joste nepodpuno. Morati c 
se dakle ograni^iti samo na nckoje skicc iz embryologije. 

Na prvom mi jc mjestu svakako Iztaknuti, da su jaja gmazoi 
sasvim slidna pticjim. Nacin dieljenja (Furcliung) je u obih rodovi 
isti, doCim je kod sisavaca razlidit. Vec je daviio poznato, da i 
jaja gmazova i ptica odlikuju velikim zutanjcem (Dotter). Da buc 
pako jasnije, kazati mi je, da se zatanjce na mnogo malih znuu 
nedieli kod svih zivotinjab na isti nacin. Kod jednih se cielo si 
tanjce razpadne, te iz cielog postaje zametak — embryo — ; kc 
driigih se dieli cielo zutanjce, ali samo iz jednog diela i^utanjc 
postaje neposredno zametak, do^im drugi za liranu sluzi (Nalirung 
dotter), a kod trecih se taj liranivi dio niti nedieli. 

Najveca masa u jaju sauropsida sastoji se od zutanjca i 
lu'anu, koje se ne dieli, vec se kod obiju dieli samo vrlo male 
dio zutanjca, koji pliva na prvom, te iz njega postaje zametal 
U jajih sisavaca i dvozivaca dieli se cielo zutanjcc, nu do£im i 
isto kod sisavaca jednako dieli, sbiva se to kod amphibija ik 
jednako na obih polah. 

Ozna6imo li ove typove jaja i njihovog dieljenja sa tehni^ikii: 
izrazi, to cemo nazvati jaja amphibija i sisavaca holohlastickOj 
sauropsidska merohlasticka. (Sa sauropsidi sudaraju se i nekojeribe, 
Holoblastidka jaja se diele totalno, i to kod sisavacah aequalM 
a kod amphibijah inaeqtialno. Meroblastidka jaja sauropsida kao : 
elasmobranehija i teleostija diele se partialno ; jer se kod OTil 
potonjih samo tvorno i^utanjce (Blastoderma) dieli. 

Spomennti mi je, da se u novije vrieme nepolaze ba$ velib 
va^nost na te razne typove dieljenja. Pokazalo se je naime, d; 
moze isti typ dieljenja biti kod raznih redova, a opet da mos 
biti razai> u istom jednom rodu n. pr. gamarus. Bazlidite vrsti dk 
Ijenja dadu se nadalje jedna iz druge izvadjati, te niti nisu strogi 
odieljene. S toga i zovc Balfour'*^ inaequalno i partialno dieljenj 
jednim (od Lankestra izumljenim) imenon:, telolecithalno dieljenji 
po&to je srodnost obih nadina dokazao. Od ovog na^ina razlikaj 
jos alecithalno i centrolecUhalno. 

Ako koja osobitost ina^e nije od velike vainosti kao naveden 
nac^ini dieljenja — to ipak dobiva vaznost u grupi, koja se to 
cielim nizom takovih osobitosti odlikuje. Svakako je tad vainc 



SAUROrSlDI. 79 

AsL se i tako nestalan karakter zadrzi u jednoj grupi, koja je vec 

\Ljeko srodna priziiata. do6im isti moze u istom rodu biti promjenljiv. 

Jaja gmazova i ptica slazu se jos i u drugih to^kah^ kao u ve- 

Itcrim ko^ koje ih obavijaju (llmhuUungeu) i t.. d. Posto su oba 

jJa, gmazovi i ptice (s ricdkimi izniinkanii) ovipare, to i njiliov 

metak nestoji u savezu sa materiiijiiu tu4om. Ako jc rnati vcc 

clswno umrla, ^ivi jos zaraetak jediio vriemc. Cliloroform, koji ubija 

ixiater, neubija zametak. Kazmatranje o razvoju oblika tiela i koza, 

1-coje zainetak omataju, mogu izpustiti, jer neiiadjoli nista u torn 

^x^ vriednosti za nasu svrhu. 

Ako stanemo prispodabljati prediijc okrajnine ptica sa istimi 
oknjninami drugih redova, kao sto je to punim pravoin vec od 
^itzch-a udinjeno, opaziti cemo mnogo zanimiva. U pticjili okraj- 
^inih, koje nose krila, naici cemo u carpusu, ractacarpusu i pha- 
«wigih na mnogostrane modiiikacije, eventualno reduciranja. Tu 
^=«no umah od ontogenije traziti, da nam stvar razja^ni. Posto ima 
u. gmazova u zapeScu uvjek vise koScicali, a u ptica su samo dvie, 
to nam se umah nami^e pitanje : nisu li to dvie koSciee u plica 
^Utttale od sHvenja viSe ih prvobitno isolirauili? U torn bi se slu- 
^u dali mo2da u zametku naci jos stadiji, gdjc bi bile te koscice 
^•olirane." Na to pitanje odgovara Gegenbaur negativno. On je 
"wSao u prvih pocetcih tih koscica, u piletu samo dvie takove. 
^1 vJalied toga se neda zakljuditi niti na stopljcnje vise koscica, u 
'^1 l«dnu, niti na njihovo izpadanje. Gdje nas ontogenija, kao ovdje, 
**■ rec bi na cjedilu ostavlja, lacamo se opet uzporedne anatomije, da 
si njezinom pomocju Stogod razjasnimo. Prispodobimo li opet 
ptice sa pojediiiimi razrodi gmazova, uvidit cemo i opet, da se i 
tt torn pogledu ptice priblizuju krokodilom. I J krokodilskom za- 
P^u opa2a se zakrzljanje zapesca reptilskog, posto se u kroko- 
^Ti zapesco samo od pet, eventualno ako i koscicu Icunziiticu 
(^^eiam - beinchen) ovamo ubrajamo, od sest kostih sastoji. Ge- 
S^baur dokazao je u svojoj vecoj radaji O carpusu i tarsusu", 
^ le zapeice krokodilsko sastoji od slicdecili koscicah: 1.) radiale, 
2.) nlnare, 3.) ccntrale. Tz drugog reda 4.) carpale, koja kost jc 
pf^om i drugom carpalu homologna. 5.) drugi carpale, koji je 
^'^cemu, (fetvrtomu i pctomu homologan ; zatim jos jcdna koscica 
^^utica izmedju ulnare i ulnom. Kod pticah je samo ulnare i 
'^^ale, PoSto 8U kod krokodila radiale i ulnare vrlo razvite kosti, 
• ifugi red corpusa vec na putu zakrzljanja, to sc prelaz k pti- 
^c&m sBapeicu lahko uvidja. Kod pticah je to zakrzljanje drugoga 



80 L. CAR, 

reda jo§ napredovalo, tako da se kosti izgubiSe, i to se je vec tako 
rano dogodilo, da se vi§e ni trag njihov na potomke neprenaSa, te 
sc s toga ni u prvih stadijah zametka nedadu konstatirati. 

U enibryonaluom pticjem tarsusu opet su od Gegenbaur^a na- 
djene samo dvie ko§cice. Pita se opet, kojim kostim su te koScioe 
u tarsusu reptilija liomologne? Ovdje se dolazi do te ideje, da 
svaka od ovih koScica ti^jeg tarsusa odgovara viSe ko$cicam u 
reptilskom tarsusu, tad bi se dalo opet to u embryu dokazati. — 

Posto pako dolaze vec i u embrya samo dvie takove koScice, 
to nam se njihovo tumadenje otez6ano 6ini. Nu do^im se vec tt 
gmazova o^ituje ta tendeucija, da se ko§ciee tarsusa spoje u jednu, 
sto je u nekih (clielonijah i lacertilijab) sbilja izvedeno, dvojbeno 
je, da bi obje ko§eicc pti6jeg tarsusa odgovarale vi§e koScicam 
reptilija. Nu te koscice u pticali postaju ipak svaka vec u zametka 
samo od jedne hrustave podloge. Tako nam dakle i ova dinjeni<* 
dokazuje, da ontogenija ^^esto pojedine phylogeneti^ke stadije pre* 
skace, te n. pr. u ovom slu^aju u rcptilijah tek kasno postignttti 
nalaz, Befund, kod pticah se vec u embryu pokazuje. 

Sto se listnja^e — fibulc — ti^e, to ista u ti^jem embryu dodire do 
tarsusa kao i u gmazovah, tek kasnje zakr^lja, te se samo joS pfO- 
ximalno saduva, poSto je njezin distalan dio u odrasloj ptici izdeanuCK 

Jo§te je osobito zanimiv metatarsus ili stopalj, jer je isti u ti6jei» 
embryu jo§ od viSe kostih sastavljen, koje se tek kainje medjit- 
sobno srastu. Tu dakle nije phylogenetidki razvoj izbrisan u ontO" 
geniji, a gu§teri i izumrli Ornithoscelidi pokazuju joS i prelaze oi 
gmazova k pticam. K razmatranju o razvoju sauropsida mogao bi 
jo§ nje§to zanimiva dodati, sto takodjer dokazuje, da se i u ontogo- 
niji individua cieii red njegovih praotaca u kratko opetuje. 

U ptidjem kljunu, osobito onih, koje se odlikuju njeSto vecim, opai^ 
se, da razmjerje istoga prama lubanji nije uvjek isto, vec je itA 
u embry-a razmjerno manji, te istom kaSnje biva postepeno vefi* 
To nam dokazuje, da su si praotci te vrsti taj dulji kljun istoift 
s vremenom pribavili. Jos se IjepSe pokazuje razno razmjerje (tt 
razno vrieme) gubice krokodilske.^* 

Processus uneinati postaju po Behrens-u** (kod Anas ho&ctM 
opazeno) kod ptic^ih kao i krokodilah u hrustavoj podlozi, kojaj^ 
obavita tetivom. Hrustavi ostanu isti kod krokodilah, osifidrtjiv^ 
pako kod pticah, kod kojih se u obce tendeucija osificiranja hmr 
stiivaca i tetiva u vecqj mjeri pokazuje. Kod pticah postaju pro^ 
cessus uneinati kaSnje od rebara. Kebra su vec deveti dan oznataiPs 



8AUR01P81D1. 81 

processus tmcinati pake dolaze tek jedanaesti dan. Koliko se je dao 
motriti razvoj tih nastavaka — processus uneinati — kod kroko- 
dila to 86 isti sla^e podpuno sa razvojem tih tvorina u ptica. 
Processus uneinati imadu, kako je vec od Ratlike-a spomeuuto i 
poslje od Behrensa potvrdjeno, vlastita srediSta ositikacye, te se 
srasta tek kaSnje sa doti^nim rebrom. Svakako je zanimivo §togod 
8aznatiy iemxi su te osobite tvorine kod ptieah i njim take blizu 
arodnim krokodilom ? Podto ih imadu krokodili, koji neiete, te koje 
takodjer nemozemo kao zakrzljale ptice smatrati, s druge strane i kod 
ptieah neletiea samih (kao Apteryx-australis) dolaze^ to nemogu biti u 
mkakvom savezu sa letora. Prije ce dakle biti moguce, da su slu- 
iile te tvorine kod zajedni^kih pradjedovah za kakovu nam danas 
nepoznatu svrhu, te su od njih prenesene na ptice s jedne strane 
a krokodile s druge. Mogucnost ita takodjer nije izklju^ena, da su 
8T0JU prvobitnu funkciju izmienie drugom, koja nam medjutim 
takodjer joS nije jasna. 

Upravo 8 toga, §to ptice neiraaju svojstvo pneumati6nosti zajedno 
sa gmazovi; sasvim je naravski, da se pneumati^nost u njih tek 
postepeno razvija, i time su nam ujedno pruzena dva razloga, kojili 
jedan drugog popunjuje, da se je to svojstvo u ptieah istom uslied 
leta morale razviti. Na medjusobni odnoSaj pneumati^nosti i leta 
pokazuje nam ta dinjenica^ Sto je pneumaticnost najbolje razvita kod 
luijboljih leticali (Albatros), a manje kod slabijih, inapokon da manjka 
pticam, koje nelete, Katitae. Kosti mladih ptica bivaju istom poslje 
poroda, kad se po^mu u lecenju vjezbati, postepeno pneumatidne.*^ 

Osobito je zanimivo odkricc o zubih u embryah nekojili pa- 
piga. Prvi je opazio Etienne Geoffrey Saint - Hilaire u obijuh 
^justih kod Palaeornis torquatus-a (jedne papige) redove papila, 
koje bijalm analogue papilam, iz kojih se razvijaju zubi. J^oslje 
potvrdiSe to Cuvier, kao i mladji (Isidor) Geoffroy S. Hilaire. 
God. 1860. stane te zube iztrazivati Blanchard, te nadje njihovu 
strukturu identidnu sa pravimi zubi. U najnovije doba pako po- 
aovi opet ta iztra^ivanja Fraisse,*' koji nevjeruje, da bi se u tih 
zubicih nalazio dentin. Nu da imade papila^ koje su i u alveolah 
(ikedicali) umetnute, potvrdjuje i on. Posto danas u ptieah neima 
subihy vec su ^eljusti rozninom pokrite, fosilnih pako ptieah, Odon- 
tomithah bijahu celjusti sa zubi providjene, a opet i danas joS 
ptica imade, u kojih zubi samo u zametku dolaze: to je svakako 
ave to od prevelike vaznosti. 

6 



82 L. OAR, 

Paleontologija, koja kao treca pomociia znauost u morphologiji 
veliku ulugu iinade, pruza nam i ii ovom sludaju veliku pomoc. 
Poglavito na teraelju paleontolozkili odkrica zasnovao je Huxley 
teoriju ^auropsida. Ta teorija nije nikad napadnuta bila, vec sa 
svih strana, osobito pako uporednom aiiatomijom i oiitogenijom, joi 
je poduprta i iidvrscena. Po Huxley-u,'* izmedju razli^itih grupa 
izumrlih reptilija, osobito sii Omithoscelidi, kqji upravo prielazi 
izmedju ptica i reptilija predstavljaju. Njiliova srodnost, s jedne 
strane sa pticami, s druge sa gmazovi, pokaziije se osobito u kuku 
i straznjoj okrajiiini. Tako proizlazi iz prispodabljanja kuka i 
straznje okrajnine izmedju Ornithoscelida i sadanjih ptiea i repti- 
lija sliedece: 1. Kost crievnicA (os ilium) produljuje se pred sglo- 
bom — aeetabulom — i pruza za posljednji poput luka svinuti krov 
kao kod ptieah; nu njezino produljenjc i iza sgloba prili6i opet 
crievnici rcptilskoj. 2. Kost sjednica (os iscliii) je u Ornitlioscelidah 
duga^ka, tanka, natrag okrenuta i s nastavkom, koji foramen 
obturatum razpolavlja, providjena kao pti^ja. 8 druge strane opet^ 
prave sjednice kod Hypsolophona i valjda kod svih drugih Omitho— 
scelidah spoj — symphysis — u kojem se pogledu sla^u sa gma— 
zovi. 3. Kosti stidnice (ossa pubica) od Compsognathus-a 6ini se^ 
da su bile kao doti^ne kosti lacertilija tanke i njeSto prema predk 
i prema strani okrenute. Kod Hypsolophodon-a su pako stidnio^? 
tanke i sporedno sa sjednicami prema straga produljene, kao i koA^ 
pticali. One tvore nadalje sa sjednicami uzki foramen obturatum^ 
koji je kao u ptieah sa processus obturatorius-om sjednicft ras&" 
polovljen. 

Od straznje okrajnine vaine su sHedece osobitosti: 1. Ornithoace- 
lidi imadu na proximalnom kraju goljenice (tibia) kao i ptiee fivrsti 
knemialni ^esalj i kvrgu za listnjacii (fibula). 2. Polozaj distalnog 
kraja goljenice u Omithoscelidah je isti kao u ptieah. 3. Prednja 
strana goljenice Ornithoscelida imade dubidinu (Grube) za nastavak 
gljeziijevice (Astragalus) kao i ptice. 4. Distalan kraj Ifstnja^e kod 
Omithoscelidah pokazuje nam upravo prelaze izmedju reptilija i 
ptica, po^to kod njih daljnji dio listnjade jos nije tako zakriljao 
kao kod ptieah, a opet nije vise tako razvit kao kod reptilijah. 
5. Gljeznjcvica Ornithoscelida pokazuje nam istu sastavinu kao 
ptidja, naime razdvojenost (Durchbrechung) i nastavak za dubidinu 
goljenice. 6. Gljeznjcvica reptilska nije srasla sa goljenicom. Kod 
nekih Omithoscelidah kao Inguanodon, Megalosaunis i dr. takodjer 
ne; nu kod Compsognatlius, Omithotarsus i KuskelosauruB pako 



SAt^ROPsim. 83 

je astragalus sa tibijom srasten. Ovi posijednji se dakle u torn 
pridruzuju pticam, kod kojih se je, kako bje vec prije spomenuto, 
astragalus, eventualno proximalan kraj zastoplja, srasao sa goljeni- 
com. Nu srasten je proximalnog diela zastoplja sa goljenicom sbiva 
se kod Struthia, Rhee i nekih Gallinaceja tek kasno. Nadalje bi- 
jaSe kost krstada (sacrum) Seelidosaurus-a sli6na krokodilskoj. Od, 
Megalosaurusa pako priklju^uje se vi§e pti^joj. Joste imade viSe 
biljega, u kojih se Ornithoscelidi slagahu ill sa reptilijami ili sa 
pticami. Mnogi dielovi pako od iijili, kao n. pr. prednje okrajnine, 
nisu dobro sa^uvaue, i s toga prispodabljanje nemoguee. 

Svakako su Ornithoscelidi od svih izumrlili reptilija najbljizi 
prelaznim oblikom izmedju reptilija i ptica. Pterosauria, koji su 
valjda uslied svoje sposobnosti leta ninogo nalicili na ptice, nepo- 
luizuju u anatomi^kom pogledu ipak toliko zanimivih karaktera, 
lao Ornithoscelidi. 

Najstarija poznata fosilna ptica je joS uvjek Archaeopteryx von 
3Ieyer. Prije dvadeset godina bo nadjcni su u lithographskom 
skrilju kod Solenhofeua u Bavarskoj kosturi od Archaeopteryx-a i 
Compsognathus-a. Isti Archaeopteryx je sada u Britiseh Museum-u, 
a drugi, koji je ka§nje nadjen u istom nalazi§tu, 5uva se u Ber- 
linu. Compsognathus pako nalazi se sada u kraljevskom muzeju u 
Munchenu. 

Oba ova roda, kad ih nadjo§e, dr^ase ih Wagner za reptilije. 
Poslje pako dokazao je Owen, da je Archaeopteryx ptica, a Gegen- 
baur i Huxley odredise Compsognathusu mjesto medju Dinosauriji, 
koji su izumrli gmazovi. 

Po^am od god. 1868 sakupljao je prof. Marsh, neumornom mar- 
Ijivoscu, kroz deset godina, gradivo, kakovomu tezko gdje slidna 
imade. Medju riekom Missoiu'i i tihim oceanom oko 40® sjev. sir. 
lezi ualaziSte, koje je isti silnim naporom, uz zaStitu vojske, u pre- 
djeiiby koji su neprestano indijanci uznemirivani, pretrazio. Tiekom 
toga vremena javljao bi on samo u kratko o najznamenitijih na- 
Saicih u „The American Journal of ^Sc. and Arts. New-Haven". 
Sada pako, podto je taj silan materijal sakupljen u muzeju „Yale 
College-a", dao se je Marsh na obradjivanje toga materijala. 

U toj sbirci sakupljeno je ne manje od 1000 novih vrstih fosil- 
nih kicmenjaka, a broj individua je upravo ogroman. Od Pterano- 
dontia, koji u Europi manjkaju, imade 600 indiv; od Mosasauria, 
koji 8U u Europi riedki, 1400 indiv. ; a ogromnih Atlantosauria 
vife stotina indiv. 



84 li. CAR, 

Od tih Marsh-evih odkrica najzanimivije su za nas svakako fo- 
silne ptice sa zubi. Najprije jc javio on u ^American Journal*' *• 
1872 odkricu takove ^udiiovate ptice iz krede, koja je imala 
biconcavne kraljezke i zube. 

On sam veli o torn odkricu doslovce sliedece: „ One of the most 
interesting of recent discoveries in Paleontology is the skeleton of 
a fossil bird, found, during the past summer, in the upper Creta- 
ceous shale of Kansas, by Prof. B. F. Mudge, who has kindly 
sent the specimen to me for examination". 

Tu pticu prozvao je „Ichthyornis dispar". KaSnje pako bude joi 
viSe takovih ptica, koje je Marsh prozvao ^Odontomithus" ili „Ave8 
dentatae", odkrito. God. 1875. sastavio je Marsh u spomenutom 
journalu prvi sistem tih ptica. On je razdielio podred Odontornithes 
u dva razreda: Ichthyomithes i Odontolces.^*^ 

Karakteristika obijuh razreda je sliedeca: 

1. Razred Ichthyomithes. 

Zubi uglavljeni u alveolah, kraljezci biconcavni. Sternum ima 
cristu. Krila dobro razvita. 

2. razred. Odontolces. 

Zubi u dubicinah. Kraljezci kao u recentnih pticah. Sternum 
bez criste. Krila rudimentarna. 

Marsh je zatim nedavno bio u Evropi, da proudi i naSe fosiln^ 
ptice i reptilije. Osobitom pomnjom je iztrazio sve tri vrsti Archae— 
opteryx-a i razli^ite fosilne reptilije, a od ovih opet osobito Comp- 
sognathusa.'^ 

Arhaeopteryx je od Marsha ninogo todnije iztra^en, nego od koga 
drugoga prije njega. Iz iztrazivanja njegovog proizlazi sliedece : 

1. Archaeopteryx imade prave zube u praemaxilli, njihov oblik 
je vrlo sH&in obliku zubih Hesperornis-a (Odontornitha). Jer zubi 
u blizini cfeljusti raztepeni dolaze, zakljuduje Marsh, da su bili 
uglavljeni (implanted) u zljebu (groove). IJ dolnjoj deljusti nije na- 
$ao zubih, nu drzi za vjerovatno, da su bili. 

2. Praesacralni kraljezci su svi, ili skoro svi, biconcavni, kao a 
Ichthyomis-a. Cini se, da ih bijase trti^nih (laudalnih) 21, ili 
skoro toliko. Sacralnih kraljezaka bijase manje, nego u kojoj 
poznatoj ptici, njih bo nebijaSe vine spojeno od f), a valjda joi 
manje. x 



SAUK0P81DI. 85 

3. Scapolami luk (arch) bijaSe kao u modernih pticah. Sgloblje 
(articulation) scapule i coracoida, i posljednjeg opet sa sternum-om 
je zna^jno. Furcula je odieljena popnt pti^je. Grudnica je 8ii*oka 
plo6a, dobro osificirana, valjda sa cristom, nu ta so nevidi. 

4. U prednjoj okrajnini je najzanimivija ruka i prosta piest 
(metacarpus). Oblikom i polozajem. nalic^e ove kosti onim od dauas 
ziTucih mladih. Kuka Archaeopteryx-a nije pti^ja, nego reptilska. 
Tri prsta na ruci, svi sa nokti. 

5. Kosti kuka razstavljene. To smatra Marsh za najvainije. U 
svih dnigih poznatih odraslih pticah^ fosilnih i receutiiih, kosti su 
kuka, ilium, ischium i pubis, tSvrsto srasle. U mladih pticah su raz- 
stavljene, kao i u svih poznatih Dinosaurijah. 

6. Kod pticah je listnja^a nepodpima, nu nioze biti spojena po- 
strano sa goljenicom. Kod tipi^nih Dinosaurijah (n. pr. Ingnanodon) 
stqji distalan kraj listnjace pred goljenicom; taj isti polo^aj imadc 
listnja6a kod Archaeopteryx-a, sto je vrlo znamenito, i prije kod 
pticah neopazeno. 

7. Kosti stopija (metatarsus) odieljcne su ili nepodpuno spojene. 

Od drugih to^aka zanimivo jo jos od Archacoptervxa, sto je 
^jegova mozdanska Supljina, premda razmjerno malena, nali^ila ipak 
^is^ pti^joj nego Dinosaurija. Oblikom priblizuje so onoj od Lao- 
Pteryx-a (takodjer jurska ptica, od Marsha nadjena u Americi). V 
^bih ovih pticah, cini se, da je mozag vise razvit, nego u Hcspe 
'^mis-a: iz 5esa Marsh zaklju^uje, da je posljcdnja ptica bila vo- 
^ena, do^im prve dvie kopnene. 

Zatim je Marshall " iztrazujuci rep Arclia<'opteryx-a i danasnjih 
ptica dosao do zaklju^ka, da razlika izmedju obiuh nije tako ve- 
**ka, kao Sto se prije ^inja«e. Ako s(i pako u obzir uzme, da so 
)^ Archaeopteryx upravo duljinom repa i osobitini namjestajem 
^»pnih pera, od danasnjih ptica razlikovao: to je izvadjanjem pti5- 
J^-ga repa iz Archaeopteryx-ova ojx^t nniogo postignuto. 

Budi mi dozvoljeno samo u kratko ovdjc navesti, sto je ponu- 
*talo Marshalla, da je rep Archaeopteryx-a blize primakao repu da- 
^ia»njih ptica: 

Kvo ovo: 1. Kako jc poznato, sastoji se kostani pticji rep od 
^liogo trti^iiih kraijezaka (trticn = os coccygis), od kojili nckoji 
*^ltundarno tvorc kuk. Od ouih koji ostanu, mozo ih so 5 ili () u 
]^n smsti. I tako bude prvotan broj prostili trti^nili kraijezaka 



86 L. CAB, 

2. Posljednji sastavljeni kralje^ak moze biti jos znatno povec 
sraltenjem gornjih i postranih nastavaka. I tako ce biti 

3. namjestaj pera, koji bijaSe iia duga^kom repu perat, na kr 
kom i sirokom lepezast. 

4. Dokazuje ta ^injenica, Sto kod Lamellirostrah, 8teganopoda 
dr. dolaze jo§ mnoga malena repna perca, da je prvobitni dugadki i 
izumrlih, reptilijam blizo stoje^ih oblika zakrzljao, iza kojeg zak 
Ijanja su se tek kaSnje duga^ka repna pera, Hteuerfedern akom(M 
cijom razvila. 

5. U torn slucaju, kad se broj trti^nih pera poveca, imademo a 
vismus, u^'etovan latentnim prenosom. 

Iz svega dakle o Arehaeopteryx-u proizlazi, da je on bio pra 
ptica, nego u anatomi^kom pogledu priblizavase se vise reptilije 
nego danas iivude ptiee. Iza njega poznate, nje§to mladje (n. 
ptiee iz krede), bijahu takodjer sli^nije gmazovom nego recent 
nil opet manje od Arcliaeopteryx-a. Ptiee se dakle fosilne, 6im s 
rijc, sve to vise pribli^uju gmazovom ; §to je od velike vaznoi 



Izvadjanje ptica od gmazova. 

Ood. 1880. izasla je od Marsha monografija ^Odontornitlies*' 
Krace predbjeznc obznane o tih Odontornitliih nalaze se, kako 
vec spomenuto, u navedenom amerikanskom joumalu, kao §to i 
y, Journal de Zoologie" '* i „Ko8mos-u".''^ 

^farshcva monografija sadrzaje oko 20 ptica sa zubi iz am( 
kanskili krednih slojeva, uz to ubraja amo takodjer Archaeoptery: 
tc dieli Odontornithe u 3 razrcda. Pomocju tih Odontomitha m 
cemo gdjeSto o phylogeniji (hrv. po prilici plemenoslovju) ptica 
zabrati. 

Sve danasnjc ptiee, koje lete (Carinatae), razvile su se iz jedu 
stabla Katit^. Iz sliedecili razloga, naime, Sto sve Carinatae u 
dividualnom svom razvicu ii prvih stadijah karaktere Ratita pel 
ziijii. Po Haeckel-ovom biolozkom temeljnom zakonu pako to i 
kaziije, da su se Carinatae phylogenetidki od Ratita razvile. U ko 
pako geolozkoj pcriodi se je to sbilo? Marsh misli trias iizeti. ] 
dakako, da se ta predmnieva na nista siguma neoslanja, poito 
sada nisu poznati fosilni ostanci ptidji iz triasa. ^^ PoSto se p« 
poznate najstarijc ptiee: Hesperomis, Ichthyomis i Archaeopter 



8AUROP8II)I. 87 

vec medjusobno vrlo razlikuju, moze se nekoin sigurnoseu zaklju- 
^iti na veliku starost toga reda. 

Iz prispodabljaiija ovili triiili rodova, dolazi Marsh do hypote- 
ti^kog oblika, kqji je valjda sva ona obiljczja sakupljeiia imao, 
koja dielomicc ostavio bastinom ili preneo na poznate najstarije 
rodove. 

Te oznukc bi bile: 1. Zubi u zljebovih. 2. Kraljezci biconcavni. 
3. Kosti metacarpusa i carpusa proste. 4 Grudnica bez criste. 
o. Kost krsta^a (sacrum) iz dva kralje^ka sastavljena. 6. Kosti 
kiika razstavljene. 7. Kep dulji od tiela. 8. Kosti metatarsusa i 
tarsusa proste. 9. Cetiri vise li napred okrenuta zuba. 10. Krila 
rudimentarna ili nepodpuna. 

Kako se iz posljednje tocke uvidja, imala bi vec ta hypotetidka 

pniptica perje, §to je dosta vjerqjatno, jer ga vec jurski Archaeo- 

pteryx imade. Nu Marsh misb", da jo§ i taj nije mogao pravo letiti. 

Kako ie doSlo do postanka perja, nespominjc. Svakako je poznato, 

^ ae Ijusko gniazova i pti^je perje morpholozki u nidem nerazlikuju. 

Kada su ptice vec savrsciio letile, to niti se dade lahko opredie- 

^'^> niti mi se 6ini od tolike vaznosti. Nu vrlo zanimivo bi bilo 

®*2nati, kako su prvi pocetci u^injeni i kqji im je uzrok? Tu do- 

^J^t vec nakon kratka razraisljanja dolazi do te ideje, da je prvi 

P^^etak leta skakanje sa drveta bio. To isto mnienje na§ao sam i 

^<^<i Marsha, koji jo§ upozoruje na danasnje zivotinje: Galeopi- 

ta^^QQ^ Pteromys, Draco i Khacoporus. Nu evo nam se vec namifie 

' ^rugo pitanje, koji je uzrok tomu skakanju? Sto mogase u obce 

"J^lovati na zivotinju, da ostavlja svoj medium u kojem zivi i za- 

"^J^njuje ga drugim? Kako je mogla iz vodene zivotinje nastati 

^pnena, ili kako se je opet iz kopnene mogla razviti po zraku le- 

^'^ ptica? To su sve pitanja, koja bi nas mogla vi-lo zanimati. 

I^^^d svega toga ce opet akomodacija po svoj prilici veliku ulogu 

.'^^•ati. Nu uzroka toj akaomodaciji joSte nepoznamo. Svakako mogase 

' Vrlo razlidit uzrok biti. Moguco oskudica na hrani, zastita prod 

j^^ogonecimi neprijatelji, ili lovljcnje pliena samoga, ili opet pomanj- 

^^nje II vodi suspcndiranog zraka, ili iiai)okon ne^istoca velika 

^^IickI okuzene vodc itd. U raznih slucajih mogahu svakako i razni 

^^roci djelovati. Uzrok pako za ovaj nas slu^aj pronaci, nije bas 

^^ko lahko. Svakako je najvjerovatnijo, posto su ptice letiti naucilc 

S^dje n triasu, da ili na to ponukasc ili progoncci ncprijatelji ili 

urana, sastojeca se n. pr. od zareznika (Insccta), od kojih jcdni i 

^mgi bijahu u ono doba prisutni. PoSto je perje vec prije postalo, 



88 L. OAR, 

to je isto mnogo doprinasalo k skakanju i omogucilo; da se mog 
dulje vremena u zraku uzdrzati. Uz to se je i sve Sto ih je u toi 
podupiralo, kao perje i dr., naravnom selekcijom jo5 viSe razrih 
te sve viSe svojoj zadaci odgovaralo. Te hypoteze postayljamo sam 
kao najvjerovatnije, nemogavSi doci do boljih. 

Zanimivo je svakako, da se je do te ^injenice, da ptice od gnu 
zova proizlaze, vec prije Darwin-ove teorije doSlo. Tako je v€ 
Geoffrey S. Hilaire ptice iz reptilija izvadjao. Nu ako mu i t 
misao danas same potvrditi mozemo, to je mnienje njegovo o m 
roku, kako je to nastati moglo, vec davno zabadeno. On bo uv 
djaie u vanjskih uplivih glavni uzrok, kojemu je svaku promjen 
pripisivao, te tako u nestajanju ugljidne kiseline u atmosferi i s tog 
u distom i na kisiku bogatijem zraku nalazio uzrok, da bi se iz gnu 
zova vide zivotinje, ptice, razvile. O nedostatnosti i naivnosti te in 
orije netreba ni govoriti. ManjkaSe bo tada jo§ teorija selekcij* 
koja se ima smatrati u svakom slu6iju kao glavni faktor postank 
novih oblikft. 

Mi so pustismo ovdje u nagadjanja, kako se je mogao let u pt 
cah razviti, i kada se je to dogodilo? Trcba pake dobro na urn 
imati, da to nije glavni faktor postanku ptiea, vec da je to sam 
doprinielo k postanku i usavr§enju jedne novo grupe, koja se ■ 
ipak jos prije od grupe gmazova odciepila. Lecenje dakle nije k 
rakteristika za ptice, §to nam i to dokazuje, da bijaSe i danas j< 
ima ptica, koje nisu nikada letile. — Karakteristidnost ptica imac 
se traziti u anatomi^kih osobitostih toga reda. 

S toga ce dakle biti svakako najva^nije za nas, potraziti on 
formu, koja se je od stabla pravih reptilija odciepila, da se iz nj 
kasnje razviju ptice; a od ovih opet danasnje, koje lete. Mi p 
tamo za onaj gmazovom najblizi oblik, koji spaja ta dva redi 
dakle za onaj moment, kad se je zajednicki pralik ptica, letica 
neletica, odciepio od gmazova? To se je morale joS prije d< 
goditi, nego su se ptice na dvie granc razdielile, mo^da jos prij 
triasa, ne gdjc u palaeozoi6kih periodali, za vriemc permske formacij< 
Nu to su same nagadjanja, jer nepoznamo starijih ostanaka o 
Archacopteryx-a i Laopteryx-a, koji su tek iz jure. 

Ako se vec na poCctku o istinitosti te teorije izrazismo, to cem 
se sad jos laglje, pregledav cielu anatomiju, ontogeniju i paIeont< 
logiju uvjeriti o tom, da su ptice nedvojbeno najbljizi rodjaci i p< 
tomci reptilija. Iz toga tada proizlazi, da ptice kao takove nisu i 



SAUR0P8IDI. 89 

iid direktno srodne, vec su samo u pobocnoj lozi, daklc bra- 
,(Tetterlich verwandt), kako se je Oskar Schmidt'' o torn izrazio. 

Phjlogenija sisavaca nijc ni iz daleka tako jasna kao kod pticali. 
Sto najstariji poznati ostanci sisavaca, iz triasa, tobol^arom (Mar- 
)ialia) pripadaju. Od ovili pako stoje monotremi ipak joS na ni- 
B stupnju savrsenosti. U sredini stojeei oblik pako, izraedju si- 
raca i blifih zivotinja, iz kojih bi imali potoiije izvadjati, nije 
mat, te je dakle iislied toga phylogeneti^ko izvadjanje sisavaca 
li^no otegoceno. Nu svakako to stoji, da sisavci nestoje u di- 
Ltnom rodbinstvu sa sauropsidi. 

Ptice su same po sebi, uslied nadina zivljenja, tako savrSene na- 
Je kako jesu. Jer ako im u skakanju i rec bi u rudimentaniom 
enju ODa nekoja perca, koja vec imadodc, bijalm od koristi, to 
idose ista sve biijnije rasti i pokrivati ditavo tielo. Cim pako bi- 
m tako dobrim odielom providjene, to je i zarenje na neki mini- 
am svedeno, i uslied toga se vlastita toplina, proizlazeca iz clie- 
i&ih procesa respiracije, zadriala i povisila. A to opet, Sto do- 
ofe do tople krvi, bijase uzrokom vecemu iivotnomu dielovanju 
saviicnosti. Uslied toga savrSenstva prikazuju ptice dakako sa 
»vci neke analogije. U mnogom pogledii pako su iste i savrSe- 
je od sisavax^, ter ih zato i Baer nepuSta bez uzroka o scbi govo- 
li: „I ovi sisavci, koji jo§ tako dugo poslje poroda svoju liranu 
aiiti nemogu, koji se nikad slobodno od zemlje podignuti nemogu, 
oce da budu viSe organizirani nego mi V ! '® 



Literatara opotrebljena kod ove razprave. 

^ Fiir Darwin, von Fritz Milller, Leipzig 1864 

VE. Haeckel, Generello Morphologic 1866. 

Tjelesa kraljezaka iroadu kod siHHvacah na obijiih krajevih epi- 
W. To obiljezje proteze se i na os odontoidewm, te zasvjedoouje, 
* je ista koscica tielo prvog kraljezka. Joli. Miiller je nasao strainj\i 
^'physu od 08 odontoideum-a kod zdrebcta. Poslje odkrio Angnst 
^ler prednju kod roorskog psa, klokana i kunica^ te zakljucuje na 
iiliovo obco razprostranjenje. Epiphysc na tjelesili od kraljezaka (\o- 
^ i kod nekih dvozivaca (amphibia) , kod ptica pako i reptilija 
^«da. 

Vidi Beobachtungen zur ver^leichonden Anatomie der Wirbelsaule 
B August Mtlller in: Archiv fUr Anatomie, Physiologic iind wissen- 
lafllichen Medicin von Johan. Miiller. Jahr. 1853 Berlin. 



i 



90 L. CAR, 

* System der vergleiclienden Anatomie von Meckel. Halle 1824. II 
Theil. 1. Abth. S. 443. 

^ A. Gotte, Beitiftge zur vergleiclienden Morpliologie des Skeletsy- 
stemes der Wirbelthiere in : Archiv fiir mikro3kopische Anatomie Bd. 
XIV. 

^ C. K. Hoftmann in: Bronn^s Klassen und Ordnungen des Thier- 
Keichs VI. Bd. III. Abtheilung Reptilien. 

^ Geoffroy-Saint-Hilaire. Memoires sur les tortues moKes, nouvean 
genre sous le nom de Trionyx et sur la formation des carapaces. 
Annales du Museum Tom XIV. P. 1. 1809. 

* Cuvier. Lemons d' anatomie compar^e. Seconde edition T. I. 18354 
^ Bojanus Anatomia testudinis europea 1819. 

^^ Meckel System der vergleichenden Anatomie, II. Theil 1. Abthlg 
S. 407 und 4?2 — 1824. 

*^ Carus Urtheile des Knochen und Sclialengerttsts 1828. 

^^ Joh. Miiller. Abhandlungen der kOniglichen Akademie der WL 
senschaften in Berlin. 1834. S. 128. 

^' Peters, Observationes ad anatumiam cheloniarum. Diss, inaur. 

^* Owen. On the developement and Homologies of the Carapace 
Plastron of the Chelonian Reptiles. 

^* C. Gegenbaur. Untersuchungen zur vergleichenden Anatomie 
Wirbelthiere. Erstes Heft. Carpus und Tarsus. 1864. 

^^ Stannius. Lehrbuch der vergleichenden Anatomie der Wirbelthion 
Berlin 1846. S. 366. 

^^ Os quadratum nije kod amphibijah nikada podpuno osificirJin 
kod sauropsidah pako uviek. Stannius S. 182. 

^^ C. B. Briihl. Kleine Beitr^e zur Anatomie der Hauss&ugethiere; 
Wien 1850 

'" I tu je kod jednih i drugih razvit drugi luk, doclm je prvi mdi- 
mentaran. Od vratne kosti budi jos to spomenuto, da sauropsidi do- 
imaju Processus styliformis. koji kako je poznato spada k vratooj 
kosti, te je tek sekundamo sa lubanjom srasao. — Halmann, Ver^ 
gleichende Osteologie. 

'^ Isti C. K. Hoffmann bio je prinu2den do toga zak^ucka doci. 

*^ Note di Anatomia comparata, raccolte dalle lezioni del Pron- 
Paolo Panceri. Napoli 1875. 

** Fr. M. Balfour. Handbuch der vergleichenden Embryologie. Aui^ 
dem englischen uebere«etzt von Dr. B. Vetter. Jena 1880. S. 105. 

^'^ C. Gegenbaur. Untersuchungen zur vergleichenden Anatomie dei^ 
Wirbelthiere Erstes Heft. Carpus und Tarsus. 1864. 

^* Dr. Georg. Jaeger veli da : „Die Verschiedenheit in der Lilng«i 
der Schnauze bci einer und derselben Art nach Verschiedenheit de^ 
Alters ist in sofern weniger unerwartet, als zwar die ilbrigen Form- 
verhliltnisse, welche das Crocodil beim AusschlUpfen aus dem Ei zeigt^ 
sich zicmlich unverandert erhalten, indess die Zunahnie der GrOss^ 
nnd insbesondere der LMnge des Korpers wohl auf das 15 — 20facb# 
steigen mag. Auch scheint sich das Verhilltniss der Schnanze oder 



SAUROPSIDI. 91 

Oesichtsthells des Schftdels zu dem eigentlichen Kopftheile bei den 
Crocodilen mehr ais bei anderen Wirhelthieren zu verjlndern". 

EJDige Beobachtungen tlber die an dem Schadel mehrerer Wirbel- 
thiere im Verlanfe der Entwicklung bemerkbaren Veranderungen. Mttl- 
lcr'8 Arcbiv. 1847. 

" Behrens. Untersuchungen tlber den Processm uucinatus der Vo- 
^el nnd Krokodile, Odttingeii 1880. 

*• ObSimije o pneumati^nosti pticjih ko^ti vidi : Nitzsch. Osteogra- 
phische Beitrflge zur Naturgeschichte der Viigel. Leipzig 1811. 

" Dr. P. Fraisse. Ueber Zfthne bei VOgeln. Wilrzburg 1880. Ein 
Vortrag gehalten in der physikalisch - medicinischen Gesellsshaft in 
Worzbarg. Referat u „Neues Jahrbucb fllr Mineralogle und Palaeonto- 
logie" (1880) Bd II. 8. 220. 

*• Huxley Anatomia. 

*• The american journal of science and arts. Third series. Vol. IV. 
(whole number, CIV.) New Haven. 1872. 

*• Ujedno je dao ovdje slikc od Ichthyornis d'spar i Hesperorn's 
r^alis a 

'^ resultatih toga iztrazivanja citao je u dru2tvo : „ British Asso- 
ciation for the Advancement of science, at York, Sept 2, 1881. The 
uinals and Magazine of natural history, including zoology, botany, 
And geology. London. No. XLVIIL Dec. 1881. 

^* Marshall William. Beobachtungen ttber den Vogelschwanz. Nieder- 
lindlschcs Archiv ftir Zoologie von Hoffmann. Bd. I. 8. 194. 1873. 

'• Othiel Charles Marsh. Odontornithes. A monograph of the extincted 
toothed birds of North America. With thirty four Plates and forty 
woodcuts. Washington. 1880. 

'* Journal do Zoologie, Gervais, Paris. 

*' Kosmos, Ernst Erause, Leipzig. 

" Ako otisci prsta u New-Red Sandstone-Formation Sjeverne Ame- 
^ke neodgovaraju pticam, sto je medjutim dosta vjerovatno. 

*' Oskar Schmidt. Descendenzlehre und Darwinisnius. Leipzig. 1875. 
** Dr. Karl £rnst von Baer. tber Entwicklungsgeschichte der Tliierc. 

ft^Ucbtungen und Reflexionen. Konigsberg 1828. S. 204. 



nekojih pokusih sa stati^kom mnnjinom. 

NAFISAO DR. V. DvOBaK. 

(Cifario u itjedniri matematidko-prirodoslovnoga razreda jugo9lavtn»ke akadem^ 

znanoati i umjetno8ti dne 8. studenoga 1882.) 

1. izbt.jaivjn leydenske baterije kroz tanke vod]jive vrste 

A) Izhijanje kroz tanke vrste srebra. Sirenje galvanske struje p( 
vodljivih plohah bilo je vec s mnogo strana iztra^iyanoy dofin 
neimamo sli^nih pokusa za izbijanje leydenske baterije. 

Za napraviti tanke vodljive vrste, uzeo sam staklene plode j, ^ ctm. 
(od zrcalnoga stakla), koje sam posrebrio nadinom Boettchera 
(gled. Kohlrausch, Leitfaden der praktischen Physik III. Aul 
p. 116.) Na posrebrenu stranu metnuo sam okomito dvie tupe bt" 
krene zice kano elektrode u udaljenosti od 6 — 8 %, po priHci. 
Oblog baterije imao je plohu od 146D decim. 

Izbijanje dade obidno liepe oStre slike, kojih oblik visi ponajyiie 
o debljini srebrne vrste, o veliCini naboja baterije i o udaljenosti 
elektroda. 

Za deblje vrste dobio sam sliku 1. (gledaj tablicu na kraju knjige] 
Tiievi dio slike je podpuno izveden, desni dio pokazuje same granicc 
glavnih partija slike. Polozaj desne elektrode ozna^en je to6kom o 
Okolo ove to^ke leii medja ab prvoga diela slike (priblizno kmg) 
ali srediste njegovo nclezi ii todki o nego na lievo od o. Medjt 
driigoga diela slike ozna^ena je sa cd, i medja treccga diela sa^j 
// / k ; to jc Zajedno i granica ciele slike. Po analogiji sa gal 
vanskom strujom dini se, da su one tri krivnlje lemniskate, it 
bi dakle bile „krivulje jednake sile struje". ^ 

Sto se ti^e prvoga diela slike, taj se sastoji od velikoga broj 
jako tinili srebrnih erta, koje priblizno sadinjavaju krugove. (gfedi 

^ Kako se dadu u slicnora slucaju kod galvansko strnje one len 
niskate proizvesti, o torn gledaj: Mach, Mittheilungen titer einfach 
Vorlesungsversuche, Nr. 6. u CarVs Repertorium Bd. VL 



O MBKOJIH P0KU8IH SA 8TATi6kOM MUNJINOM. 98 

.0 alike 1. (na kraju knjige). Drugi dio stike se sastoji od 
mdijalnihy koje msu oitro ogranidene, i na kojih imade samo 

srebra. U trecem dielu alike je srebro poave oguljeno, te 

dio poave 6iat i proziran. Oguljena vrata «rebra neodleti 
ajeva alike poave^ nego oatane joSte neito viaid, oaobito kod 
tmo oatane vrata obi6no na ataklu, premda je od njega od- 
Kwve odtrgnuta. 

ae poveca naboj, naraate i velidina alike ; onda ae vide puta 
slabe radijalne grane u prvom dielu alike. Za manje naboje 
e alika jedne elektrode poave od alike druge elektrode. (fig. 2). 
rolazecem avjetlu pokazuje prvi i drugi dio alike alabe boje. 
I prvoga diela ima kod o obi6no Ijubidaatu boju, koja prama 
ma prelazi u iuckaatu. 

neataje debljine vrate, to prelazi alika 1. u aliku 3., koja ae 
aamo od finih, vrlo oStrih, prozirnih graiia. Cim je deblja 
tim au grane guStje; tako da okolo elektroda fali arebro 

grane ae vide aamo kod krajeva alike. Cim je tanja vrata, 
Jdje grana ima alika i tim au rjedje. Slika 3. polazi od vrate 
inke, da je vec neSto prozirna. Za jake naboje preako^i kod 
tankih podpono prozirnih vrata iakra od jedne do droge 
ie i zabi jezi avoj (obidno u aredini razgranjeni) put na plodi. 
iie opiaivanje alika tih ae necu upuitati, jer ae jedva dadu 
»piaati ili nariaati. 

Vuiaj, ffdje je vrsta srebra pokrivena tankom vrstom isolatora, 
aludaj ae mogu najagodnije upotrebiti obi^na zrcala, kako 
>lase u trgovinu. Kod iatih je vrata arebra pokrivena obidno 
nekakvoga firniaa. 

e je vrata firniaa tanka, dobivamo opet iatu aliku, koju aam 
iaao pod brojem 1. Dapade i fine kru2ne crte u prvom dielu 
I pojave vi§e puta jaano ; ali u mnogo aludajevih fale ; za to 
£no grane drugoga diela alike tja do aredine. 

povecamo debljinu vrate iaolatora tim, da pokrijemo firnia 
ratom aafaltova laka iii jo§ bolje tankom vrstom maalinova 
onanji se alika znatno i poatane oStrijom (fig. 4. lievi 
nine crte u prvom dielu alike iz^eznu ; sredina je bez boje 
ma; dalje od aredine vidi ae £uta boja, koja prelazi prama 

a amedju. I grane u drugom dielu alike au amedje. Treci 
LB je opet podpimo proziran. 

ja&h naboja po^imlje se staklo izpod elektroda drobiti, te 
fine radijalne povrSne pukotine (fig. 4. deani dio), ali ne na 



94 V. DVORAK, 

strani gdje se nalazi elektroda, i gdje se dakle sbiva izbijaii 
nego bas na protivnoj neposrebrenoj strani plo^. Ovo nam pn 
o6uje slika 5, gdje E zna^i elektrodu, a a vrstu isolatora, bb m 
srebra, ee staklenu plo^u, o mjesto, gdje je staklo sdrobljenc 
od kojega izilaze radialne povrdne pukotine u staklu. 

Ako se debljina vrste isolatora joS poveca, moie se izpod A 
troda u staklu napraviti otvor. NaiSao sam na jedno zrcalo, gi 
je bila posrebrena strana pokrivena nekakvom krupnom narandasti 
bojom (valjda minij). Ovo je dalo kod izbijanja samo male^ i 
pravilne i neostre slike. Metnuo sam jogte vrstu ulja gore i ta 
jc kod izbijanja staklo izpod elektroda posve probilo, tako, lot 
to predo6uje slika 6. Tamo zna^i opet E elektrodu, bb srehn 
vrstu, cc staklenu plo^u. Otvori su krugoviti i skoro podpunop 
vilni. Gomji promjer otvora (//"= 3,5 ^ dolnji promjer gh = !!■ 
Napadno je to, da nije viiie puta staklo okolo otvora skoro nil 
radijalno razpueano. 

U ostalom je lako u obi^noj staklenoj plo6i izbijanjem napr 
viti nepravilni otvor od 1 %i sirine po prilici. Uzme se uzki pnd 
staniola, metne se izpod elektrode 1 % udaljene, gore se nii 
neSto ulja. Kod izbijanja probije se staklo velikom silom. Ako 
staklena plo6a predebela, neprobije se staklo, nego se povrSno ixp 
pru2i6a staniola razpuea. Obi^no so pojave joSte povrdne pukoti 
na mjestih udaljenih od pruzica. 

C) Izbijanje kroz tanke vrste grafita na mutno bruSenom sUik 

I tanke vrste grafita dadu liepe slike kod izbijanja, samo je ne 
teiko napraviti takove vrste, koje bi imale svuda pribliino jedna 
debljinu. Moj obi^ni postupak je bio ovaj. Raztopi se ne$to wp 
u vodenastoj zesti i raztopinom se polije mutno bruSena staklt 
ploda (kako se rabe za fotograii6ke kamere) i to na hrapavoj atn 
Plo£a se pusti u vertikalnom polo^ju tako dugo, dokle se sk 
osu8i, i zatim se vlaga, koja se joste nalazi na plodi, prstom jediu 
razdieli po plodi, tako dugo, dok iz6ezne vlaga skoro do zadnj 
traga. Od ove operacije visi ponajvide jednakost vrste grafita, k 
se napravi ovako. Na plo6u se metne prili^no mnogo najfinijega | 
iita, koji se mekanim kistom porazdieli jednako. SuviSni grafit 
zatim otrese i odpulme s plo6e. Ali tako dobivamo samo vrlo tai 
vrstu od malene gustoce. Debljina i gusto6a vrste poveca se po Ti 
ako se metne dovoljno graiita na plo^u, te se hitro riblje pm 
po ploti. Vrsta grafita, koju tako dobivamo, joite se slabo na «f 
po6adi. 



O NSKOjm POKUSIH 8A STATldKOM MUNJINOM. 95 

Slike od izbijanja su yrlo o§tre i vise opet o debljini vrste ; 6im 
]e naboj jadi, tim su vece, te sc za jake naboje spoje slike obijuh 
dektroda. 

Kod debljih vrsta dobivamo pojav, o kojem nam dade samo pri- 

bliini pojam slika 7. (za prolazece svjetlo). Naprije pada u odi, da 

se dika samo sastoji od oStrih proziroih crta, koje stoje svuda oko- 

mito na smjeru izbijanja; mi cemo je zvati ^transversalne crte". 

Vdjda je taj pojav u savezu s tim, sto je plo^a hrapava ; jer poSto 

ttm bio jednu mutno bruSeno plofiu na hrapavoj strani posrebrio, 

dobio sam kod izbijanja takodjer transversalne crte, samo nisu bile 

tiko oStre i osim toga bile su joSte prekrizane okomitimi crtami, 

koje cemo zvati ^longitudinalne crte" (gledaj sliku 8). Tragovi lon- 

{^idinalnih erta pokazuju se viSe puta i kod graiitove vrste, ako 

notrimo sliku u reflektiranom svjctlu. Mi mozemo i grafitovu vrstu 

ittpraviti na gladkoj plodi od brusilovea, na mjesto na staklu ; i u 

torn ducaju dobit cemo sliku, koja nali6i onoj pod br. 8. 

Za jake naboje, gdje se vec slike obijuh elektroda spoje, vidimo 
Q reflektiranom svietlu granu, koja ide od jedne elektrode do druge. 
Ova graua je svuda tamno zaobrubljena. Poblizi opis nebi imao 
mho, jer samo pokus moze dati jasnu sliku ovoga pojava. 

Ako nestaje debljine grafitove vrste, postaju transversalne crte 
ftuje i eiela slika se smanji ; kod krajeva slike pokazuju sc, ako 
^je naboj prevelik, fine grane (slika 9). 

Zajedno se vec pojavlja razlika izmedju slike positivne i nega- 
^06 elektrode. Ova razlika je tim znatnija, dim je tanja vrsta. 
^Qui n^ativne elektrode je manja, i sastoji se samo izkljudivo od 
^'UiBversalnih crta; dodim slika positivne elektrode imade manje 
tfuisrersalnih crta i zato vi§e finih ostrih grana. 

Za joS manje debljine grafitove vrste izceznu transversalne crte 
posve i ostanu samo fine grane. Negativna slika se za malene na- 
boje niti nepojavi i ostaje samo positivna slika, koja je vrlo fina 
* male razgranjena. Za jade naboje pojavi se i negativna slika, 
wja je viSeputa sastavljena od vrlo finih longitudinalnih crta. 
(Slika 10). Kod vrlo jakih naboj a i veoma tankih vrsta preskodi 
^kra izmedju elektrodama, i tu dobivamo na vrsti dadja nekojc 
P^jave, o kojih imademo vec ob§ima iztrazivanja.^ Najveci dio mu- 

* Antolik Pogg. Annalen Bd. CLI, Bd. CLIV; Wiedemaniis Annalen 
^ XV. Peters Pogg Annalen Bd. CLVI. Machtind Vosf/kn Htzxm^^hiyr, 
^ Wiener Akad. Bd. LXXII. Rosicky Sitzungsber. der Wiener Akad. 
W. LXXIIL Sehneebeli Carl's Repertorium Bd. XI. 



96 V. DVOHAK, 

njine neide tu viSe kroz vrstu graiita; nego ponajvise kroz uidi 
preko vrste dadja. 

D) Skolski pokusi za predociti munjevnu strielu. Ako naprani 
vrstu grafita na papiru na mjesto na staklu, moiemo na velik< 
komadu papira dobiti lako sjajne iskre od 60 — 70 %t duljine, ] 
pracene silnim praskom, koje ostave svoj trag na papiru. 

Papir se inetue na dva stolc^ica od stakla ili ebonita, na koje 
kod krajeva voskom priliepi, tako da bude napet. Kano eloktro 
se uzmu opet tupe zice, koje stoje okomito na papiru u udaljeno 
od 60—70 %,. ' 

Ako nije naboj tako jak, da bi mogla izmedju elektrodama p: 
sko^iti iskra, pojavi se na papiru u blizini elektroda velik h 
malenih sjajnih zviezdica naran^aste boje, i uz dovoljno jake i 
boje je skoro ciela ploha papira pokrivena ovakovimi iskricai 
koje su najguSce okolo elektroda. Iskrice nisu jednako porazdidje 
nego tvore obi^no nepravilne slike. Na mjesto papira namazano 
grafitom moze se takodjer uzeti takozvani ^zlatni papir^, i to 
najloSije vrsti, jer finije vrsti nisu sgodne u tu svrhu. Iskrice 
onda zelene, tako da osobito kod jadih naboja dobijemo sjajan pa^ 
svjetla Ako se papir vise puta rabi, to se pokazuje pojav sve 
loSije, jer se ^zlatna boja^ izbijanjem odtr^e od papira (obi^no 
nepravilnih transversalnih erta) osobito, ako se uzmc tako jak nab 
da preskoci iskra izmedju elektrodami. Po^to je iskra vrlo duf 
sjajno zelena, to popracena vrlo jakim praskom, to se moie poji 
taj sa uspjehom rabiti za to, da se predoci kod Skolskih pokusa m 
njeona striela. Da se vidi iskra od svih strana, metne se ravDii 
papira vertikalno. 

Ako se uzme na mjesto ^zlatnoga papira^ takozvani ^srebmi 
to se pokaie posve drugi pojav, valjda s toga, §to je „srebrna" vn 
na papiru mnogo gu^ca i debija od ^zlatne^. 

Okolo svake elcktrode pojavi se sjajna razgranjena slika, ii 
li^ua positivnoj slici Liehtenbergovoj, koja poneSto svoj trag ostavi 
papiru. Osim toga dobije „srebrna" vrsta vrlo fine kru2ne pul 
tine, onako kako vidimo na slici 1. 

2. izbUanjn baterye kroz smjese od vodito i isolatora. 

A, Izhijanje kroz tvrde smjese, Ovo je s toga zanimivo^ Sto pol 
zuje nove i odevidne razlike izmedju positivne i nq^ativne slij 
IJ novijc vrieme po^ela se je razlika izmedju positivne i n^mtin 



NRCOJIH POKUSIH SA 8TATt^K0M MUNJINOBl. 97 

munjine opet svestrano iztrazivati/ s toga dr^im, da ce mo^da i 
opifl OYdje navedenih pojava nesto k stvari doprinicti. 

Smjese, koje sam rabio, sastqjale su se od graiita i stearinske 
kiaeline. Raztopi se opreznim ugrijanjem stanovita mno^ina stearin- 
ske kiseline (od sviece) i pridoda se toliko iiuoga graiita, da bude 
smjesa posve gusta, tako da jedva joSte te^e. Grailt se sa stearin- 
skom kiselinom vrlo dobro pomiesa^ zatim se sve iztrese na vrlo 
gladku kovnu plo6u, gore se pako metne joSte jedna takva kovna 
(ili staklena) plo^. Tako dobijemo, kad se smjesa ohladi, kola^ sa 
veoma gladkim povrSjem 4 — G'%| debeo sa promjerom od 8 — 9 %». 
Ako metnemo elektrode u udaljenosti od 3, 4 — 5 %» na povrSje 
kola6i, te izbijemo bateriju, dobijemo slike, koje pokazuju kod po- 
ntiyne i kod negativne elektrode veoma ^udnu razliku. (Gled. 
*liku 11. )• Positivna slika sastoji se od velikoga broja vrlo finih 
poYiinih otvora, te izgleda tako, kano da je vrlo finom iglom na- 
pntvljena. Otvori nisu svi jednako veliki, uajvedi mogu imati proT 
Dijer od 0*5 — 1 •%! i skoro isto takovu dubl jinu ; oblik je nepravilan. 
Ako motrimo pobli^e one otvore, to se dini, da su napravljeni ne-. 
kakovom silom, koja djeluje iz nutra prama povrSju, ^to je lako 
nioguce, jer se izbijanje sbiva ponajvise unutra, kroz masu kola^. 

Negativna slika je mnogo veca od positivne, i nepokazuje obidiio 
Jukakve otvore, nego postajc tako, da povrsje izgubi mjestimice 
^Injanjem svoj sjaj. Negativna slika je slidno kano positivna kod 
b»jev» fino razgranjena. 

Ako uzmemo dovoljno jak naboj, spoji se positivna slika sa nega- 
^^om. Mjesto, gdje se spoje, nelezi nikada u sredini, nego uvjeke 
Wiie protivnoj elektrodi, po priliei za Va ^'^^'^ udaljenosti elekroda. 

Ako metnemo sve to vi^ stearinske kiseline u smjesu, od koje 
I^vimo kolad, to iz^zava sve to vise razlika izmedju positivne i 
'^^tivne slike. Broj povrsnili otvora na positivnoj slici se smanji, 
^ to se pojave grane nalidne granam negativne slike. 

KolaS Be nesmije praviti tako, da bi raztopili smjesu u zdjeli, 

^^ja vec ima oblik kola^ te nju pustili otvrdnuti u zdjeli samoj. 

^i tako doduie dobijemo Hep kola6, koji se lako dade iz zdjele 

J^Vaditi, ali gomje povrSje neima u sebi skoro nikakvoga grafita 

' mje doata sjajno. Uzeo sam jedan takav kolac od 10 %, pro- 

^ Qledaj osobito Mach und Doubrava Bcobaclitungen fiber die 
^^tenchiede der beiden elektrischeii ZusUinde, Sitzungsbericlite der 
^lew Akademie Bd. LXXX. 



98 V. DVO&AKy 

mjera i 6, 5 *%i debljine, koji je bio napravljen od voska, stearioa 
i grafita. Grafita je bilo mnogo manje u koladu^ nego kod pie 
djaSnjih pokusa. Elektrode sam metnuo na goruje povrSje u uda- 
IjenoBti od 6—7 %». Poslje izbijanja pokazala 8e je na positiviio' 
elektrodi peznata positivua Lichtenbergova slika, na negativnq; 
elektrodi negativna Lichtenbergova slika, ako se je kolad popratu 
smjesom od minija i likopodjja. Slike su bile malene i posve pcBi 
vilne. Osim toga se je povrsje kolada izpod svake elektrode raz 
topilo i promienilo u dim. Uudnovato je to, da su se pokazali i m 
spodnjoj strani kolada izpod elektroda tragovi izbijanja, i to je bi( 
pove^i broj malenih neznatnih uzviienja na povrSju kola6a. 

B. Izbijanje kroz mekane smjese. Ovakove se naprave od gra 
fita i maslinoYa ulja. Tiesto se dobro pomie^ i metiie se ni 
staklena plo^u. Zatim se posiplje gratitom, i lupa se hitro odozgo* 
prstom na tiesto ; tako je modi napraviti kolad sa promjerom 6 — 
% i debljinom 4 — 5 %^y koji se joSte na povrdju prstom uglad. 
Onda se poprali nedto sa likopodijom i metnu se elektrode gore 
adaljenost od 4 %i. 

Ako utisnemo elektrode (2 ^ debele ocalne iice sa tupimi & 
Ijevi) po priliei na 0*5 *%i u povrSje kola6a, to se kod izbijanj 
napravi izpod positivne elektrode pravilna krugljasta jama sa ogr 
nutimi krajevi, 2*5 %^ Siroka i isto tako duboka. Obidno id( 
od jame (osobito ako smo tiesto napravili sa terpetinovim uljem] 
joSte jedna kratka grana po povrSju u smjeru prama negativnoj 
elektrodi) koja se sastoji od povrSnih nepravilnih brazda i janu 
(Gledaj sliku 12.). Slika kod negativne elektrode se na podetki 
jedva vidi; ali za nekoliko sekunda postaje sve to oStrija. 81ikaj€ 
samo povrSna i sastoji se od jako finih gustih grana. Ako neb 
bio kolad vec prije popraHen likopodijem, jedva bi se ova sliki 
mogla vidjeti. 

Ako nisu elekti'ode utisnute u poyrSje kolada, nego se nalaze i 
udaljenosti od 0*5 — 1 *%, od povrSja, to se nenapravi nikakva janu 
izpod positivne elektrode, ali zato se pojavi mala razgranjena slika 
sastavljena od povrSnih brazda i otvora. Ako ove otvore motrimi 
pobli2e, to izgledaju tako, kano da su napravljeni od malenil 
projektila, koji su odletili od positivne elektrode na povrSje kola& 
u smjeru prama negativnoj elektrodi. U torn slu^aju se zbilja &ai 
da se potvrdjuje nmienje BeMingera, koji veli, da se kod izbijanji 



O N8K0JIH POKUSIH 8A STATICkOM MUNJINOM. 99 

od positivne elektrode ^estice odtrgnu i odlete, dodim se to nesbiva 
kod negativne elektrode.^ 

Ako hocemo ovdje opisane alike proizvesti, a osobito ako ho- 
cemo dobiti onu jamu izpod positivne elektrode, to nesmije tiesto 
sadriavati prevec ulja, niti nesmije biti pretvrdo. Ovo se dade samo 
pokuianjem postici. 

3. Opaiaiga glede vrste flrnisa kod kondensatora. 

Obidni kondensator, kako se rabi kod elektroskopa i kod kojega 
8U plode pokrivene tankom vrstom firnisa, joste se sveudilj rabi, 
f>sobito za ikolske pokuse. Vec Volta, koji je izumio kondensator, 
poznavao je mane vrste firnisa; ova naime postane lako elektri^na 
' djelaje kano elekrofor (gled. Eiess, die Lehre von der Reibungs- 
^l^ktricitat, §. 343, 344). Da se tomu doskoci, prevedc se po 
^iessu plo&i viSe puta preko plamena i^estene svjetiljke. 

Pokusi, koje cu sada opisati, nalide skoro posve obidnomu po- 
■cngu sa elektroforom. Posto je vec Volta znao, da mo^e konden- 
sator sa vrstom firnisa djelovati kano elektrofor, to se 5ini, da 
*^^e moci ovi pokusi pruJiti mnogo novoga. Ali ipak drzim ob- 
^rom na to, Sto se kondensator jo§ uvjeke rabi mnogo za svrhe 
pi^vanja, da nece biti suvisno, nekoje pqjave na kondensatoru 
TH>bliie opisati. .Ter ako i nije princip pokusa posve nov, to je nov 
^jihov oblik. 

Tarimo suhim ru^nikom plo^u I. (slika 13.) i drzimo ju dole 
kod driala rukom, tako da je neprestanee odvedena k zemlji ; 
plo6i nece pokazivati ni traga od munjine. 

Metnimo dalje plo^u II. gore (plo^a ta se nesmije ribati ru6ni- 
kom) i spojimo obje plo^e prsti. Posto ni plo^a I. ni plo^a II. ne- 
Pokazuju ni traga od munjine i posto su osim toga obje odvedene 
k zemlji, 6ini se upravo nemoguce, da dobijemo divergenciju listica, 
*ko dignemo I. od II.; ali pokus pokazuje obi^no divergenciju ^, 
^ to viSe puta tako jaku, da su listici elektroskopa u pogibelji. 

llzmimo svakoj ploci napose muujinu (tim da se svake dotaknemo 
Pfstom), metnimo opet plo^u I. na II., a spojimo obje prsti, to cemo 
dobiti opet istu divergenciju ^, ako dignemo II. Tako moiemo 



* Oledaj C. ReMinger und Er, Wdchter Pber Disgregation der 
Bectroden dnrch positive Electricitiit und die Erkliirung der Lichten- 
^»««i«chen Piguren. Wiedetn. Ann. Bd. XVI. p. 608. 



100 V. DVORAK, 

pokus po Yolji opetoYati; i to uvjek sa istim uspjehom, jer j^ 
I. zadrii vrlo dugo ono elektridko svojstvo. 

Ako ostavimo plodu II. na I., to mo^emo joste za nekoliko dai 
dobiti jaku divergenciju (slidno kano kod elektrofora). Ako ndc 
ploia II. na I., to izgubi plo6a I. ono svojstvo mnogo prije (obi6 
posve sigurno za 24 sata). Moglo bi se misliti po Biess-u, da tnoi 
ono svojstvo izceznuti, ako se ploca I, prevede vise puta preko pi 
mena svjetiljke, ali ako je vrsta firnisa dobra, nepomaze ono sredst 
skoro nista, 

Naravski dobijemo takodjer divergenciju, ako bi trU odnu 
s po^etka na mjesto plo6e I. plo6u II., ili ako bi ribali jednu i 
ovih plo^a jade i dulje nego drugu plodu. 

Na mjesto da se plode spoje prsti (slika 13.) mogu se spojiti 
isoliranom zicom, tako da nisu odvedene k zemlji. Kako mo£e t 
pojav uplivati kod gkolskih pokusa, vidi se lako iz sliedecega. Al 
se plode dulje vremena nerabe, pokriju se finom praSinom, i n 
stane potreba brisati je. Obrisane plode netrebaju svaka zase p 
kazivati ni traga od munjine. Cini se dakle, da je smijemo up 
trebiti na primjer za Voltajev fundamentalni pokus, ako je jedi 
plo^ bakrena i druga tutijena.^ Tu dodje jedna ploia sa dr 
gom u vodljivi savez (slika 14.). Nu ako smo slufiajno jedi 
plodu jade brisali od druge, ili ako smo samo jednu brisali, m 
iemo vec od toga dobiti divergenciju. Ja drzim, da jako cesto h 
Skolskih pokusa polazi divergencija vi$e od brisanja rucnikom, Me| 
od elektromotoricke sile izmedju bakra i tutije, jer se obidno n 
stojiy da budu plo6e suhe i 6iste, te se s toga taru prije suhi 
rudnikom. 

Isto tako se mozemo svuda lako prevariti, gdje dodje ploda 
sa II. u vodljivi savez, na primjer, ako ojadamo kondensatoro 
munjinu od suhoga stupa ili od galvanskih dlanaka. 

Obratno se mozemo lako obcuvati od prevare, ako prije pokw 
place prsti spojinio i dignemo ; ako se nepojavi nikakova diverges 
cija, smijenio kondensator rabiti. Ali ovo sredstvo se moie san 
onda rabiti, ako su obje ploce od istoga kova. Ako je svaka ploi 
od drugoga kova, to vec dodju u obzir elektromotoricke sile i 
medju prsta i kova, koje bi same za se vec mogle dati slabu c 
vergenciju. U torn slucaju se paste obrisane i ocisSene ploce, pri 



^ Oledaj MuUer-PouilleVs Lehrbuch der Physik, bearbeitet n 
Pfaundler, 8. Aufl,. 3. Bd., strana 230 i 232^ slika 218 i 219. 



O NBKOJIH POKUSIH SA STATI^'KOM MUNJINOM. 101 

r««^o j€ upotrebimOf baretn jedan dan lezati, i to svaka napose, nc 
|c^<iDa HE dragoj. 

Tumacenje, Ako taremo vrstu firnisa suhim platnom, postane tim 
olsidno positivno elektri^iia, kao sto se lako vidi, ako kod ribanja 
ovnu plo6u neodvedemo k zemlji. Ova positivno elektridna vrsta 
(slika 15.) djeluje na kovnu plo^u I influencijom ; kod HH se 
kupi vrsta negativne munjine; do^im positivna munjfna od in- 
^jencije otidje u zemlju, ako plo^u kod ribanja drzimo u ruci. 
cgativna munjina HH od influencije nemoze se spojiti sa positiv- 
vrste firnisa EE, jer je firiiis isolatorom te svojii munjinu 
pulta. 

PoSto je jedna vrsta rauiijiiie EE vrlo blizu drugoj HH, poSto 

Ije svaka sadr^aje skoro istu mnozinu munjine, to nece ploda I 

i-xnati skoro nikakav elektridni u^inak u daljinu, i nece se u torn 

obziru razlikovati od plo^e neelektridnc. Plo^a I nece dakle na 

primjer djelovati na elektroskop. 

PoSto se osim toga obje munjine skoro podpuno vezu, nece se 
'^oci niti pomocu plamena jedna od ovih munjina odvesti, jer pla- 
ten mo2e odvesti samo prostu munjinu i ne vezanu. 

Metnimo sada plodu II na plo^u I. Na plo^u II djeluju obje 
^te -|- EE i — HH ba§ u protivnom smislu, ali posto je ipak 
r EE neSto blize i nesto ja^e od — HH, to ce nadvladati in- 
faendja od -f" EE, premda u mjeri vrlo neznatnoj. Mi cemo dakle 
dobiti neznatnu nmozinu negativne munjine kod ee, koju k sebi 
^^e positivna munjina vrste EE, i neznatnu mnozinu positivne 
^^Uxijine kod rx. 

Ako bi mogli jedan dio od — HH nuiStiti, ojafiili bi tim zajedno 
^ Ulflueneiju od positivne munjine vrste firnisa -f- EE. To se sbilja 
sbiva, ako spojimo plo6u II sa I. Tu predje odmah positivna mu- 
yiiia -\- YX u dolnju plo^u, (jer ju odbija positivna munjina vrste 
•^-) oniSti tamo jedan dio od munjine — HH ; all tim ojaca 
*^i/luencija positivne vrste EE. Dakle ce se opct na plo^i II poro- 
^iti influencijom nova negativna munjina kod ec, i positivna, kqja 
^tide u dolnju plodu, tc opet unisti jedan dio od — HH itd. To 
^'e tako dugo trajati, dokle skoro sva — HH izcezne u ploci I, i 
*^to se pojavi skoro ista mnozina negativne munjine na plo^d II 
^i>d ee, 

Slektroskop nece opet pokazivati nikakovu divergenciju. Ali 
^A-o dignetno plwu II, pokazivat ce ploca I prostu positivna ma- 
^jv^ % ploca II prostu negativnu munjinu. 



102 V. DVORAK, 

Ako se svake plo^e dotakiiemo napose prstom, i metnemo jedn 
na drugu, dobijemo opet po^etno stanje, tako da mozemo pok 
opetovati. 

Vidi se, da to na stvari skoro niSta nepromieni, ako odvedemi 
obje plode joste k zemlji, posto smo je bili prije spojili isoliranoi 
2icom, jer munjina vrstc firnisa EE veze negativnu munjinu b 
ee, tako da se iieda odvesti. 

Jednu varijaciju pokusa dobivamo ovako : na mjesto da spojink^ 
plodu II sa I, dotaknimo se ponajprije gornje plode prstom, 
dolnje, i opetujmo taj postupak 30 — 40 puti, to cemo takodjer d 
biti divergenciju. Tuma^.enje se osniva na istom principu, Sto 
ga malo prije upotrebili, s toga se necu u stvar dalje upuSta.^ 

Ako bi bila vrsta firnisa na plo^i II takodjer positivno elektrid"^ 
i to isto tako jako, kano na plo6i I, nebi dobili nikakav results 
AH dim je jedna vrsta jace munjevna od druge, pojavi se div^ 
geneija, ako spojimo II sa I i dignemo II. 

Dalnji pokusL Ako taremo vrstu firnisa suhim platnom, n^ 
tim uvjeke positivno elekridna, jer to visi o tlaku, kojim pritisce 
platno na plodu i o nadinu trenja. jyii moSemo na primjer pi 
ribati cirkularno (u krugovili) ili na pravac (u smjeru jednoga 
mjera.) Da promjcna tiaka i nadina trenja mo^e proiizroditi i 
liku u vrsti munjine, obce je poznato.^ Tako se 6eSce dogadja, d 
postaje vrsta firnisa trvenjem negativno elektridna, osobito kod J^ 
dega tlaka. 

Ako je nam stale same do toga, da proizvedemo uvjeke sa s^' 
gurnoScu pojav prije opisani, to se mo^e za trvenje rabiti koia (K^ 
madke, kojom postaje vrsta firnisa jako negativno elektri^na. Elektrcr' 
skop pokazuje po torn, ako se digne ploda II od I, negativnu di^ 
vergenciju. 

Ako vrstu firnisa na plo6i I samo neznatno na jednom mjesti^ 
nozem ogrebemo, mozemo dobiti jaku positivnu divergeneiju. 

Nadalje to mupliva niSta, ako jednu plocu po drugaj smUemir 
ili ako jednu na drugu pritiSSenio. 

Ako ima samo jedna plo6a vrstu firnisa, druga pake no, to moie^ 
prouzro^'iti tlak malu divergeneiju. Bolje je dakle, ako su obje* 
plode providjene vrstom firnisa, jer tu tlak neupliva niSta. 



^ Gledaj o torn poblize: Riess Cber die Erregung von Elektrid-^ 
tftt durch gleitende Keibung^ Pogg. Ann. 1877, p. 588. 



O NKKOJIH P0KU8IH SA STATl^KOM MUNJINOM. 103 

Na mjesto da se vrsta firnisa elektruje trrenjem, pokuSao sam 
yfTO; dovesti munjinu i drugim nacinom. Spojio sam naime plo6u I 
f^sk nabijenom leydenskom baterijom i ostavio ju tako pol sata i 
dulje. Zatim sam izbio bateriju i upotrebio sam plo^u I kano 
dclnju plodu kondensatora. Spojiv ju sa plo^om II, i dignuv II, 
sBisam dobio mJcnkovu divergeticiju , na dokaz, da firnis plo^ I nije 
primio skoro nikakovu munjinu, premda je bila plo^ ta dulje vre- 
mena munjinom nabijena. Iz toga sliedi : ako je t plola kondensa- 

t'Ora dulje vretnefm jako nabijena, neprimn Urn vrsta firnisa skoro 

nihikovu munjinu. 

Upliv elektricne iskre na rrstu firnisa. Metnimo plo^u I u savez 
>^ pozitivnim konduktorom munjila, te izvadimo iz nje jednu ili 
^ie kratkih iskrica. Od takove plode mo^emo dobiti znatnu posi- 
^"vnu divergenciju, ako ju spojimo sa II i dignemo II. Isto tako 
^obijemo jaku positivno divergenciju, ako konduktor tako jako na- 
^jjemo, da podme kod krajcva plo6e munjina prelaziti u zrak (u 
^bKku „«upe«). 

Ncuuprot dobijemo negativnu divergenciju, ako plocom 1 iz posi- 
^^vnoga konduktora munjila viie iskara izvadimo. 

3. elektriikom ^j^lovaivjn gor^ih tvari i plamena. 

thkaz, da je krivo sadaSnje (Biessovo) mnienje, po kojetn elektricki 
^^nak polazi od Siljeva, koji se naprave na gore6oj tvari ili na 
P^^tnenu. 

Po RiesS'U^ moramo razlikovati dva sludaja. 

Jhrvi slucaj dobivamo kod tvari, koje samo tinjaju, kano guba, 
^ftljen ltd. ' 

Drugi slucaj kod tvari, koje gore plamenom ; kod ovih se napravi 
'^^x^ad plamena stup plinova postalih izgaranjem, a onaj stup vodi 
^Unjinu. Takav plinov stup mo^emo dobiti i bez plamena kod 
Poznate Daf?y-jeve svjetiljke, i ovaj stup imade ista elektri^ka 
•"^ojstva, kano plinov stup, koji polazi od plamena.* To dakle do- 
^^zuje, da elektri^ko djelovanje nepolazi neposredno od plamena, 
^^0 od ugrijanoga stupa plinova iznad plamena. 

^ GledaJ Riess, Die Lehre von der ReibungselektriciUlt, strana 261 
^ ^66. Jako obsime historidke podatke nadi cemo u razpravi Riessovoj 
^ W Ann. Bd. LXI. 

' Gledaj Biess istotamo. 



104 V. DVO&AK, 

§to se tide djeloyanja tinjajucih tvari, to kai^e Riess, da postaj 
na njih nejednakim izgaranjem povrSja kratki, ali vrlo oStri fiiljei 
koji djeluju poznatim nadinom na munjinu. Riess za dokaz ton 
navadja, da djeluje guba od hrasta (agaricus) i neupaljena na m 
njinu, jer se na njezinom povrSju nalazi puno fina tanka vlakn 
koje djeluje kano Siljevi. 

Vec kod pobliiiega iztrazivanja pokazuje se muienje Riesao 
kano neistinito. Jer ako bi i dopnstili, da se na tinjajucih tvai 
napraye izgaranjem tako oStri siljevi (Sto medjutim nedrzim i 
vjerojatno) nebi mogli ovi siljevi imati nikakav elektridni udina 
jer je svaki obkoljen malenom atmosferom vrucih plinova postal 
izgaranjem, koji vode munjinu. Munjina se dakle nenalazi na kr 
tih siljevih, nego u atmosferi plinovoj. Dakle se reducira slue 
prvi na slucaj drugi, gdje u6inak polazi od ugrijanoga stupa plinoT 

Poznato je, da elektridki u^inak ^iija iz^ezne, ako se okolo nje| 
metne otvorena kovna ciev, koja je neSto dulja od silja. I ele 
tridni u6inak tinjajucc gube izdezne po Riess-u, ako se okolo r 
metne vertikalna ciev (od 37 '^^^i visine). Dakle se dini ipak, 
polazi udinak gube od siljeva, koji se izgaranjem naprave na giL 
Ali pokus taj nedokazuje niSta vide, nego da je stup plinova, k 
se dize od gube, same u neposrednoj bliziui gube vodljiv, i 
ne§to dalje izgubi ohladjenje^n svoju vodljivost.^ Po§to se dal 
vodljivi komad stupa plinova nalazi posve u kovnoj cievi, nemo: 
elektridki djelovati. 

Preostajc dakle samo joSte onaj drugi dokaz za Riess-ovo mnienj< 
naime, da djeluje guba elektridki, ako i nije upaljena. Ja sam h 
trazivao vise vrsti guba (iz zagrebadke gore), ali nijedna nije dj< 
lovala na munjinu od slabe napetosti, kako dodje u obzir kc 
nabijanja elektroskopa. Pokus na koji se Riess pozivlje (Gilbert 
Annalen 73, 127) napravljen je sa munjinom vrlo jake napetosi 
kako ju dobijerao od obi^noga munjila. Ali od tuda nesliedi, c 
djeluje guba isto tako na munjinu od slabe napetosti, slicno km 
fina ostra igla, koja djeluje jako na munjilo, fiedjeluje na nabiji 
elektroskop niSta, 

Vidi se dakle od svega, da elektricki ucinak tinjajucih ivari ma 
samo polaziti od ucjrijanoya stupa plinova, postalih izgaranjem. Ti 

' Poeiiato je, da plinovi od izgaranja nevode vide munjinu, ako i 
do stanovite mjere oblade. 



O KJSKOJIH P0KU8IH SA 8TATI6kOM BfUNJINOM. 105 

dodjemo na slucaj drugi, koji tuma^i Riess tako. U stup plinova 
uxiidje od strane hladni uzduh, te ga ^estimice raztrga. Tim nadi- 
nom se napraye ostri Siljevi na stupu plinova, koji djeluju elek- 
tri^ki poznatim nadinom. Ali ovo mnienje se nedade driati is vise 
rskzloga. 

Prvo je vec s razloga hidrodinamidkih nevjerovatno, da se na 

stupu plinova napravc oStri Siljevi i po svoj prilici je to nemoguci 

sluiaj. Jer uzmimo jedan dio elasti6ne kapljevine, koji imade vec 

pribliino Siljasti oblik, i koji se giblje u drugoj elasti^noj kaplje- 

vini krajem a naprvo, to ce se odporom gibanja kod a razSiriti, a 

ne saoStriti. 

Nego kad bismo bas i dopustili, da mo2e postati podpuno 
ostar Silj na stupu plinova, nebi si tim joste mnogo pomogU. Jer 
takav Silj se u istom vremenu, gdje se stvara, vec ohladjuje, tako 
da barem na povrSju izgubi svoju vodljivost. Mi nedemo dalle 
**fgdje dobiti oStru granicu, koja bi dielila vodljivi Silj od nevod- 
IjiToga uzdnha, to jest mi necemo dobiti nikakav oStar silj u elek- 
Wdkom smislu. Dalje joSte priedi difusija na povrsjii Silja, da bude 
plinov Silj oStro ograniden. Udinak elektridki ce dakle biti slab. Da si 
napravimo nekakav pojam o elektridkom u(;inku siljeva na munjinu 
^*abe napetosti, to cu navesti sliedeci pokus. Poslje dugoga vjei- 
^ja i pokuSanja poSlo mi je za rukom, na finoj englezkoj igU 
^praviti takav Silj, da je pod sitnozorom 200 puti povecan izgle- 
^ skoro podpuno oStar. Osim toga je taj silj bio veoma vitak 
* tanak. Ipak nije tnogao takav Ulj izbiii nabijen elektroskop, 
P^^da 8am ga priblizio kruglji elektroskopa na 0-05 ^%. Iz toga 
^ vidi, da je u6inak razmjeruo oStrih Siljeva za munjinu slabe 
'^peftosti, kako dodje u obzir kod elektroskopa, jednak niStici. 

t>o sada joSte nismo kod onih hipoteti6nih Siljeva na stupu pli- 
^^va uzeli u obzir, da su uvjeke elektri^ni, ako se upotrebi stup 
I^Hova za izbijanje ili za uabijanje elektroskopa. Elektricke cesticc 
P^^na na povrSju iilja ce se inedjusobno odbijati, i posto su vrlo 
'«4o gibljive, to 6e se na sve strane razprsUL To je glavni razlog, 
'^to se nemo^e stvoriti oStro ograniden Silj. 

Vec ako bi uz sve to, Sto sam dosada naveo, ipak dopustili, da 

^ uaprave na stupu plinova Si^jevi od nedostisSive oStrine, ipak 

jo^te nebi mogli poprimiti tuma^nje Riess-ovo kod jednoga slu^ja 

^J^^lovanja plamena, koji cu (po Riessu) ovdje pobliae opisati. Na 

^ovnu isoliranu plodu ah metne se malena zestena svjetiljka S 



106 V. DVORAK, 

(slika 16) od kova, preko koje se poklopi kovna ciev 37 "5(n y\ 
soka, 28 *%> Siroka ; 10.5 % daleko od svjetiljke se metDO vert 
kalna isolirana plo^ cd oi 11 % promjera; ploda ta je u saves 
sa elektroskopom. Ako se uzelektnije ploda ab suhim stupom, |h 
kazuje elektroskop divergeneiju. 

Biess^ tnina^i stvar ovako: stanoviti fiilj, koji postaje na sta| 
plinova kod S, djeluje na plo^u rd influencijom, tako da se i 
stanovitoj toCki (na primjer f) plo6e munjina sakupi ja^e, nego "! 
ostalih mjestih. O torn se nedade dvojiti, ali svakako nemoieK 
od toga zaklju^iti; tako kako je zakljudio Riefis, naime da ce k 
petost u onoj todki f postati tako velika, da munjina predje 
zrak. Ovo nije ni6im dokazano i posve je nevjerovatno, kako 
vidi iz sliedecega razmatranja. 

Mislimo si kod S na mjesto svjetiljke malenu elektriCnu kruglji^ 
koja djeluje na plodu cd influencijom. Ako smanjimo polumi 
kruglje do niStice, nece se namjeStenje munjine na plo^i zna.t 
promieniti; ali to6ka, u kojoj je sada munjina krugljice konoel 
rana, imade neizmjemo veliku munjevnu gustocu. Ova to6ka nfl 
dakle mo^e priblizno nadoknaditi vrhunac §ilja elektri6noga. A 
poSto je poznatO; da malena elektri^na krugljica neproizvede u oh* 
na stanovitom mjestu pobliine tvari takovn munjevnu gustocu, 6 
bi munjina prelazila u zrak, nece to ni elektri^ni §ilj. 

Riess doduSe navadja za svoje mnienje opet jedan pokus (gledj 
Riess, Lehre von der Reibungselektricitat § 252 i § 672), ali or$ 
se proteze na Siljeve vrlo tupe i na munjinu jake napetosti, kak 
ju dobijemo kod mimjila. 

RiesS'Ova teorija se dakle nedade odr^ati, i mi je niti netrebamc 
jer se dade nadoknaditi mnogo jednostavnijom, koju 6u sa dva pr 
mjera razjasniti. 

Prvo, Sto 86 tice nabijanja pomoSju plametia, Mislimo si plodu c 
u slici 16. metnutu u savez sa kojim izvorom munjine, na primji 
sa positivnim krajem suhoga stupa. Plinovi od izgaranja (koji vo( 
mimjinu) primiti ce munjinu, te ce se odbijanjem uzelektrovani 
destica na povrdju razprSiti na sve strane. Ploda cd, koja je c 
influencije uegativno elektri6na, privuci ce one positivne elektridi 
plinove destice, te ce tim izgubiti svoju negativnu munjinu. Elektr 
skop 6e dakle pokazivati positivnu munjinu od influencije. 



^ Oledaj Riess, die Lehre von der KeibungselektriciUU § 263. 



O NKKOJIH P0KU8IH SA STATI6kOM MUNJIMOM. 



107 



Drugo, ito se tile izbijanja pomodju plamena. Priblizimo plamcnu 
positiTno elektri6nu tvar, to ce postati stup plinova, tamo gdje je 
oJkjbliie tvari, negativno elektri^an. Plinove destice na povrSju 
stupa ce se opet medjusobno odbijati te ce se razprSiti i positivno 
clektri^na tvar ce nje privuci. Tim dakle izgubi tvar svoju munjinu. 

Ja cu u jednoj sliedecoj razpravi ovu teoriju elektridkoga djelo- 
vanja plamena pobliie obrazloziti, te raznimi pokusi podkriepiti. 
Osim toga cu opisati nekoje pojave, koji se tidu elektri6kih svojstva 
Ailjeva a obce. 

(Nastavak sliedi). 



Ostanci kvaternarnih sisara gore zagreba^l 

pRiOB^io DR. Drag. GorjanoviC. 

Nedavno nadjena je u kaptolskoj kamenari sjeverno od Vi 
u t. zv. ^lisidinom jarku'^ (p. pr. tri kilometra popre^no ud 
od crkve) prigodom kopanja kamenja veca mno^ina kostih. li 
liko njih predao je veled. gosp. prebend. TkalCic gosp. dm. Pi 
na §to me je potonji poslao na lice mjesta, da izvidim to nala: 
te da po mogucnosti posaberem kosti. 

U kamenari^ nadla se je pukotina, koja bijaSe izpunjena : 
noniy komadici vapnenca, pa mnozinom kostih ; ta je smjesa 
joS mjestimice vapnenim madkom u dvrstu masu spojena (Bre 
— Vrlo je \jerovatno, da su ote kosti bile u pukotinu v 
uplavljene, jer bi inade tezko bilo drugim si nadinom tumafi^ 
sutnost tih predmeta u toj dosta visokoj nu mjestimice i 
su^enoj pukotini. 

Izim vrsti Bos priscus Bojan. nemogoh ostale kosti 8p< 
opredieliti, buduc mi manjkaju literarna pomagala. 

Glires. 

Ostanaka glodavaca vrlo je desto naci po spiljah i u bre) 
s toga, Sto ill velik broj pod zemljom iivi. Ta okolnost < 
u veliko studium fosilnih glodavaca i to s razloga, sto 6 
velik dio tih ostanaka ^ivucim jo§ formam pripada. 

U nasoj brekdi u lisidinom jarku na§ao sam nekoliko 
od mol|u*ay pa i jedan sjekutic. Po velidini i formi zul 
mogli bi pripadati genusu Cricettis ili Mus, 



^ U kamenari vadi se cvrsti, siipljikaeti, svietlo-zati 
djega mediterana, u kojem je naci po koj Fevieii, Cot 
Unaea. 



OffTARCI KVATBRNaatflH 8ISARA OOBB ZAQBBBA^KB . 109 

Carnivora. 

GenuB Canis. 

6eQU3 Canis postignuo je tekar za diluviuma dana.^nju svoju 
nznolikost i mnogobrojnost. Representante toga roda nalazimo 
oudo Qe posvuda u diluviumu, po Spiljah i brekdah. Kod nas uaSlo 
^ je od toga roda jakih zubova, koje bi joSte ponajbolje vrsti 
^»w spelaeus Goldf. pribrojiti mogli, vrsti, koja se od danas 
fi^cega vuka (Canis lupus) skoro u niCem nerazlikuje, van ako 
•e ohazremo na neSto krep6i ustroj Spiljarskoga psa. 
Ti zubovi su : 

») ietprti praemolar (po svoj prilici iz desne dolnje 6eljusti). Isti 
sprieda malenu kvr^icu, za kojom sliedi spIoSten ^unj, pa opet 
^ kvriice od kojih jedna (ona kod 6unja) yiije leii od druge. 
Oraj zub je 30 *!(» duga^ak (fali malen dio korena). 

10.6 "% Sirok. 
Zub taj je na brek^i priCvrSten. 

b) irugi praemolar, Ovaj je dunjevito zaSiljen, a pred kerenom 
dipddnoga proreza; 

iirok 12 %t^ ; debeo 7.4 % ; visina 6unja (do nabora) neSto 
jwko 5 %i. 

c) Canin desne dolnje ^jasti. Taj je zub dosta jako zavinut, 
to posjeduje na nutarnjoj strani dva vertikalna nabora. 

Zub je p. pr. 22 %^ duga^ak (koren fali) ; iiajveci mu promjer 
ixnsJiSi 12'6 *%». 

fiTiminantia. 

Fam. Bovina. 

Gen. Bos. 

Bos prisons Bojanus. 

Bojanns, Nova acta acad. Leop. XIII. 2. 426. — v, Meyer, 
rid. XVII. 121, tab. 8, fig. 1—4 itd. 

Bos arni Lin. Roll Petrefactk. 49. 

Bos latifirons. Harl. Fauna americana 273 itd. 

Bison priscns Owen, Brit. fos. Mamm. 491, fig. 205—207. itd. 

Veoma srodan iivucemu bivolu, od kojega se najvecma tim od- 
ikuje, sto je neito veci i krupnijega ustroja. 



110 D. OORJANOVld, 

Od ove je vrsti naSasto u lisidinom jarku : 

a) Molar (po svoj prilici zadnji, desne gornje ^justi) 
fiirok (gori) 33 ^ debeo (gori) 22-5 

„ (u sredini) 34 %» „ (blizu korena) 29^ 

Citav je zub dugadak TO.g %^ (korenje dielomice odlon 

b) Metacarpus (distalni komad) 

Sirina p. pr. 79.o *^; debeo p. pr. 47.o %i. 

Ovoj se vrsti imaju po svoj prilici i ove desti pribrojit 
a) drugi prst, malo ne ditav. 

dug 56.75 '^ 

{36 *%i D or 

^9 ^"L. *^ proximalni dio debeo 

debljina u sredini i to u smjeru osi condyla: 

jft) tri papka, od kojih je jedan: 

98.B *% dug; pa p. pr. 41 "% Sirok 
drugi : 86 %! „ ; 36-8 "% Sirok i b2 %^ y 
a najmanji: 64.5 >• „ ; 28.o "% ^ 39.b 

Y) Astragalus, Dva dobro sa^uvana komada; jedan j< 
dug i 66.5 %» §irok (doli) a drugi je neznatno manji. 

Izim spomenutih kostih nadjen je i jedan rog mladoga 
kojega se dakako neda reci, dali pripada vrsti Bos prist 
Izim toga ima i inih neopredjelivih fragmenta, ponajpa^ 
tice, tibie i nekih drugih kostih. 

Fam. Cervida. 

Gen. Cervns. 

Na^ta su tri liepa molara, kojim samo korenje manj 
kuju se znatnom velidinom, liepo izrazenimi sedli, koja 
polumjeseca svinuta; medju vanjskimi sedli vidjeti je mi 
vrlo karakteristi^an biljeg po zube Cervida, 

Vrst, kojoj ovi zubi pripadaju, nemogu todno oznadi 
manjkaju mnogi tomu potrebiti prirudnici, osobito materiji 
nitbuy pa i literatura. 

Jedan tih zuba jest malo ne 40 *%» dug (korenje odtrg 

29 "% sirok. 

Debljina povrh korenja 17. 5 "%•; udaljenost stupi6a 
najbliieg polumjeseca 27 %t. 



08TA1I0I KVATBRNABNIH SISARA 60RB ZAORBBA^JKB. Ill 

i je zub p. p. 35 *!^ dug (korenje odlomljeno) 

31.75 %i 8ii*ok (u sredini) 

19.0 ^ debeo (kod korena), 
Mt kratkog, ^unjastog stupica od najblizega polumje- 

zub je 42 ^%» dugadak (ujedno sa ovecim dielom jednog 

30.5 % girok (gori) i 

24.4 »%» debeo (kod korena). 
6 je II prorezu trokutna lika, te je mnogo vidi od onih 
ih zubova (dug 14.j ^^ i 4 ^% Sirok). 

^rvida iiaSast je napokon fragment desne dolnje ^eljusti sa 
zabova^ pa komadi^ roga i jedan paroiak. 



Contributiones ad Floram terrae Slavornm 

meridionalinm. 

AUCTORE MiCHABLR GaNDOOER, 
plnrimAnun socieUtum sodali. 

Fasciculus II. 

cltfjio u tjednici matematiifnO'prirodoalovvoga razreda jugoalavenake akademije 

xnanogH i umjelnosti 15. ozujka 1882, 

Ayant^Propos. 

^-^ deuxiftme fascicule de mes Etudes sur la Flore des pays 

^^^^68 du Midi del' Europe sera consacr6 au genre Bosa. II m'est 

^titant plus agr^ble de pouvoir entreprendre ce travail, que je 

is ^tre absolument le premier qui ait, jusqu'5, ce jour, public 

^ M^moire rhodologique sur ces contrives. J'ai Tespoir, par con- 

^^tient, d'etre utile aux botanistes slaves en leur offrant un en- 

^^Xible aussi complet que possible des Roses de leur pays. 

SSansMoute,* ce premier essai prdsentera forc^ment des lacunes, 

les mat^riaux que je poss^de sont peu considerables, et, en 

^^tre, les auteurs slaves se taisent g^n6ralement lorsqu'il s'agit de 

^^ genre difficile. Toutefois, mes Etudes personnelles m'ont permis 

^ juger'd'une mani^re assez satisfaisante des esp^ces de ces con- 

^*''^^, pour pouvoir en dresser Tinventaire avec quelque certitude. 

Dans le but de faciliter la recherche et la determination des 

^^P^ces, j'ai employ^ les tableaux dichotomiques. De plus, afin 

^ ^ppeler I'attention sur le genre, j'ai indiqn^ plusieurs especes qui, 

^^ fiut, n'y ont pas encore ^t^ mentionn^es, mais qui, 6tant abon- 

^**Diment ripandues dans toute Y Europe, seront k coup stir ren- 

^^^tries dans ces regions. 

B. J. A. liXVI. 8 



114 M. QANDOOBR, 

Quant k la classification adoptee, c'est celle de M. Cr^pin,^ n 
difi^e par moi-meme dans mon Esmiy^ puis, en dernier lieu, m 
en rapport avec les principes de TEcole aualytique, tela que 
les entends et comme je les ai prouves dans la preface de i 
Tabulae rhodologicae,^ auxquelles je renvoie le lecteur. 

A mas, le 4. F^vrier 1882. 

M, Gandoger. 

^ Cr^pin, Primitiae Monographiae Eosarum, fasc. I., p. 12 et w 
Gand. 1869. 

* Gaodoger, Essai snr une nouvelle classification des Roses de VI 
rope, de V Orient et du bassin miditerranie , In 8^ Paris, 18 
librairie F. Savy. 

• Gandoger, Tabulae rhodologicae europaeo-orientales locuple 
simae. 1 vol. In 8®, 1881; Paris, F. Savy; Londres Dulau et C 
Berlin, Friedlftuder & Sohn; Cassel, Th. Fisclier. 



Abbreviature: 

cor. = corolla ped. = pedunculi 

foil. := foliola pet. = petioli 

tr. = fructus sep. = sepala 

mill. = millimetri (long.) stip. = stipulae. 



Tribus: ROSA 

Toum. Inst. III., p. 636, tab. 408. 

Tubus caljcis urceolatus, 5 sepalis donatus, sepala integra 
pinnatipartita ; petala 5, alba vel rosea, eorum praefloratio iml 
cata; stamina indeiinita; styli plures, liberi vel in columnam c 
liti; carpella indehiscentia. — Frutices vel suiirutices ubique v 
gati, plus minus aculeati foliis imparipinnatis, stipulis petiole adna 

Conspectus generum specierumque. 
I. Ripartia (Synstyleae) 

a. Sempervirentes. 

Ripartia sempervirens, istriaca, densifolia, Freynii, Visianii, 
gusina, parvifolia, dalmatica, adenophora. 

b. Arvenses. 

Ripartia repens^ camioliea, adriatica, velutina, baldensis, croat 

c. Stylosae. 

Ripartia stylosa, anisodonta. 



OONTRIBUT. FLOR. SLA,V. MERTD. 115 

n. Enrosa (Gallicaneae). 

a. Geminatae. 
autiriaca, croatica, slavica, 

c. Gallicanae. 

gaUica, platj/sepala, echinophora, leptocarpa, pumila. 

in. Schentzia (Cinnamomeae). 
Izia cinnamomea, 

IV. Laggeria (Eglanterieae). 
ria eglanteria. 

V. Cottetia (Pimpinellifolieae). 

a. Eupimpinellifoliae. 

ia pimpinellifolia, spinosissima, croatica, Pantocsekii, USkae, 
ifUha, montenegrina. 

b. Bubiginosae. 

ia reversa, Sternbergii, dinatica, 

VI. Bakeria (Sabineae). 
ia gentilis, Malyi, 

VII. Ozanonia (Alpineae). 

a. Eaalpinae. 

mia alpina, Portenschlagiana, dalmatica, Borbdssii, Uikae, 
, adriatica, croatica, Visianii, subcrassa, montenegrina, Vu- 
Hi. 

b. Montanae. 

mia rubrifolia, Schlosseriana, livida, istriaca, carhiolica, 
a, uberta, Reuteri, Freynii, montana, vestita, 

Vni. Crepinia (Canineae). 

A. Leiophyllae. 

1. Xsodontae. 

nia canina, ragtisina, serbica, didymorhyncha, Visianiana. 

2. Anisodontae. 

nia aciphyUa, myrtilloides, PanciSii, croatica, istriaca. 

3. Didymodontae. 

nia vefiosa, squarrosa, dumalis, TJcktie, dinarica, biserrata, 
luca. 

B. Stictopodae. 

1. Eoandegavenses. 

nia andeqavensis, surculosa. 

2. Marcidae. 

fda Lemaitrei, slancensis, cladocampta. 



116 M. QANDOOSRy 

8. Osmophyllae. 

Crepinia Pouzini, Schottiana, psilophylla. 

C. Eupubescentes. 

1. Decalvatae. 

Crepinia subglabrcUa, 

2. Semiglabrae. 

Crepinia uncinella, Eichferii. 

3. Pilosiascalae. 

Crepinia tozza, pilosiuscula, Freynii, adriatica. 

4. Urbicae. 

Crepinia urbica, Sadler iana, VukotinoviSii, brachyacantha. 

6. Pilosae. 

Crepinia frutetorum, Studnickae, pilosa, andropogon, pl<JUyj. 

corymbifera, dalmatica. 

6. Solstitiales. 

Crepinia dumetorum, solstitialis, belgradietisis, Tausclieri, Ti 
siniana, theratophila, 

D. Adenophorae. 

1. Becedentes. 

Crepinia leucographa, Deseglisei. 

2. Collinae. 

Crepinia collina, 

3 Mixtae. 

Crepinia obtusifolia. 

4. TomentoUae. 

Crepinia Friedlanderiana, tomentella, 

IX. Chavinia (Glandnloseae). 

a. Scabratae. 

Chavinia scabrata, croatica, heteracantha, Vnkotinoviiii, is\ 

dalmatica, belgradensis, 

b. Euglandulosae. 

Chavinia flexuosa, Jundzilliana. 

X. Chabertia (Rubiginoseae). 

A. Scpiacae. 

1. Eusopiacae. 

Chabertia sepium, dalmatica, impolittt, serbica, islriaca, Ft 
agrestis, leptoctada. . 

2. Hebegynae. 

Chabertia virguUorum, cladophora, grandicorona, 

B. Eurubiginosac. 

1. Hoteropodae. 
Chabertia lageniformis. 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 117 

2. Hypostyloidae. 

C^habertia micrantha, Panciiii, adriatica, Tommasiniana, croaiica, 

^^^lanii, hispidula. 

3. Mcsostyloidae. 

C^habertia elongatula, acanthocarpa, pannonica, sarco Stephana. 

4. Apostyloidae. f . Isoacanthae. 

Cyjiohertia rubiginosa, hungarica, scleroacanfha, Haussmaniana. 

tt- Dimorphacanthae. 

CJhabertia umbellata, rotundifolia ^ dicranodendron, elegans. 

XI. Pngetia (Tomentoseae). 

A. Eutomentosae. 

f^iigetia incana, subglohosa, tomentosa, dimorpha, cuspidata, lepto- 
'loi€iaj globularis, glandulifoUa . 

B. Villosae. 
f^ugetia pomifera, Andrzeiovii, resinosa. 

C. P h a 1 a c r i d a e. 
^ugelia pulveridenta, oligocephala, acanthochlatngs. 

Tabula dichotomica pro generum determinatione. 

J I Styli liberi 2. 

I Styli in columnam gracilcm coaliti ... I. Ripartia. 
2 f Flores albi, rosei vel purpurei 3. 

1 Flores lutei IV. Laggeria. 

5^ Foliola subtus toto dense glandulosa 4 

Foliola subtus eglandulosa 5. 

4 ( Foliola et flores saepius parvi .... X. Chabertia. 

\ Foliola et flores saepius magni .... IX. Cliavinia. 
. I Rami eglandulosi; radix baud aut vix reptans .... 6. 
^' I Rami copiosissime glanduloso-setuliferi ; radix longissime 

I reptans 11. Rosa. 

g Foliola majora; rami inermes vel roediocriter aciileati . 7. 

1 Foliola parvula; rami copiosissime aculeati V. Cottetia. 

7. I Sepala fructum maturum coronantia ] • . . . 8. 

Minime 11. 

8. { Rami virentes vel rubentes IK 

I Rami fusco-cimiamomei III. Scheutzia. 

9. Foliola undique moUissime tomentosa 10. 

Foliola glabra vel subglabrata .... VII. Ozauonia. 

.^ I Aculei saepius dimorphi; planta humilis. gracilis . . . 

^^- VI. Itakeria. 

I Aculei conformes; planta elatior et major XI. Pagetia. 

ll. ) Foliola tomentosa 12. 

) Foliola glabra vel hirsuta VIII. Crepinia. 

i2. i Pedunculi laeves VIII. Crepinia. 

\ Pedunculi hispidi vel glandulosi . . . . XI. Pagetia. 



118 M. OANDOOBB^ 

I. Bipartia 

Gdgr. Essai p. 10 (Synstyleae D. C.) 

Styli in columnam gracilem et longam ultra discum pro4 
aculei conformes; sepala decidua, plus minus pinnatipartita; c 
alba, rarius rosea. Frutices eglandulosi, saepius scandentes ye 
Btrato reptantes. 

a. Sempervi rentes Cr^p. Prim. p. 12. 

Fol. lucida, coriacea, persistentia ; rami elongati, ordinarie 
denies; flores albi; styli longe coaliti; discus planus. 

1. Ripartia Sempervirens (L. sp. 704 sub Rosa); Gdgr, 

rhod. n. 84. 

Bamis elongatis, scandentibus, aculeatis; aculeis tenuibus^ 
tatis; aduncis; fol. ovato-acuminatis, basi rotundatis, petiol 
nndique glaberrimis, nitidis, simpliciter serratis; pet. glabris^ 
leatis ; stipulis glabris, margine glandulosa, earum auriculis ob 
erectis; ped. glandulosis, bracteatis; tubo ovoideo, hispido 
corolla brevioribus, deciduis, 3 extus glandulosis, 2 vero lae 
apice acuminatis, stylis villosis, coalitis, disco piano; cor. 
fructu ovato, rubro. 

Hab. in toto littore Adriatico Istnaey Croatiae, Dalmtxtt 
Albaniae, B. 

Floret, ut sequentes initio Maji. — B sempervirgns var, glabt 
Vis. fl dalm. III., p. 242 mihi ignota est, cum specimina a 
tica non suppeditaverint 

2. Ripartia istriaea Gdgr. tab. rhod. n. 69. 

Ramis gracilibus, flexuosis; aculeis minutis, sparsis, sat 
fol. late obovato oblongis, basi rotundata, supeme abrupte ei 
Titer acuminatis, glabris, subtus, nonnunquam ad costam m 
bine inde aculeolatis, glaberrimis; serraturis simplicibus, o 
gentibus; petiolis aculeatis, glabris, sparse glandulosis; stip. i 
bentibus earum auriculis angustatis, longissimis, rectis; ped. 
gatis, minute glandulosis; tubo obovato, toto glanduloso, ut 
attenuate; sep. obovatis, omnibus integris et extus gland 
louge mucronatis ; stylis coalitis, hirsutis ; disco subplano ; cor 
edliata; fr. obovato, tenuiter glanduloso. 

Hab. htria, prope Pola (F. Areschoug). 



CONTBIBUT. FLOB. SliAV. MERID. 119 

Pertmet ad gregem i?. sempervirentis L. sensu latiori, cum 7 se- 
quentes, omnes in opere meo Tabulae rhodologicae europaeo-orien- 
te^^z locupletissimae jam editae, de quibus, quaeso, hue conferen- 
dixm est. 

3. Ripartia deHsifoIia Gdgr. tab. rhod. n. 44. 
ftamis crassis, dense foliosis ; aculeis magnis, dilatatis^ copiosis ; 
fol. minutissimis; condensatis, contiguis, obovatis, utrinque rotuii- 
dsi-tis, glaberrimis; costa glandulosa; dentibus simplicibus, parvis, 
longe mucronatis; petiolis glabris, aculeatis, sparse glandulosis ; 
Btipulis parvis, earum auriculis triaiigulari-subdivaricatis ; peduneulis 

2 4, tenuiter glandulosis, sed in V4 parte inf. laevibus; tubo 

o^^3to, minute hispido; sep. omnibus glandulosis, 2 integris, 3 paulo 
piTinatiS) pinnulis angustatis, longis; stylis in columnam tenuem 
^t glabram coalitis; disco piano; cor. alba; fr. ovato tenuiter 
gl^nduloso. 

£ab. Istriay prope Pola (F. Areschoug). 

4. Ripartia Prcynii Gdgr. tab. rhod. n. 40. 

Xamifl sat gracilibus, foliosis; aculeis parvis, copiosis, aduncis; 
"^I . parvis, obovato-acutis, basi sensim attenuatis, glaberrimis ; costa 
Slcindulosa; serraturis acutis, apertis; pet. aculeatis, glandulosis, 
•F^^rse pilosis; stipulis virentibus, parce dentatis; ped. 1 — 3, in '/j 
'^^t laevibus, caeterum hispidis, 31 — 33 mill, longis; gemma glo- 
"^Osa; tubo calycis elliptico, glanduloso; sep. valde rubiginosis, 
P^ulo pinnatis, pinnulis ovatis; stylis hirsutis, in columnam % 
*^k^min. aequantem coalitis; disco conico; cor. parva, alba; fr. 
P*%rvo, ovato-elliptico, basi depresso, apice valde attenuato-constricto. 

Hab. Istria^ in dumetis pone Pola (J. Freyn). 

5. Ripartia Yisianii Gdgr. tab. rhod. n. 47. 

Kamis sat tenuibus; aculeis 2>natis aduncis; fol. oblongis, su- 
P^oribus acuminatis, inferioribus, autem acutis, basi subrotundata 
Kl^Wriuiis ; costa glandulosa; serraturis ovatis, minutis, conyer- 
S^ntibus; pet. inermibus, glabris, glandulosis; stip. virentibus, di- 
**^tis, dentatis, earum auriculis subrcctis ; ped. 3 — 5, parce glandu- 
*^8, 43 — 38 mill, longis; tubo obovato-oblongo, setoso; sep. 2 
'^te pinnatis, pinnulis ovatis, integris, 3 integris, nunc glandulosis, 
'^'Uic laevibus; stylis in columnam lanatam staminibus breviorem 
^^^*^tifl ; disco piano ; cor. magna , alba ; fr. obovato - oblongo, 
^^Knqoe attenuate. 

Hab. Dalmatiaj in litorali (R. de Visiani). 



120 M. OANDOOBBy 

6. Ripartia ragnslna Gdgr. tab. rhod. n. 57. 

Rubens ; ramis gracilibus , copiose aculeatis ; aculeis elongi 
parum inclinatis, 3-nis; fol. mediocribus, oboyato-oblongiB, abm 
acuminatis, basi rotundata, glaberrimis ; costa glandulosa ; dentil 
sat longis; apertis; pet. aculeatis^ glabris, basi parcissime glan 
losis; stip. integris, rubentibus; ped. 1 — 2, parce setosis, infe 
laevibus, 14 — 16 mill, longis; tubo ovato, glanduloso; gem 
ovato-rotundata ; sep. omnibus glandulosis, integris; stylis in 
lumnam dense lanatam staminibus longiorem coalitiS| disco plai 
cor. sat magna; ir. ovato, basi attenuato. 

Hab. Dalmatia, ad Ragusam (K. Studnidka). 

7. Ripartia paryifolia Gdgr. tab. rhod n. 59. 

Ramis yalde tenuibus; aculeis elongatis, iuclinatis^ sat copioc 
fol. minutissimis, obtuse ovato-ellipticis, basi rotundata, glaberrin: 
costa glandulosa; serraturis acutis, rectis; petiolis glabris, eglan 
losis, subinermibus ; stip. subdentatis, rubentibus; ped. 1/ tenui 
et parce glandulosis, 13 — 18 mill longis; tubo rotundato, giant 
loso ; gemma globoso-depressa ; sep. extus toto rubiginosis, integr. 
stylis in columnam lanatam stamina aequantem coalitis ; disco plan 
cor. mediocri; alba; fr. globose, baud depresso. 

Hab. Istria^ prope Pola (J. Freyn). 

8. Ripartia dalmatica Gdgr. tab. rhod. n. 80. 

Ramis floralibus elongatis, sat crassis, eorum aculeis adond 
2-nis; fol. late obovato-oblongis, breviter acuminatis, basi vix oo 
tractis, glabris; costa eglandulosa; serraturis rectis, triangulariba 
pet. aculeatis, glabris, hinc inde glandulosis ; stip. virentibus, ai 
plissimis, dentatis; ped. 2 — 5, setosis, 25 — 28 mill, longis; tul 
obovato, glandulosissimo ; gemma ovato-elliptica ; sep. integris, vtl^ 
hispidis; stylis in columnam lanatam staminibus longiorem coaliti 
disco conico ; cor. magna, alba ; ir. ovoideo, basi praesertim at! 
nuato. 

Hab. Dalmafia, ad sepes pr. Meligne (K. Studnidka). 

9. Ripartia adenopliora Gdgr. tab. rhod. 92. 

Ramorum floriferorum aculeis iuclinatis, parvis, copiosis ; foL B 
diocribus, obovato - oblongis, brevissime acuminatis, basi atteiuiil 
supra glabris, subtus ad costam valde glanduloso-aculeolatam pai 
hirtellis; serraturis parvis, confluentibus ; pet. dense rubigmn 
aculeatis, glabris ; stip. latis, dentatis, dorso glandulosis, virentSM 
ped. 2 — 5, glandulosis, 22 — 26 mill, longis; tubo oblongO| glai 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. MBRID. 121 

lo«o; gemma oyato-rotondata ; sep. extus glandulosis, 1 — 2-piiinati8, 
yjnnalia linearibus ; stylis in columnam lanatam staminibus longiorem 
c^oaUtb; disco sat conico; cor. majuscula, alba; fr. ovoideo, utrin- 
qmie attenuate. 

Hab. Jstria, prope Pola (J. Freyn). 

b. Arvenses Cr6p. Prim. p. 12. 

Fol. caduca, non lucida ; rami prostrati-reptantes, vel radicantes ; 
a^oolei parvi ; flores albi ; styli in columnam longe coaliti ; sep. sub- 
tegerrima. 

10. Ripartia repens (Scop. fl. earn. I., 1772 p. 355)^ Gdgr. 

^b. rhod. n. 164. 

Caulibus flagelliformibus, prostratis, aculeatis ; aculeis parvis, spar- 
•*fi, subaduncis ; fol. ovato-ellipticis rotundatisve, utrinque glaberrimis 
V^osta media excepta), simpliciter et late dentatis ; pet. aculeatis, pu- 
*^^«centibu8, paulo glandulosis ; stip. tenuiter dentato - glandulosis, 
^^^tim auriculis acutis, subrectis ; ped. 2 — 4-ni8, clongatis, violaceo- 
^^^ais; calycis tubo ovato, glauco, laevi; sep. integris, rel 1 — 2-in- 
^^8, cuspidatis, corolla multo brevioribus; stylis glabris, longe 
^^^^itis, disco -piano; cor. magna, alba; fr. ovato, rubro. Hab. 
^bique in dumetis. In australioribus montana vel alpina est, ideoque 
^■^Hor. 

ll. Ripartia baldensis Kern, in Dfes^L enum. ros. p. 42; Gdgr. 
^b. rhod. n. 192. 



is yirescentibus, floralibus vero ordinarie inermibus; aculeis 
^^^Jis, inclinatis, brevibus; fol. sat late obovatis, apice attenuatis, 
^^^ subcontracta, supra adpresse hirsutis, subtus toto pubescenti- 
^^; costa paulo glandulosa; serraturis ovalibus, apertis; pet. acu- 
*^ti8, villoso-glandulosis ; stip. parvis, dorso pubescentibus ; ped. 
^ — 2, setosis, in ^s parte inf. laevibus, 28 — 28 mill, longis; tubo 
^^oideo, in V4 inf. glanduloso; sep. margine glandulosis, integris, 
^^ 1-pinnatis, pinnula lineari; stylis longe coalitis, glabris; disco 
"^belevato; cor. alba, eciliata; fr. ovato- elliptico, baud depresso. 

Hab. Tirol, in monte BcUdo (Kerner). — Croatia, circa Zagveh, 
^bi fireqaentissima (Vukotinovic). 

^pecimina croatica descripsi, quae plantam Kemeri exactissime 
'^^^wint 

12. B^rtia earnioliea Odgr. tab. rhod. n. 190. 

£amii glauco - rubentibus, floriferonim autem aculeis copiosis, 
l^H^via, inclinatis; fol. minutis, eUiptico-obovatis, utrinque subrotun- 



122 M. GANDOOBR, 

datis, Bupra patdo hirtellis, subtus toto griseo-hirsutis; costi 
dulosa; serraturis brevibus, siiuplicibus, rotundatis; pet. 
parce aculeatis, copiose glandulosis; ped. 2 — 3, omnino 
24 — 27 mill, longis; tubo ovato, in Vs parte inf. setoso; sep 
dulosis, anguste pinnatis; stylis glabris, longe coalitis; disc 
conico ; cor. alba ; fr. parvo, ovat o-rotundato^ utrinque subd 

Hab. Carniolia, ad Lehndorf prope Cilli (Stiidni^ka) < 
similiter in Croatiae partibus vicinis. 

Haec, cum 3 sequentibus a vera B, repente (Scop.) longe 
ob indumentum foliolorum^ et ad B. haldensem Kern, magis at 

13. Ripartia adriatica Gdgr. tab. rhod. n. 187. 

Ramis virenti-rubentibus, floriferorum aculeis sat copiosis, 
incHuatis; fol. parvis, obovatis, superne parum attenuatis, b 
contracta, supra parcius hirtellis, subtus villoso-cinereis ; cosl 
glandulosa; serraturis simplicibus, ovalibus; pet. aculeatis, 
pauloque glandulosis; stip. subtus subhirsutis; ped. 2 — 4^ 
24 — 28 mill, longis ; tubo ovoideo, basi infima rubiginoso ; s< 
inde ad marginem glandulosis, eorum pinnulis ovalibus; styl 
coalitis, glabris; disco valde conico ; cor. alba, eciliata; fr. • 
utrinque valde attenuato. 

Hab. htria, in umbrosis ad Canfanaro (J. Freyn). 

. 14. Ripartia velntina Gdgr. tab. rhod. n. 189, 

Ramis floralibus virentibus, gracilibus, aculeatis, aculeL 
rectis, linearibus; fol. tenuibus, mediocribus, ovatis, supern< 
datis, basi sensim attenuata, supra pubescentibus, subtus 
cinereis; dentibus ovalibus, simplicibus; pet. aculeatis, villi 
piose glandulosis; stip. parvis, glabris; ped. 1 — 2, min 
glandulosis, 24 — 26 mill, longis; tubo ovoideo, basi infima 
loso; sep. apice hinc inde ad margines glandulosis, inte^ 
1 -pinnatis, pinnula lineari ; stylis longe coalitis, glabris, disc( 
cor. alba, eciliata; fr. ovoideo, utrinque attenuato. 

Hab. Croatia^ circa Zagreb (Vukotinovid). 

15. Ripartia croatica G^gr. tab. rhod. n. 191. 

Rubens et saturate vel obscure virens ; aculeis inclinatis, ( 
fol. firmis, obovato-obtusis, subspathulatis, a 7s <^UP' usque i 
longe contractis, supra pubescentibus, subtus cinereo-villosk 
eglandulosa ; dentibus aperte triangularibus ; pet. villoso-glai 
aculeatis; stip. rubentibus, subtus hirsutis; ped. 2 — 3, vix 
in Vi inf • laevibus; tubo ovoideo, glabro; sep. latis, eglai 



COMTRIBUT. FLOR. SLAV. lOBRID. 123 

S pmnulas lineares gerentibus; stylis glabris, longe coalitis, disco 
piano; cor. alba, eciliata; ir. oyato-ellipticoy basi depresso. 

Hab. Croatia, ad Sestine (Vukotinovic). 

c) Stylosae Gdgr. Essai p. 12. 

Fol. caduca, plus minus viilosa ; rami recti^ rigidi ; aculei robusti ; 
cor. alba vel. rosea ; styli ultra discum longe conicum in columnam 
l>Tevem dispositi; sep. profunde pinnatipartita. 

16. Ripartia Stylosa Desv. Journ. bot. II., p. 317; Gdgr. tab. 
rhod. n. 234. 

Ramis valde aculeatis , aculeis robustis dilatato - falcatis ; fol. 
OTato-ellipticis apice acutis, supra villosulis, subtus toto hirsutis, 
nmpUciter serratis serraturis rarissime inaequalibus ; ped. villosis, 
aculeatis, hinc inde glandulosis; stip. ciliato - glandulosis, earum 
^licolis apice dilatatis, subrectis; ped. hispidis; lato ovoideis, basi 
*eto8a; sep. dorso eglandulosis, pinnatis, prominulis; stylis in co- 
Iiuiinam glabram breviter coalitis^ disco valde conico; cor. alba; 
&• ovoideo, b«isi hispido. 

Hab. in sepibus et dumetis, sed rarior. — Cave ne confundas 
^^lUji /?. canina (Auct.) vel. formis ejus, a quibus optime et primo 
^tuitu differt stylis in columnam cilyndricam evidenter coalitis. 

17. Ripartia anisodonta Gdgr. tab. rhod. n. 280. 

Hamis dense foliolorum aculeis copiosis, 2-nis, dilatato-aduncis ; 
fol. sat parvis, acute obovato-oblongis, basi sensim contractis, supra 
S^abris, subtus ad nervos pubescentibus ; costa eglandulosa; ser- 
vaturifl lanceolatis, valde protundiS; aliis simplicibus, aliis biserratis ; 
P^t. glandulosis, aculeatis, villosis j stip. virentibus, sat angustatis ; 
P^. 3 — 6, glabris, 19 — 24 mill, longis; tubo laevi, oblongo; sep 
glandulosis, deciduis, copiose pinnatis, pinnulis dilatatis, 2 — 3 den- 
^tis; stylis in columnam brevem et villosam coalitis; disco conico; 
^r. eciliata; fr. oblongo. basi rotundata, apice contracto. 

Hab. liftria Fasana (J. Freyn) 

In serie, affinis est R. syntrichostyla Rip. in D^s^gl. Cat. n. 
150 (quae ad Ripartias nee ad Crepinias - Canineae — ut pessime 
^rit D&ft6glise, vere pertinet). 



134 M. GANDOOBR, 



II. Enrosa 

Gdgr. Essai p. 13. (Gallicaneae D C). 

Styli liberi, rarius in columnam coaliti; aculei dimorphi, alii i 
taceo-glanduliferi, alii falcato-dilatati ; flores odoratissimi, saep 
velutino-riibri ; sep. caduca, plus minus glandulosa et pinnatipartit 
fol. coriacca, decidua. — Suffrutices humileis, recti radice Ion 
reptante. 

a. Geminatae Gdgr. Essai p. 15. 

Styli liberi, villoso-hirsuti vel pubescentes, nee vero lanati ; fla 
albi, rosei vel rubri. 

18. Rosa austriaea Crantz austr. IF., p. 86. — R. Like 
Vukot. Novi obi. p. 31.; ejus flora Croat, p. 391. (sub. 
austriaea); Gdgr. tab. rhod. n. 376. 

Aculeis dimorphis; fol. elliptico-rotundatis, supra glabris, subt 
cano villosis, ad costam mediani glandulosis duplicato-serratis ; pc 
glanduloso-pubescentibus; tenuiter acnleatis; stip. angustatis, earn 
auriculis divergentibus ; ped. solitariis, hispidis; tubo obovato, to 
glanduloso ; sep. glandulosis, parce ihcisis ; stylis liberis, hirsut 
disco piano; cor. purpurea, ad unguem nitide alba; fr. oboval 
basi attenuate. 

Hab. Austria Wtomli, et probabilius in fere tota ditione slavi 
australi; ut jam me monuit clar amiciss. F. de Vukotinovic. 

19. Rosa eroatiea Gdgr. tab. rhod. n. 347. 

Bamis laxis, parce glandulosis, acnleis filiformibus, indinaft 
fol. late et obtuse obovatis, basi cordata, supra glabris, subtns 
costam glandulosam tantum paulo pubescentibus ; serratoris oti 
bus, toto compositis; pet. parce aculeatis, glandulosis, vix hirsuf 
stip. glabris; ped. 1,. setosis, 23 — 26 mill, longis; tubo ovoid 
gemma oblonga ; sep. extus vix glandulosis 2 pinnulas longas an] 
statas et dentatas gerentibus ; stylis liirsutis ; disco paulo coni 
cor. eciliata, rosea; fr. parvo, ovato apice strangulato, basi i 
rupte decurrente. 

Hab. Croatia, in umbrosis pone Zagreb (Vukotinovic). 

E grege, ut et sequens /?. geminatae Ran et R, austriacae Cran 

20. Rosa slavica Gdgr. tab. rhod. n. 377. 

Kamis parce foliosis, glandulosis, aculeis tenuibus, inclinatis; I 
amplissime obovatiS| apice breviter contractis, basi cordatay saf 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MBRID. 125 

ibris, sabtus omnino pubescentibus; dentibns brevissimis; rotun- 
tisi compositis; costa glandulosa; pet. pubescentibuS; glandulosiS; 
pce aculeatis; slip, subtus glandulosis; ped. 1 — 3, hispidis, 35-^40 
11. longis; tubo oblongo, toto rubiginoso; gemma oblonga; sep. 
T80 glandulosis, pinnulis copiosis, latis, dentatis; stylis hirsutis, 
SCO subplano ; petalis maximis, basi ciliatis ; fr. oblongo, utrinque 
dde attenuato-strangulato. 

Hftb. Croatia, pone Zagreb (Vuko tinovic). 

Heic omitto 2 sectiones generis Eurosae, scilicet, Spuriae Gdgr. 
Ifisai p. 14 et Transitoriae Gdgr. loc. cit. — Ad primam pertinet 
f. hyhrida Scbleich. Cat. 1815, stylis coalitis, floribus pallidis, 
cactu plerumque abortive ct ramis prostratis vel reptantibus, con- 
picua. — Ad secundam autem scctionem memoratur R. conica 
3iabert in Cariot Etude des fl, 4e ed. II., p. 178 ; Gdgr. tab. 
''od. n et Herb. ros. europ. exsicc. Nro. 61, quae bene distin- 
^tur ramis rectis, foliolis lanceolatis, glabris, stylis glaberrimis 

<Ji«co longe conico productis sed liberiS; floribus amplis etc. — 
^<Uie istae species forsan serius in ditione slavica inveniri poterunt. 

b. Gallicanae. Gdgr. Essai p. 15. 

Styli liberi, densissime albo-Ianati; flores intense velutino-pur- 

^t^ei, interdum albo-punctati ; sepala plerumque copiose pinnati- 

rtita. 

21. Rosa gallica L. sp. 705; Gdgr. tab. rhod. n. 435. 

Itamorum paulo flexuosorum aculeis dimorphis; fol. coriaceis, 

ato-^llipticis , rigidis, supra glabris, subtus toto pubescentibus, 

lerratis, ciliatis; pet. aculeatis, glanduloso-pubescentibus ; stip. 

riculis subrectis; ped. hispidis; tubo ovoideo, setoso; sep. incisis, 

fso glandulosis; stylis lanatis, disco subplano; cor. odorata, pur- 

^ea; fr. rotundato, hispidulo. 

Hab. Croatia, ubi baud rara, in Serbia, passim. 

22. Rosa platysepala Gdgr. tab. rliod. n. 403 

Aculeis dimorphis, sparsis ; ramis floralibus parcc glandulosis ; 
L crassis, parvis, obovatis, basi cordata, ad apicem subrotundatis, 
pra glabris, subtus ad nervos pubescentibus, cum pilis raris alibi 
^uetis; costa media eglandulosa; dentibus acutis; ciliatis, biser- 
k^; pet. subinermibus, glandulosis, sparse pilosis; stip. angustis- 
Uus, earum auriculis lanceolatis, subrectis; ped. 1, crassis hispidis; 
>\x) obovato-oblongo, aculeate; sep. maximis, dorso glandulosis, 
c^inoae pinnatis, pinnulis late foliaceis, terminali autem amplisima ; 



126 M. GANDOOEBy 

gemma oblonga; stylis lanatis, disco subplano; cor. rubra; 
magnOy obovato-oblongo, aculeolato, apice attenuato, basi aai 
decurrente. 

Hab. Istria, in dumetosis prope Pola (F. Areschoag). 

Haec et 2 sequentes ad gregem B. gallicae L. partim et 
pumilae L.b. spectant. 

23. Rosa ecbinophora Gdgr. tab. rhod. n. 424. 

Ramis glandulosis, denaissime aculeatis, aculeis rectis, filifonni- 
bus; fol. obovato-oblongis, latis, apice breviter contractis, basi ro- 
tundatisy supra glabris, subtus ad nervos pubescentibus ; costs 
glandulosa ; dentibus triangulari-acutis, toto biserratis ; pet. aculeatu^ 
glandulosis, minutissime pubescentibus ; stip. dorso rubiginosis ; ped. 
1, valde hispidisy 20 — 25 mill, longis ; tubo ovoideo, valde aculetto; 
gemma oblonga; sep. dorso copiose aculeatis, longe valdeque pin- 
natipartitis ; stylis ianatis, disco piano; cor. purpurea; fr. ovoideo^ 
aculeate, utrinque longe contracto. 

Hab. Carniolia, ad Petschounig prope Cilli (K. Studni(fks). 

24. Rosa leptocarpa Gdgr. tab. rhod. n. 422. 
Kamis glandulosis, (aculeis nullis vel. rarissimis, tunc filiformibus); 

fol. amplissime obovato-acutiusculis, basi cordata, supra glabri% 
subtus ad nervos parce pubescentibus; costa glandulosa; serraturiB 
ovatisy inf vero compositis; pet. glandulosis, inermibus, laxe el 
parce pubescentibus; stip. dorso tantum rubiginosis; ped. 1, gbus' 
dulosis, 32—38 mill, longis; tubo ovoideo, toto et parce setoso; 
genmia ovoidea; sep. dorso tenuiter glandulosis, 2 pinnulas longftS 
satque angustatas gerentibus; stylis lanatis, disco conico ; cor- 
rubra, basi ad unguem paulo ciliata; fr. parvo, ovoideo, \^ 
et apice attenuate. 
Hab. Croatia circa Zagreb (Vukotinovic.) 

25. Rosa pninila L. fil. suppl. p. 262 ; Gdgr. tab. rhod. n. 458. 
Humilis, subsimplex ; aculeis dimorphis ; fol. ovato-ellipticifl ^ 

rotundatis, sat parvis, supra glabris, subtus pallidioribus et to^ 
villosis; costa media glandulosa; dentibus biserratis; pet. acnleii^ 
hispidis, glanduloso - pubescentibus ; stip. angustatis, rubiginoiivi 
earum auriculis acutis, divergentibus ; ped. hispidis, solitariis; tah> 
setuloso, subgloboso, sep. extus glandulosis, anguste pinnatis ; ityni 
lanatis, disco subplano ; cor. magna, rubra ; fr. globose, glandtdot^i 
obscure rubro. 

Hab. in locis umbrosis non frequens. 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 127 

III. Scheutzia 

Gdgr. Essai p. 16. (Cinnainomeae D. C.) 

Stjli iiberi, yillosi, discus planus; aculei conformeS; rectiusculi, 
albi vel rosei; sepala integerrima, post autUesim erecta fruc- 
Lamque maturum coronantia; pedunculi latissime glauco-bracteati. 

Frutices graciles, ramis eximie bruneo-cinaamomeis. 

26. Scbentzia cinnamomea (L. sp. 703 sub. Kosa); Gdgr. tab. 

-liod. n. 462. 

Bamoriim, cinnamoiueoriim aculeis rectiuscolis, stipulatis ; fol. 

oUongisy utrinque villosis, simpliciter serratis; pet. villoso-glandu- 

loos, parce aculeatis; stip. glabris, margine glandulosa, auriculis 

dirergentibus ; ped. 2 — 3; glabris, brevibus, amplisime bracteatis; 

tnbo globoso, glauco, laevi; sep. integris^ giandulosis, connivo- 

pernstentibus, in acumen lanceolatum coroUam aequantem pro- 

ductis; stylis lanatis; disco piano; cor. amoene rosea; fr. globosd, 

Hab. in regione montana ditionis praesertim orientalis. 



IV. Laggeria 

Gdgr. Essai p. 18. (Eglanteriae D. C.) 

Styli liberie lanati, disco piano; aculeis rectis, baud aut vix dila- 
^; flores lutei, foetidi; sepala Integra, decidua, dorso plus minus 
gUndcdosa; pedunculi laeves yel glandulosi, parve bracteati; foli- 
ok biserrata subtus plus minus glandulosa. Frutices humiliores, 
'^iQis gracilibus et saepius rubentibus praediti. 

27. Laggeria eglanteria (L. sp. 763 sub. Rosa); Gdgr. tab. 

fWn. 544. 

Aculofl rectiusculis, tenuibus, ad caules copiosioribus ; fol. elli- 
l*C(H)valibus vel. obovatis, concaviusculis, supra glabris pallideque 
^^tibns, subtus ad nervos parce glandulosis, duplicato-serratis ; 
P^ ^andulosisy subinermibus, sparse hirsutis ; stip. dorso et margine 
^^ulosis angustatisy earum auriculis divergentibus ; ped. setulosis ; 
^ laevi, globose ; sep. pinnatis, extus glandulosis ; stylis lanatis, 



1.28 M. GANDOOBB, 

disco piano; cor. lutea odore foetido cimicino; fr. glabro, globo^^ 
depresso, aurantiaco. 

Hab. ad sepes hortorum unde subspontanea tacisi est — Plaiz^ti 
ex Oriente orta et in Europa dubiose indegena^ sed in hortis 
meuti gratia ubique colitur. 



V. Cottetia 

Gdgr. Essai p. 18 (Pimpinellieae D. C). 

Styli liberi, saepius lanati cum disco piano ; aculei recti, subolaftr^ 
ordinarie copiosissimi ; flores aibi, vei dilute rosei; sepala int 
post anthesim erecto-conniventia fructumque maturum coronantia 
pedunculi glabri vel. hispidi, late bracteati; stipulae dilatatae; fc 
liola parca, glabra, 1 — 2 biserrata, subtiis raro glandulosa; firuct«L-^ 
coriaceus, niger, vel atrosanguineus, coriaceus. — Frutices 
condensati, ramosi. 

a. Pimpinellifoliae Gdgr. Essai p. 19. 

Foliola eglandulosa, vel tantum subtus ad costam mediam, 
pliciter (rarius inaeque) serrata. 

28. Cottetia pimpinellifolia (D. C. fl. fr. IV., p. 438 sub Ros 

Gdgr. tab. rhod. n. 555. 

Caulium yetustorum aculeis griseis, setaceis, copiosissimis ; £<=>'' 
parvis, ovato-rotundatis, glabris simpliciter obtuseque serratis; p^^* 
glabris, inermibus; stip. laevibus, apice diiatatis, earum aaricolf^ 
£alcatis; ped. spinosis; tubo laevi, globose; sep. glabris, int^ri^^ 
apice filiformibus ; stylis lanatis; cor. pallide rosea; fr. globo0^^ 
glabro. 

Hab. in rupestribus et glareosis calcareis. 

29. Cottetia spinosiHsima (L. sp. 705 sub. Rosa); G^gr. tab. 
rhod. n. 571. 

Ramorum bruneorum aculeis inaequalibus griseis; fol. parvis, 
rotundatis; vel ovato-obtusis, rigidis, glabris, simpliciter aerratU; 
pet. laevibus, paulo aculeatis; stip. glabris, earum auriculis dxyet- 
gentibus; ped. 1, glandulosis; tubo glabro setoso; sep. laevibut, 
indivisis, acuminatis ; stylis hirsutis, disco piano ; cor. alba, ad nngn^m 
subflava; fr. globose, nigro. 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. KfiRID. 129 

Hab. in regione calcarea et praesertim montana. — Planta haec, 
praesertim in Anglia, culta est, et ibi numerosissimas varietates 
oatendit; sic apud Sweet, hort., 177 var. ieguntur. 

30. Cottetia croatiea Gdgr. tab. rhod. n. 572. 

Aculeis raris, tenoibus, rectis, ad ramos floriferos saepius nullis; 

(pi. panris; ovato-rotundatis, obtosissimis, basi yalde abrupte trun- 

catisy glaberrimis ; costa eglanduiosis serraturis simplicibus, trian- 

gulari-convergentibuB ; pet. eglandulosa; glabris, parce aculeatis; 

stip. yirentibus, sat latis, earum auriculis valde divergentibus ; ped. 

1, basi laevi, apice 5 — 6 acuieolato, 14 — 16 mill, longo; tubo 

lievi, oyato-elliptico ; sepalis eglanduiosis, apice subfoliaceo-dentatis ; 

itflis lanatis, disco piano ; cor alba, eciliata ; fr. ovato-elliptico, apice 

straogulato, basi decurrenti-attenuato. 

Hab. Croatia^ in monte Sladovac ad Oiiarje (L. Vukotinovic). 

Sicat et 4 sequentes, liaec ad gregem C, spinosissUnae (L.) et 
spedenun affinium pertinent. 

31. Cottetia PaRtoiekii Gdgr. tab. rhod. n. 574. — C. spinosissima 
Pant 

Adnot. p. 117, et plant. Itiner. turc. exsicc. an. 1872, non L. 

Aculeis raris, subulatis, ad ramos floriferos nullis; fol. obovato- 
oblongis, utrinque rotundatis glaberrimis, glaucis ; costa paulo glan- 
dulo8a; dentibus ovatis, convergentibus simplicibus; pet. aculeatis, 
glabrig, eglanduiosis; stipularum paulo rubentium auriculis divari- 
^tis; ped. glabris, 12 — 14 mill, longis; tubo ovato-elliptico, apice 
^^nsperse spinuloso ; sep. basi paululum setulosis, caeterimi laevibus, 
*pice dilatato-integris ; stylis lanatis, disco piano; cor. alba; fr. 
ovato-elliptico, basi rotundato, apice attenuato-conico. 

Hab. MonteiiegrOy ad Rodni Brod prope Vucia (J. PantoCek). 

32. Cottetia Uikae Gdgr. tab. rhod n. 570. 
Aculeis sat copiosis, latis, rectis; fol. obovato-oblougis^ utrinque 
Nnsim rotundatis, glaberrimis; costa eglandulosa; scn*aturis sim- 
pticiboB, triangulari-convergentibus ; pet. glabris, eglanduiosis, acu- 
katia; stip. virentibus, earum auriculis divergentibus; ped. 1, his- 
pidiasimis, 8 — 11 mill, longis; tubo rotundato, basi intima retror- 
mn aculeato: sep. eglanduiosis, ad apicem angustatis; stylis lana- 

tii, disco piano; cor ; fr. parvo, globose, basi rotundato, apice 

ibmpte coDstricto. 

Hab. Istria, in glareosis ad Vela Vcka Monte Maggiore, 3300' 
(J. Freyn). 

B. J. A. LXVI. 9 



130 M. OANDOOBR, 

33. Cottetia montenegrina Gdgr. tab. rhod. n. 614. 

Aculeis paucioribus; fol. angustatis, oblongis, apice et basi 
sensim rotundatis, subtus ad costam eglandulosam pabescenti- 
bus ; serraturis simplicibus , ovato - convergentibus ; pet. hirsutis, 
inermibus, eglandulosis ; stipulis virentibus^ earum auriculis divari- 
catis; pedunculis villosis, 8 — 9 mill, longis; tubo laevi, rotundato; 
sepalis eglandulosis^ in acumen latum et integrum productis ; stylis 
lanatis, disco piano ; cor. alba ; fr. rotundato, glabro, baud depresso. 

Hab. Montenegro, ad Rodni Brod prope Vticia (J. Panto dek). 

A praecedentibus pedunculo villoso (nee laevi vel hispido) foliolisque 
subtus ad costam mediam pubescentibus, prime intuitu differt. 

34. Cottetia macroacantha Gdgr. tab. rhod. n. 584. 

Aculeis longissimis, rectis valde copiosis; fol. retuse ovato-ellipti- 
cis y basi subattenuata glaberrimis ; costa glandulosa ; serraturis 
simplicibus; apertis, ovalibus; pet. glabris, aculeatis, glandulosis; 
stipulis virentibus, parvulis , auriculis earum rectis *, ped. valde 
aculeatis, 10 — 14 mill, longis; tubo ovoideo, in Vs i^f* parte 
aculeis robustis et retrorsis copiosissime obsito; sep. dorso sparse 

glandulosis, apice angustatis ; stylis villosis, disco piano ; cor ; 

fr. magno, ovoideo, basi aculeate et valde attenuato-decurrente 
apiceque strangulate. 

Hab. htria, ad Vela Ucka 3300' (J. Freyn). 

Planta curiosa aculeis floralibus, et faciem C reversae (W. K. 
sub. Rosa) sat exacte referens. 

b. Rubiginoidae Gdgr. Essai p. 20. 

Foliola subtus saepe glandulosa, omnino argute biserrata; acol&i 
interdum copiosissime condensati. 

35. Cottetia reversa (Waldst. et Kit. pi. hung. rar. III., p. 293, 

tab. 264, sub. Kosa); Gdgr. tab. rhod. n. 679. 

Ramis elongatis, valde aculeatis, aculeis retrorsis, setaceis, rectiB 
in setas glanduliferas prodeuntibus ; fol. ovato-acutis vel elliptico- 
obtusis, supra glabris, subtus eglandulosis, pubescentibus, biserratifl; 
pet. rubentibus, glandulosis; stipulis denticulatis, subtus villosiB, 
earum auriculis lanceolatis; ped. 1 — 3, breviter hispidis; tubo ovato, 
valde setose ; sep. subpinnatis, acuminatis, corolla brevioribus ; stylis 
villosis, disco piano; pet. pallid e roseis, mediocribus, obcordatis; fr. 
crasso, ovato, echinato, nitide purpureo. 

Hab. htria; Dahnatia; Littorali etc. 



CX)irrRIBUT. FLOR. SLAV. MfiRID . 131 

36. Gottetia Sternbergii Gdgr. Essai p. 20; Gdgr. tab. rhod. n. 
665. C, af finis (Sternbg. Reise nach Istr. in Flora 1826, et extr. 
p. 80 sub. Rosa, non Rau, 1816). 

Subbipedalis, omnino inermis ; ramis brevibus, denudatis ; fol. 
£asciculatis , ovato - subrotundatis, glaberriinis, amoene virentibus, 
crebre biserrato-glandulosis ; pet. inermibus, parce piloso-glandulosis ; 
stip. latiuseulis, margine eiliato - gland ulosis ; ped. 1, brevissimis, 
late bracteatis ; tubo laevi, globoso ; sep. indivisis, angustatis, dorse 
setulosis, apice filiformibus : stylis hirsutis, disco piano ; cor. pur- 
purea, parva, ad unguem flavescente; fr. globoso, glabro, nitide 
atrosanguineo. 

Hab. Istria, in petrosis montis Maggiore (Sternberg etc.). 

37. Cottetia dinarica Gdgr. tab. rhod. n. 659. 

Aculeis omnibus subulatis; copiosissimis ; fol. par vis, obtuse obo- 
vatis, basi rotundatis, glaborrimis ; eosta media glandulosa; serra- 
tnris ovalibus, apertis, biserratis ; pet. inermibus, glandulosis, sparse 
pilosifl; stip. virentibus, ad auriculas divaricaUis tantum glandulosis; 
ped. sublaevibus, hinc inde sparse setosis, 18 — 12 mill, longis; tubo 
laevi, obovato : sep. eglandulosis, indivisis, acuminc angustato ; stylis 
lanatis, disco piano; cor. albida: fr. ovoidco, utrinque attenuate. 

Hab. Croatia in montibus ad Sestine (Vuko tine vie) et in 
%ibus dinaricis Dalmatiae, 



• VI. Bakeria 

Gdgr. Essai p. 20 (S a b i n e a e Crep.) 

Styli liberi, hirsuti, disco piano: aculei sparsi saepius difformes, 
wbulati, recti aut glanduliferi ; flores rosei vel purpurei; sepala 
indivisa vel pinnalipartita, plus minus glandulosa, post anthesim 
Q^ecto-conniventia fructumque maturum coronantia; pedunculi hispidi; 
^pulae conformes, augustatae; foliola 1 — 2 bisen*ata, glabra aut 
^08a, nonnuquam tomentosa, subtus interdum glandulosa. — Fru- 
^ humiies, sociales, ramosissimi, graciles, in ditione slavica casu 
fcrtuito, ut videtur, inveiiti. 

38. Bakeria gentilis (Stemb. in Bet. Zeit. 1826 p. 79. sub. 
Bog a); Gdgr. tab. rhod. n. 717. 

AculeLs copiosis, rectis, subulatis, ad ramos Horit'eros sparsis; 

fcl. ovatis aut subrotundatis ; pet. parce aculeatis ; stip. superioribus 

dilatatis, earum auriculi^ truncatis vel lanceelatis; ped. arcuatis, 

letosis; tubo setoso, ovato vel elliptico; sep. indivisis, lanceolate- 



132 M. QAKDOOER, 

acuminatis ; stylis villosis ; cor. pallide rosea, sepalis breviore ; fr. 
nutante, ovato, hispido calyce coronato. 

Hab. Istria, in monte Maggiore, et pone Tergestum (Sternberg). 

39. Bakeria Maiyi (A. Kern, in Bot. Oest. Zeitschr. 1869 ; extr. 
p. 1, Nro. 1, sub. Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 707. 

Pedalis, aculeatissima ; aculeis ad ramos vetnstos inaequalibus, 
griseis, rectis, ad juniores autem evanidis; fol. parvis, ovato-rotun- 
datis, contiguis, supra glabris laeteque viridibus, subtus toto villoso- 
glandulosis, duplicato-serratis ; pet. glabris, glandulosis, aculeatis; 
stip. dimorphis, superioribus vero valde dilatatis, subtus rubiginosis ; 
ped. 1, hispidis, post anthesim arcuatis ; tubo ovato-rotundatO| toto 
vel basi tantum setuloso; sep. indivisis, dorso glandulosis, ereeto- 
persistentibus ; stylis lanatis, disco concavo ; cor. purpurea, sat 
magna; fr. ovato-rotundato, setuloso, coccineo. 

Hab. Dalmatia, ad Bergm, monte Santo pr. VeUehii (Maly). 

Forsan ad genus seq. pertinet; sed speciminibus authenticis non 
suppeditatis dubium remanet. (Observ. Copiosa in monte Slado- 
vac ad OStarje. Vukotinovic). 



VII. Ozanonia 

Gdgr. Essai p. 21. (Alpineae Auct.) 

Styli liberi, plerumque lanati, disco piano; aculei sparsi, num 
setacei, nunc falcate -dilatati, nonnunquam nulli; flores rosei vi 
purpurei; sepala laevia vel glandulosa, nunc indivisa nunc erectc^^ 
persistentia, nunc plus minus pinnatipartita, tunc serins decidu.^ 
(more solito); pedunculi glabri vel hispidi; stipulae conforme^^ 
dilatatae; foliola ordinarie glabra ct eglandulosa, plus minus bisesT' 
rata ; fructus serotinus, magnus. — Frutices vel sufirutioes solitari* 
vel sociales, ramis purpureis vel glaucescentibus praediti. 

a. Eualpinae Gdgr. Essai p. 22. 

Rami purpurei; foliola virentia, parum nervosa; sepala saejMitf 
integra^et persistentia ; fructus interdum nutans; flos rarus pnrpii' 
reus; aculei nulli, vel setaceo-subulati. 

40. Ozanonia alpina (L. sp. 703. sub. Rosa); Gdgr. tab. 
rhod. n. 724. 

Ramis purpureis, inermibus; fol. ovato-ellipticis, glaberrimisy ad 
costam mediam eglandulosis, crebre biserratis; pet. glabris^ inemi- 



CONTRIBUT. FLOR. SlJkV. MERID. 183 

bos, glandulosis; slip, glabris^ dilatatis, earum auriculis divergen- 
tibus: ped. laevibus vel setosiS| solitariis; tubo laevi, oblongo; 
sep. indivisis, acuminatis, dorso parcisaime glandulosis ; stylis la- 
natis, disco piano ; cor. purpurea ; fr. laevi, oblongo, coccineo, saepe 
nutante. 

Hab. in regione alpina totius ditionis slavicae, sed in parte orien- 
tal! paulatim rarescit. 776. 

41. Ozanonia Portessehlagiana (Trat. mon. ros. II., p. 203, 

wb. Rosa) Gdgr. tab. rhod. n. 776. 

Inermis, elata: fol. late elliptieo-lanceolatis, acutis, amoene viren- 
tibos. glaberrimis, ad costam mediam subtus glandulosis, duplicato- 
Nrratis; pet. aculeatis, glandulosis; stip. denticulatis, dorso rubigi- 
Q06U, earum auriculis divergentibus ; ped. setulosis; tubo graeili, 
ovato, glabro, rubro, interdum basi hispidulo; sep. pinnatis, dorso 
glandulosis. apice filiformibus, stylis lanatis ; cor. magna, rosea ; fr. 
ovato, glabro, apice constricto. 

Hab. Dolmatia, in regione alpina. 

42. Osanonia dalmatica Gdgr. tab. rhod n. 761. 

Aculeis subulatis, ad ramos copiosissimis ; fol. obovatis, apice 
sobrotundatis, basi rotundata, subtus dense glandulosis, glabris; 
ientibus biserratis, triangularibus, apertis; pet. aculeatis, glandu- 
'o^ basi paulo pubescentibus ; stip. dorso rubiginosis ; ped. 1, 
dense setosis, 10 — 11 mill, longis; tubo elongate, toto hispido; 
>ep. omnino glandulosis, in acumen longum, foliacco-dentatum pro- 
ductis; stylis lanatis, disco piano; cor. purpurea; fr. anguste elongate, 
f^to, utrinque longissime attenuato. 

Hab. Dalmatian in alpinis Velebit ad Monte Santo (Visiani). 

Species haec ad gregem 0. alphiae L. pertinet, cum octo se- 
qoentibus. 

43. Ozanonla Borbisii Gdgr. tab. rhod. n. 722. 

Ramis inermibus ; fol. mediocribus, obovato-oblongis, apice subat- 
tenoatis, basi sensim contractis, glabris; costa media glandulosa; 
dentibus eximie profundis, triangularibus, apertis, biserratis; pet- 
Slandulosis, inermibus, glabris; stip. dorso subrubiginosis ; ped. 1, 
^alde setosi-*, 12 — 15 miU. longis; tubo laevi, oblongo; sep. extus 
oomino eglandulosis, in acumen foliaceo-dentatum productis; styUs 
lanatis, disco piano; fr. parvo, breviter oblongo, recto, utrinque 
iooge attenuato. 
flab. Croatia, in alpestribus ad Plitvica (V. Borb&s). 



134 M. GANDOOBRy 

44. Ozanonia Uikae Gdgr. tab. rhod. n. 731. 

Ramis inermibus, sat validis ; fol. obovato-oblongis, vel breviter 
oblongis, obtusis, basi rotundata glabris; subtus ad costam valde 
glandulosis; dentibus compositis; triangularibus, apertis; pet. glan- 
dulosis, aculeatis, glabris; slip, omnino eglandulosis ; ped. 1, yalde 
et longissime setosis, 20 — 24 mill. longis; tubo elongatO; basi in- 
iima hispida; sep. margine tantum glandulosis, in acumen sat 
angustum et eglandulosum productis; stylis lanatis; disco conico; 
cor. rubra; fr. maximo, longissimo, ad mediam partem inflato, 
utrinque valde contracto, arcuato. 

Hab. Istria, ad Ucka (Monte Maggiore)^ 3500' (J. Freyn). 

45. Ozanonia dinarica Vis. in Gdgr. tab. rhod. n. 805. 

Caule aculeatissimo ; aculeis subulatis, ad ramos floriferos raris; 
fol. obtuse ellipticis^ basi cordata, glabris, plerumque subtus ad 
nervos glandulosis; dentibus biserratis, apertis, ovalibus; pet. ^- - 
bris, inermibus, glandulosis; stip. dorso rubiginosis; ped. 1 — 2,^ 
dense setosis, 13 — 14 mill, longis; tubo ovoideo, glanduloso; sep. 4 
brevissimis, toto rubiginosis, m acumen angustum, int^rum et^< 
eglandulosum apice productis; stylis lanatis, disco piano; cor. pur-T3 
purea; fr. ovoideo, basi rotundato, apice paulo contracto. 

Hab. Dalmatia, in montibus Dinaricis (Visiani in litt. 1877" 

46. Ozanonia adriatlea Gdgr. tab. rhod. n. 806. 

Caule aculeatissimo; aculeis subulatis, ad ramos fiorales 
copiosis; fol. ellipticis, apice rotundatis, basi sensim rotundat 
glabris ; costa media subtus glandulosa ; dentibus biserratis, a] 
triangularibus ; pet. inermibus, rubiginosis, sparse pubescentibuJSj 
stip. eglandulosis ; ped. 1, vix adsperse glandulosis, 10 — 11 mill* 
longis; tubo ovoideo sparse setoso; sep. brevibus, apice tantum et 
ad margines glandulosis, apice filiformibus, eglandulosis; stylis la- 
natis: disco conico; cor. purpurea; fr. ovoideo, arcuato, basi su- 
brotundata apiceque contracto. 

Hab. Dalmatiay in alpibus Dinaricis (Visiani). 

47. Ozanonia eroatica Gdgr. tab. rhod. n. 789. 

Ramis gracilibus, inermibus; fol. late oblongis, apice subrotnn* 
datis, basi longe attenuatis, glabris; costa media subtus tantisper 
glandulosa; dentibus latis, patule triangularibus, biserratis; pet 
glabris, inermibus, glandulosis; stip. eglandulosis; ped. 1, tenidter 
setosis, in Vs parte sup. laevibus, 15 — 16 mill, longis: tubo iaevi, 
ovoideo; sep. eglandulosis, apice integris et filiformibus; stjln Isr 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 135 

natis; disco cooico; cor. purpurea; fr. ovoideo, utriuque attenuato 
atrangulato. 

Hab. Croatia, in montibus ad Zagreb (Vukotinovic). 

48. Ozasonia Yisianii Gdgr. tab. rhod. u. 850. 

Ramis crassiS; copiose aculeatis^ aculeis subulatis; fol. late et 
obtuse ovalibuS; basi valde cordato-emarginata; superioribus vero 
Bubtus ad nervos glandulosis ; costa media paulo villosa; dentibus 
biaerratis; rectis, ovalibus; pet. aculeatis, glabris, rubiginosis; stip. 
dorso glandulosis; ped. 1, .dense setosis, 17 — 19 mill, longis; tubo 
ovato, toto bispidulo ; sep. brevibus. omnino glandidosis, in acumen 
late foliaceum; dentatum productis ; stylis lanatis ; disco piano ; cor. 
purpurea; fr. ovatO; basi subdepresso, apice rotundato^ recto. 

Hab. Dalmatia, in montibus Velebit (Visiani). 

Praeter alias notas; haec^ a praecedentibus foliolis subtus ad 
costam mediam hirtellis, apprime distinguitur. — Vide ad calccm 
opuscnli n. 170 aliam speciem, 0. subcrassa Gdgr, huic proximam. 

49. OxABonia montenegrina Gdgr. tab. rhod. n. 879. 

Ramis gracilibus, inermibus; fol. ample obovato-suboblongis, acu- 
tis. basi sensim rotundata, supra gLabris, subtus ad nervos paulo 
piibcsccntibus ; dentibus biserratis, ovalibus, apertis; pet. inermibu", 
glabris, parce glandulosis; stip. eglandulosis, rubcntibus; ped. sc- 
tosis^ 12 — 15 mill, longis; tubo laevi, oblongo; sep. ad apiceni 
glandulosis, in acumen latum et integrum productis; stylis lanatis; 
disco piano; cor. purpurea; fr. oblongo, attenuate; recto, nitide 
porpureo. 

Hab. Montenegro, ad Kovcice mentis Mali Dunnitor (J. P an- 
te dek). 

A praecedentibus nervis fol. subtus pilosulis etiam statim se- 
cemitur. 

50. Ozasonia Ynkotinovicii Gdgr. tab. rhod. n. 892. 

Ramis tenuibus, inermibus; fol. ample oblongo- subattenuatis^ basi 
rotunda^a, supra glabris, subtus toto pubescentibus ; costa glandu- 
losa; dentibus biserratis, profundis, triangularibus, apertis; pet. 
pubescentibus, glandulosis, inermibus; stip. dorso glandulosis; ped. 
1 — 2j valde echinatis, 18 — 21 mill. longis; tubo oblongo hispidissimo ; 
sep. dorso toto rubiginosis, in acumen latum et integrum apice 
productis; stylis lanatis; disco piano; cor. purpurea; fr. oblongo, 
basi attenuato, apice longe strangulate, inclinato. 

Hab. Croatia, in alpeslribus ad Kalnik et Samobor (Vukotinovic). 



136 M. GANDOGKR, 

Distinctissima species, ob pubem toliolorum; aftinis est 0. bre- 
vifrom Gdgr in Bull. soc. Murith. (1876) fasc. IV, p. 32 et 0. 
Kitaibelii Gdgr Essai p. 23 (0. reciirva Kit. in Eanitz Reliq. Kit 
p. 129 sub Rosa, non Roxb.) utraque non multo ab 0. (iciculari 
Lindl. (sub Rosa) recedunt. 

b. Montanae Gdgr. Essai p. 23. 

Rami plerumque glaucescentes ; aculei dilatati, compresso-adunci; 
foliola crassa, coriacea, glauca, prominule nervosa; sepala sat fre- 
quenter pinnata, plus minus decidua; flores majusculi, rosei. Fni* 
tices sociales, glaucescentes magisque quam in sect, a. elati. 

51. Ozanonia rabrifolia (Vill. dauph. Ill, p. 549 sub Rosa); 

Gdgr. tab. rhod. n. 908. 

Tota cximie glauco-purpurea vel pruinosa; aculeis minutis, sub- 
incurvis, ad ramos floralibus raris; fol. ovato-ellipticis, glaberrimis, 
ad nervos rubentibus, simplieiter serratis; pet. aculeatis, glabris; 
stip. laevibus, dilatatis, earum auriculis divergentibus ; ped. corjm- 
bosis, brevibus, glabris ; tubo laevi, globose ; sep. ivdivisis, margine 
tantum glandulosis, conniventibus, apice foliaceis; stjlis lanatis, 
disco piano; cor. purpurea; fr. glabro, globose, coronate. 

Hab. in fruticetis regionis montanae et subalpinae. 

52. Ozanonia livida (Host. H. austr. sub Rosa); Gdgr. tab. 
rhod. n. 979. 

Aculeis ramorum falcatis; fol. ovalibus, supra glabris et livida 
virentibus, subtus ad costam hirtellis et ad nervos rubentibus, sim— 
pliciter serratis; pet. glabris, inermibus; stip. laevibus, margine 
denticulatis, earum auriculis aeuminatis; ped. parce setulosis; tubo 
livido, glabro, subgloboso; sep. subiudivisis ; stylis hirsutis; cor. 
pallide rosea; fr. glabro subgloboso. 

Ilab. Littorale et in alpinis Croatiae et Illyriae. 

Ab 0. ruhrifolia (Vill.) foliolis ad costam mediam subtus hirsutiB 
bene et prime oculo secerni potest. 

53. Ozanonia Schlosseriana (xdgr. tab. rhod. n. 913. 

Eximie glauco - purpurea : aculeis tenuissimis, subinclinatis, iA 
ramos floriferos pau(*ioribus ; fol. anguste oblongo-acutis, basi sensim 
contractis, valde nervosis, glaberrimis ; costa eglandulosa ; serraturis 
simplicibiis, subrectis, triangularibus ; pet. glabris, inermibus, eg^' 
dulosis; stip. elongatis, earum auriculis divergentibus; ped. 2 — 3, 
aliis glabris, aliis paululum glandulosis, 11 — 12 mill, longis; tube 



COMTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 187 

laevi, ovato; sep. integerrimis; in ^'^ parte inf. laevibu^; oaei;erum 
glandulosis, in acumen lineare et integrum apice productis; : sty lis 
lanatifl; disco piano; cor. purpurea; fr. ovato, laevi, utrinque sub- 
rotandato. 

Hab. Croatia, in regione subalpina ad Ogulin (Vukotinovic). 

54. OzanoBia istriaea Grdgr, tab. rhod. n. 905. 

Glauca, non rubra; aculeis brevibus, uncinatis, ad ramos flori- 
feros geminatis; fol. obovato oblongis, acutis, basi rotundata^ gla- 
berrimis; costa media eglandulosa; serraturis simplicibus, apertis; 
triangularibus ; pet. glabris, eglandulosis, superioribus vero tantisper 
acoleatis; stip. latis, earum auriculis divergentibus ; ped. 1 — 3, 
^bris, 7 — 8 mill, longis; tubo rotundato, glabro; sep. eglandulosis, 
2 — 4 pinnulas lineares gerentibus, in acumen angustatum productis ; 

Atylis lanatis ; disco piano ; cor ; fr. globose, apice subattenuato. 

YLah.htria, ad Vela Ubka in monte Maggiore, 3300' (J. Freyn). 
Egrege (in sensu latiori) 0. rubrifoliae (Vill.), cum sequentibus 

55. OzasoBia earnioliea Gdgr. tab. rhod. n. 974. 

Viridi-glauca, subpurpurea; aculeis brevibiis, copiosissimis, paulo 
Tecorvatis ; fol. acute oblongis, basi subattenuata, glaberrimis ; costa 
media glandulosa; serraturis simplicibus, apertis, triangularibus; 
P^. aculeatis, eglandulosis, paulo pubescentibus ; stip. latis, earum 
*ttriculi8 divergentibus; ped. 1 — 3, sparse setosis, 9 — 11 mill, 
longis* tubo laevi, ovato; sep. eglandulosis, integris, in acumen 
P^nun dilatatum et integrum apice productis; stylis lanatis; disco 
PUqo; cor. rosea; fr. parvo, ovato, basi rotundato, apice attenuate. 

Hab. Carniolia, ad capellam mentis Nanos (V. Borbas). 

56. Oianonia Haeqaetii Gdgr. rhod. n. 1035. 

Aculeis falcato-dilatatis, ad ramos floriferos raris; fol. oblongo- 
^uminatis, basi sensim rotundata, glaberrimis; costa media paulo 
fSl&ndulosa; serraturis lanceolatis, convergentibus, inf. autem com- 
P^sitis: pet. aculeatis, eglandulosis, hinc inde pilosulis; stip. latis, 
^^m auriculis lanceolate - acutis , valde divergentibus ; ped. 2, 
•^ifipidis, 12 — 13 mill, longis; tubo laevi, ovoideo: sep. eglandu- 
losig, 2 pinnulas angustatas gerentibus, terminali autem angustata; 
^^lis lanatis, disco piano; cor. rosea; fr. ovoideo, basi depresso, 
^pice attenuate. 

Hab. Istria, ad Ueka (J. Freyn). 

Foliolis aliis simpliciter, aliis biserratis, haec et 2 sequentea 
4 praecedentibus evidenter recedunt 



138 M. OANDOGRn, 

57. Ozanonia aberta Gdgr. tab. rhod n. 1001. 

Glauco-rubra ; ramis rohustis^ aculeatis^ aculeis dilatato-unc 
ad floriferos copiosis; fol. oblongo-acutis, basi subattenuata, { 
rimis ; costa eglandulosa : serraturis inaequalibus, inf. bisc 
lanceolntisy apertis ; stip. purpureis, earum auriculis rectis ; p 
paulo aciculatis, 14 — 16 mill, longis; tubo laevi, obovato-ob 
sep. dorso sparse glandulosis, earum pinnulis omnibus liuea 
siylis villosis, disco sat conico; cor. rosea; &. obovato-ob 
utrinque attenuato. 

Hab. Istria, ad Mala Vcka mentis Maggiore, 3300' (J. Fr 

58. Ozanonia Reateri (Godet fl. Jura. p. 218.). tab. rhod. n 
Aculeis rectiusculis, dilatatis, ad ramos purpureos raris ; fol; 

obtusis; basi rotundata, glaucescentibus, iirmis, glaberrimis, ii 
Biibbiscrratis ; pet. glabris, inermibus; stip. amplis, laevibus, 
auriculis divergentibus ; ped. glabris, brevissirais: tubo laevi, 
globose ; sep. acuminatis, eglandulosis, pinnatipartitis ; stylis hi 
disco piano; cor. pallide rosea; fr. subgloboso, glabro, 
coroiiato. 

Hab. in ditionis slav. regione montana parcius. 

59. Ozanonia Freynii Gdgr. tab. rhod n. 1057. 

Aculeis dilatato-curvatis, ad ramos floriferos saepius nulii« 
ample oblongo-acutis, basi sensim rotundata, glabris; costa 
glandulosa; dentibus profundis biserratis, triangularibus, a 
pet. aculeatis, glandulosis, villosissimis ; stip. subtus pubesce 
omnino eglandulosis ; ped. 2, laevibus, 12-14 mill, longis 
oblongo, laevi; sep. dorso eglandulosis, valde pinnatis, p 
latis, copiose dentato-glandulosis, terminali vero foliaceo di 
stylis parce villosis, disco conico; cor. rosea* fr. magno, ol 
basi rotundato, apice longo attenuato. 

Hab. htria, ad Ucka, monte Maggiore, in regione si 
super. (J' F r e y n). 

60. Ozanonia montana (Chaix in Vill. pi. dauph. I., p. : 

HI., p. 547 sub Rosa): Gdgr. tab. rhod n. 1118. 

Aculeis aduncis, gracilibus, sparsis; fol. ovato-rotundatis, 
coriaceis, pallide viridibus, glaberrimis; costa media subtoi 
dulosa ; serraturis creberrime biserratis ; ped . aculeatis, basi pi 
parce glandulosis ; stip. glabris, earum auriculis acute diyergei 
ped. 1 — 3-nis, brevibus, setosis; tubo ovato, glabro; sep. t 
pinnatipartitis, margine glandulosis; stylis hirsutis; disco 



COBTRIBUT. FLOR. SLAV. MRRID. 139 

sat pallide rosea; fr. ovato-rotundato, glabro, purpureo. sepalis 
coronato. 

Hab. in regione alpestri ocddentali ditionis slavicae^ sed rara. 

61. Ozanonia yestita (Stemb. Reise, sub. Rosa); Gdgr. tab. 
rhod. n. 1047. 

Glaaco-pruinosa, rubens vel purpurea; aculeis sparsis, ad ramos 
floriferos violaceos validis; dilatato-compressis ; fol. ovato-ellipticis, 
glaberrimis; biserratis; pet. glabris, aculeatis, eglandulosis ; stip. 
laevibusy earum auriculis acuminatis, subrectis; ped. glabris, co- 
rymbosisy 18 — 20-flori8, bracteatis; tubo laevi, ovato-rotundato ; 
aep. indivisis, dorso eglandulosis ; stjlis villosis, disco subplano ; cor. 
purpurea; fr. glabro, ovato-rotundato. 

Hab. htria, supra Idria, 2500' (Sternberg). 



VIIL Crepinia 

Gdgr. Essai p. 21 (Canineae D. C. 

Styli liberi, glabri aut villosi, disco piano vel conico; aculei 
conformesy compresso-dilatati, curvati, rarissime setacei; flores albi 
M rosei; sepala pinnatipartita, caduca, dorso nonnunquam glan- 
iulosa; pedunculi laeves, villosi vel hispidi; stipulae conformes; 
foHoIa glabra vel villosa, eglandulosa; fructus rectus, pulposus, 

^ber. — Frutices ubique vulgatissimi, miro modo variabiles, soci- 

^ ordinarie elati, laxiuseuli. 



1. 



2. 



Tabula dichotomica pro sectionum determinatione. 

Foliola undique glaberrima 2. 

Foliola subtUB saitem plus minus hirsuta 3. 

Ped. laeves vel pilosi, semper eglandulosi A. Leiophyllae. 
Ped. semper plus minus glandulosi vd hispidi . . . 

B. Stictopodae. 

fPed. et sepala eglandulosa ... C. Trichophyllae. 
Ped. et sepala normaliter glandulosa vel hispida . . . 
D. Adenophorae. 

A. Leiophyllae Gdgr. Essai p. 26. 

Foliola undique glaberrima, simpliciter vel biserrata^ pedunculi 
(ierea; sepala dorso semper eglandulosa. 



140 M. QANi>OGBR, 

1. Isodontae Grdgr. Essai p. 26 (Canineae Lutetianae Cr^p. 

Prim. p. 17). 

Foliola omnino simpliciter et argute serrata. 

62. Crepinia canlna (L. sp. 704 sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. 
n. 1297. 

Aculeis validis, e basi dilatata falcato compreasis ; fol. glabris, fi^ 
niis; amoene virentibus, late ovato-ellipticis, basi rotundatis, apioe 
attenuatis; dentibus simplicibus, magnis, convergenti-falcatis ; pet 
glabris, eglandulosis, aculcatis ; stip. glabris, superioribus vero dila- 
tatis; ped. 8 — 10 mill, longis, glaberrimis; tubo oblongo, glabro; 
sc])alis laevibus, pinnatipartitis, eglandulosis; stjlis lanatis, disco 
conico; eor. rosea; fr. oblongo, magno^ glabro, nitide sanguineo. 

Hab. per totam ditionem slavicami frequentissime, in alpestribus 
et usque ad australiora occureus, sed tunc rarior. 

63. Crepinia ragnsina Gdgr. tab. rhod. n. 1150. 

Aculeis gracilibus dilatato-aduncis, ad ramos floriferos copiosis;^ 
fol. oblongis, utrinque acutis, gkberrimis; costa media eglandulosas 
dentibus simplicibus, lanceolatis, apertis; pet. aculcatis, glabris ^ 
eglandulosis; stip. dilatatarum auriculis rectis; ped. 1, glabi 
10 — 12 mill, longis; tubo laevi, oblongo; sep. piunulis linearibi 
2 — 3-glandulosis, terminali vero sat lata ; sty lis glabris, disco planer 
cor ; fr. oblongo, utrinque valde attenuate. 

Hab. Dabnatia, in dumetosis ad Ragusa (K. Studnidka). 

Pertinet ad gregem 0. caninae (L.) cum 3 sequeotibus. 

64. Crepinia serbiea Gdgr. tab. rhod. n. 1140. 

Aculeis raris. parum et tenuiter falcato-dilatatis, ad ramos flori- 
feros nullis (vel 1 — 2); fol. subglauco-virentibus, obovato-acuti^ 
basi attenuatis, petiolulatis, glabris; costa media ^landulosa; den- 
tibus lanceolatis, simplicibus, rectis; pet. subinermibus, eg^ndolosis, 
unifariam fere usque ad apiceni minute pubescentibus ; stipulis par 
pureis, earum auriculis divergentibus ; ped. 2 — 3, glabris, 13 — 14 
mill, longis; tubo obovato-oblongo ; sep. pinnatis, pinnulis latis, 
1 — 2-dentatis, terminali vero parum lata, integra; stylis glabris, 
contortis; disco valde conico; cor. rosea, ad unguem baud ciliata; 
fr. obovato-oblongo, utrinque attenuato. 

Hab. Serbia, circa Belgrad (Dr. Pan^io). 

65. Crepinia didymorhyncha Gdgr. tab. rhod. n. 1153. 

Aculeis brevibus, imcinato-dilatatis, ad r«nmos floriferos gominatis; 
fol. obovato-oblongis, apice breviter acutis, basi rotuxidala, glaiMr 



OONTRIBUT. FLOB. SIAV. MBRID. 141 

nis; costa glandulosa; serraturis simplicibus, triangularibus ; pet. 
uieatU, glabris, ^landulosis; stip. longis, earum anriculis diver- 
ntibufl; ped. 1 — 2y glabris, 13 — 15 mill, longis ; tubo laevi, elon- 
»to; sepalis pinnatis, pinnulis sat latis, omnibus integerrimis ; 
jrlis glabris, vel bine inde subsparse hirtulis ; disco conicO; cor . . . . ; 

elongatOy utrinque valde attenuatO; basi longe decurrente. 
Hab. htria, ad Vela Ucka in monte Maggiore (J. Freyn). 

66. Grepinia Yisianiana Gdgr. tab. rhod. n. 1202. 

BanuB densissimis, copiose aculeatis, aculeis falcato-dilatatis ; fol. 
dongo-lanceolatis, basi attenuata, glaberrimis; costa media eglan- 
iloea; serraturis simplicibus; lanceolatis; apertis; pet. inermibus, 
nrpareisy ^landulosis^ basi pubescentibus ; stip. brevibus, rubenti- 
is, earum auriculis divaricatis; ped. 1 — 2; glabris, 11 — 12 mill, 
•ngis; tubo oblongo; sepalorum pinnulis latis, 2 — 3-dentatiS; ter- 
linali autem foliaceo-subdentata ; stylis paulo pubescentibus, disco 
onico; cor. rosea, petalis cuneatis, eciliatis; fr. oblongo, apice 
niesertim attenuate. 
Hab. Dalmatia, ad La Trinith (K. Studni^ka). 

■ 

2. Anisodontae Gdgr. Essai p. 26. 
Foliola alia simplidter, alia vero biserrata. 

67. Crepinia aciphylla (Rau enum. ros. p. 69 cum ic. sub Rosa); 
dgr. tab. rhod. n. 14«^4. 

Frutex tortuosus, valde gracilis; ramis flexuosis, erectis, aculea- 
I; aculeis gracilibus, sparsis, aduncis; fol. minute oblongo-acutis, 
ispidatis, glaberrimi«f, subbiserratis ; pet. fere inermibus, tenuiter 
rsutis; stip. angustatis, margine glandulosis, earum auriculis cu- 
tidatis; ped. glabris; tubo globoso, gracili, glabro; sep. eglandulosis, 
Hoeolato-cuspidatis, pinnatis, stjlis pilosis, cor. minuta, carnea, 
ipalis breviore; fr. parvo, globoso, coccineo. 

Hab. in locis saxosis et apricis passim. 

68. Crepinia myrtUIoides Gdgr. Essai p. 27; ej. tab. n. 1483. 

* C canina myHilloides Tratt. mon. ros. II., p. 20 (sub Rosa); 

* glabra myrtiltoides Wulfen in mus. reg. Vindob. (sub Rosa). 
Caule humili, procumbenti, aculeato; acideis incurvis, dilatatis; 

J. minutissimis (4 — 6 mill.) lanceolatis, vel elliptico-obtusis, glaber- 
mis, subtus glaucis, subduplicato-serratis ; pet. minute pubescenti- 
08, glandulosis ; stip. ad marginem glandulosis, denticulatis, earum 
ariculia acute linearibus; ped. pilosulis, brevissimis, apice ineras- 



142 M. GANDOGBR, 

satis ; tubo ovato ; glabro ; sep. pinnatis, glabris, eglandulosis ; stylis 
pubescentibus ; cor. rosea; fr. glabro, ovato, rubro. 

Hab. CatJiia, ad Laybach (Wulfen) et alibi. 

69. €repinia Pail£i<^ii Gdgr. tab. rhod. n. 146 J. 

Aculeis rarissimis; parvis, falcato-dilatatis, ad ramos floriferos 
nuilis ; ibl. iitrinque glaucescentibus, anguste oblongo - lanceolatiB, 
basi attenuato-acutis, glabris; costa media eglandulosa; dentibofl 
subbiserratis, laneeolatis, apertis^ pierumque simplicibus ; pet iner- 
mibus, subsparse glandulosis ; basi paulo pubescentibus ; stip. yiren- 
tibus^ earum auriculis paululum divaricatis; ped. 1 — 2, glabris, 
8 — 9 mill, longis ; tubo oblongo ; sepalorum pinnulis latis, 1 — 2-den- 
tatis, terminali dilatata^ Integra ; stylis hirsutis ; disco valde conico ; 
cor. eciliata; tr. breviter oblongo, basi praesertim attenuate. 

Hab. Serbia, circa Belgrade (J. Pan^ic). 

E grege C. aciphylla (Ron) ct ailinium, ciun 2 sequentibus. 

70. €repinia croatiea Gdgr. tab. rhod. n. 1512. 

Aculeis dilatato-aduncis, ad ramos iloriferos copiosis; fol. acut^ 
obovato-oblongis, basi rotundata glaberrlmis, saturate itirentibus 
costa media eglandulosa ; dentibus laneeolatis, convergentibus, aeqo^^ 
biserratis et simpHcibus; pet. eglandulosis, ineimibus, usque ad ap^S 
cem toto laxe pilosis; stip. dilatatis; virentibus, earum auricula 
rectis ; ped. 2 — 4, glabris, 7 — 10 mill, longis ; tubo ovato-elliptioo ; 
sep. pinnulis latis, 1 — 2-dentatis, terminali angusta, filiformi; styltf 
lanatis ; disco paulo conico ; cor. basi baud ciliata ; fr. ovato-ellipticoy 
utrinque attenuate. 

Hab. Croatia, in silvaticis ad Sestim (Vukotinovic). 

Ilaec et sequens a praecedentibus prime intuitu differt stylis b- 
natis nee hirsutis aut plus minus glabris. 

71. Crepinia istriaca Gdgr. tab. rhod. n. 1547. 

Aculeis falcato-dilatatis, brevibus, ad ramos floriferos &rino808 
copiosis; fol. virentibus, anguste oblongo-acuminatis^ basi sensim 
contractis, glabris; costa media eglandulosa; serraturiB triangolari- 
bus, apertis, pierumque simplicibus; pet. aculeatis, glahriB^ Qglan- 
dulosis; stip. rubentibus, atigustatis, earum auriculis rectia; ped. 

1 — 2, glabris, 9 — 11 mill, longis; tubo oblongo; sep ; stylis 

lanatis ; disco conico ; cor ; fr. breviter oblongo, baai depresio, 

apice attenuate. 

Hab. htria, prope Pvla (J. Freyn). 



OONTRIBUT. PLOR. SLAV. MBRID. 143 

3. Didymodontae Gdgr. Essai p. 27. 
Toliola omnino argute duplicato-serrata. 

f2. Crepinia yenosa (Sw. ex Sprang, syst. II., p. 554, sub 

»8a); Gdgr. tab. rhod. n. 1749. 

lubens; aculeis longis, sparsis, falcatis imo rectiusculis, ad ramos 
iferoB saepe evanidis; fol. obovatis, basi attenuata subtus albo- 
acis, reticulato-yenosis, glaberrimis, supra lucidis, biserratis ; pet. 
lentibas; aculeatis, paulo pubescentibus ; stip. purpureis ; margina 
ndnloso-denticulatis ; ped. glabris ; tubo ovato, glabro ; sep. eglan- 
om»j pinnatis; subrubentibus ; stylis villosis; cor. parva, rosea; 
ovato, coccineo. 
Hab. in sepibus et locis dumetosis. 

73. Crepinia sqaarrosa (Rau enum. p. 77 sub Rosa); Gdgr. 
^. rhod. n. 1753. 

Frutex sat humilis; ramis elongatis, gracilibus, flexuosis, aculea- 
i; aculeis dilatato-subincurvis vel rectiusculis; condensatis; fol. 
^ato-acutis, basi attenuata, nervosis, glaberrimis ; costa media glan- 
ilosa; dentibus magnis, biserratis, squarrosis; pet. glandulosis, 
ilde aculeatis, spar.^im pilosis; stip. laevibus, margine glanduloso- 
irmlatis; ped. glabris; tubo ovoideo, glabro; sep. pinnatis, ad 
Uffgines eglandulosis ; stylis hirsutis ; cor. rosea ; fr. ovoideo, glabro. 
Hab. in collibus apricis hinc inde. 

74. Crepinia damalis (Bechst. forstb. p. p. 241 et 939 sub 
losa); Gdgr. tab. rhod. n. 1789. 

Elata, condensata, aculeis validis, falcato-compressis, dilatatis ; fol. 
^to-acutis, glaberrimis, nervosis, viridibus, biserratis; pet. acu- 
^tis, glandulosis, tenuiter villosulis; stip. laevibus, dilatatis, mar- 
line glandulosis ; ped. glabris ; tubo ovato, glabro ; sep. pinnatis, 
d marginem eglandulosis ; stylis lanatis, brevibus ; cor. rosea ; fr. 
^ato-rotondato, sanguineo. 

Hab. in locis lunbrosis, frequens. 

75. Crepinia Uikae Gdgr. tab. rhod. n. 1629. 

Ramis crassis; foliosis, floralibus autem inermibus; aculeis validis, 
Icato-dilatatis ; fol. late obovato acutis, basi rotundata, glauce- 
entibusy glaberrimis ; costa tenuiter glandulosa ; serraturis late tri- 
ignlaribufl, compositis, apertis; pet. aculeatis; glandulosis, sparse 
X hirtellis; stip. maximis, earum auriculis divergentibus ; ped. 1, 
ahrisy 11 — 14 mill, longis; tubo oblongo; sep. parcius pinnatis, 
nnnlia angostatis, integris ; stylis glaberrimis ; disco valde conico ; 



144 M. QANDOGBB; 

cor. basi eciliata; fr. oblongo, basi depresso, apioe longissim 
attenuate. 

Hab. Istria, ad Vcka Trebisko montis Maggiore, 2200' (J. 
Freyn). 

A praeccdentibus; quibus accedit, praeter alias notas, stjlis gU- 
berrimis nee hirsutis vel lanatis, optime secemitur. 

76. Crepinia dinariea Gdgr. tab. rhod n. 1918. 

Kamis sat gracilibns, floiiferis autem inermibus ; aculeis paryiB) 
vix inelinatis, sparsis ; fol. glaucescentibus, obovato-acutis, baa 
attenuata, glabris ; costa media glandulosa ; dentibos biserratu, 
apertis, earum auriculis parom divergentibus ; ped. 1 — ^2, glabris, 
10 — 13 mill, longis; tube oblongo; sep. pinnulis sat latis, copiose 
ad margined dentato-glandulosis, terminal! autem foliaceo-dentata; 
sty lis lanatis; disco conico; petalis roseis, eciliatis; fr. oblongo^ 
utrinque attenuate. 

Hab. Dalmatia, ad V'al di Otnbla (K. 8tudni£ka). 

77. Crepinia biserrata (Mferat fl. par., 1812, p. 190 sub Rosa); 
(jdgr. tab. rhod. n. 1865. 

Aculeis validis, falcato-dilatatis, ad ramos floriferos minoriboi; 
fol. ovalibus, basi attenuata, coriaceis, glaberrimis, nervosiSy snpn 
atrovirentibus, petioiulatis, biserratis; pet. basi puberulis, ^ando- 
losis, aculeatis; stip. sup. dilatatis, earum auriculis ovalibus; pe^ 
brevibus, glabris; tubo obovato-oblongo ; sep. pinnulis angostatis 
margine dentato-glandulosis ; stylis lanatis, brevibus; disco conico t 
cor. sat magna, pallide rosea; fr. obovoideo-suboblongo, ooocineo- 

Hab. passim in fruticetis etc. — Ad calcem hujus opusculi sab- 
Nro. 171, vide aliam speciem, nempe, Crepinia viridiglauca Gdgr- 
prope C. biserrata (M(5rat) collocandam. 

B. Stictopodae Gdgr. £ssai p. 28. (Canineae hispidae Cr^P-) 

Foliola undique glaberrima, paulo glaucescentia, 1 — 2 serrata; 
pedunculi semper normaliter hispidi ; sep. dorso saepius glandnloso. 

1. Euandcgavenses Gdgr. Essai p. 28. 
Foliola omnino simpliciter serrata. 

78. Crepinia andegaveusis (Bast, fl, Maine — et — Loire p. 

189, sub Rosa); Gdgr, tab. rhod. n. 1943. 

Elata, laxa ; aculeis validis , falcato-compressis , dilatatis ; foL 
glabris, ampliuscule ovato-acutis, glaucis, ad costam mediam subttt 



CX)MTIUBUT. FLOR. SLAV. MBRID. 145 

parcius glandulosiB, simplieiter serratis; pet. glabris, glandulosis, 
aculeatis; stip. glabris, margine serrulatis, dilatatis; ped. setulosis; 
tubo oblongOy hispido ; sep. pinnatis, dorso rubiginosis ; stylis lanatis ; 
cor. rosea; fr. oblongo, setoso, intense rubro. 

Hab. hinc inde in dumetis et ad margines viaram. In ditione 
anstraliori rarior aut rarissima et nonumquam nulla. 

79. Crepina sarcnlosa (Woods in Linn, trans. XIL, p. 228 sub 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 1960. 

Laxa, elata; ramis caesio-pruinosis, nunc subinermibus, nunc 
▼alide aculeatis, aculeis aduncis, dilatatis; fol. elliptico-, vel. sub- 
rotondato-acuminatis, glabris, subtus rubentibus, simplieiter serratis ; 
pet sparse pilosis, valde aculeatis, stip. linearibus, supeme dilatatis, 
ciKatis; ped. corymbosis, setulosis; tubo lacvi, ovato, bruneo; sep. 
valde pinnatis, pinnulis lanceolatis, nervosis; stylis lanatis, disco 
conico ; cor. amoene rosea ; ^r. crasso, amplo, ovato, glabro. 

Hab. mixta cum specie praecedente, sed multo minus frequens. 

2. Marcidae Gdgr. Fssai p. 29. 

Foliola sat persistentia, inferiora praesertim, biserrata, sup. autem 
ttnpliciter serrata, 

80. Crepinia Lemaitrei (Kip. in De'se'gl. Cat. n. 207. sub. 

Rosa), Gdgr. tab. rhod. n. 2006. 

Aculeis longiusculis, aduncis, subdilatatis ; fol. ovato-acutis, glabris, 
pet aculeatis. glandulosis, sparse pilosis; stip. glabris, angustatis, 
eanun auriculis brevibus, erectis; ped. 1 — 3, hispidis; tubo ovoideo, 
parce glanduloso; sep. pinnatis, dorso glanduloso; stylis glabris, 
diaco piano ; cor. ex albo dilutissime carnea ; f r. ovoideo, basi setu- 
lo8o, rubro. 

Hab. in locis dumosis et ad vias, non frequens. 

81. Crepinia eladocampta Gdgr. Rosae nov. I., p. 9. ; ej. tab. 

riod. n. 2005. 

Elata ramosissima, ramis arcuats, sat copiose aculeatis; aculeis 
dOatatisi aduncis; tol. ovato-ellipticis, parvis, acutis, basi subrotun- 
datis, ad costam parce glandulosis, glaberrimis; serraturis conver- 
gentibuB, subbiserratis ; pet. aculeatis, hinc inde pilis cum glandulis 
parce obsitis ; stip. brevibus, dilatatis, earum auriculis rectis ; ped. 
brevibus, hispidis; tubo ovoideo, plus minus omnino setoso; sep. 
mox deciduis, dorso glandulosis, breviter et sat anguste pinnatis; 

B. J. A. LXYI. 10 



146 M. GANDOGER, 

stylis glabris; disco conico; petalis magniB, basi ciliatis, pallide 
roseis, vel subalbis; fr. ovoideO; sanguineo. 

Hab. Croatia, ad Zagreb (V u k o t i n o v i c). — Serbia et Va- 
lochia passim. 

82. Crepinia slancensis (Panfic in Gdgr. tab. rhod. n. 2025.). 
Ramis tenuibus, parce aculeatis; aculeis parvis, dilatato-uncinatis, 

ad ramos floriferos nullis; ibl. glaucis oblongo-acutis, basi attena- 
ata, glabris; costa media eglandulosa; dentibus aeque simplicibuB 
et compositis, lanceolato-apertis ; pet. aculeatis, paululom glanda* 
losis, sparse birtulis; stip. virentibus^ angustatis, earum auricnlis 
divergentibus ; ped. 1 — 2., hispidis, 7 — 9 mill, longis; tubo oblongo, 
toto setuloso ; sep. dorso minute glandulosis, pinnatipartitis, pinnulis 
sat latis, 1 — 3 dentatis, terminali vero lineari, integra; stylis vil- 
losis, disco valde conico; cor amoene rosea, eciliata; fr. oblongo,^ 
utrinque attenuato. 

Hab. Serbia bar, loco dicto Slanci (Pan^i6). 

3. Osmophyllae Gdgr. Fssai p. 29. 

Foliola omnius biserrata, plus minus odorata; aculei .interduKsa 
dimorphi. 

83. Crepinia Ponzini (Tratt. mon. ros. n., p. 112, sub Rosa.>; 

Gdgr. tab. rhod. n. 2058. 

Gracilis, maleolens^ elata ; ramis flexuoso-sarmentosis ; aculeis can- 
formibus, incurvis, dilatatis, copiosis; fol. mediocribus, anguste aI^' 
longo-acutis, glaucis, glabris, subtus ad costam glandulosis, argute 
biserratis ; pet. glandulosis, aculeatis, longe sparseque pilosuli^y 
stip. angustatis, margine rubiginosis ; ped. gracilibus, setulosis^ 
tubo glabro, ovato-oblongo ; sep. parvis, pinnatis, dorso glandulosis; 
stylis glabris; cor. camea calycem paulo excedente; fr. parvo, 
ovato-oblongo, laevi, obscure rubro. 

Hab. Daltnatia et Albania austral, raro. 

84. Crepinia Sehottiana Gdgr. Essai p. 29.; ej. tab. rhod. n. 
2080. — C. glauca Schott ex Bess. euum. pi. Pod. p. 64. (sub. 
Rosa), non Desf. noc. Vill. 

Ramis floralibus elongatis, gracilibus, inerraibus; fol. eIIipticiS| 
glaucis, glabris, biserratis; pet. glandulosis; stip. glabris; ped. se- 
tosis; tubo gracili, ovoideo, utrinque attenuato, in V^ partem infer. 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 147 

do; Sep. pinnatis; glandulosis ; stylis hirsutis; cor. rosea; fr. 

leOy rubrO; basi hispido. 

ib. in r^one danubiali et in VcUachia, 

. Crepinia psilophylla (Rau enum. ros. p. 101, sub Rosa); 
-. tab. rhod. n. 2119. 

mleis dimorphis, aliis setaceis vel glanduliferis, aliis falcato- 
ds; fol. glaucis, glaberrimis, ovato-rotundatis, erebre biserratis; 
. media glandulosa ; pet. aculeatis, villoso-glandulosis ; stip. 
sescentibus, denticulatis ; ped. hispidis; tubo ovoideo, hispido; 
lis pinnatipartitis glandulosis ; stylis lanatis ; disco subconico ; 
magna, laete rosea; fr. ovoideo, erasso, hispido, sanguineo. 
ab. in fruticetis. — Specimina e regione austr. slavica non vidi, 
ibi hanc existere autumo. , 

Trichophyllae Gdgr. Essai p. 30 (Canineae pubescen- 

tes Cr^p.). 

''oliola subtus saltern plus minus hirsuta, saepius simpliciter ser- 
^ pedunculi et sepala eglandulosa ; aculei conformes. 

Fol. subtus tantum ad costam mediam villosa .... 

.1. Deealvatae. 

Fol. subtus ad costam viUosa, cum pilis raris ad nervos 

secundarios obsita 2. Semi-glabrae. 

Fol. subtus ad nervos normaliter villosa, caeterum gla- 

' berrima 3. Pilosiuscnlae. 

Fol. subtus ad nervos villosa, caeterum hinc inde ad- 

sperso pilosa 4. Urbicao. 

Fol. juniora supra villosula, dein glabra, subtus vero toto 

hirsuta 5. Pilosae. 

Fol. adulta undique molliter et dense hirsuta (fere 

tomentosa.) 6. Solstitiales. 

1. Deealvatae Gdgr. Essai p. 30. 

oliola subtus ad costam mediam tantum villosa, caeterum gla- 
ima. 

). Crepinia snbglabrata Gdgr. Essai p. 30.; ej. Rosae nov. U., 
1.; ej. tab. rhod n. 2161.; C, semiglabra Cariot Etude des 
. fed II., p. 190, in nota, (sub Rosa) non D^s^l. 
coleis falcato-compressis, subgeminatis ; fol. ampliuscule obovato- 
dcis, basi rotundatis, apice breviter attenuatis, praeter costam 
18 villosam undique glaberrimis, simpliciter serratis; pet. vil- 
, eglandulosis, superioribus tantum aculeatis; stip. villosulis; 



148 M. GANDOOBBy 

ped. 1 — 3, pilosis, 5 — 6 mill, longis; tubo ovato, glabro; sep. eglan- 
dulosis; longiuseule angusteque pinnatipartitis ; stylis glabris, disco 
subplano ; cor. carnea ; fr. parvo, ovato, apice abrupte attenuate, 
glabro coccineo. 

Hab. in dumetis et umbrosis praesertim regionis submontanae. 

2. Semi-glabrae Gdgr. Essai p. 30. 

Foliola subtus ad costam mediam hirsuta, ad nervos autem se- 
cundarios hinc inde pilosula, caeterum glaberrima. 

87. Crepiuia uncinella (Be=^8. Cat. hort. Crem suppl. IV., 1811. 

p. 21, sub Kosa); Gdgr. tab. rhod r. 2211. 

Aculeis validis, e basi compressa et dilatata uncinatis, ad ramos 
floriferos breves nuUis; fol. parvis, ovatis vel. ovato-elliptieis, basi 
subattenuata, apice breviter acutis, supra glabris, subtus praet^ 
costam villosam et nervos parcissime hirtellos, glaberrimis, tenuiteir 
subbiserratis ; pet. villosis, inermibus ; stip. glabris, margine pardujR 
glandulosis, earum auriculis acutis, divergentibus ; ped. pilosulis., 
solitariis, 10 mill, longis ; tubo glabro, ellipsoideo, utrinque attenuates ; 
sep. pinnati-partitis, margine parcissime pectinato-glandulosis ; styLxB 
villosulis; petalis 20 — 23 mill, longis, calcem paulo superantibos ; 
fr. ellipsoideo, attenuate. 

Hab. in locis dumetosis passim. 

88. Crcpinia Richterii Gdgr. tab. rhod. n. 2214. 

Aculeis brevissimis, falcato-dilatatis, ad ramos floriferos nttlliB; 
fol. acute oblongis, basi sensim attenuata, supra glabris, subtos, 
praeter costam mediam normaliter villosam et nervos hinc inde 
hirtellos, glaberrimis; dentibus plerumque biserratis, ovato-conver 
gentibus ; pet. villosis, aculeatis, eglandulosis ; stip. rubentibus, latis, 
earum auriculis subdivergentibus ; ped. 1, glabris, 13 — 15 milL 
longis ; tubo ovoideo ; sep. pinnulis foliaceo laciniatis, terminali vero 
maxima, laciuiata ; stylis lanatis, disco conico ; cor. magna, eciiiaiai 
pallida; fr. ovoideo, utrinque depresso. 

Hab. Croatia bor., in dumetosis. — Serbia, ad Bdgrad (Pan- 
6 i c). — Hungaria prope Budam (L. K i c h t e r). 

Affinis est C. uncinellae (Bess.), a qua recedit foliolis oblong^ 
magis biserratis, petiolis aculeatis, sepalis majbribus, peduncnlo 
glabro et stylis lanatis nee villosulis. 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MBRID. 149 

3. Pilosiusculae Gdgr. Essai p. 30. 

PoUola Bupeme glabra, subtus ad nervos norinaliter villosa, cae< 
tun glaberrima. 

39. Crepinla tOZZa Gdgr. Ros. nov. I., p. 11; ej. tab. rhod. 
2274. 

^rutex 3— 4'pedali8; ramosissimus ; aculeis aduncis; dilatatis, par- 
f ad ramos floriferos copiosis; fol. sat anguste oblongo-acutis, 
li attenuatis, supra glabris, subtus ad nervos inaeque villosis; 
raturis simplicibus, rectis, lanceolatis; pet. pubescentibus, eglan- 
oda, superioribus tan turn aculeatis; ped. 1 — 3, glabris, 10 — 19 
L longis; tubo obovato-oblongo, glabro; sep. deciduis, glabris, 
iginc 2 — 4-dentato-glandulosis, pinnula terminali dilatata; stylis 
t;e villosis, disco purpureo, piano; petalis amoene roseis, haud 
fttis; fr. sat parvo, suboblongo, utrinque attenuato. 

Flab, in dumetosis et silvaticis. 

iffinis est sequends et praesertim C rameali Puget. 

K). Crepinia pilosiuscnla (Opiz in Presl suppl. fl. cech.; Tratt. 
D. ros. I., prolegom. p. 39, sub Kosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2307. 
Aculeis falcato-compressis, dilatatis ; fol. ovalibus, coriaceis, biser- 
&^ supra glabris, subtus ad nervos villosis; pet. hirsutis; stip. 
tuB pilosulis; ped. laevibus; tubo oblongo, glabro; sep. pinnati- 
titis, glabris, eglandulosis ; stylis sublanatis; petalis camels, ca- 
3 longioribus; fr. oblongo, glabro, rubro. 

lab. non infirequens in sepibus etc. 

Species paucis cognita et tamen ubique sat vulgaris. — Fructus 

Trattinick ovatus est dictus, sed in eo sensu, quod sit oblongus. 

)\. Crepinia Frcynii (Tommasini in Gdgr. tab. rhod. n. 2284). 
Iculeis dilatato-aduncis, ad raraos floriferos nullis ; fol. amplissime 
>vato-oblougis, subacutis, basi rotundata, glaucescentibus, supra 
tbris, subtus ad nervos normaliter pubescentibus ; serraturis sim- 
cibos, rectis, triangularibus ; pet. villosis, inermibus, basi paulu- 
31 glandulosis; stip. virentium auriculis rectis; ped. 1, glabris, 
^22 mill, longis, crassis ; tubo laevi, oblongo ; sep. pinnulis am- 
Mimis, integris, terminali autem foliaceo-subintegra ; stylis villosis, 
00 vix conico; cor. magna, rosea, ad unguem eciliata; fr. ma- 
no, oblongo, apice inflato, basi longe subdecurrenti-attenuato. 

3ab. htria, ad Mala-Ucka mentis Maggiore, 3300' (J. Freyn). 
Vaecedentium affinis est, ut et sequens. 



150 M. OAMDOOBR, 

92. Crepinla adriatica Gdgr. tab. rhod. n. 2277. 

Aculeis dilatatis; tenuiter et parum incurvis, ad ramos floriferos 
paucioribus; fol. iirmis, ample obovato - oblongis, basi rotundata, 
apice acutis; sat pallide virentibus, supra glabris, subtus ad nervos 
Dormaliter pubescentibus ; costa media eglandulosa; serraturis infe- 
rioribus paulo biserratis; caeteris autem simplieibus, apertis; pet 
aculeatisy eglandulosis ; stip. eloDgatis, dilatatis, eartim auriculis di- 
vergentibus; ped. 2 — 3, glabris^ 10 — 12 mill, longis; tubo laevi, 
oblongo; sep. pinnulis dilatatis^ foliaceis, margine 2 — S-glandulons^ 
terminali vero late foliaceo-dentata ; stylis pubescentibus^ disco sst 
conico ; cor . . . . ; fr. magno, breviter oblongo, basi plus minus de- 
presso, supeme attenuato. 

Hab. Dalmatia, ad Ragusam, Cattaro etc. — Italia orient, prope 
Pesaro in littore maris Adriatici (L. C aide si). 

4. Urbicae Gdgr. Essai p. 31. 

Foliola supra glaberrima, subtus vero hinc inde adsperse hirsuU 
(cmn nervis secundariis normaliter pubescentibus. 

93. Crepinla urbica (Lem. in Bull, philom. 1818, sub Rosa)' 
Gdgr. Ub. rhod. n. 2413. 

Aculeis e basi dilatata et compressa falcatis; fol. OTato-acatis, 
virentibus, junioribus nonnimquam hirtellis sed mox glaberrimis^ 
subtus praeter nervos hirtellos parce villosulis, simpliciter semtis; 
pet. pubescentibus, aculeatis, eglandulosis ; stip. subtus villosis ; ped. 
laevibus; tubo oblongo, glabro; sep. pinnatipartitis, pinnulis denti- 
culatis, eglandulosis; stylis hirsutis, disco subplano; cor. pallide 
rosea; fr. oblongo, rubro. 

Hab. in sepibus dumetisque totius regionis slavicae, frequens. 

94. Crepinla Sadleriana Gdgr. tab. rhod. n. 2341 C emm^ 

(Sadl. fl. pesth. ex parte). 

Aculeis brevibusy parum uncinatis, ad ramos floriferos raris Tel^ 
nullis; fol. obovatis, basi subattenuata, apice breviter acutis, supr^ 
glabris; subtus praeter nervos hirtellos hinc inde hirtulis; cost^ 
media glandulosa ; serraturis ovato-convergentibus, inferioribus verO 
compositis; pet. aculeatis, eglandulosis, pubescentibus; stip. purvitf* 
dilute rubentibus, earum auriculis rectis; ped. 1, glabris, 10 — 1^ 
mill, longis; tubo laevi, ovoideo; sep. pinnulis latis, 2 — 3-daitatis» 
pinnula terminali foliaceo-dentata ; stylis subglaberrimia, diico ^ 



OONTBIBUT. FLOB. SliAV. MERID. 151 

conico; cor. magna, pallida, inferne eciliata; fr. ovojdeo, basi de- 
pressoy apice attenuato. 

Hab. Hnngaria, ad Blocksherg prope Budapestk (L. Richter). 
— Serbia drca Belgrad etc. (Pan^ic). 

Species haec, ut et 2 sequentes, affinis est C. urbicae (Lem). 

95- Crepinia Viikotinoyii^ii Gdgr. tab. rhod. n. 2398. 

Acoleis brevibus, curvato-dilatatis, ad ramos floriferos geminatis ; 
fol. late obovatis, abmpte acutis, basi rotundata, supra glabris, 
subtns praeter nervos hirsutos hinc inde parce pubescentibus ; costa 
media ^landolosa; serratoris simplicibus, ovatis, convergentibus ; 
pet. parce aculeatis, basi paululom glandulosis, pubescentibus ; stip. 
Tirentium auriculis divergentibus ; pedunc. 1 — 3, glabris, 12 — 14 
mill, longis; tube ovoideo, glabro; sep. pinnulis latis, 2 — 2-dentati8, 
terminali vero integra; stjlis villosis, disco piano; cor. eciliata, 
pallida; fr. ovoideo, basi paulo depresso, apice contracto. 

Hab. Croatia, in dumosis ad Prekrizje (L. Vukotino vie). 

96. Crepinia braehyacantha Gdgr. in Bull. soc. dauph. 1874, p. 

15: ej. tab. rhod. n. 2393. Gdgr. herb. ros. europ. exsicc. Nr. 252. 

Frutex validissimus, elatus ; ramis elatis, subcanescentibus, vel ar- 
coatis, aculeatis ; aculeis brevibus, parvis, inclinatis, subdilatatis, ad 
ramos floriferos nullis; fol. obovato-oblongis, basi rotundata, apice 
attenuatis, supra glabris, subtus praeter nervos villosos hinc inde 
pubescentibus; serraturis simplicibus; pet. eglandulosis, fere omni- 
bus inermibus, hirsutis; stip. villosis; ped. 1 — 2, glabris, 12 — 14 
mill, longis; tubo glabro, ovoideo; sep. longiuscule pinnatis, denta- 
tis; stylis parce pubescentibus, disco subelevato; cor. parva, pallide 
rosea, petalis contiguis, concavis, basi attenuatis, eciliatis; fr. ovo- 
ideo, utrinque attenuato, rubro. 

Hab» in regione danubiali et in Dalmatia austr. 

5. Pilosae Gdgr. Essai. 

Foliola juniora supra parce hirsuta; adulta vero glabra, subtus 
antem toto et densius pubescentia. 

97. Crepinia fhltetornm (Be-'s. suppl. III. ad Cat. hart. Crem. 
p. 20; ej. enum. plant, pod. p. 18^ sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. 
n. 2443. 

Elata, 8-pedalis et ultra ; aculeis inclinatis, dilatatis, 3-nis et infra 
stipalaribuB ; fol. ellipticis, intense virentibus, adultis vero supra 
glabris, subtus omnino pubescentibus; dentibus subbiserratis ; pet. 



152 M. GANDOOBR, 

rubentibus, aculeatis, villosis; sparse glandulosis; slip, villosis, mar 
gine glanduloso-serrulatis ; pod. subsolitanis^ glabris, brevissiinis; 
tubo globoso, glabro; sep. pinnulis denticulatis ; stylis hirsutia; cor. 
purpurea, basi pallidiore; fr. ample subgloboso, glabro, rubro. 
Hab. in coUibus umbrosis hinc inde. 

98. Crepinia Studniikae Gdgr. tab. rhod. n. 2469. 

Aculeis minutissimis, inclinatis, dilatatis, ad ramos floriferos nol- 
lis; fol. obtuse obovatis, basi rotundata, supra hirtulis dein glaber- 
rimis, aubtus vero toto pubescentibus ; costa eglandulosa; dentibus 
triangularibus, apertis, omnino argute biserratis, serraturis glandu- 
losis ; pet. rubentibuS; aculeatis, sparse glandulosis ; stip. purpureis^ 
earum auriculis divergentibus ; ped. 1 — 2, glabris, 10 — 12 mill 
longis ; tubo oblongo ; sep. pinnulis omnibus foliaceo-dentatis, ter 
minali late foliaeeo-laciniata ; stylis lanatis, disco piano; cor. baai 
eciliata; fr. oblongo, basi praesertim attenuato. 

Hab. Dalmatia, prope Giovanni (K. Studnidka). 

Ex affinitate praecedentis, sed foliola multo magis biserrata etc. 

99. Crepinia pilosa (Opiz in Presl, suppl. fl. cech.; Trait, mon. 
ros. I., proleg. p. 38, sub. Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2471. 

Aculeis aduncis, dilatato-compressis ; fol. late ovalibus, supra gla- 
bris, subtus toto sed parcius pubescentibus, subduplicato-serratis; 
pet. tomentosis; stip. subtus et margine pilosis; ped. glabris; tubo 
oblongo, glabro; sep. pinnatis, margine eglandulosis ; stylia viliosis; 
cor. subalba; fr. oblongo, glabro, sanguineo. 

Hab. in collibus, frutetis etc. 

100. Crepinia andropogon Gdgr. Rosae nov. I., p. 12, (sub. 

Rosa); Gdgr. Tab. rhod. n. 2508. 

Ramis gracilibus, subarcuatis dilatatis, aduncis, ad ramos flori- 
feros nullis, (vel 1 — 2) ; fol. oblongo-acutis, basi attenuatis, supra 
hinc inde pilosulis, dein glabris, subtus omnino villosis, simpliciter 
serratis; pet. villosis, inermibus, eglandulosis; ped. 1 — 3, aliis gla- 
bris, aliis minute pubescentibus, 17 — 18 mill, longis; tubo oblongo; 
sep. deciduis, eglandulosis, villosulis, pinnulis eorum integris, parom 
dilatatis; stylis subglabris, disco valde conico; cor. subalba, petalis 
baud ciliatis, basi sensim acutis ; fr. oblongo, subclavato, basi longe 
supeme vero breviter attenuato, glabro, sanguineo. 

Hab. in tota Croatia (Hackel, Vukotino vie). — Dalmatia 
ad Cattaro, in monte Orien (Studnidka) — Serbia, pone Bdgrad 
(Ubarkid). 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. BfERID. 153 

101. Crepinia platyphylla (Rau enum. ros. p. 82; sub. Rosa); 
Jdgr. Tab. rhod. n. 2519. 

Valida; aculeis magnis, e basi latissima falcato-compressis ; fol. 
DajoribuSy late oyato-rotundatis, vel orbiculatis, supra mox glabris, 
saturate virentibus, subtus glaucis totoque pubescentibus, simpliei- 
ler aerratis: pet. tomentosis, aculeatis, sparse glandulosid; stip. di- 
latatis, pilosis; ped. pubentibus; tubo ovoideo, glabro; sep. pinnu- 
lis denticulatis, erectiusculis, deciduis ; stylis villosis; disco subplano ; 
eor. palide rosea; fr. ovoideo, glabro. 

Hab. in silvaticis montosis non raro. 

102 Crepinia eorymbifera (Borkh. holz. p. 319, sub Rosa); 

Gjgr. tab. rhod. n. 2515. 

Aculeis aduncis, compresso-dilatatis, saepius geminatis ; fol. ova- 

fibus, utrinque acuto-attenuatis, supra paulo hirsutis moxque gla- 

brisy subtus, omnino pubescenibus, simpliciter serratis; pet. tomen- 

tosis, glandulosis, paululum, aculeatis ; stip. pubescentibus, dilatatis ; 

ped. subtomentosis; bracteatis; tubo ovato, glabro; sep. pinnatis, 

^landulosis; stjUs pilosis; cor. rosea; fr. ovato, glabro, rubro. 

Hab. in ditione slavica, sed rarior vel forsan rarissima. 

103. Crepinia dalmatica Gdgr. tab. rhod. n. 2527. 

Aculeis inclinatis, dilatatis, ad ramos floriferos nullis; fol. ample 
oblongis, utrinque subrotundatis, supra mox glabris, subtus omnino 
pubescentibus ; dentibus ovatis, simplicibus, apertis ; pet. inermibus, 
^glandulosis tomentosis ; stip. dorso villosis, earum auriculis rectis ; 
ped. 1 — 3, gracilibus, tenuiter vilosis, 12 — 14 mill, longis; tubo 
l^vi, oblongo; sep. pinnulis sat latis, brevibus, raris, 1 — 2-glandu- 
losis; stylis mediocriter pubescentibus, disco subplano; cor. rosea, 
Wi eciliata; fr. maximo, oblongo, inferne longissime decurrente. 

Hab. DalmcUia, loco proprio non notato (Schalch). 

6. Solstitiales Gdgr. Essai p. 42. 
Foliola adulta imdique molliter pubescentia, vel subtomentosa. 

104. Crepinia dnmetoram (ThuiU. fi. Ptr. p. 250, sub. Rosa); 

%r. tab. rhod. n. 2557. 

Fratex validus, condensatus; aculeis robustis, e basi latissima 
^ compressa aduncis; fol. rigidis, ovato-rotundatis, utrinque mol- 
'iter villosis, subtus incanis; simpliciter serratis; pet. tomentosis, 
'^ermibusy eglandulosis ; stip. pubescentibus, ciliato-glandulosis, di- 
'^tis; ped. glabris; tubo laevi, ovato; sep. pinnatipartitis, ^lan- 



154 M. OANDOOBB, 

dulosisy erectis, deciduis ; stylis hirsutis, disco suboonioo ; cor. |m1- 
lide rosea; fr. rotundato, glabro, saepius majore. 
Hab. in dumetis et sepibus non raro. 

105. Crepinia solstitialis (Bess. prim. fl. Gal. I., p. 324^ 8ub 

Rosa); Gdgr. tab. rood. n. 2588. 

Frutex quadripedalis, ramis patentibus, flexuosis; acoleis sub in- 
sertione foliorum 1 — 4-i8, basi dilatatis, aduncis; fol. late oyalibm, 
acuminatis, aut eliipticis interdum obtusis. saepe simpliciter serratiB) 
supra nudiusculis y si exceperis junioria , subtus brevi densoque 
tomento cinerascente tectis; pet. tomentosis, inermibus; stip. po- 
bescentibus, margine serrulato-glandulosis ; ped. subsolitariis^ gla- 
bris, sex circiter lineas longis ; tubo glauco, ovato glabro ; sep. pio- 
natis, apice in acumen elongatum, dilatatum productis; stylis villosis; 
petalis roseis; calycem subaequantibus ; fr. ovato, glabro, cocdneo. 

Hab. in lapidosis, imprimis calidis, passim. 

Haec est diagtiosis fere integra ipsiusmet Besseri, quam in op^ 
supra citato legi. — Species usque nunc rara dicta et pancis co- 
qnita; sed video cam esse per totam Europam sat frequentem. 

106. Crepinia belgradiensis Gdgr. tab. rhod. n. 2621. 

Aculeis falcato-dilatatis, ad ramos floriferos geminatis; fol. acute 
obovatis, basi rotundata, utrinque pubescentibus ; costa eglanduloea; 
dentibus lanceoiatis, apertis inferioribus autem biserratis; pet aca- 
Icatis, inermibus, tomentosis; stip. rubentibus, villosis, eamm anri- 
culis subrectis ; ped. 1 — 3, glabris, mill, longis ; tubo laevi, oblongo ^ 
sep. pinnulis latis, 2 — 3-dentatis, terminali vero integra; stylis 
paululum adsperse pilosis, disco subplano ; cor. eciliata ; fr. oblong)^ 
apice praesertim attenuate. 

Hab. Serbia, in glareosis umbrosis ad Belgrad (Pan^ic). 

Aifinis C sohiitiali (Bess.), cum 3 sequentibus. 

107. Crepinia Taascheri Gegr. tab. rhod. n. 2645. 

Aculeis parvis, raris, aduncis, ad ramos floriferos nullis; fol. tt^ 
late ovato-ellipticis, basi rotundata, apice breviter acutis, undiqn^- 
dense hirsutis; costa media eglandulosa; serraturis simpliciba^ 
ovato-convergentibus ; pet. eglandulosis, tomentosis acoleatis; sti^ 
virentibus, earum auriculis divergentibus ; ped. 1—4, glabris, 10 — 1 
mill, longis ; tubo oblongo ; sep. pinnulis omnibus foliaceis, integri^ 
stylis lanatis, disco conico ; cor. magna, eciliata ; fr. oblongo, utii^' 
que valde attenuate. 

Hab. Hungaria, ad Ercs comit Alba (J. A. Tauscher). — ' 
Croatia bar. in silvaticis (Rossi). 



CONTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 155 

108. Crepinla Tommasiniana Gegr. tab. rhod. n. 2646. 

Aculeis falcato-dilatatis, parvis, ad ramos floriferos nullis; fol. 
obovato-oblongis, acutds, basi rotundata, undique pubescentibus ; 
C06ta eglandulosa; serrptoris simplicibus; ovalibus, apertis; pet. 
in^inibusy tomentosis, eglandulosis ; stip. subrubentibus , earum 
auriculis divaricatis; ped. 1, glabris, 12 — 14 mill, longis ; tubo ob- 
longo, laevi; sep. pinnulis latis, brevibus, integris; stylis lanatis, 
disco conico; cor ; fr. oblongo, utrioque longe attenuato.' 

Hab. Istria, prope Canfanaro (J. F r e y n). 

109. Crepinia theratophila 6dgr. Essai p. 32 (nomen solum); 
Gdgr. Ros. nov. I., p. 14; ej. tab. rhod. n. 2589. 

Frutex yalidus, condensatos, ramis arcuatis, porpureis, aculeatis ; 
aculeis a basi compressa ac dilatata falcatis ; fol. ellipticis, basi cor- 
datisy apice breviter acutis, saturate viridibus, utrinque mollitcr 
villosisy ad costam mediani eglandulosis ; serraturis simplicibus ; pet. 
eglandulosis, inermibus, tomentosis; stip. auriculis divaricatis; ped. 
^^-^9 glabris: tubo obovato; sep. deciduis, reflexis, eglandulosis, 
eanim pinnulis dilatatis, elongatis ; stylis hirsutis, disco subplano ; 
cor. pallide rosen, moschata; fr. ovoideo, apice attenuato, basi 
depressa. 

Hab. Dalmatia, in saxosis montosis, infrequens. 

B. Adenophorae Gdgr. Essai p. 42 (Canineae Collin ae et 

Tomentellae Cr^p.) 

Pedunculi et sepala plus minus glandulosa ; foliola hirsuta ; aculei 
interdum dimorphi. 

1. Recedentes Gdgr. tab. rhod. p. 

Pedunculi hand normaliter hispidi; sepala alia laevia, alia glan- 
dulosa. 

110. Crepinia leaeograplia Gdgr. Ros. nov. I., p. 14; ej. tab. 

rhod. n. 2688. 

Frutex humilis, ramosissimus, ramis floriferis arcuatis, plus minus 
aculeatis; aculeis aduncis, dilatatis; fol. obovatis, basi subrotunda- 
tis, apice breviter attenuatis, utrinque moUiter hirsutis, serraturis, 
simplicibus, subconvergentibus ; pet. tomentosis, eglandulosis, su- 
periore excepto inermibus; stip. auriculis divaricatis; ped. 2 — 3, 
aliis glabris, aliis parce glandulosis, 10 — 13 mill, longis; tubo ovato, 
glafaro; sep. hirtdlisy dorso fere omnibus eglandulosis, pinnulis earum 



156 H. OANDOOER, 

integris, sat angustatis, villosis; stylis subglabris, disco fere piano: 
petalis palide roseis, baud ciliatis; fr. magno, ovato-rotundato yd 
subgloboso, intense rubro, glabro. 

Hab. in locis lapidosis collium calid., infrequens. 

Intermedium praebet C. dumetorum (Thuill.) et C. coUmae 
(Jacq.) et primae magis est aflfinis. 

111. Crcpinia Descglisei (Bor. fl. du Centre 6d. 3-e n., p. 224 
sub. Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2822. 

Ramis flexuosis, aculeatis; aculeis conformibus, validis, falcato- 
dilatatis; fol. ovato-acutis, subtus pilosis, supra subglabris et livi- 
dis, simpliciter serratis; pet. pubescentibus, eglandulosis, subiner 
mibus; stip. villosis; ped. villoso-glandulosis ; tube laevi, OYoideo; 
sep. villosis^ eglandulosis, piunatipartitis, deciduis; stjlia villosis; 
cor. pallidc rosea; fr. parvo, ovoideo, rubro, glabro. 

Ilab. in dumetis et fruticetis, rarior. 

2. Collinae Gdgr. tab. rhod. p. 

Pedunculi normaliter hinpidi, vel tomentosi ; sepala dorso glan- 
didoso necne. 

112. Crepinia CoUina (Jacq. fl. austr. II., p. 58, tab. 194, sub. 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2725. 

Aculeis parvis, subgeminatis , conformibus, falcato-dilatatis ; fol. 
ovatis, interdum ovato-rotundatis, supra virentibus et sabglabris, 
subtus toto et parce pubescentibus ; costa media glandulosa; den- 
tibus simpliciter serratis; pet. villoso-glandulosis, aculeatis; stip. 
dilatatis, pubescentibus, serrulatis: ped. hispidis; tubo obovato, 
glabro ; sep. pinnatis, ad margines parce glandulosis, deflexis, deci- 
duis; stylis villosis; cor. amoene rosea; fr. magno, ovato glabro, 
obscure sanguineo. 

Hab. non frequens, in silvaticis. — E ditione slavica non vidi, 
sed verosirailiter ibi haec species cognoscitur. — Hue accedit C. 
alba (L. sub Rosa) ubique culta et passim subspontanea. 

3. M i X t a e Gdgr. tab. rhod. p. 
Foliola plus minus villosa, inferiora bi-, superiora autem uniserrata. 

113. Crepinia obtusifolia (Desv. Joum. bot. II., p. 317, sub 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2751. 

Aculeis falcatis, dilatato-compressis ; fol. orbiculatLSi vel ovata- 
obtusis (praesertim inferionbus), nervosis; utrinqae pilomSi inaeque 



COMTRIBUT. FLOR. SLKV. MBRID. 157 

bbiseratiB; pet. tomentosis, aculeatis; stip. pubescentibu«t, denti- 
latis: ped. aliis glabris, aliis parce glandulosis; tubo glabro, sub- 
tnndato ; sep. brevibus, pinnatipartitis, denticulatis ; stylis hirsutis ; 
r. panra, alba; fr. globoso, glabro. 

Hab. Croatia, circa Zagreb (Vukotinovic). Dalmatia, sid Cat- 
ro etc. 

Tomentellae Gdgr. tab. rhod. p. 2770 ; Cr^p. Prim. p. 20, 

ex parte. 

Foliola hirduta, coriaceo-nervosa, omnino et argute beserrata. 

114. Crepinia Friedlanderiana (Bess. enum. pi. Pod. p. 63, sub 

log a); Gdgr. tab. rhod. n. 2770. 

Aculeis conformibus, falcate - compressis, dilatatis ; fol. rigidis, 
vato^ubrotundatis, supra saturate yirentibus glabrescentibus, sub- 
is toto villosis; costa media glandulosa; serraturis argute duplicatis; 
3t. aculeatis, glanduloso-pubescentibus ; stip. subtus hirsutis, dorso 

margine glandulosis ; ped. hispidis ; tubo subrotundato, glabro ; sep. 
andulosis, pinnatipartitis, deciduis; stylis lanatis; cor. magna, pur- 
U'ea ; fr. magno, subgloboso, apice constricto, sanguineo glabro. 
Hab. Turcia, in montibus Carpathicls Valachiae, ad Sinaia 
S-recescu). 

115. Crepinia tomentella (Lem. in Ball, philom. an. 1818 ; extr. 
10 non. Opiz., sub. Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2778. 

Prutex 3 — 5-pedalis; aculeis conformibus, maximis, e basi latis- 
ma ac compressa aduncis; fol. coriaceis, nervosis, ovato-rotunda- 
^ supra glabris, atrovirentibus, subtus villosis ; costa media glan- 
(^osa; seraturis crebre bisserratis; pet. glanduloso-pubescentibus, 
culeatis; stip. subtus villosis; ped. pilosulis; tubo ovato, glabro; 
ftp. eglandulosis, profunde pinnatis, earum pinnulis incisis; stylis 
Uiatis, disco subelevato; cor. pallide rosea vel albida; fr. parvo, 
'otandato, glabro, rubro. 
Hab. iu regione calcarea et lapidosa passim. 



IX. ChaYinia 

Gdgr. Essai p. 34 (Glanduloseae Crfep.) 

Styli liberi, villosi, disco piano; aculei saepius dimorphi, nunc 
^cato-dilatati, nunc setacei vel glanduliferi ; flores majores amoene 
'^ rarius albi; sepala decidua, pinnatipartita, dorso glandulosa 
i^^Qie; pedunculi laeves vel glandulosi; stipulae conformes; foliola 



158 M. GAXDOOER, 

plerumque magna, coriaoea, semper biserrata^ subtus (saltern infe- 
riora) ad nervos glandulosa; fructus coriaceus, rectus. — Frutices 
vel sufirutices glanduloso-odorati, recti, sociales vel non, tunc radioe 
reptante. 

a. Scabratae Gdgr. Essai p. 34 (Canineae Scabratae Cr^p.). 

Foliola plerumque non coriacea, nee reticulata ; styli glabri vel 
villosi; corolla minor, alba vel rosea. Frutices sociales, pamm 
odorati. 

116. Chavinia scabrata (Cr^p. in Christ. Ros. der Schweiz p. 
130 sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2907. 

Aculeis raris magais, dilatato-aduncis, ad ramos floriieros saepiiu 
nullis; fol. obovato-oblougis, basi attenuata, undique glaberrimis, 
supra laevibus et glauceseentibus, subtus pallidioribus, infer, autem 
ad nervos glandulosis ; dentibus biserratis, divergentibus ; pet paroe 
aculeatis, glandulosis, tenuiter viUosis ; stip. dorso paulo rubiginoiisy 
earum auriculis rectis; ped. laevibus, corymbosis, 5 — 10 mill, longii; 
tubo obovato, glabro ; sep. extus laevibus, eorum pinnuUs ang^ustatiS) 
dentato-glaudulosis ; stylis lanatis, disco subplano; cor. sat palfide 
rosea; fr. ovato, majuscule, apice breviter contracto, sanguineo. 

Hab. Serbia, in dumetis. — Croatia orient., etc. 

117. Chayinia eroatica (Kit. apud Kanitz addit. ad fl. hung. p. 
589, in Flora XXXIL, 1863, snb Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 2891. 

Aculeis raris, a basi latissima rectis, ad ramos floriferos nullis; 
fol. subellipticis, utrinque attenuatis, petiolulatis, supra glabris, sub- 
tus praeter costam mediam villosam ad nervos glandulosis, dopK- 
cato-serratis ; pet. villosis, glandulosis, aculeatis; stip. glandnloas, 
earum auriculis acutis ; ped. brevibus, solitariis, hispidis ; tubo sub- 
globoso, sparse setuloso; sep. integris, deciduis, lanceolato-acuini* 
natis, dorso rubiginosis ; stylis glabris ; cor . . . . ; fr. globoso, seta- 
lose, coccineo. 

Hab. Croatia, ad viam Carolinam prope Fiume (Kitaibel). 

Species hue ad usque descriptione mihi tantum nota. 

118. Chavinia heteracantha Gdgr. tab. rhod. n. 2854. 

Aculeis tenuibus, parum incurvis, dimorphis, in apii-em ramonmi 
floriferorum setaceis et glanduliferis ; fol. coriaceis, oblongo-acutity 
basi attenuata, supra glabris amoeneque virentibus, subtus pallidi% 
ad nervos parce pubescentibus tenuiterque glandulosis; dentibiii 
biserratis, apertis, triangularibus ; pet aculeatis, rubiginosis^ tenaiter 



CX>NTRIBUT. FLOR. SLAV. MERID. 159 

t parce yiUosis; stip. subtus glandulosis, virentibus; ped. 1, gla- 
vnAf 11 — 14 miU. longis; tubo ovato-elliptico ; sep, dorso glandu- 
otisj eorom pinnolis sat latis, dentato-glandulosis ; stylis brevibus, 
limitia, disco piano; cor ; fr. oyato-elliptico, utrinque rotundato. 

Hab. Croatia, in dumetis ad Sestine (L. Vukotinovic). 

Species, ut et sequentes, a descriptis hue usque optime diversa. 
i^ertinent omnes ad gregem paucissimis eognitum C. scabratae (Crep.) 
t specierom affiniom, ut videre est in Opere meo cui titulus : %7Vi- 
mlae rhodologicae europaethorientales locupletissimae, Parisiis, 1. 
rd. in 8', 1881. 

119. Ohayinia Viikotinovi^U Gdgr. tab. rhod. n. 2860. 

Acnleis conformibus, parvis, inelinato-dilatatis; ad ramos floriferos 
^Muvia ; fol. ample oblongo-acutis, basi sensim attenuata, supra gla- 
berrimis et amoene yirentibus, subtus viridibus, ad nervos pube- 
loentibiis et minutissime glandulosis; dentibus biserratis, patulis, 
triangolaribus ; pet. aculeatis, glandulosis, omnino laxe pilosis ; stip. 
Tirentibas, subtus omnino rubiginosis; ped. 1 — 2, laevibus, 12 — 14 
milL longis; tubo laevi, oblongo ; sep. dorso glandulosis, eorum 
pnnulis parum dilatatis, valde dentato-glandulosis, terminali autem 
oopiose dentata; stylis hirsutis, disco piano; cor. rosea, eciliata; fr. 
oUongo, glabro, utrinque attenuate, obscure rubro. 

Hab. Croatia, circa Zagreb (L. Vukotinovic). 

120. Chayinia istriaca Gdgr. tab. rhod. n. 2889. 

Bamis gracilibus, flexuosis, aculeatis; aculeis conformibus, recti- 
naculis, elongatis, parum dilatatis, ad ramos floriferos paucioribus ; 
fol. acute oboyatis, basi rotundata, valde glaucis, supra paulo hir- 
VQtis, subtus albidis, toto pubescentibus, inferioribus autem ad nervos 
Suiter glanduloseUis ; serraturis ovalibus, magnis, compositis, aper- 
^; pet. villoso-glandulosiS; aculeatis ; stip. virentibus, subtus rubi- 
ginoso-pubescentibus ; ped. 1, glabris, 10 — 13 miU. longis; tubo 
l^vi, oblongo ; sep. dorso parcius glandulosis, eorum pinnulis angu- 
^^fttis, copiose dentato-glandulosis, terminali vero pubescente et den- 

^; stylis subadsperse hirtellis, disco paulo conico ; cor ; fr. 

obloDgOy utrinque attenuate. 

Hab. Jstria, ad Mala Ucka mentis Maggiore, alt. 3200' (J. 
f*reyn). 

121. Charinla dalmatiea Gdgr. tab. rhod. n. 2901. 

Ramis tortuosis, parcius aculeatis ; aculeis rectis, rotundatis, elon- 
gitiSy ad ramos floriferos nullis; fol. sat parvis, acute obovato- 



160 M. OANDOGBR, 

oblongis, basi sensim attenuata, glaucesceutibus, undique glaberrimis, 
inferioribus vero ad nervos subtus parce glandulosis; dcntibus bi* 
serratis, triangularibus, apertis; pet. glandulosis, subinennibus, gla- 
bris; stip. virentibus, eglandulosis ; ped. 1 — 3, glabris, 13 — 1 5 mill, 
longis; tubo oblongo, laevi; sep. dorso sparse glandulosis, eorom 
pinnulis sat latis, valde dentato-glandulosis, terminali autem suUn- 
tegra; sty lis lanatis, disco sat conico; cor. rosea, eciliata; fr. bre- 
viter oblongo, basi subattenuato, apice longe contractor glabro, mhro. 
Hab. Dalmatia, ad Val di Ombla (K. Studni6ka). 

122. Chavlnia belgradensis (Pan^ic) in Gdgr. tab. rhod. n. 2910. 
Ramis valde foliosis et articulatis, aculeatis; aculeis brevibus, 

tenuibus, falcato-dilatatis, ad ramos floriferos saepius raris nullisve; 
fol oblongo-lanceolatis, basi sensim attenuata, undique glaberrimis, 
supra saturate virentibus, subtus pallidioribus, et ad nervos (infe- 
rioribus) tenuiter et parce glandulosis: dentibus biserratis, trianga- 
laribus, apertis; pet. aculeatis, glandulosis, minute et sparse pube- 
scentibus; stip. virentibus, dorso rubiginosis; ped. 1 — 2, tenuiter et 
parcissime glandulosis, 10 — 12 mill, longis; tubo elongate, laeri; 
sep. dorso eglandulosis, eorum auriculis latis, valde dentato-glandn- 
losis, terminali autem foliaceo-dentata ; stylis pubesoentibus, disco 
conico; cor. rosea; fr. oblongo, basi subdepresso, apice longe atte- 
nuate, glabro. 

Hab. Serbia, in dumetis circa Belgrad (Pan6i6). 

6. Euglandulosae Gdgr. f^sai p. 35. 

Foliola glabrescentia, coriaceo-reticulata ; styli lanati; cor. xsa^ 
xima, eximie rosea; sepala profunde pinnata; frutices odorem resi--^ 
nosum redolentes. 

123. Chavlnia flexuosa (Eau enum. p. 127 sub Rosa); Gdgr^" 
tab. rhod. n. 2957. 

SufFrutex humilis, ramis lucidis, flexuosis; aculeis confonnibii8,« 
dilatatis, rectiusculis ; fol. amplissime obovatis, junioribos supra ad-^ 
pressc hirtellis, adultis subtus praeter nervos glanduloso-hirtelloi^ 
glaucescentibus, crebre biserratis ; pet. aculeatis, glandulo-pubesceD^ 
tibus; stip. dorso hirsuto-rubiginosis, earum auriculis divergentibus^ 
ped. subsolitariis, echinatis; tubo ovoideo, basi setuloso; s^. fOk^ 
nato-dentatis, dorso glandulosis, deciduis ; stylis vUlosis ; cor. 
purpurea; fr. coriacco, ovato, coccineo, basi hispidulo. 

Hab. in locis calcareis umbrosis silvarum rarior. 



CONTRTBUT. FLOR. SLAV. MERID. 161 

124. GbaTinia Jmdzilliana (Bess. enum. pi. Pod. pp.46, 61 et 
67y sab Rosa); Gdgr. tab. rbod. n. 3003. 

Fratex sat elatus, condensatus ; aculeis conformibus, c basi latiori 
plus miiiiis aduncisy compressis, ad ramos floriferos nuUis ; fol. ample 
obovato^ipticis, coriaeeis, junioribus rubentibus, adultis supra gla- 
bris, subtus virentibus totoque glanduloso-pubeseentibus, creberrime 
biserratis ; pet. yilloso-rubiginosid, aculeatis ; stip. subtus glandulosis, 
earum auriculis rectis ; ped. hispidis ; tubo ovoideo, apice constrieto, 
basi setuloso; sep. pinnatis; deciduis, dorso muricato-rubiginosis ; 
stjlis lanatis; cor. magna, purpurea; fi*. magno, subrotundato, rubro. 

Hab. in umbrosis praesertim regionis slavicae orientalis, sed 
ftrcios. 

X. Chabertia 

Gdgr. Essai p. 35 (Rubiginoseae D. C). 

Styli liberi, interdum subfasciculati (nee coaliti), glabri, villosi 

uxit lanati; aculeis nunc conformes, falcato-dilatati, nunc dimorphi, 

aetaceo-glanduliferi ; flores parvi, vel intense rosei; sepala pinnati- 

partita, dorso vd saltern ad margines semper plus minus glandulosa, 

oaduca, inter erecto-connlventia et tunc serius decidua; pedunculi 

Slabri vel glandulosi ; stipulae parvae, conformes ; foliola glabra vel 

f^ubescentia, argute biserrata, subtus dense rubiginosa; fructus re- 

^litus, sat parvus, ruber. — Frutices sat elati, sociales, odorem gra- 

^um et subresinosum conspicue redolentes. 

A. Seplaceae Crdp. Prim. mon. ros. p. 23; Gdgr. Essai p. 36. 

Flores albi aut camei; fructus serotinus, glaberrimus; sepala 
^orso eglandulosa; pedunculi semper laevissimi; foliola sat marce- 
^centia^ parum odorata; aculei semper conformes. 

1. Eusepiacae Gdgr. Essai p. 36. 

Stjli glaberrimiy vel vix pilosuli; flores albi; sepala post anthe- 
sim reflexa moxque decidua; foliola submarcescentia, basi longe 
attenoata, supra glabra, saturate nitideque virentia. 

125. Chabertia sepiam (Thuill. fl. Par. p. 252, sub Ros a) ; 
Gdgr. tab. rhod. n. 3064. 

Elata ; ramis elongatis, copiose et sparse aculeatis ; aculeis dilatato- 
£dcatis; fol. obovato-lanceolatis ; utrinque acutis, coriaeeis, saturate 
virentibtia, snpra interdum adsperse glandulosis, subtus toto rubigi- 

B. J. A. LZVI. 11 



162 M. QANDOOBR, 

nosis et ad cos tain mediam hirtellis, biserratis ; pet. glabris, glandu- 
losis, aculeatis; stip. laevibus, parvis; ped. glabris; tubo oblongo, 
glabro; sep. pinnatis, margiiic parcius den tato* gland ulosis^ deciduis; 
stylis glaberrimis, disco piano; cor. alba; fr. oblongo, glabro, sero- 
tino, nitide rubro. 

Hab. in locis saxosis et in rupestribus calidis, trequens. 

126. (/habertia dalmatica Odgr. tab. rhod. n. 3053. 

Ramis cnissis ; aculeis dilaUito-aduncis, ad ramos floriferos verti- 
cillatis et copiosis; fol. oblongo-acutis, basi longe cuue^ta, supra 
nitidis, glabris, subtus ad costam villosis totoque rubiginosis; den- 
tibus biserratis, triangularibus, subpatulis; pet. sparse pilosis, iner- 
mibiis, gland iilosis ; stip. latis, vfrentibus; ped. 2 — 5, glabris, 9 — 11 
mill, longis; tubo laevi, ovoideo; sep. anguste pinnatis, pinnulis 
elongatis, valde dentato-glandulosis ; stylis subadspersc hirtulis, disco 
piano; cor. alba; fr. breviter ovoideo, utrinque depresso, rubro, 
glabro. 

Hab. Dalmatia, in apricis ad Trinith (K. Studni^ka). 

127. Chabertia impolita Gdgr. tab. rhod. n. 3094. 

Aculeis dilatatis, tenuiter curvatis, ad ramos floriferos raris; fol. 
late obovato-oblongis, obtusis, basi attenuato-cuneatis, supra glabris, 
subtus praeter costam villosam toto rubiginosis; dentibus biserratis^ 
late triangularibus, subpatulis ; pet. onmino pubesceutibus, aculeatis, 
glandulosis; stip. elongatis, virentibus, dorso et apice rubiginosis, 
earum auriculis rectis ; ped. 1 — 3, laevibus, 7 — 8 mill, longis ; tubo 
laevi, oblongo; sep. deciduis, eorum pinnulis omnibus latis et den- 
tato-glandulosis ; stylis glaberrimis, disco conico ; cor. alba ; fr. bre- 
viter oblongo, basi depresso, apice attenuato, glabro. 

Hab. Tyrol, merid., ad Terlago (Gel mi). — Dalmatia ad Cat- 
taro (Studni^ka). 

Haec, cum praecedente et secjuentibus ad gregem admodum va- 
riabilem C. seyium (Thuill.) pertinent. 

128. Chabertia serbica Gdgr. tab. rhod. n. 3122. 

Ramis sat gracilibus ; aculeis parvis, parum dilatato-uncinatis, ad 
ramos floriferos nuUis; fol. obovato-oblongis, paulo acutis, basi sen- 
sim attenuata, supra glabris, subtus toto rul^iginosis et ad nervos 
pubesceutibus; dentibus bi:^erratis, pat ale. triangularibus; pet. valde 
tomentosis, rubiginosis, superioribus Vero inermibus; stip. parvis, 
rubentibus; ped. 1, laevibus, 8 — 9 mill, longis; tubo laevi, oblongo; 
sep. deciduis, eorum pinnulis angustatis^ brevibus, omnibus dentaiio- 



OOMTRIBUT. FLOR. SLAV. M^RID. 



163 



iiandolosis; stylis glabris; disco conico; cor. alba; fr. breviter 
blongOy basi rotundato, apice paulo attenuato, rubro. 
Hab. Serbia, in dumetosis ad Belgrad (Pan die). 

129. Chabertia istriaca Gdgr. tab. rhod. n. 3126. 

Ramis gracillimis ; aculeis subrectis, tenuibus, ad ramos floriferos 
leminatis; fol. par vis, breviter oblongis, acutis, basi rotundata, 
upra lucidis, glabris, subtus ad nervos pubescentibus totoque rubi- 
[iaosis; dentibus biserratis, triangularibus, apertis; pet. hirsutis, 
jlandulosis, aculeatis; stip. pallide virentibus, angustissimis, laevi- 
}U8; ped. 1, glabris, 7 — 8 mill, longis; tubo glabro, oblongo; sep. 
leciduis, earum pinnulis angustatis, dentato-glandulosis, terminali 
vcro Integra ; stylis glabris, disco sat conico ; cor. alba ; fr. oblongo, 
Qtrinque attenuato, glabro. 

Hab. Istria, in lapidosis ad Canfanaro (J. Freyn). 

Differt ab affinibus, ut et sequens, foliolis basi rotundatis aut vix 
jcuiia, nee longe attenuatis cuneatisve. 

130. Chabertia Freynii Gdgr. tab. rhod. n. 3119. 

Ramis gracilibus, foliosis, aculeatis ; aculeis dilatato-aduncis, spar- 
L8y ad ramos floriferos paucioribus; fol. parvis, obtusiuscule obo- 
^to-oblongis, basi vix attenuata, supra glabris ac hucidis, subtus 
d nervos pubescentibus et toto rubiginosis; dentibus biserratis, 
perte triangularibus ; pet. inermibus, glandulosis, tenuiter et parce 
xUosis; stip. rubentibus, minutissimis, glabris; ped. 1, laevibus, 
^ — 10 mill, longi:); tubo glabro, ovoideo; sep. caducis, eorum pin- 
i^ilis omnibus angustatis, dentato-glandulosis, terminali vero Integra ; 
"kjlis glabris, exscrtis, disco piano ; fr. parvo, breviter ovoideo, basi 
''otandato, apice abrupte et anguste constricto, glabro, sanguineo. 
Hab. hlria, in declivitate montis Planik prope Vrana (J. Freyn). 

131. Chabertia leptoelada Gdgr. tab. rhod. n. 3203. 

Ramis gracillimis ; aculeis subinclinatis, parvis, ad ramos floriferos 

g^minatis; fol. parvis, anguste oblongo- obtusis, basi vix attenuata, 

•^pra glabris, subtus ad nervos pubescentibus totoque rubiginosis; 

dentibus biserratis, triangularibus, apertis; pet. inermibus, rubigi- 

^^^sig, omnibus tenuiter et laxe pubescentibus; stip. virentibus, 

^SWndolosis ; ped. 1, laevibus, 14 — 16 mill, longis; tubo glabro, 

^Wongo; sep. pinnulis omnibus angustatis, dentato-glandulosis, ter- 

''■^iiUili parum dentata ; stylis paulo pubescentibus ; disco piano ; cor. 

^; fr. oblongo, rubro, utrinque attenuato. 



164 M. GANDOaBRy 

Hab. Daltnatia mer.j in lapidosis. — Gallia iner., Bouches-du 
Rhone, in monte dicto Griffon pone Martigues (A u the man). 
Affinis est sequent!, a qua tamen longe recedit. 

132. Chabertia agresUs (Savi FI. Pis. L, p. 475, sub Rosa; 

Gdgr. tab. rhod. n. 3105. 

Aculeis tenuibus, ad ramos iloriferos gracilibus, inelinatis, sabgt 
minatis ; fol. minutissimi.^, elliptico-lanceolatiS; basi attennatis, supi 
glabris, subtus ad nervos pubescentibus totoque rubiginosis, bisei 
rails; pet. glabrescentibus, aculeatis, glandulosis; stip. angustatii 
glabris ; ped. 3 — 4, laevibus gracilibus ; tubo glabro, parvo, oblongo 
sep. pinnulis filiformibus, margine glandulosis; stylis subglaberrimu 
disco piano; cor. parva, alba; fr. oblongo, glabro, piso vix majore 

Hab. in regione australi inter lapides et ad rupes, parce. 

2. Hebegynae Gdgr. Essai p. 37. 

Styli hirsuti vel lanati ; cor. dilute rosea, petalis ad apicem intui 
paulo revolutis: sepala post anthesim erecta, conniventia, fructuin 
maturum saepe coronantia ; foliola mollia, sat decidua ; iructus n- 
rius oblongus, quam in Eusepiacae praecocior. 

133. Chabertia yirgnltornm (Rip. in Billotia I., p. 44, «ob 

Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 3254. 

Frutex robustus, condensatus ; aculeis dilatatis, ad caules vetustw 
rectiusculis, ad ramos autem floriferos gracilioribus ; fol. obovatia, 
utrinque rotundatis, supra glabris, atrovirentibus, subtus ad costem 
mediam praesertim villosis totoque rubiginosis, biserratis ; pet. glaO" 
dulosis, aculeatis, rubiginosis; stip. angu^tatis, subtus rubiginosiB, 
earum auricuUs divergentibus ; ped. laevibus, subumbellatis; tuto 
subgloboso, glabro; sep. pinnulis inciso-glandulosis, apice foliax^Wf 
serins deciduis ; stylis hirsutis, disco piano ; cor. subalba ; fr. gl<^ 
boso, glabro. 

Hab. in lapidosis calidis passim. 

134. Chabertia grandicorona Gdgr. tab. rhod. n. 3262. 

Ramis sat tenuibus, aculeatis ; aculeis debihbus, falcata-dilatati<F 
ad ramos floriferos sat copiosis ; fol. obovato-oblongis, utrinque ro- 
tundatis, supra glabris, subtus praeter nervos hirsutos hinc io^ 
adsperse pilosulis totoque rubiginosis; dentibus biserratis, patids 
triangularibus ; pet. glandulosis, inermibus, superioribus aai0i 
spar.:se pilosis ; stip. elongatis, virentibus ; ped. 2 — 3, glabris, 10— U 
mill, longis ; tubo laevi, oblongo ; sep. pinnuUs longissimis, omnilHi 



CONTRIBUT. PLOR. SLAV. MERID. 165 

duscule dentatis, glandulosis, sero deciduis; stylis lanatis, disco 

mo; fr. oblongo, basi subrotundato^ apice strangulate. 

Hab. Dahnatia, in apricis (Visiani). Italia orient., ad Faenza 

I. Caldesi). 

Affinis est praecedenti; ut et sequens; sed notis indicatis certis- 

ae distincta. 

135. €habertia eladophora (Gdgr. Flore Lyonn. p. 85); ej. tab. 

od. n. 3301. 

Humilior, densissime folioso-ramosissima^ ramis brevibus, conden- 
Jsy aculeatis ; aculeis parvis, sparsis, paucioribus ; fol. mediocri- 
s, ellipticis, utrinque subrotundatis, supra mox glabris, saturate 
ideque virentibus, subtus toto villoso-rubiginosis, glandulis adultis 
inosis; dentibus biserratis, latiusculis, apertis; pet. glanduloso- 
bescentibus, aliis inermibus, aliis paulo aculeatis : stip. latis, subtus 
auriculas triangulari-divergentes tantisper glandulosis ; ped. 1 — 3, 
▼ibus^ sat elongatis; tubo oblongo, glabro; sep. erectis, serins 
ndois, dentate -glandulosis, pinnula terminali dilatata, dentata; 
'lis lanatis, disco piano ; cor. parva, pallide rosea, parum aperta ; 
ovoideo, nitide aurantiaco, sat praecociore. 
Hab. Croatia, in calcareis region is adriaticae, unde usque ad 
(Umatiae partes australiores vicinasque Albaniae et in Albania 
ea percurrit. 

B. Eurubiginosae Gdgr. Essai p. 38 (Rubiginosae micranthae et 

suavifoliae Crop.). 

flores amoene rosei, rarius albi vel carnei; fructus praecox, 
^pe hispidus; sepala dorse glandulosa, decidua; pedunculi semper 
'pidi aut saltern villosi; foliola mox caduca, suaveolentia ; aculei 
Oc conformes, nunc dimorphi. 

J. Heteropodac Gdgr. Essai p. 38. 

E^edunculi alii laeves, alii parcissime glandulosi interdumque pu- 
k^ntes. 

136. Chabertia lageniformis Gdgr. tab. rhod. n. 3351. 

Ramis gracilibus; aculeis rectis, conieis, tenuibus, ad ramos flo- 
aro8 geminatis; fol. parvis, obovato-oblongis, acutis, basi subro- 
klata, supra glabris, subtus nervosis, rubiginosis, praeter nerves 
losisy hinc inde parcissime hirsutis ; dentibus biserratis, profundis, 
loeolatiB, valde apertis; pet. aculeatis, rubiginosis, omnibus tenu- 



166 M. GANDOGBR, 

iter pubescentibus ; stip. angustatis, virentibus ; ped. solitariis, 2—3- 
glandulosis, 6 — 7 mill, longis; tubo elongate; sep. dorso tenuiter 
glandulosis, deciduis, eorum pinnulis omnibus sat latis, dentatis, 
terminali autem Integra; sty lis glabris, disco piano: cor. pallida; 
ir. elongato, basi depresso^ apice longissime attenuato, glabro, mbro. 
Hab. Dolmatia (Visiani). — Italia or., in collibus ad Bmi- 
ghella prope Faenza (Caldesi). 

Tribus Heteropodarum intermedium omnino praebet inter Sepia- 
ceas et Enrubiginosos, nunc ad primas; nunc quidem ad secundas 
magis vergens. 

2. Hypostyloidae Gdgr. Essai p. 38. 

Pedunculi omnes hispido-glandulosi ; styli glabri, raro paululum 
adsperse pilosi, basi paulo fasciculati; frutex laxus; ramis flexuoso- 
articulatis. 

137. Chabertia micrantha (Sm. engl. bot. t. 2490 sub Rosa); 

Gdgr, tab. rhod. n. 3357. 

Aculeis conformibus, compresso-dilatatis, aduncis, ad ramos flon* 
feros sat copiosis; fol. parvis, pvalibus, supra glabris et saturate 
virentibus, subtus omnino villoso-rubiginosis, biserratis ; pet. glandn- 
loso-pubescentibus, subinermibus ; stip. parvis, rubiginosis \ ped. his- 
pidis; tubo ovoideo, setuloso; sep. pinnatis, deciduis, dorso glanda- 
losis, corolla longioribus; stylis glabris; cor. parva, purpurea; fr. 
ovato, setuloso, rubro. 

Hab. in siccis et apricis, frequens. 

138. Chabertia PanJicii Gdgr. tab. rhod. n. 3360. 

Aculeis conformibus, falcato-dilatatis, sparsis, elongatis, ad ranoi 
floriferos nullis; fol. obovatis, utrinque rotundatis, undique moUiter 
pubescentibus, griseis, subtus rubiginosis; dentibus biserratis, oti- 
libus, apertis; pet. tomentosis, glandulosis, parce aculeatis; stip. 
viridibus, subtus hirsutis ; ped. 1 — 2, tenuissime glandulosis, 6 mil 
longis; tubo obovato-oblongo, toto-glanduloso ; sep. dorso rubigi- 
nosis, deciduis, eorum pinnulis sat latis, terminali autem integra; 
stylis glabris, disco piano ; cor. rosea ; fr. ovoideo, utrinque depresso, 
toto hispido, rubro. 

Hab. Serbia bar,, in dumetis ad Klokocerac (Pan6ic). 

Pertinet ad gregem C. micranthae (Sm.) et netnorosae (Lib.), ^ 
et species sequentes. 



CONTRIBUT. PLOR. SLAV. MBRID. 167 

139. Chabertia adriatlca Gdgr. tab. rhod. n. 3380. 

Aculeis conformibus, rectis vel inclinatis, tenuibus, parum dila- 
tatisy ad ramos floriferos geminatis; fol. minutissime obovato-ellip- 
ticiB, breviter acutis, basi rotundata^ supra sparse hirsutis, subtus 
ad nervos pubescentibus to toque rubigrnosis; dentibus biserratis, 
apertis, triangularibus ; pet. glanduloso-pubescentibus, subinermibus ; 
8tip. parvis, virentibus, subtus pubo villoso-rubiginosis ; ped. 1, dense 
glandulosis, 9 — 10 mill, longis; tubo oblongo, usque ad % ^^P* 

sparse glanduloso ; sep ; stylis glabris, disco eonico ; cor ; 

fr. oblongo, utrinque attenuato, rubro. 

Hab. Isfria, in coUibus ad Lupoglava (J. Freyn). 

140. Chabertia Tommasinlana Gdgr. tab. rhod. n. 3400. 

Aculeis conformibus, dilatato-aduncis, ad ramos floriferos gemi- 
Datis ; fol. late elliptico-obovatis, apice subattenuatis, basi rotundata, 
supra glabris, subtus ad nervos pubescentibus totoque rubiginosis; 
dentibus biserratis, late ovalibus, apertis; pet. aculeatis, rubiginoso- 
pubescentibus; stip. virentibus, glabris; ped. 1 — 3, dense hispidis, 
14 — 15 mill, longis; tubo oblongo, basi infima hispido; sep. deci- 
duis, dorso glandulosis, eorum pinnulis omnibus sat latis, dentatis; 
stylis glabris, disco eonico; cor. rosea; fr. oblongo, basi attenuate, 
apice contracto et valde strangulato. 

Hab. Istria, prope Vrana et in monte Maggiore (J. Freyn). 

Ul. Chabertia eroatiea Gdgr. tab. rhod. n. 3427. 

Aculeis conformibus, raris, falcato-dilatatis, sat elongatis, ad ra- 

^08 floriferos nuUis; fol. parvis, obtuse ovalibus, subspathulatis, 

"ftsi longe cuneata, supra sparse pilosis, subtus toto rubiginoso-pu- 

'^^scentibus ; dentibus biserratis, ovalibus, apertis; pet. aculeatis, 

^oduloso-tomentosis; stip. virentibus, latis, subtus parce pubescen- 

^oUs, eglandulosis ; ped. 1, glandulosis, 7 — 8 mill, longis; tubo 

^'ongo, laevi; sep. dorso parce rubiginosis, deciduis, eorum pin- 

''^is omnibus dilatatis, dentato - glandulosis ; stylis glabris, disco 

^^l^plano; cor. rosea; fr. oblongo, utrinque attenuate. 

^ab. Croatia, circa Zagreb (L. Vuko tin otic). 

142. Chabertia hispidnla Gdgr. tab. rhod. n. 3492. 

Itamis gracillimis, omnibus setaceo-aeuleatis ; aculeis dimorphis; 

lia autem falcato-dilatatis, raris, parvis, ad rnmos floriferos nullis, 

^aceis vero copiosioribus ; fol. parvis, ellipticis, apice rotundatis, 

^^i sensim rotundata, supra glabris, subtus ad costam mediam 

ptolo pubeacentibus totoque rubiginosis ; dentibus parvis, subpatule 



168 M. OANDOQERy 

ovalibus, biserratis^ pet. aculeatis; rubiginosis, omnibus sparse pu- 
besccntibus; stip. dilatatis, subrubentibus, glabris; ped. 1, densis- 
sime aculeatis, 8 — 9 mill, longis; tubo obovato-oblongo, toto his- 
pido; sep. dorso glandulosis, deciduis, eorum pinnulis angostatis, 
terminali vero dentato-foliacea ; stylis glabris, disco conico; cor. 
rosea; ir. obovato-oblongo, basi attenuatO; apice longe contracto, 
rubro, toto hispido. 

Hab. Dalmatia, ad Cattaro (Studni^ka). — Hispania, in col- 
libus ad Sctgard prov. Gerone Catalauniae (S. V ay re da). 

Ab antecedentibus aculeis dimorphis primo intuitu distinguitur. 

143. Chabertia Lemanii (Bor. fl. du Centre 3-e 4A. n. 875, sub 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 3471; C histrix Lem. in Bull, soc, 
Philom. an. 1818 (sub Rosa), non Lindl. 

Aculeis conformibus, ad ramos flexuosos elongatis, falcato^ilft- 
tatis ; fol. parvis; ellipticis, utrinque acutis, saturate virentibus, supra 
glabris, subtus rubiginosis et ad costam mediam tantum hirtellis, 
biserratis ; pet. aculeatis, glandulosis, parcissime pubescentibus ; stip. 
laevibus; ped. brevibus, hispidis; tubo oblongo, glabro, vel basi 
hispido ; sep. pinnatis, deciduis, dorso rubiginosis, denticulatis ; stylis 
glabris; cor. parva, rosea; fr. parvo, oblongo, glabro, vel basi his- 
pido, superne attenuate, coccineo. 

Hab. in collibus apricis et locis sole subustis. 

i?. hystrix Lindl. ros. p. 129, tab. 17; D. C. Prodr. II., rosa 
n. 10 ; Spreng. syst. veg. II., rosa n. 107 e China et Japonia orta, 
div^rsissima est species ad gen. Riparlia Gdgr. accedens. Unde 
beat. amic. Boreau mutavit nomen Lemanii. 

3. Mesosty loidae Gdgr. Essai p. 38. 

Pedunculi omnes hispido-glandulosi ; styli nunc glabri et tunc 
vix baud aut vix fasciculati, nunc villosis et tunc paulo coaliti; 
frutex laxus. 

144. Chabertia elongatula (Gdgr.) Flore Lyonn. p. 85; Gdgr. 
Ros. nov. L, p. 22 in nota; Gdgr. tab. rhod. n. 3571; Billot fl. 
gall, et germ, exsicc. n. 4033. 

Frutex ramosissimus, valdeque multiflorus; ramis sat gradlibuSy 
articulatis; acideis dimorphis, copiosissimis ; fol. ovalibus, utrinque 
rotundatis, supra glabris et uitide virentibus, subtus pubescentibus 
et rubiginosis, biserratis; pet. glanduloso-pubescentibus, aculeatis; 
ped. hispidis, corymbosis, sat longis; tubo obovato, laevi; sep. de> 



CONTRIBUT. PLOR. SLAV. BfBRID. 169 

flexisy deciduifiy glandulosis, pinnatipartitis ; stjiis villosis, disco 
piano; cor. parva, satarate rosea, basi flavescente; fr. obovato, 
apice attenuato, glabro, sanguineo. 

Hab. in lapidosis et collibus siccis; passim in regione slavica austr. 

145. Chabertia aeanthocarpa Gdgr. tab. rhod. n. 3558. 

Aculeis dimorphis, aliis setaceis, aliis vero majoribus, valde unci- 

natis et ad ramos floriferos nullis; fol. obovato-acutis, basi rotun- 

data, supra paulo pubescentibus, subtus ad nervos villosis, totoque 

rabiginosis; dentibus biserratis, ovalibus, rectis; pet. aculeatis, ru- 

biginosis, omnibus villosis; stip. virentibus, latis; dorso tantum 

^andulosis; pet. 1 — 2, dense aculeatis^ 12 — 13 mill, longis; tube 

OToideOy toto longeque aculeolato; sop. deciduis, dorso rubiginosis, 

eomm auricnlis omnibus dilatato-dentatis ; stylis glabrcsccntibus, 

disco piano; cor. rosea; fr. obovato-oblongo, basi depresso, apice 

attenuatOy rubro, toto aculeolato. 

Hab. Istria, ad Lupoglava (J. Freyn), 

146. Chabertia sarcostephana Gdgr. tab. rhod. n. 3566. 

Aculeis dimorphis, aliis setaceis, aliis valde dilatato-falcatis, ct 
ad ramos floriferos copiosis; fol. elliptico-acutis; basi cordata^ supra 
glabris, subtus ad nervos pubescentibus totoque rubiginosis; denti- 
Ixu biserratisy patule triangularibus ; pet. aculeatis, glandulosis^ om- 
wbus sparse pilosis; stip. virentibus, valde dilatatis, laevibus; ped. 
1—2, valde aculeatis, 10 — 11 mill, longis; tubo oblongo, laevi; sep. 
po«t anthesim erectis, serius deciduis, dorso muricatis, incrassato- 
^^^osis, eorum pinnulis omnibus foliaceo-dentatis ; stylis villosis, 
^^^sertis, disco piano ; cor. amoene rosea ; fr. magno, breviter oblongo, 
*pice BubstrangulatOy basi longe decurrenti, glabro, rubro. 

Hab. Croatia, in montosis. — Silesia, ad Goerbersdorf (S t r a c h 1 o r). 

Haec a praecedente, praeter alias notas, imprimis differt stylis 
^oris magisque exsertis. Utraque ad parvam tribus Mesostyloide- 
^^m meam, inter Eurubiginosas conspicue diversam, ut jam dixi. 

147. Chabertia pannonica Gdgr. tab. rhod. n. 3582. 

Aculeis conformibus, dilatatis, minute valdeque unci natis, brevi- 

'^ns, ad ramos floriferos geminatis; fol. parvis, oblongo-lanceolatis, 

"Ml rotundata, supra glabris, subtus adnervos pubescentibus totoque 

^biginosis; dentibus biserratis, profandis, lanceolatis, apertis; pet. 

tcoleatis, omnibus rubiginoso-tomentosis ; stip. virentibus, angustis- 

simis, dorso glanduloso-pubescentibus ; ped. 1, parum hispidis, 7 — 9 

mill, latis; tubo oblongo, in Vi ui£ hispido; sep. deciduis, dorso 



170 M. GANDOOBR, 

rubiginosis, eorum pinnulis omnibus foliaceo-dentatis ; stylis villosis, 
disco piano ; cor. rosea ; fr. oblongo, basi depresso, apice longe 
attenuatto. 

Hab. I stria ^ in apricis ad Canfanaro (J. FreynX 
Ab antecedentibus fructu magis oblongo aculeisque conformibus 
imprimis et longe diflfert. 

4. Apostyloidae Gdgr. Essai p. 39. 

Pedunculi hispidi ; styli ultra discum in capitulum lanatum et 
sessilem producti. 

t Isoacanthae Gdgr. Essai p. 39. 

Aculei conformes, scilicet omnes falcato-dilatati. 

148. Chabertia rnbiginosa (L. mant. 564, sub Rosa); Gdgr. 
tab. rhod. n. 3704. 

Condensata ; aculcis conformibus, validis; late dilatato-falcatis; ad 
ramos copiosis; fol. minoribus, 9 — 11 mill, latis, ovato-suborbicu- 
latis, supra adpresse parceque hirtellis, subtus rubiginosis et ad 
costam mediam pilosis, argute biserratis ; pet. tomentoso-glandnlosia, 
aculeatis; stip. villosis; ped. paucioribus, hispidis; tube ovoideo, 
toto hispido; scp. pinnatipartitif^, dorso rubiginosis, post antlieaim 
semi-crectis, dein dcciduis; stvlis lanatis, disco piano; cor. purpa- 
rea; fr. ovoideo, hispid ulo, rubro. 

Hab. frequens in locis praesertim calidis et petrosis. 

149. Chabertia Hanssmanniana Gdgr. tab. rhod. n. 3693. 

Aculeis conformibus, robusti.s, valde nncinatis. decurrentibus, fA 
ramos floriferos, raris interdumque nullis ; fol. ellipticis, apice panua 
acutis, basi subrotundata, supra sparse pilosis, subtus toto tennitef 
pubescentibus, rubiginosis; dentibus biserratis, subpatnle triangaU^ 
ribus; pet. glandulosis. omnibus tenuiter villosis, inferioribus antoir^ 
inermibus; stip. sat latis, virentibu», dorso glandulosis; ped. X^ 
aculeatis, 10 — 11 mill, longis; tubo obovato-oblongo, laevi; aep* 
dcciduis. dorso dense glandulosis, eorum pinnulis brevibus, copi<r' 
sis, subfoliaceis, terminal! autem foliaceo-dentata; sty lis lanati»- 
disco piano ; cor. rosea ; fr. obovato-oblongo, basi abrupte contracted 
apice strangulato, glabro, sanguineo. 

Hab. Istria occid.y in sepibus (March c set ti). Tiroly aA Nopari 
in Pine (Gel mi). E grege C, rnhiginosae (L.) cum speciebus se- 
quentibus. 



CONTRIBUT. PLOR. 8T.AV. MERID. 171 

150. Chabertia hnngarica (Kern, in Oesterr. bos. Zeitschr. 1869, 
. 234, sub Rosa): Gdgr. tab. rhod. n. 3738. 

Humilis, ramosissima ; aculeis eonformibus, dilatato-aduncis ; fol. 
Uiptico-lanceolatiM, basi cuneata, utrinque glaberrimis, subtus ru- 
»iginosi8, biserratis ; pet. glanduloso-tomentosis, aeuleatis ; stip. 
longatisy subtus rubiginosis, earum auriculis acutis, divergentibus ; 
«d. hispidis; tubo oblongo, glabro; sep. pinnatis, deciduis, dor^o 
^landulosis, corolla sublongioribus ; stjiis lanatis, disco conico ; cor. 
^ide rosea ; fr. parvo, oblongo, glabro, rubro. 

Hab. Hungaria, ad montem Piliserberg, prope P. Szunto. — 
Croatia et Istria ad regionem lapidosam, passim. 

151 Chabertia scleroacantha (Gdgr) Eos. nov. I., p., 23 ; Gdgr 

Ub. rhod. n. 3709. 

Ramis duris, copiosissime aeuleatis; aculeis eonformibus, late 
Ucato-dilatatis, geminatis, duris; fol. obovatis, acutiusculis; subtus 
praeter nervos villosos hinc inde pilosulis, rubiginosis, late dupli- 
cato-serratis ; pet. glanduloso-puliescentibus, plus minus aeuleatis ; 
stip. dilatatis, subtus glandulosis, earum auriculis divergentibus ; 
ped. 1 — 3, vel subcorjmbosis , parce hispidis; tubo obovato-ob- 
hagpj glabro; sep. deciduis, dorso fere eglandulosis, apice longe 
tppendicolatis ; stylis sublanatis, disco subpleno ; cor. parva, eximic 
foaea; fr. ovoideo, basi rotundato, supeme constricto, laevi, nitide 
coccineo. 

Hab. non infrequens in lapidosis regionis mediae et australis. 

tt Dimorphaeanthae Gdgr. Essai p. 40. 

Aculei dimorphi, nempe alii falcato-dilatati, alii setacei vel glan- 
duliferi. 

152. Chabertia nmbellata (Leers fl. herb. pp. 117 et 286, sub 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 3808. 

Frutex robustus, ramosissimus ; aculeis dimorpbis, copiosis; fol. 
ovato-lanceolatis, supra glabrescentibus, subtus villoso-rubiginosis, 
oiterratis : pet. aeuleatis, glanduloso-pubescentibus ; stip. hirsutis ; 
P^ hispidis corymbosis, cymoso-trifidis ; tubo ovoideo, glabro ; sep. 
^i^aisy sed post anthesim erectis, pinnatis, dorso setulosis ; stylis 
'•fiatis; disco piano; cor. purpurea; fr. breviter obovato, glabro, 
^liaciire rubro. 
Hab. passim in fruticetis regionis lapidosae. 



172 M. OANDOGBR, 

153. Chabertia rotnndifolia (Tratt. mon. ros. II., p. 73; Rau 

cnum. ros. p. 136, sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 3815. 

Vix tripedalis; aculeis dimorphic, copiosissimis, elongatis; fol. 
minutissime (3 — 7 mill.) ovato - rotimdatis, supra glabris, subtos 
rubiginosis, ad nervos pubescentibus, biserratis; pet. glanduloso- 
pubescentibus, aculeatis; stip. glandulosis; ped. hispidis, soIitariU, 
brevibus; tubo parvo, subgloboso, glabro; sep. pinnatis, dorso ru- 
biginosis, deciduis, corollain superantibus ; stilis lauatis, disco piano; 
cor. minima, intense rosea; fr. parvo, subgloboso, glabro, obscure 
sanguineo. 

Hab. in rupestribus. — Specimina e ditione slavica non vidi, 
sed probabiliter in posterum ibi quoque legetur haec species. 

154. Chabertia dieranodendron (Gdgr.) Ros. nov. I., p. 23; 

Gdgr. tab. rhod. n. 3812. 

Frutex humilis, ramosissimus ; ramis flexuosis, articulatis, gka- 
ccscentibiis ; aculeis dimorphis, parum dilatatis, aduncis, in apicem 
ramorum floriferorum glanduliferis ; fol. latiuscule ovalibus, utrinqae 
rotundatis, supra eglandulosis pallideque virentibus, subtu^ ad ner 
vos villosis, rubiginosis, couspicue cinereo-glaucescentibus, basi saepe 
plicMis, biserratis; pet. glanduloso-pubescentibus , aculeatis; stip. 
glabris, subtus ad auriculas tantum rubiginosis; ped. 2 — 4, parce 
hispidis, 7 — 8 mill, longis ; tubo ovoideo, glabro ; sep. anguste pin- 
natipartitis, deciduis, dorso minute rubiginosis; stilis villosis, disco 
piano; cor. saturate rosea; fr. magno, ovato, rarius subovoideo^ 
utrinque rotundato, laevi, purpureo, sepalis serius destituto. 

Hab. Croatia, pone Zagreb (Vukotino vie). — Istria merid., 
in apricis (J. Freyn). De grege C, umbellatae (Leers) et C. dh- 
mosae (Rip. in Schultz Arch. p. 254, sub Rosa), cum sequente* 

155. Chabertia elegans Gdgr. tab. rhod. 3784. 

Aculeis dimorphis, vix inclinatis, parum dilatatis, tenuibus, loE-^ 
gissimis, ad ramos floriferos copiosis, setaceis autem sat copious 7 
fol. parvis, obovato-oblongis, utrinque rotundatis, undique tenuite^ 
pubescentibus, subtus rubiginosis ; dentibus biserratis, triangularibii^ 
apertis; pet. parce aculeatis, glanduloso-pubescentibus; stip. vireii' 
tibus, infer, subtus toto rubiginosis; ped. 1 — 2, valde aculeatis 
8 — 10 mill, longis; tubo oblongo, in Va parte inf. longe aculeolato; 
sep. erecto-persistentibus, dorso glandulosis oorum pinnulis omnibitf 



OONTRIBUT. FLOE. SLAV. MBRID. 173 

sat dilatatis, dentatis; stylis lanatU, disco piano; cor. parva, pur- 
purea; fr. breviter oblongo, basi depresso, apice strangulato, rubro. 
Hab. Croatia, in dumetosis ad Zagreb et Sestine (Vukotino- 
vic). — T^yrol, proge Hall^ in regione montana (J. Gremblich). 



XL Pugetia 

Gdgr. Essai p. 40 (Tomentoseae et Villose^e D. C.) 

Styli liberi, glabri, villosi vel lanati ; aculei nunc inclinati vol 
subfalcati et dilatati, nunc recti et tenues ; flores medioeres, albi, vel 
Tosei^ ad unguem nonnunquam ciliati; sepala integra vel pinnata, 
glandulosa, serins decidua, vel erecto-connivcntia fructumque ma- 
torum coronantia; ped. plerumque hispidi; stipulae conformes; fo- 
liola ordinarie undique mollissime tomentosa, interdum subtus glan- 
dolosa, saepius biserrata; fructus major vel maximus, ruber, pul- 
posus, rectus. — Fructioes elati, tunc sociales, vel nani, tunc 
uepioa solitarii, odorem ingratum redolentes. 

A. Eutomentosae Gdgr. £}ssai p. 41 (Tomentoseae Auct.) 

Rami laxi, apice arcuati; aculei semper saltern paulo incurvati, 
luissime recti; foliola undique mollisime tomentosa; sepala plus 
ndnus sero decidua ; petala ordinarie palide rosea ; fructus maturus 
aepalis vivis nunquam coronatus. 

156. Pngetia incana (Kit, in Schult. Oesterr. fl. II., p. 70 ; 
Kanitz Addit. ad fl. hung. p. 591, in Flora XXXII 1863, sub 
Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 3875. 

Frutex 4 — 5-pedalis, ramosissimus ; aculeis sparsis, dilatato adun- 
c^; fol. ovato-subacutis, vel obtusissime obovatis, undique tomen- 
toso-ineanis , eglandulosis , subduplicato - serratis ; pet. tomentosis, 
^Q^rmibuB, eglandulosis, stip. supra glabrcscentibus, subtus tomen- 
^18, earum auriculis lanceolatis ; ped. solitariis, brevissimis, laevibus ; 
^bo ovato, glabro ; sep. inciso-pinnatis, eglandulosis, deciduis, apice 
'oliaceis; stylis . . . ; cor. rosea calycibus breviore; fr. ovato, glabro. 

Hab. Hungaria, ad SchemnitZj Teplicske^ Hradek etc. 

Pedunculo laevi, a caeteris generis hujus abunde di versa et forsan 
>d Crepinias solstitiales magis accedens. 

157. Pigetia leptoelada Gdger. tab. rhod. n. 3846. 
Ramis gracillimis, aculeatis ; aculeis tenuibus, rectiusculis, rotun- 
datis, param dilatatis, ad ramos floriferos hirsutos geminatis; fol 



174 M. GANDOQBB, 

sat. parvis, attritu olentibus, obovato oblongis, subacutis, basi ro- 
tundata, subtus ad costam mediam glandulosis, caeterum toto to- 
mentosis; dentibus simplicibus, ovatis, divaricatis; petiol. aculeatb 
basi paulo glandulosis^ tomentosis; stip. angustissimis; subtus to- 
mentosis, earum auriculis parum divergentibus ; ped. 1, glanduloais, 
14 — 15 mill, longis; tube elliptico, toto hispido; sep. deciduis, donw 
rubiginosis, subintegris, brevibus, pinnulis 1 — 2, linearibus, subin- 
tegris, terminali vero angustata et integra; stylis paulo adspene 
hirsutis, disco parum conico ; cor. amoene rosea, eciliata ; fr. ovato- 
elliptico, utrinque depreaso, hispido, rubro. 

Hab. Dalmatian in montosis (Visiani). — Gallia^ Iserk^ in se- 
pibus ad vias circa Bourgoin (G d g r). 

Affinis est P. dumosae (Puget in D^segl. Rev. sect. Toment) 

158. Pogetia snbglobosa (Am. engl fl. IT., p. 384, sub Rosa); 
Gdgr. tab. rhod. n. 3922. 

Condensata, 7 — 8-pedalis; aculeis majusculis, dilatatis, subincurvis; 
fol. ovato-acutis, undique tomentosis, subtus griseis, eglandulonS) 
biserratis ; stip. subtus eglandulosis, pube;$ceiitibus, earum auricdii 
divergentibus, lanceolatis; ped. setulosis, tubo subgloboso, hispido; 
sep. pinnatis, dorso glandulosis, patulis, deciduis; eorum pinnulis 
corola brevioribus ; stylis hirsutis, disco piano ; cor. rosea mox pal- 
lidiore; fr. subgloboso, apice constricto, setuloso. 

Hab. in dumetis et silvaticis, hinc inde. 

159. Pngetia globnlaris Gdgr. tab. rhod. n. 3921. 

Aculeis valde dilatatis, inclinatis, ad ramos floriferos glabros co- 
piosis; fol. ample obovato- oblongis, utrinque rotundatis, tomentosiS} 
subtus ad costam mediam glandulosis; dentibus biserratis, triango* 
laribus, apertis; pet. aculeatis, glandulosissimis, tomentosis; stqp* 
maximis, virentibus, subtus toto rubiginosis, earum auriculis sab- 
rectis; ped. 2 — 3, dense hispidis, 12 — 14 mill, longis; tubo rotoii' 
dato, toto glanduloso; sep. erecto-persistentibus, purpureis, dono 
valde rubiginosis, eorum pinnulis sat latis, omnibus tenuiter der 
tatis; stylis lanatis, disco piano; cor. pallida; fr. maximo, exacts 
globoso. 

Hab. Daimatiay in regione montana ad fines usque Croatiae oc- 
currens. — AnyUa, ad sepes et dumeta prope York (G. Webster). 

A P. subgloboso (Sm.) differt costa fol. subtus glandulosa ati- 
pulis rubiginosis, calyce persistente, fructu majore, globoso etc. 



OONTRIBUT. FLOR. SLAV. MBRID. 175 

160. Pu^etia tomentosa (Sm. fl. brit. II., p. 539, sub Rosa) 
rdgr. tab. rhod. n. 3950. 

Elata, flexuosa, ramis glabris, aculeatis, aculeis adunco dilatatis ; 
)1. odoratis, elliptico-ovalibus, utrinque tomentosis , eglandulosis, 
iserratis; pet. tomentosis, aculeatis, parce glandulosis; stip. pube- 
centibus, earum auriculis acute divergentibus ; ped. hispidis; tubo 
voideo, setuloso; sep. piimatipartitis, dorso rubiginosis, deciduis, 
orollam aequantibus ; stylis hirsutis, disco piano ; cor. amoene 
osea, basi albida; fr. ovoideo, glanduloso. 

llab. passim, sed infrequens, in loeis umbrosis, et secus vias. 

161. Pngetia dimorpha (Bess, suppl. III. ad Cat. hort. CVem. 
p. 19, ejus enum. pi. Pod. pp. 19 et 61, sub Rosa); Gdgr. tab. 
rkod. n. 3971. 

Aculeis rectiusculis, inclinatis, sparsis; fol. elliptico acutis^ supra 
^presse hirtellis, subtus griseo-tomentosis, eglandulosis, odoratis, 
biaerratis; pet. subinermibus, tomentosis, parce glandulosis; stip. 
sabtus villosis, inferioribus saltern rubiginosis; ped. hispidis; tubo 
^tico, setuloso; sep. pinnatis, dorso glandulosis, deflexis, deciduis; 
rtylis hirsutis ; cor. minore, carnea, calycibus subbreviore ; fr. ovato, 
^pioe attenuato, glanduloso, sanguineo. 

Hab. Serbia orient et Valachia, in regione montana, rarior. 

162. Pigetia cnspidata (M. Bieb. fl. taur.-cauc. I., p. 396, sub 
Kosa); Gdgr. tab. rhod. n. 4052. 

Ramis elongatis, flexuosis ; aculeis dilatato-subincurvis ; fol. late 
ovate-lanceolatis, utrinque tomentellis, subtus rubiginosis, biserratis ; 
pet aculeatis, villoso-glandulosis ; stip. pubescentibus, subtus rubi- 
Suumis, earum auriculis acutis, divergentibus; ped. hispidis, sub- 
corymbosis : tubo ovoideo, setuloso; sep. pinnatis, erectiusculis, de- 
ddois, dorso rubiginosis, apice sngustatis, corollam aequantibus; 
^jlis Bublanatis, disco piano; cor. pallide rosea, majuscula, basi 
^to-glaudulosa ; fr. ovoideo, hispido, rubro. 

Hab. in fruticetis, rarissima. Tantum vidi e Dalmatia merid. 

163. Pigetia glandnlifolia Gdgr. tab. rhod. d. 4030. 

Aculeis tenuibus, rectis, elongatis, ad ramos floriferos copfosis- 

^^; fol. sat anguste oblongis, utrinque sensim attenuatis, supra 

P^rum pubescentibus, inferioribus supra paulo glandulosis, sed om- 

^^!n& sub pagina inf. valde rubiginosis; dentibus biserratis, sub- 

A^tole triangularibus ; pet. aculeatis, villoso-glandulosis ; stip. dorso 

^*>Juiino rabiginosisy villosis; ped. 2 — 3, longe hispidis, 14 — 16 mill. 



176 M. GANDOGBR, 

loDgis ; tubo oblongo, sparse et inaeque setoso ; sep. erectis, deci- 
(luis, dorso aculeatis, eorum pinnulis omnibus latis valdeque den- 
tato-glandulosis ; sty lis lanatis, disco piano; cor. pallida; fr. oblongo 
basi paululum dccurrenti, apice abrupte strangulate, rubro. 

Hab. Serbia orient., ad finem montium Carpath. versos Turciam, 
rara. — Anglia^ circa York (C. Webster). 

Affinis D, cuspidatae (M. Bieb.), sed foliolis majoribus, fracta 
oblongo etc. bene distincta. 

B. Villosae Gdgr. Essai p. 42 (Villoseae D. C. et Auct 

quoad sect.) 

Kami compacti, apice baud arcuati; aculei graciles, subalati vel 
recti; foliola undique molliter tomentosa; sepala post anthesim 
erecto-conniventia frutumque maturum saepe vel maximum coro* 
nantia; flores saturate rosei. 

164. Pngetia pomifera (Herm. diss. p. 17, sub Rosa); Gdgr. 
tab. rhod. n. 4073. 

Sat elata; aculeis subcompressis gracilibus, rectis, fol. ample 
oblongis, undique cinerascenti-tomentosis, eglandulosis, duplicato- 
serratis ; pet. tomentoso-rubiginosis, parce aculeatis ; stip. dilatadsv 
subtus glanduloso-pubescentibus ; ped. hispidis, tubo globoso, acoleo* 
lato ; sep. parce pinnatis, apice foliaceis, dorso setulosis ; stylis lar 
natis, disco piano; cor. saturate rosea, basi ciliata; fr. maximOy 
spbaerico, cchinato, rubro-violaceo. 

Hab. in regione montana et alpina slavica, non frequens. 

165. Pngetia Andrzeiovii (Stev. in Bess, suppl. III. ad Cat hor* 
Crem. p. 19, sub Rosa; ej. enum. pi. Pod. p. 61); Gdgr. U^ 
rhod. n. 4104. 

Condensata; aculeis subulatis, rectis, subdilatatis ; fol. ovato-ac?«*' 
tis, utrinque nitide tomentosis^ subtus eglandulosis, biserratis; p^^ 
tomentosis, aculeatis, parce glandulosis; stip. infeme tomentoso-r**" 
biginosis, earum auriculis divergentibus ; ped. brevibus, subcoryti*' 
bosis, hispidis; tubo ovato, setuloso; sep. pinnatis, persistentibu^ 
dorso valde murieatis; stylis lanatis, disco piano; cor. magna, 
nea; fr. ovato, apice attenuate, coccineo, hispido. 

Hab. in montosis, praesertim regionis orient 

Hujus speciei nomen saepissimo mutatum fiut; sic l^ter «H 
varies auctores P. Andrzejowsciana Bess. enum. p- 61 ; P. Andra- 
iow^fcii Bess, enum., tab., p. 99; P. Andreovii Domort ros. U{g* 



OONTRIBUT. FLOK. SLAV. MBKID. 177 

p. 51 ; p. Andrzeiouskii D^s^gl. essai n. 100 etc. Nomen supra 
datum^ cum sit omnium antiquius, solum admitti debet; quod jam 
foci in opere meo: Essai sur une classification p. 43. 

166. Pngetia resinosa (Sternb. Reise nacli Istr. in Flora, 1826, 
et extr. p. 76, sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 4196. 

Frutex 2 — S-pedalis ; ramis junioribus glabris, glaucis ; aculeis 
rcctis, stipularibus, dilatatis; fol. dimorphis, inf. subrotundatis, su- 
perioribus autem elliptico-acuminatis, undique tomentosis, subtus 
nibiginosis, odoratis, argute biserratis; pet. aculeatis, glanduloso- 
tomentosis ; stip. subtus rubiginosis, serrulatis, eorum auriculis acu- 
tis; ped. 1, hispidis, brevibus; tubo globoso, setuloso; sep. parce 
pinnatis, persistentibus^ glanduloso-muricatis ; stylis lanatis, disco 
[dano; cor. sat parva, saturate rosea; fr. erectO; globoso, obscure 
mbro, setuloso. 

Hab. Styria, in monte Buchberg, ad Frohnleiten (Sternberg) 
htria, ad montem Maggiore, — Valachia, in montibus Carpathicis, 

C. Phalacroidae Gdgr. Essai p. 43 (ViUoseae et Sabineae 

Auct. partim). 

l{ami apice baud arcuati, gracilcS; recti ; tbliola, saltem inferiora, 
id nervos semper glandulosa, undique glabra, vel toto aut infra 
viQosa; sepala post anthesim erecto-conniventia, fructum maturum 
coronantia; cor. majuscuU; amoenc rosea. 

167. Pngetia palyeralenta (M. Bieb. fl. taur.-cauc. I., p. 399, 

et suppl. III., p. 344, sub Rosa); Gdgr. tab. rhod. n. 4234. 

Hiunilior; ramis elongatis, aculeatis; aculeis dimorphis. nunc se- 
taceo-gracilibus, nunc aduncis; fol. late obovatis, utrinque villoso- 
glandulosis, biserratis; pet. rubiginoso-hirtellis, aculeatis; stip. subtus 
▼illoso-glandulosis ; ped. subsolitariis, brevibus, parce hispidis; tubo 
<>vato, setuloso ; sep. valde pinnatis, dorso saepe eglandulosis, persi- 
^ntibus; stylis villosis, disco subplano; cor. saturate rosea: fr. 
ovate, vel. subrotundato, hispidulo. 

Hab. Tarda, in elatioribus montibus Car path. Valachiae (Gre- 
cescu). 

168. Pn^etia oligoeephala Gdgr. Essai p. 44 (nomen solum); 
Gdgr. tab. rhod. 4260. 

Cortice viridi-rubro pauloque glaucescente ; aculeis magnis, dila- 
tatis, subincurvatis, acutato-elongatis ; fol. obovato-ellipticis, basi ro- 
tondatay apice attenuatis, rigidis, coriaceiS; undique glabris, supra 
m. J. A. txvi. 12 



178 M. GANTX)6ER, 

amoene virentibus, subtus pallidoribiis et glaucescentibus, ad nervos 
glandulosis; serraturis mcdiocribus, biserratis; pet. aculeatis, glau- 
diilosis, tenuiter albido-pubescentibus ; stip. saepe rubentibusy dorso 
parce rubiginoso-villosis, eorum auriculis acutis^ subrectis ; ped. bre- 
vibus, hispidis, I — 2, late bracteatis; tiibo globoso, sparse aculeolato: 
sep. pinnatis, dorso muricatis, crecto- persistent ibus, corollam saltern 
aequantibus, piimula termiuali t'oliaceo-dentata ; stylis lanatis, disco 
piano; cor. rosea: tr. globoso, paululum hispido, riibro, recto. 

Hab. Helvetia, La Comballaz in districtu Fribourg (Cottei), et 
probabilius in regionc subalpiiia slavica. — Species curiosissima ! 

Facies Chaviniae Scabratae (Glandulosae) et Crepiniae psilo- 
phyllae (Kau Oauincae); aculci et tructus ut in Ozanoniis Mon- 
tanis (Montanae); sepala tandem ea Payetiae pamiferae (Herm.; 
referens. — Affinis P. spinuUfoliae (Dem.). 

169. Pagetia acautlioclilamys (Mgr. P^sai p. 44 (nomen sol); 

Gdgr. tab. rhod. n. 4265. 

Kamis gracilibus, tenuiter aculeatis ; aculeis rectis, aut vix incli- 
natis, baud aut vix dilatatis; fol. amoene virentibus, obovatis vel 
oblongis, apice acutis, basi rotundata, utrinque glabris, inferioribiu 
autem subtus glaucescentibus et glandulosis; dentibus biserratis, 
apertis ; pet. rubiginosis, aculeatis, tenuiter pubescentibus ; stip. latis, 
inf. dorso pubescentibus pauloque glandulosis, earum auriculis plus 
minus divergentibus ; ped. 1 — 3, aculeolatis, 5 — 9 mill, longis; tubo 
breviter obovato, sparse hispidulo; sep. dorso glandulosis, erecto- 
persistentibus, pinnula terminali dilatata, elongata; stylis hirsutis, 
disco piano; cor. amoene rosea; fr. ovoideo, basi rotundato, apice 
attenuate, intense rubro, sparse hispido, calycibus coronato. 

Hab. Helvetia, loco dicto Les Cases d* Allikres, comit. Fribourg 
(Cottet), et alibi. E grege P, spimdifoUae (Dematra Essai p. 8, 
sub Rosa), ut et praecedens. — P, acanthoMamys Gdgr. habet 
faciem alicujus Montanae hispidae (Ozanonia. — Montana) et 
aculeos P. poiniferae (Herm., sub Rosa). 



Post n. 48, Ozanonia Visianii Gdgr., adde: 

170. Ozauonia sabcrassa (Gdgr.) Ros. nov. II., p. 44; Gdgr. 

tab. rhod. n. 797. 

Ramis iloriteris purpureis, aculeatis; aculeis subulatis verticiUa- 
tisque; fol. ample obovato - oblongis, utrinque rotundatis, pallide, 
praeter costam subtus glandulosam undique glaberrimis, profandc? 
arguteque biserrato - glandulosis ; pet. inermibus, glandnlosisy basi 



OONTRIBUT. FLOR. 8LAV. MBRID. 179 

subpilosulis ; stip. dilatatis, subtus eglandulosis ; ped. solitariis, bre- 
yibus, incrassatis, hispidis; tubo subgloboso, glabro; sep. basi in- 
fimo laevibus, dein ad dorsum supeme glandulosis, apice in acumen 
8abdilatatum et eglandulosum productis ; cor. purpurea, baud ciliata ; 
stylJB lanatifl ; disco piano ; fr. magno, subgloboso, glabro, arcuato- 
nutaoti, purpureo. 

Hab. Istria, ad montem Maggiore (Freyn). — Dcdmatia, in 
monte Velebit (Visiani) et ad Clissa (Studnidka). 

Affinis est 0. nwnspeliacae (Gou. fl. monsp. p. 225, sub Rosa) 
hucusque in ditione slavica nondum lectae. 

Post n. 77, Crepinia User rata (Merat) adde: 

171. Crepinia viridlglaiiea Gdgr. tab. rhod. n. 1714. 

Aculeis minutissimis, raris, inclinatis, vix dilatatis ; fol. late ovato- 
eordatis, sessilibua, apice paulo acutis, imdique glaberrimis, glauco- 
virentibus; dentibus biserratis, triangularibus ; costa media glandu- 
lo6a; pet. aculeatis, valde glandulosis, sparse pubescentibus ; stip. 
latis, dorso valde rubiginosis, corum auriculis rectis; ped. 1 — 2, 
heribus, 3 — 5 mill, longis; tubo ovoideo, glabro; sep. deciduis, 
brevibus, eorum pinnulis dilatatis, ad margines copiose dentate- 
glatidttlosis, dorso laevibus; stylis hirsutis lanatis, disco paulo co- 
Mco; cor. rosea, basi eciliata; fr. breviter ovoide », glabro, rubro. 

Hab. Daltnatia, in fruticetis, loco speciali non indicato (Schalch). 

A. C\ biserrata (Mdrat) recedit foliolis cordatis, sessilibus, stylis 
iurgutis nee lanatis, fructu breviore etc. 



Index genernm speciemmque. 

Bakeria gentilis (Stem.) Nro. 38 Chabertia hispidula G. Nro. 142 

„ Mabji (Kern.) . „ 39 „ hungarica (Kern). . „ 150 

Chabertia acanthocarpa Gdgr. 145 „ impolita Gdgr. . „ 127 

n adriatica Gdgr. . „ 139 „ istriaca Gdgr. . . „ 129 

B agrestis (Savi) . . „ 132 „ lageniformis Gdgr. „ 136 

T, cladophora Gdgr. . „ 135 „ Lemanii (Bor.) . „ 143 

n croatica Qtlgr. . . „ 141 „ leptoclada Gdgr. . „ 131 

}, dalmatica Gdgr. . „ 126 „ raicrantha (Sm.) . „ 137 

J, dicranodendron Gdgr. 154 „ Pan^icii Gdgr. . „ 138 

y, elegans Gdgr. . . „ 155 „ pannonica Gdgr. . „ 147 

» elongatula 5dgr. . „ 144 „ rotundifolia (Rau) . „ 153 

Freynii Gdgr. . . „ 130 „ rubiginosa (L.) . „ 148 

grandicorona Gdgr. ^134 „ sarcostephana G. . „ 146 

rlaussmanniana Gdgr. 149 „ scleroacantha Gdgr. „ 151 



n 



180 



M. OANDOGBR; 



rt 
n 
n 
n 



J) 
n 



n 
•n 



Chabertia sepium (Th.) Nro. 

serbica GdsT. . . . 

Tommasini^a Gdgr. 

umbellata (Leers) . „ 

virgultorum (Rip.) „ 

Chavinia belgraden. (Pandic) 
croatica (Kit.) 
dalmatica Gdgr. 
fiexuosa (Kau) 
heteracantha Gdgr. 
istriaca Gdgr. . - 
Jundzilliana (Bess.) 
scabrata (Cr^p.) . „ 
Vukotinovicii Gdgr. 

Cottetia croatica Gdgr. 
dinarica Gdgr. 
macroacantha Gdgr. 
montenegrina Gdgr. 
Pantocsekii Gdgr. ^ 
pimpinellifolia (D. C.) 
reversa (W. K.) . „ 
spinosissima (L.) . ^ 
Sternbergii Gdgr. „ 
Utzka Gdgr. . . „ 

Crepinia aciphylla (Ran) „ 
adriatica Gdgr. 
alba (L.) . . 
andegavensis (Bast.) 
andropogon Gdgr. 
belgradiensis Gdgr. 
biserrata (Merat) „ 
brachjacantha Gdgr. 
canina (L.) . . „ 
cladocampta Gdgr. 
coUina (J acq.) Gdgr. 
corymbifera (Borkh.) 
croatica Gdgr. 
dalmatica Gdgr. 
Deseglisei (Bor.) 
didymorhjncha Gdgr. 
dinarica Gdgr. . „ 
dumalis (Becnts.) - 
dumetorum (Thuill.) 
Freynii (Tommasini) 
Friedlftnder. (Bess.) 
frutetorum (Bess.) „ 
iatrUca Gdgr. 
Lemaitrei (Rip.) 



n 
n 

n 



n 

n 
n 
n 
n 
n 



n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
J? 

T) 
T) 

n 
n 
»t 

n 

T) 
71 



n 
n 



n 



n 



125 

128 

140 

152 

133 

122 

117 

121 

123 

118 

120 

124 

116 

119 

30 

37 

34 

33 

31 

28 

35 

29 

36 

32 

67 

92 

112 

78 

100 

106 

77 

96 

62 

81 

112 

102 

70 

103 

111 

65 

76 

74 

104 

91 

114 

97 

71 

80 



(y^repinia leucograpba G. Nro. 110 



n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 
n 

n 

7) 

r? 
n 
n 
n 
n 
n 
n 

n 
n 
n 



myrtilloides Gdgr. „ 
obtusifolia (Desv.) „ 
Pandicii Gdgr. . 
pilosa (Opiz) . . 
pilosiuscula (Opiz) 
platyphylla (Rau) 
Pouzini (Tratt.) . 
psilophylla (Rau) 
ragusina Gdgr. . 
Richterii Gdgr. . 
Sadleriana Gdgr. 
Schottiana Gdgr. 
serbica Gdgr, 
slancensis (Pan6ic)^ 
solstitialis (Bess.) „ 
squarrosa (Rau) . „ 
Studni6kae (Gdgr.) 
subglabrata Gdgr. „ 
surculosa (Woods) „ 
Tauscheri Gdgr. . „ 
theratophila Gdgr. „ 
toinentella (Lem.) ,, 



68 

113 

69 

99 

90 

101 

83 

85 

63 

88 

94 

84 

64 

82 

105 

73 

98 

86 

79 

107 

109 

rommasiniana Gdgr. 108 



n 
n 
rt 
n 
n 
n 
n 
n 



n 
n 

7) 

» 
rt 

r? 

7) 



rt 
rt 
n 
rt 
n 



tozza Gdgr. . 
uncinella (Bess.) 
urbica (Lem.) 
Udka Gdgr. . 
venosa (Sw.) . 
viridiglauca Gdgr. ^ 
Visianiana GdCT. „ 
Vukotinovi6ii Gdgr. 
Tjaggeria eglanteria (L.) ^ 
Ozanonia adriatica Gdgr. „ 
alpina (L.) . . ,, 
Borb^ii Gdgr. . » 
camioUca Gdgr. . 
croatica Gdgr. . 
dalmatica Gc^r. . 
dinarica (Vis?) 
Freynii Gdgr. 
Uacquetii Gdgr. . 
istriaca .... 
livida (Host) . . 
montana (Chaix) 



n 
rt 
rt 
rt 
rt 
rt 

7t 

rt 
rt 
rt 
rt 
n 
rt 
rt 



rt 
rt 
rt 
rt 
n 
n 
n 

19 

n 



81) 

87 
93 
75 
12 
171 
6t> 
9^ 

2r 



SO 



montenegrina Odgi^. ^^ 

Portens<mlagiana (Tr.) 41 

Reuteri (Godet) . ^ 58 



OOMTBIBUT. FLOB. SLAV. HBRID. 



181 



rt 



n 



)zanoiiia rubrifolia (V.) Nro. 51 

„ Schlosseriana Gdgr. 53 

„ subcrassa Gdgr. . „ 170 

„ uberta Gdgr. „ 57 

„ Udka Gdgr. . . „ 44 

„ vestita (Sternb.) . „ GI 

„ Viflianii Gdgr. . ^ 48 

^ Vukotinovicii Gdgr. 50 
PugetiaacanthochlamysGgr. 169 

„ Andrzeiovii (Stev.) ^165 

„ cuspidata (M. Bieb.) 

„ dimorpha (Bess.) 

„ glandulifolia Gdgr. 

„ globularis Gdgr. 

jt incana (Kit.) . . 

„ leptoclada Gdgr. 

„ oligocephaU . . 

„ pomifera (Herm.) „ ^v/^ 

„ pulverulenta (M. Bieb) 167 

„ resinosa (Stemb.) 

n subglobosa (Sm.) 

n tomentosa (Sm.) . 
Ripartia adenophora Gdgr. 

, adriatica Gdgr. 

n anisodonta Gdgr. 

n baldeasis (Kern.) 



n 



162 
161 
163 
159 
156 
157 
168 
164 



W 



166 

158 

160 

9 

13 

17 

11 



Ripartia carniolica Gdgr. Nro. 12 

eroatica Gdgr. . 

dalmatica Gdgr. 

densifolia Gdgr. 

Freynii Grdgr. . 

istriaca Gdgr. . 

parvifolia Gdgr. 

ragusina Grdgr. 

repens (Scop.) . 

sempervirens (L.) 

stylosa (Desv.) . 

velutina Gdgr. . 

Visianii Gdgr. . 
Rosa (Eu-) austriaca Crantz 
eonica Chabert 
eroatica Gdgr. . . 
echinophora Gdgr. 
gallica L. . . . 
hybrida SSchleich. 
likana Vukot. . . 
platysepala Gdgr. 
pumila L. . . . 
slavica Gdgr. . . 
Vukotinovicii Gdgr. 
Sclicutzia cinnamomea (L.) 



n 
n 
n 

77 

r> 

77 
77 

77 
77 
77 
77 
77 



77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 

n 

77 



77 

77 

77 

77 

77 

D 

77 

77 

77 

77 

77 

77 
5 

77 
T) 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 
77 



15 
8 
3 
4 
2 
7 
6 
10 
1 

16 
14 
5 
18 
20 
19 
23 
21 
20 
18 
22 
25 
20 
24 
26 



Izvid nedavno odkrivene spilje na Kupi^kom vrl 
l>ak i (Irugih spilja, te rudnika Ti^e kod Cab 

izvjeStaj 

PRAVOGA ^.ANA DRA. Gj. PiLARA. 

Predano m sjrAnir.i fnateniaticko-privodotlovnoya razred<$ jngotlavenMke akade 

znanosti i umjetnoafi dne 20. sludenoya 1882, 

l)ne 7. kolov. 1822 primilo je ravnateljstvo mineral.-geol. mu: 
odpis vis. kr. zem. vlade, odjela za bogoStovjc i nastavu od 
srp. 1882 br. 7507, kojim ista u privitku dostavlja ravnatelji 
izTJeSca kr. pod^upanije u Delnicali od 26. lipnja i 3. srpnja) 
br. 5853 i 6246 odstupljena bogoStovno-nastavnomu odjelu po 
zcmaljsko-vladnom odjela za unutamje posloye, ob odkricu / 
pod povrSjem kotarske ccste Mrzla vodica — Prezid, na t. z 
pi^kom vrhu, s torn uputom, da ovo raviiateljstYO pomenutu 
na radun ovogodiSnje dotacije znanstveno iztra2i, i o pos 
izviesti. 

Buduc da ravnatelj mineralogidko-gcologidkog muzeja ove 
nije nikakove vcce eksknrzije uf'inio, to se jc ovom prigodc 
u nepoznat mu jos gorski kraj zapadne Ilrvatske sam up 
vremenu od 12 dana sabrao gradiva gcologidkoga i mineralo 
o 6em upravo, po dnznosti svojoj, visoku kr. zcmaljsku vl 
za bogo§tovjc i nastavu u sliedecem izvjeSciije: 

^Cabarski kotar predstavlja krsevitu viso^inii od 08J< 
metara visine. Za tii visodinu, prema sjeveru na Kode^ 
slanjajucu, jesu doline Cabrankc i Kupe najdublji zar 
dubokik zarczih opa^aju se pjesdanci i skrilji paleozc 
formacija, napose pako ugljevne tvorbe. IT petrografsk* 
su posve analogne naslagam okolice Fuzinske, u kojih 
nasasto biljcvnih ostanaka i otisaka vrsti Calamites Su 
6ujuce ugljevnu tvorbu. 



IZVID NEKOJIH URVATSKIH SpILJA. 183 

Nad ovimi pjeSdenjaci pokazuju se kvarzitni konglomerati i 
pjeSdanci posve analogni GrOdenskim. Ovi potonji nadkriveni su 
Dajznadajnijim i najstalnijim kompleksom u Alpah tako zvaDiini 
Werfenskimi skrilji. Ovo su sitnozrnati, crnosivi pjes^anci sa obil- 
nim tinjcem na plohah kalavosti. Ima takodjer i lapopiih Skrilja 
crvene masti, koje je moci ogledajuc se po pokrajini, na velike 
daljine opaziti. Nad Werfenskimi Skrilji i lapori, koji imaju amo 
tamo i gnjilca (Kauchwacke) i vapnenca iilozena, sliede dolomiti. 
Ovi tvore trup visodine, a u prediducem spomenute tvorine samo 
su podloga. Gdje dolaze Werfenski skrilji, tamo postoji obidno 
prostraua ponikva (depressija), tlo je zirno i ploduo, samo na 
riedkili mjestih dize se po gdjekoja greda Grodenskoga koiiglome- 
rata (n. pr. stiena Melinski kamen zvana kod Trstja). Naprotiv 
dizu se dolomiti znatno nad srednjom povrginom, te opadaju strmo 
prema dolinam, imajucim za tlo Wertenske skriljeve, ili razne 
proizYode raztrosenja istih. 

Nad dolomiti sliede modrasto-sivi triaski vapnenci. Ti su veoma 
dvrsti i zilavi. U velikom su probijeni mnogobrojnimi pukotinami, 
kroz koje se povrsna voda ciedi i u nje propada sve do nivcau-a 
niie le^ecih neprociedljivih Wert'enskih skriljeva i lapora. Terrain, 
kojemu tlo sastoji iz ovih vapuenaca, pun je ponikava i svrtaka, 
takav terrain je sielo mnogobrojnih spilja, kakova je jedna odkrita 
nedavno usljed provale eeste izmedju Crnog luga i Gerova. 

Spomenuta Hpilja nalazi se blizu Kiipic^koga vrha, 6*25 kilo- 
metra sjevero-istodno od (1527 metara visokoga) Kisnjaka, 3 kilo- 
metra juzno, njeSto malo na zapad od izvora Kupe, 3*75 kilometra 
8Jevero-8Jevero-zapadno od Crnog luga (Malo . selo). Do ulaza u 
re^u §pilju nalazi se oko 72 metra u promjeru imajudi, a 23 
metra duboki i veoma pravilno obliccni svrtak (ponor). Spilja 
pada pod brieg popriedno pod kutom od 30^. Hedenu §pilju odkrio 
je nakon provale ceste cestar Abramovic i to sredinom mjeseca 
Kpnja ove godine, Taj se je dovjek prvi u nju na uzetu spustio. 
Odkrice §pilje bude prijavljeno gospostini Cabarskoj. Ova se obrati 
Ha podzupaniju delnidku, a ta posla mjernika gosp. Finka, koji 
dpilju, u koliko je doonda odkrivena bila, prvi izmjeri i pregleda. 
Hijahu u svemu dva prostora. Veci prostor, koji se nastavlja jugo- 
zapadno pod brieg ima 10 met. 14 cm. diJjine, 4 ni. 38 cm. sirine' 
i 4 met. visine. Na lievoj straui ima stienu pokrivenu gvalasto- 
bubrezastimi palidinami od sigc. Drugi prostor idc protivnim smjc- 
rom pod cestu, dug jc kojili 5 m. 50 cm. visok 2 m. 50 cm. i 



184 OJ. PILAR, 

sav zaruden kamenjem. Cini se, da se je prvobitno nastavljao do 
prije spomenutoga u blizini le^ecega svrtka. Osim ovili dvajuh 
§pilja opazi gosp. Fink na jednoj strani malih zjala izmedju sta- 
laktiti6nih stupova. Bacanjem kamenja kroz ta zjala osTJedo^i 
se gosp. Fink, da se spilja nastavlja. Rudari gospoStije Cabarskc 
razSiriSe zjalo i tako bje moguce doprjeti u nastavak Spilje 4 met 
49 cm. dug, 3 m. 46 cm. Sirok i 1 m. 70 cm. visok. Zadnji pro- 
stor, XX koji sam dopro, ima 7 m. 24 cm. duljine, 3 m. 46 cm. 
§irine i 1 m. 70 cm. visine. P6d toga prostora je naklonjen pod 
kutom od 30 gradih. I svod se spuStaSe prama kraju Spilje. Sa 
toga svoda vise mnogobrojne ledenice sige. Tlo je neravno, mjesti- 
mice muljasto. Na gomjem kraju toga prostora stoji stup od ba- 
rem jednog metra promjera. Cjelokupna duljina svih hodnika i 
Supljih prostora, od ulaza §pilje do skrajne todke, dokle sam do- 
prjeti mogao izDOsi 37 metara. Na najdubljoj to^ki zadnjega Sup- 
Ijega prostora bijaSc nizko, uu dosta giroko zjalo. Kamenje badeno 
kroz taj otvor kotrljalo se je njeko vrieme. Po torn se je moglo 
uzeti, da se ovdje jo§ jedna Supljina nalazi od kojih 7 do 8 me- 
tara duljine. Buduc da je zjalo bilo veoma uzko, stiena debda i 
kamen tvrd, to je iza moga izvida gospostina Cabarska opet poslala 
svoje rudare, da dinamitom ulaz razSire. Po listu gospodina Liyija 
pi. Ghyczy-a od 3. rujna ove godine nadinili su rudari dovoljan 
ulaz te se je moglo uci u zadnju §pilju od 12 metara duljine a 
4 metra visine. Iz izvida sliedi, da se Spilja vjerovatno dalje ne- 
nastavlja. 

Sabiruc u malo ricdih svoja opazanja na §pilji Kupidkoga vrha 
u^injena, mogu najprije reci, da redena t^pilja nije bez zanimivosti, 
premda se prostranoScu svojom neodlikuje. U glavnom sastoji od 
pet gupljih prostora, koji sa spajajucimi hodnici imaju ukupnu dn- 
Ijinu od kojih 50 metara. Glavni smjer Spilje te6e od IJI prama 
ZSZ. Strukovnjaci ce tu spilju rado pohadjati tim vccma, Sto 
na cesti le£i, a u blizini dvajuh turisti^ki veoma zauimivih objekta 
naime Risnjaka i izvora rieke Kupe. Nu zanimivosti i prostranosti 
Postonjske ipilje nit iz daleka nedosii^c. 

U tektoni^kom pogledu ima se Spilja na Kupidkom vrhu la 
stalno smatrati pukotinom, kroz koju su jedno vrieme podzemne 
vode proticale, dok nije na jednom nijestu usljed tvorbe sige idrido 
pretiesno postalo, ili si vode na dnu velikoga svrtka povoljniji protok 
naSle. Dali ova Spilja ima tragova prehistori^nih, ili dali sadr^je 



IZVID KBKOJIH HRVATSKIH gPILJA. 185 

diluviahiih nBara^ ima biti ustanovljeno tek daljnim i obse^nim iz- 
traiiTanjem, za koje su ovaj put pomanjkavala sredstva. 

Borave^ u Cabru saznao sam od ^itelja, da se u okolici nalazi 
▼ide ipilja. Od tih pohodio sam njekc, te evo im kratka opisa: 

Nad Cabrom se dize strmo t. z. Tropetska stiena, od koje se 
mrake godine odkidaju veliki kusovi vapnenca, te se ruSe nizstrmice 
preko serpentina ceste do samog sela Tropeti. Pod spomenutoni 
Tropetskom stienom. 290 metara nad mjestom Cabrom ima Spilja^ 
u koju se na koso 11 metara duboko salazi. 

Ulas je uzak i zasut kamenjem, koje se kod salaza odvaljuje. 
opilja je ta posve nepravilna i neudobna, nu zato je sasma suha^ 
^ j^ Tjerovatno ito se prida, da su se tuj njeko6 hajduci skrivali, 
kcrji sa podetkom ovoga vieka ovii okolicu haradili. 

U blizini Prezida, jedno po sata hoda na sjeveru re^noga sela, 

nalazi se fipilja Brlag na mjestu, koje sii mi seljaci ozna^ili ime- 

Qom SeiSje. To mjesto ima oko 900 m. nadmorske visine. Okolica 

ipilje ]e klisurasta. I^ecine sastoje iz sivkastoga, ^vrstog i kriikog 

vapnenca. Sam ulaz u Spilju prostran je, preko 3 metra sirok, tc 

lievkast. Dubok je kojih 6 metara. 8alaz u Spilju dosta je tegoban 

Ima ta mnogo svaljena velikoga kamenja i suhoga granja. Spilja 

f a srediSnjem dielu razsvietljena dnevnim svjetlom, koje kroz 

daz prodire. Na skrajnih to^ka vlada tama. Spilja je skoro trikrat 

tako daga kao Hiroka, ima nairae duljinu od 35 metara kod sirine 

od 12 m. 50 cm. Velika os Spilje te^e od sjevero-zapada prema 

JQgo-iztokUy a ulaz nalazi se na jugo-zapadnoj strani. 

Od ulaza poprieko nagnuta je Spilja smjerom Sirine za 25 grada. 
IHo tako nagnuta je i duljinom, te pada prema sjevero-zapadu 
H kutom od 13 grada. Visina Spilje je nejednaka, na najviSoj 
^ki ce presizati 8 metara. 

(^entralniy djelomice dneynim svjetlom razsvietljeni dio Spilje 
^ut je vas, malne cielom Sirinom, velikim kamenjem od kojih 
SHJAoji ima viSe od kubi^noga metra sadr^ine. To kamcnje poti^c 
^etinom od rusenja svoda Spilje i provale ulaza. Na jugo-izto^nom 
^ju Spilje ima mnogo sigc (KalktufF), a ta je njeSto razlidita 
'^oKkom od onoga, Sto se obidno u Spiljah vidja. Neima tu naime 
^^^tita oblika poput ledenice, nego su tamoSnje pali^ine upravo 
^^krtigle, te poput kolosalnih dinjft naborane. Na protivnom kraju 
^ori siga nikakovih osobitih palidina, nego jednostavno zaodieva 
^•pnenac u kojih je Spilja izdubena. Protraiujuc Spilju koliko 
^ je dalo a razmjerju prema kratkom vremenu, naiSao sam na 



186 GJ. PILAR, 

ko8ti. Po cieloj lubanji, koju sam tokodjer na^ao, dalo se je ra- 
zabrati, da sii to kosti konja. Polo^j Spilje na slabo nagnutoj 
bo^ini dade slutiti, da konj, kao iiaglo i bezobziroe bjeieca iivo- 
tiiija najprije moi^e stradati suryavSi se u ovakov ponor iz daljine 
nevidljiv a iz blizine nizkim sikaijem obrasao. 

Na sjevero-zapadnom kraju Spilje ima uzko zjalo, kroz koje se 
je moci protiskati u dalnju Hupljinii razmjerno malenu; ima bo 
samo 7 metara 40 cm. duljine, 1 m. 50 cm. do 2 met. sirine. 
2 m. 40 cm. visine. Ova »pilja ima sige u obliku ledenica maoje 
vi§e sploStenih, nu mnogo jc toga polupano. Mora da je to prije 
davnih godina odbijeno, jerbo se je na dolnjoj odbijcnoj stniii 
mjestimice napravilo mnogo novih ledenica manjih dimenzija. Iduc 
do kraja tc druge Spilje opa^a se na lievo i sasma doljc niika, 
nu dosta siroka §upljina. Kroz tu je po vlaznom i muljastom tlu 
moci dopuzati u zadnji pristupan prostor, koji razi zemlje ima si- 
rinu od 4 metra, a u visini prsijuh samo 1 m. 50 cm. do 2 met 
Zato iznosi visina te spilje najmanje kakovih 5 metara, te ju s togi 
nekim opravdanjem urodjenici zovu tornjem. 

Za ovu dpilju moze se za stalno reci, da je od davnih vremena 
poznata, te da je za burnih vremena, a mozebit i u prehistori^ko 
vrieme sluzila Ijudem za uto^i§te i skroviSte. Njezino potanko i^- 
|)itivanje bilo bi dakle za pozeliti. Imenito bi za zoologa ova ipilj* 
mogla zanimivom biti, jcr ima kako sam se osvjedodit mogao, die- 
pih Spiljskih kukaca. 

Kod Prezida ima joS i druga §pilja Trbuhovica zvana, iz kojc 
izvire istoimeni potok. Kod te Spilje bio sam takodjer, ali u nj^ 
uljezti nisam mogao radi tjesnoce ulaza. Tri mladica PreziddaiB^ 
udjoSc u nju s bakljom, te doprieSe jedno 50 metara u duljin^' 
l)alje nemogoSe od vode. Obcenito se pripovieda, da je ipilja iv^V 
manje ^ctvrt sata duga, dakle 5 do 600 metara. Zauimivo je sv^^' 
kako, da u toj Ipiiji jako puse, tako da mladi Ijudi, kako prip<^ 
viedahii, imadoSe muku uzdrzavati baklju gorucu. To puhanj^ 
koje si zitelji nemogahu protumaditi, potide od svojstva vode, da n^ 
svakom mjestu, gdjc naglo te6e ili pada velike koli6ine zraka 8^ 
bom nosi ili {)ovla6i. Na tom svojstvu vode osnivaju se stroj*^ 
za puhanje kod tako zvanih katalonskih pecih u Spaniji. Vjert>' 
vatno je dakle, da na visodini okruzujucoj Prezid^ vode u svrtk^ 
propadaju, poteiuc sobom u brzom toku i mno2inu zraka, am 
zrak odluduje se od pjenastc vode tek kad udje u dugi, nu osk> 
podzemni kanal, koji je poznat pod imenom spilje Trbuhovioe 



IZYID MBKOJIU HRVATSKIH dPIUA. 187 

Gorski kotar zanimiV^ je i u minerologi^kom i rudarskom po- 

gledu. Ima tu krvalja (haematita) kod TrSca sa 51 7o ^eljeza. I 

okolica Cabarska ima iste rude. Na staroj cesti u Trdce nalao 

gam dosta desto odlomaka pisacega krvalja (Rothel). Bobovca 

(Bohnerz) ima kod Trdca. Smedje zeljezne rudace kod TrSca i 

kod Cabra. U Cabru su postajale talione ieljeza, od vremena kad 

je to dobro obitelji Zrinjskih pripadalo pa sve do god. 1785. Te 

godine preetade, jer su stanovnici po riedi njekog spisa od god. 

1788 (Conscriptio Cameralis Dominii Csabar) nalazeceg se u ar- 

kivu dobra Cabarskog, postali lieni za rudarski posao, te su pred- 

postavljali sa juznimi plodinami po svietu za dobitkom hoditi. Od 

kameralne uprave zapuStene talione i rudnike preuzeli su kasnje 

na svoj ra^un i uz malu najamninu Cabra stanovnici, te su do 

pA. 1815 joi ieljezo talili. Te godine prestane i ta djelatnost, 

kako 86 pripoyieda s toga, dto su dva zadnja Cabarca za fran- 

cezke yladavine dobili preveliki namet (od 100 franaka na sva- 

V V 

koga), a toga placati nisu mogli. Zeljezne rude, koje su u Cabru ta- 

Ijene, jesu krvalj i smedja zeljezna rudada. Jo§ sad se opazaju u 

blizini mjesta umjetne hrpe sastojece posvema iz trosaka i okujina. 

U Tapnencu kod „Voda^ ima pyrita. Ista ruda dolazi veoma obilno 

Q roYu Ponikve sa rumeljikom (Cinnabarit). 

Najzanimivija ruda, koja se pojavljuje u gorskom kotaru, jeste 
svakako rumeljika (Cinnabarit). Juzno od Cabra, kod sela Trstja 
zva&a, mo2e se u malih jarcih, imenito iza ja^ih kisah, naci zrnaca 
rumeljike, od kojih najveca dosizu u duljinu do 3 i 3Vs centi- 
I inetra. Narod je za rumeljiku znao odavna, nu prvi je stvar na 
javnost izneo Antun Ttirk, poslavSi god. 1830 u Bed njeSto od tih 
valataka rumeljike. Bedka vlada posla na to strukovnjake, koji se 
inogoSe osvjedoditi, da u okolici Trica zaisto ima rude £ive, nu 
pri torn i ostade. God. 1854 obadje pokojni Franjo Footterle po 
^ogu vlade i Cabarsku okolicu i posjcti Tr§cc. 1 on se mogase 
^TJ^ti, da rumeljike ima, nu i njegovo izvjelcc neponuka nikoga, 
"* OBnuje rudarsko poduzeoe na rude zive u okolici Trsca. To 
^ dogodi tek poslje godine 1870, kada sadanja vlastnica Cabra 
i 8<^podja Franjica pi. Gliyczy, preuze upravu dobara. Za upravu 
j f^darskih radnja bude pozvan F. Ambroz iz Idrije. Svake godine 
^oiao bi na njekoliko dana, da pregleda §to se je uradilo i da 
Oove naputke izda. Inade je upravljao pismenimi naputci. Moiiebit 
i^ ta polovnja radnja uzrokom, da dosadanja pretraiivanja nisu 
dovda do poToljna rezultata. Pa ipak su znatne svote za ta pre- 



188 OJ. PILAR, 

trazivanja izdate: samo u gotovom do 40.000 tbrintih, nera^unajuc 
§to je gospoStina dala drva i svoje dinovDike i Ijude, koji su uad- 
zirali i kod rada pomi^ali. U najdjelatnije doba radilo je do 20 
rudara vecinom Idrijanaca. Sada su samo dva rudara kod posla. 

Dosada su u svemu otvorena detiri rova. Pomelo se je sa ro- 
vom, koji sada nosi posebni naziv „Gomji" (Oberer StoUen). Te6e 
po prilici od sjevera prema jugu (23h 10*^) a dug je 80 metara. 
Kod 34. metra odjeluje se na desno pod pravim kutom rov od 
70 metara duljine. Na lievo su dva prostrana rova ra2U3taYljeiui 
jedan od drugoga za 8 metara. Do prvoga se dodje nakon 26 met 
50 centimetra. Ovaj nije ravan ve6 postupno Tide na jug zavijen. 
tako da se » drugim rovom anastomozira. Prvi postrani rov ima 
duljinu od 50 met. 40 cm., drugi 34 met. 40 cm. Glavni od ge- 
vera prema jugu tekuci rov poprieko probija nasade pjesdanib 
dkriljavaca i pjeS^enjaka. Ovi brazde od iztoka — jugo-iztoks 
prema zapadu — sjevero-zapadu^ a padaju jui^no-jugoizto6no pod 
srednjim kutom od 60 stupnjeva. 

Buduc da je kod radnjah u gomjem rovu voda mnogo dosa- 
djivala, to su 11 met. 37 cm. pod niveau-om istoga probili drugi 
rov, u glavnom smjeru se malo razlikujuci od predidu^^a. Kako 
je ovom rovu bila glavnom zadacom vodu gornjega rova odvadjadi 
dobi naziv vodnog rova (WasserstoUen). Ovaj rov, koj ima tako- 
djer ogranaka, komunicira sa gomjim rovom na dva mjesta po- 
sebnimi okiii (Sehachte). Kod jednoga od tih okana nalaze^^ se 
odmah kod prvoga lievoga prostranoga rova pokazuju se crni An- 
Ijavci nepravihia loma i veoma prhki: u tih ima kapljica iive- 
Kumeljika se najobilnije nalazi u kvarcitnih konglomeratih, kcji 
se u pravilnih naslagah izmjenjuju sa pjeS^enjaci i pjeS6animi ftrilji- 

Nakon produljenoga traienja rumeljike u gomjem i odvodnons 
rovu, nisu ipak rezultati odgovarali o^ekivanju, s toga se je po 
naputku ravnatelja nidnika gosp. Ambro^a imao iz doline potok^ 
Sokolice probuSiti nov rov do pod mjesta, gdje le£i ulaz gomjeg* 
rova. Rov u Sokolici je 113 metara pod niveau-om gom]eg^ 
rova, a ima ukupnu duljinu od 417 metara. Te^ mal ne posve o 
smjeru brazdjenja gorskih slojeva ovoga kraja, a probija Werfensk^ 
dkriljeve. Rumeljike se u ovom nije nadlo. 

Rumeljike u valutcih ima takodjer i kod Ponikava u tako z^S' 
Dom Melinskom jarku (pod Melinskim kamenom). Iduc kroz potok 
podle mi ie za rukom naici na ovelike valutke, sve do jednoga 
centimetra duljine. Takova opetovna naSaica dala su slntiii, da i 



IZVID NBKOJIH HRVAT8K1H SPILJA. 189 

I ovoj okolici ima rumeljike. Izkustvo stedeno u gorajem i u od- 
rodnom rovu pokazalo je, da su konglomerati u kontaktu sa pje§- 
Eenjaci na rumeljiki najbogatiji. Dri^ec se toga empiridnoga pra- 
rila dao je gospodin Ambroz tako zvaui Ponikvarski rov (Poni- 
£vaer Stollen) kopati^ sliedee bezuvjetuo kontakt pjesdenjaka i 
Longlomerata. Stoga razloga je re^eui rov znatno vijugast, nu 
pak ima glavni smjer od zapada prama iztoku. Cjelokupna du- 
jina glavnoga Ponikvarskog rova iznosi 141 metar. Hz glavni 
roY ima i dva mala prostrana rova, lievi, iilazu blizi, pri kraju je 
railjasto razdieljeii. Kezultati u ovom rovu jesu njeSto povoljniji 
nego u tako zvanom gornjem rovu, jerbo se je ovdje naiSlo na 
fnye zice rumeljike^ do6im je ova u konglomeratih gornjega rova 
nmo sitno uprsnuta. Nu i zice rumeljike u Ponikvarskom rovu 
imaia tek debljinu od 4 — 5 iznimno 12 milimetara, a to se uije 
pokazalo dovoljnim za koristonosno rudarsko vadjenje zive. 

Badnje u Trdcanskih rovovih na rumeljiku aisu posve obustav- 
Ijene, uu ipak su stegnute na minimum, da se pr^ivo na rovove 
ob^uva. Premda su dosadanje radnje ostale bez neposredne koristi, 
to su ipak veoma zanimive i poudiie za eventualni nastavak ru- 
dankih radnja u ovom kraju. Ove naime ka£u, kako dalnja pre- 
tn£vaaja netreba udesiti i gdje se ruda najvecim izgledom na 
Q^*eh traziti ima. Dalnje radnje moglo bi poprimiti samo znatno, 
Di noYcu obilujuce dru^tvo, uz sudjelovanje vjeStih, sa geologidkimi 
i toktonidkimi odnoSaji Trdcanske okolice radunajucih strukorr- 

nOd zanimivijih rud& Cabarske okolice spominjem jo§ bjelutak 
(Quarz). Ovaj se pokazuje u pukotinali prosjecajucih pje§5ance 
^Ijevne tvorbe. Oblik kvarca je kao obicno kombinacija prizme 
i dvajoh romboedra, nu predlei^i mi ledac, na kojem manjkaju 
plohe prizme skoro posve, ima dakle oblik dihexagonalne pyramide. 
'^dac je dug 26 milimetra. 



Serpentini i serpentinu nali^no kamenje o 

Fru^koj gori. 

Pr^datM u tjednici inatematiiSnO'prirodoalowioga razreda jugotlaven$ke akadmiy 

znanotti t umjetnoMti 4. arpnja 1882, 

OD PROP. DR. M. KiSPATI6a. 

I. 

Medju kristaJidnim kamenjem u raznom gorju zauzimlje serpea- 
tin dosta vaino mjesto. Njegova mnogobrojna nalazidta bila sa vei- 
odavna poznata, pa ipak se je o postanku kqjega kamenja siftbo 
toliko prepiralo, koliko o postanku serpentina. Znatan broj zoame* 
iiitih mineraloga bavio se iztrazivanjem serpentina, te se je upraYO 
u novije vrieme doilo do jasnijih i sigurnijih rezultata. Mikroskop 
i polarizovano svjetlo uz kemidku analizu rieSilo je najvainije pre- 
pome ta^ke o postanku i razvoju serpentina^ a sada preostaje, da 
se jo§ pojedine potankosti do kraja izvedu. 

K znanstvenomu riedenju ovoga pitanja o postanku serpentioft 
posegnuo je prvi Quensiedt godine 1835. (Pogg. Ann.) Serpentin, 
dto ga je on iztrazivao^ imao je kristalografski oblik olivina, teJ6 
na njem nepobitno dokazao, da je on i postao kemidkom metamo^ 
fozom iz olivina. Bilo je to najvainije odkrice gledom na pitaoj^ 
o postanku serpentina. No uza sve to ne htjedoSe TJerovati u Queo- 
stedtovo mnienje, nego uztvrdiSe, da su dotidni ledci serpentina o 
istinu prvotni ledci, pa da tu nisu nikakve pseudomorfoze po oli- 
vinu. Godine 1851. na temelju tadnijeg iztrazivanja pokazao j^ 
g. Rose (Berl. Monatsberichte, 1851.), da je Quensiedt imao pmT<H 
no uz to izrekao je joS i tu slutnju, da serpentin ne postaje jedioo 
iz olivina, nego da je on u obce konadni proizvod u raztvorln ka- 
menja, pa da on po svoj prilici postaje i iz drugoga kamenja, kop 
se uza u] u gorju nalazi. Tako se mislilo, da ima serpentina, k<^ 
je poHtao iz diorita, diobaza, granulita itd., a to je dovelo nuD^ 



SBRPBNTINl I .SRRFBNTINU NALiCnO KAMBNJfi. 191 

oge u sve to veci labirint, iz koga ne znadoSe izaci. (Jno malo 
noce, Sto su Quenstedt i Rose u torn pitanju stvorili^ nestalo je 
i^e, dok ne po6eSe kamenje mikroskopijskim puteni iztrai^ivati. 
kroskop je ovdje odkrio posve novo piiteve, koji nas tek izve- 
le na distac. 

Prviy koji je stao serpentine mikroskopijski iztraruvati, bio je 
ebskf/ (1858., Zeitseh. d. deutsch. geol. Ges.) Natojegod. 1866. 
1867. (Neues Jahrbuch) Sandberger naSao, da je olivinovac vrlo 
sfiiren kamen, pa da u njem nalazimo izim olivina sve one mi- 
ralne sastavine, koje vidjamo u velikoj mnoi^ini serpentina. Iz 
ga je Sandberger dodao do toga zakljudka, da su svi ovi serpen- 
tOf koji imadu iste one uzgredne sastavine, §to ih u olivinovcu 
dazimo, keroi^kom metamorfozom iz olivinovca postali. No vec 
ida se je znalo, da ima i jedna druga vrst serpentina, koja se 
rojimi uzgrednimi mineralnimi sastavinami od prve vrsti zname- 
ito razlikuje, pa za takve serpentine dopustio je Sandberger, da 
1 oni postali od drogoga kamenja, koji serpentin prate. 

Najznamenitija iztrazivanja, koja su najbolje razjasnila pitanje o 
ottanku serpentina, potidu od G. TschermaJca (8itzungsber. der 
^kad. d. Wiss., Wien 1867.). Sve skoro vrsti serpentina, §to su 
iotie bile poznate, uzeo jo g. Tschermak s nova iztrazivati. Kako 
^ Mo sve dotle jog uviek dosta razSireno uvjerenje, da su serpen- 
U postali od olivinovca, eklogita, gabra, diorita, granulita itd., to 
i^ imao mikroskop odluditi, da li u istinu serpentin i pokazuju prama 
tomu i razli^ito lice i razlidit sustav. Ali toga Tschermak ne nadje. 
^ serpentini, koje je on iztraiivao, pokazivahu pod mikroskopom 
^0 slidnu slikU; da se nije vide moglo na to pomiSljati, da je ser- 
pcDtin postao iz toli razli^ita kamenja. I tako je Tschermak doSao 
^ toga zakljudka, da serpentin postaje poglavito raztvorbom oli- 
*iuL U drugoj svojoj razpravi pokazao je Tschermak (Sitzungbe- 
'Wite der Akad. d. Wiss. 1867.), da je olivin u kamenju vrlo 
'Uliren. 

Nova &za u pitanju o postanku serpentina uveo je </. Rose 
UUeber Serpentinbildung^, Abhandlg. der k. Akad. d. Wiss. 
^criiDy 1869.), kada je dokazao, da osim olivina ima ]oi i drugili 
^^ iz kojih mo£e kemidkom metamorfozom serpentin postati, a 
^ mde, da su augiti i amfiboli, u kojih nejma glinikova kisa. Od 
^ doba podeie petrografi svoju pozornost svracati na onakve ser- 
^ncy koji dolaze u savezu sa amiibolnim i augitnim kamenjem. 
Uo prvu i najznamenitiju radnju u torn pogledu imam sponienuti 



192 M. KjgPATl6, 

ouu od K. V. iJraschta ^Tcbor Scrpeutiue und serpentinahnlicke 
Geateine" (Tschermaks Miner. Mitth. 1871. p. 1.). Draache je do- 
kazae, da se svi serpentiiii dadu razdieliti u dvie posve razlifite 
hrpe, koje nam pod mikroskopom pru^aju dvie razne alike, te koje 
811 prama tomu i razlidita porekla. Prvu hrpu satvaraju pnvi 
scrpentiniy kod kqjih ima olivin najvazniju ulogu. Kamenje droge 
hrpe nazvao je on serpentiiiom ualidno kamenje. Serpentini ti po- 
atali su od kamenja, koje je sastojalo od broncita i dialaga, pa a 
kom nije bilo olivina. Sva kaanija iztraiivanja pokazaSe, da le 
avi aerpentini u iatinu moraju razdieliti u dvie razlidite hrpe, no 
ta iztraiivanja doneklc promieniae i nadopuniSe nazore Draacheoye 
poatanku druge hrpe. Draacheova razprava o poataukn aerpen- 
tina hila je za mene pri prou6avanju frudkogorakih aerpentina od 
yelike vai^oati, jer aam i ja u Fru§koj gori naSao, kako ce Be to 
kaanje ta^uije viditi, da ae oni imadu ovdje u dvie hrpe razdieliti. 
U koliko au alpinaki aerpentini nalidni i u koliko razlidni od fira* 
Skogorakih aerpentina, imati cii kalnje zgodu viSe puta iztaknuti, 
pa i naveati razliku u njihovu poatanku. 

U vrlo pomno izradjenoj razpravi o vogezkih aerpentinih dokaiio 
je A Weigand (Tachermak, Min. Mitth. 1875 p. 183), da aa aer 
pentini, koji u Rauenthalu leze uloieni u rulji, poatali od amfibot- 
noga kamenja. Poatanak jednoga diela fruSkogorakih aerpentini 
nalidi u kojedem onomu iz Vogeza, kako cemo to kaanije viditi. 

Iza Draschea i Weiganda nadjo§e i opiaaSe petrografi rk 
takvih aerpentina, koji au poatali kemidkom metamorfozom iz aa- 
gitnoga i amfibolnoga kamenja. Da apomenem aamo Kallcowsk$fi 
i lieckea. Prvi je (Die Gneuaaformation dea Eulengebirgea, LeipiC 
1878 p. 43) pokazao, kako ae u aerpentinih u £ulengebirgu amfr 
bol pretvara u aerpentin. No amfibol ae nalazi ovdje u pravihser 
pentinih uz olivin; niau to dakle aerpentini nalik onim iz Vogeit* 
Becke opet (Geateine am Griechenland ; Tachermak Min. petr. Mittk. 
1878 p. 459) naSao je, da jedan dio aerpentina poave nalidi J^ 
pentinu nali^nom kamenju^, kako ga je Drasche opiaao. Kamenja 
ovo pruia nam pod mikroakopom tako karakteriati6nu aliko, da 
ju je uviek moci lahko prepoznati. Drasche ju je tako vjeno 
opiaao i naalikao, da ai ju dovjek bolje ieljeti ne moie. Vidj^B 
ae tu aad u2i aad njeSto §irji liatovi serpentinake jedne rude, koja 
akoro bi rekao eieli kamen aatvara. Za rudu tu je Draache tvrdiOf 
da je to bastit. Becke opet tvrdi, da liatnata ova ruda nije, bastit, 



8BRPBNT1N1 1 SBRPENTINU NAM(^NO KAMBNJE. 193 

n^o da ]u moramo smjestiti medju vlaknaste s< rpentine; medju 
metaadt i pikrosmin. 

Zadnja i najvainija razprava, kqju moram ovdje spomenuti, jest 
od E» Hussaka „Ueber einige alpine Serpentine" (Tschermak, Min. 
petr. Mitth., 1882 pag. 61), gdje se opisuju skoro samo tirol- 
aki serpentini. Velik dio toga kamenja iztraiivao je vec DrcLschej 
pa 8U tim zanimiviji novi rezultati, do kojih Hussak dolazi. 

Najveci dio ovih serpentina, Sto sam ih do sada spomenuo, po- 
znajem nesamo iz literature, n^o sam isto kamenje u izbrus- 
dh pod mikroskopom motrio. Gr6ke serpentine, §to ih je Becke 
opisaOy vidio sam u preparatih kod samoga pisca u Be^u. Izbruske 
od serpentina, Sto su ih opisali Weigand, Drasche i Hussakj dobio 
mm na ogled od dvorskog mineralogi^koga kabineta u Bedu Iju- 
besnim posredovanjem dra. A. Brezine, Pruiilo mi je to priliku, 
da sam mogao posve lahko prispodabljati alpinske i vogeike ser- 
pentine sa fraikogordkimi, te se pri tom osvjedo^iti, da je jedan 
dio fruSkc^orskih serpentina posve nalik alpinskom kamenju. 

Alpinski serpentini i to poglavito serpentini od Sprechensteina, 
Hatreja na Brenneru, Windisch-Matreya i Heiligenbluta, $to ih je 
Hussak iztraiivao, pokazuju malne svi posve jednaku sliku i jed- 
nak sastav. Glavnu sastavinu toga kamenja satvara sicuSna listnata 
rada, koju je Drasche kao bastit opredielio. Medju tom listnatom 
mdom le£e veoma malena 2u*nca druge jedne rude, koja jako lomi 
svjetloy te za koju je Drasche takodjer mislio, da se rombi^ki ledi 
kao i bastit Hussak medjutim dokazuje po opti^kih svojstvih i 
kemidkom analizom, da prva ruda nije bastit, nego da je to anti- 
gorii, do(Sm da je druga ruda vrst augita, salif. Ta6na zapaianja 
Hussakova dovode ga do zaklju^ka, da su svi ti tirolski serpentini 
postali od augitnih Skriljavaca, pa da se je u njih augit pretva- 
rao u serpentina odnosno u antigorit, te da je poneSto uz augit 
joite i dialag dao matcrijal za stvaranje serpentina. Da li je u 
tom kamenju i amfibol doprineo k stvaranju serpentina, nije mogao 
Hussak nigdje sigumo dokazati. Kod serpentina od Sprechensteina 
(Wurmihaler JUchl, p. 71) spominje Hussak, da je naSao posve 
imztroiena zma jedne rude, koja bi po svojoj prizmati^noj kala- 
Toati mogla biti lahko amfibol, ali se on ipak ne usudjuje tvrditi, 
da tn ima serpentina, koji bi bili postali od amfibolita. Ja sam imao 
pred sobom dva izbruska od spreehensteinskih serpentina. Jedan 
]e nosio naslov ^Sprechenstein bei Sterzing". On je sastojao kao 
i oatali n glavnom od listova antigorita, ali medju njimi nije bilo 

R. J. A. LZVI. 13 



194 M. KlftPATlO, 

viditi salitnoga zrnja. Ruda, od kojc je ovdje antigorit })ostao, bila 
je amiibol, kako sam se o torn mogao nedvojbeno osvjedotiti. V 
izbrusku vidio se je medju ostalim jedan poprie^ni prierez od am- 
tibola, na kom se je pri velikom povecanju mogla prizmad^iui 
kalavost to^no viditi, a kiit od 124 stupnja mogao sc je lahko 
mjeriti. Osim ovoga zrna bila je mnozina iizdu^.nih proreza sa 
o^itom prizmati^nom kalavo§cu. rivi ti prorezi bijahu jasno bieli 
posve svjezi, slaba dihroizma, a kut potamnjenja iznaSao je K) 
do 24^. Svojstva ta nas ovladcuju, da moi^emo doti^nii rudu kao 
amfibol opredieliti. U prereze amiibola iilazili su listovi autigorita, 
a mjestimice bio je ainiibol tako aiitigoritom izpunjen, da je on 
bio u saina zrnca raztrgan. Vidilo se je o6ito, da je ovdje anti- 
gorit postao od amiibola a no od aiigita. Drugi izbrusak sa napi- 
som ^ Wendelhof bei Spreclieustein^ sastojao je od antigorita, salita 
i dialaga. 8pomiiijem svoja zapazanja ovdje radi toga, da ponaj- 
prije nadopunim Iliissakovo iztrazivanjc i da pokazem, da ima i 
medj tirolskimi serpentini takvih, koji su postali od amiibolita^ a 
dinim to s dnige straiie i za to, sto ima i medju truskogorskimi 
serpentini posve dvie sli^ne vrsti kamenja, od kojik je jedna vrst 
postala od amiibolnoga, a druga vrst od augitnoga kamenja. 

11. 

Pravi seri^ntini. 

8vi serpentini, sto sam ih u Fniskoj gori naiao, dadu se raz- 
dieliti, kako je to poiiajprije Drasche u^inio, u dvie hrpe. Prvim 
hrpu sa^!injavaju pravi serpentini, §to su postali od kamenja, u koiim 
je olivin bio najglavnijom sastavinom. Jedino ovi serpentini bili si^ 
do sad u literaturi donekle poznati. No glede njihova mineralogidkogfia- 
sastava i polozaja nisu postojeci podatci posve ta^ni. Druga hrpc*- 
serpentina, o kojoj ce malo kadnje govora biti, bila je doslje posv^ 
nepoznata, premda imamo i geologi^ku kartu Fruske gore i dost^ 
obseznu literaturu. 

Kazvoj serpentina u Fruskoj gori opisao je ponajprije H, Wol/' 
(Bericht Uber die gcologisehc Aufiiahme des Vrdnikgebirges. Ver- 
handlungen der Geol. Rcichsanstalt 18H0 i 1861), a njegovom opiso 
nije kasnije niti tko ^to dodao, niti izpravio, premda su iza njega 
neki geolozi Frusku goru iztrazivali (vidi literatiuii u mojoj nz- 
pravi trahitih FruSke gore u ,Radu" god. 1882). Po Wdfu m- 
vio se je serpentin u FruSkoj gori u dva paralelna niza. Jcdan 



SRRPENTINI I 8EKPRNTINU NALI(}N0 KAMENJE. 195 

kraci niz proteze se sjevernira obronkom gore. Drugi niz, koji se 
je razvio na sjevemoj strani gore, zapodimlje po Wolfu zapadno 
od Grgurevaca, probija sjeveroizto^nim smjerom kroz filit, te 
ulazi blizu hrbta medju kredine uaslage, pa se onda povladi uz 
iste naslage prama iztoku. Posve odleljeno od jednoga i drugoga 
niza fitoji za se glaviea serpentina, na kojqj je sagradjena petro- 
varadinska tvrdja. Ovaj polozaj serpentina uneven je u geologidku 
kartu, Sto ju je izdao geologi^ki zavpd u Be^u i isto tako u geo- 
logidku kartu, §to ju je dr. F, Koch za magjarski geologidki za- 
vod a Pefiti priredio. 

Da kamenje petrovaradinske tvrdje ne mozemo ubrojiti u nijednu 
hrpu serpentina, a kamo li u olivinske serpentine, kako je to dr. 
-4. Koch htio (Neue Beitrage zur Geologie der Frusca gora in 
Ostslayonien, Verhandlungen der geol. Reichsanstalt, 1876 p. 24), 
dokazao sam u zadnjoj svojoj razpravi „o zelenili skriljavcih petro- 
^aradinskoga tunela (Rad, g. 1882). Dr. A. Koch u svojoj najno- 
'vijoj razpravi „Geologische Mittheilungen iiber das Frusca-Gora 
Gebirge" (Foldtani kozlony — Geologische Mittheilungen — Zeit- 
schrift der ung. geol. Gesellschaft, XII., 1882 H. X— XII. p. 270) 
priznaje mi, da su moja iztraiivanja posve ta^na; a njegova krivai 
pa da dotidno kamenje neima sa serpentinom iiikakva posla. No 
dr. Koch mi ipak nece da prizna, da je doti^no kamenje zeleni 
B^riljavac, pa da on ne nalidi slezkim §kriljavcem, nego da su to 
dioriti i diabazi. Kao Sto prvi put, tako se i sada A. Koch pre- 
^juje, te ne navadja za svoje mnienje upravo nikakvih dokaza. 
^ je A. Koch samo ponjefito promotrio osobitu onu vrst Skrilja- 
^^1 gdje se je razvio iglasti amfibol uz glinence, dosao bi sigumo 
do drugoga uvjerenja. Svje^e ovo kamenje predo6uje nam tako ti- 
ptoe Skriljavce, da necemo nikada pomisliti, da bi to mogo biti 
^ptivan kamen. Sto se pako sli^nosti petrovaradinskoga kamenja 
•* dezkim kamenjem tide, o torn se ne mislim sa g. Kochom pre- 
P^ti. Valja tu imati jedno i drugo kamenje pred sobom, kao Sto 
^ ja imao, pa onda suditi, ili bar tadnije prouditi moju razpravu 
* itizpravu od prof. Kalkowskoga (Ueber grline Schiefer Nieder- 
'^chlesiens, G. Tschermak Min. Mitth. 1876 II. p. 87), da se>uz- 
^ogne doci do uvjerenja, da li se mogu petrovaradinski Skriljavci 
^titi u obseg zelenih Skriljavaca. Zadnje primjetbe g. Kocha, da 
^ Fnidkoj gori neima po dosadanjem iztrazivanju onakvih nepra- 
Wh zelenih Skriljavaca, kakvih nalaze u dolnjoj Blezkoj uz prave 
^dene Skriljavce^ vrlo je lako izuscena, jer g. Koch ni ne sluti. 



196 M. kiSpatic!;, 

kolika se mnozina amiibolnih i drugih §kriljavaca u Frudkoj gori 
nalazi, premda je on vec vi§e razprava o FniSkoj gori napuao i 
pa6e cielii geologiCku kartu FruSke gore priredio. Kada dospijem, 
da dovrSim svoje zapo^ete radnje, moci cu ga o protivnom uyjeriti. 

Pravi serpentini ii samoj Fruskoj gori zapodimlju po mojem iz- 
trazivanju na sjeveniom obroiiku izmedju Cerevickoga potoka i 
Potoranja. U samom Potoranju sve do Vienca, te u Crnogoradkom 
potoku nije bilo serpen tinu ni traga viditi. Prve serpentiue na za- 
padnoj strani nadjoh u Cerevickom potoku. Iduc redom pranui 
zapadu duljinom proreza, sto ih popravise obilni potoci, koji 8C 
od Vienca prama dunavskoj strani spuStaju, natoo sam serpentine 
u Mermerskom potoku kod Bcodiua, za tim u Dumbovu i u Ka- 
kova^kom potoku kod Vienca, u Ledina^kom potoku i dalje prama 
iztoku nije bilo serpentinu viSe ni traga. Najvcca mnozina serpwi- 
tina raznila se u jednqj i drugoj strani beo^iuskoga potoka. Tu 
se vidjaju eieli bregovi, koji sastqje jedino od serpentina. Spome- 
nuti cu Kozaricu, Veliki i Mali Gradac i onda cieli prostrani hrb- 
tovi, koji se prama Viencu vuku. Svuda se odito vidi, kako se 
serpentin od Cereviekoga potoka %prama Kakovadkom potoku sve 
viSe prama Viencu dize, te iznad Kakovca dolazi na sam Vienac 
i odatle se spuSta na sjevernu stranu gore. Na toj strani susrecemo 
serpentin blizu pod Vienccm po prvi put od zapadno strane u Ja- 
za^kom potoku, neSto nize u Vrdni^kom potoku, a najniie 
cesti, koja vodi od Kamenice u Irig. Zadnja tadka prama iztok 
na sjevemom obronku, gdje sam serpentina naSao, bio je potok. 
koji proti6e kroz Neradin. Dalje u Grgete2kom potoku nije 
bilo serpentina. Zapa^anja ova skupio sam si uz dvie godin^^ 
prelazec nebrojcno puta na jeduu i drugu stranu fVudke gore, t0^ 
mogu sada posve odrjeSito tvrrliti, da se tude nisu razvila dv^ 
samostalna niza serpentina, ncgo da je to jedna neprekidna povlakjB^ 
koja podimlje izto^no od Cereviekoga potoka, pa se proteie juirat^ 
obronkom gore, dize se sve vise prama Viencu, te se iznad R»' 
kovca spuSta na sjevernu stranu gore i zavrSuje kod Neradinakog* 
potoka. 

Koje mje^to zauzimlje serpentin medju kamenjem Fruike gor^ 
vrlo je teiko reci. Ja nisam mogao nigdje naci odite granioe i 
kontakta sa drugim kamenjem. Koch tvrdi, da serpentini spadajo 
u kredinu formaeiju, jer se u nekih prorezih izmenjuju pjeUaniei 
i Skriljava glina iz kredine formacije sa serpentinom. Ja sam to 
sam zapazio u dolovih Cerevickog i Beodinskoga potoka i a Dam- 



r 

I 



SBRPENllNI I SERPENTIMU NALI^NO KAMENJB. 197 

boYQ. No iduc po postranih hrbtovih uz iste dolove naSao sam^ 
da serpentin tvori uviek samo jednu siroku naslagu, koja se po 
STO] prilici naslanja bijestnike, tako na da se ^ini, kao da na do- 
Uh mjestih obje naslage serpentina stoje u savezu, pa da ih je 
samo razTOJ gore potisnuo na povrsje medju naslage kredine for- 
macije. Cieli neprekinuti niz serpentina ne ^ini ni najmanje utisak 
groiDadnoga kamenja, kako to Mm Koch priznaje, premda on ipak 
smatra kamenje to kao emptivno, a za dokaz mu sluzi eruptivna 
gromada petrovaradinskoga kamenja, za koje sam ja ali vec prije 
dokazao, da se ono mora medju Skriljavce uvrstiti. No ja ne ie- 
Em dalje zadirati u pitanje ovo o starosti fruSkogorskoga serpen- 
I tina, jer niti sam mogao sam dovoljno dokaza sakupiti, niti me jc 
mogao u ^em pouditi Koch svojimi iztrazivanji. Ja ga smatram 
joite nerie^nim. 

Hineralogi^ki sastav ovih serpentina dosta je obSfrno dr, Koch 
opisao, pa ja se nebi vracao na isti predmet, da se nisam osvje- 
dofio, da je i ovdje dr. Koch pregledao jednu veoma vaznu i za- 
nimivu sastavinu, koja je sudjelovala pri razvoju serpentina. 

Sav skoro serpentin vrlo je sli^na pogleda, samo $to je gdjeSto 
vSe ili manje raztroien, ili Sto je gdjekad pone§to plo&isto razvi- 
jen. Boje je on tamno ili zelenkasto erne. Samo na Gradcu nasao 
nm komade zelene boje. Maine u svih serpentinih vide se urasli 
▼eliki ledci jedne rude, koja se savrSeno kala jednim smjeroni, tc 
je oStra broncitna sjaja. Koch je tu rudu opredielio kao bastit, i ja 
cu kaSnje navesti za to to^nije dokaze. Po Kochovom iztraiivanju 
sartoji ovo kamenje izim bastita od saniog serpentina, koji se vidja 
pod mikroskopom u malenih nepravilnih poljih i koji se je razvio 
iz oHvinOj do^im je bastit postao metamorfozom od enstatita. 

Ja cu ovdje navesti svoja iztrazivanja na 'pojedinih serpentinih, 
bko sam ib iztra^vao i u gori naliao. Mislim tim laglje predoditi 
^ sliku o razvitku serpentina. 

U Cerevickom potoku le^c, kako je to i sam Koch opazio, va- 
luticc serpentina, koje su tako punc broncitu nali6nih ledaca, da 
»e cieli kamen bliSti. Ledci su ostra broncitna sjaja, te se jednim 
•ffljerom savrSeno u fine listicc kalaju. Ledci su 1 do P/a cm. 
dngi. Tvrdoce su neSto preko 3. U staklcnoj cievi daju oni obilno 
^ode. U polarizovanom svjetlu odituju se odlupljcni listovi kao 
nnnbi^ka ruda. U konvei^entnom polarizovanom svjetlu pokazuju 
lirtovi jaflan cm krii^, koji se pri okretauju preparata razilazi u 
Uperbole. Sve bu to o£iti dokazi, da je ova ruda u istinu bastit^ 



198 M. K16PAT16, 

komu optidke osi stqje okomito na ravnicu braliipinakoida, kojitn 
se ruda i savrseno kala. Iz ovoga kamena ubrao sam lupom pomno 
dista zriia bastita, da ih kemi^ki iztra^im. 

Kemijsku analizu bastita izvco sam u sveudilistnom kemijskom 
laboratoriju. Za analizu upotrebio sam 0*9755 grama materijala. 
Kaztvorbu silikata obavio sam sa kalijevim i kalcijevim karbona- 
torn, te pojedina opredieljenja napravio obi^nom metodom. y^djezo i 
aluminij stalo^io sam skupa, vagao i u raztopini opredielio mnno- 
^inu ^eljeza titracijom, a mnozinu aluminija onda opredielio iz 
razlike. Gubitak §to ga jc imala ruda iza zarenja pred miehom, 
zabiljeien jc u analizi kao voda. 

U 0*9755 materijala naSao sam: 

SiO, 0*3947 

AljOg 00865 

Fe^Og 0049 

MgO 0*2984 

CaO 0*0216 

H,0 I_-A1J66 

Ukupno . . 0*9670 " 

U postoteih izraieno sastoji dakle bastit: 

SiOa 40*46 

AljO, 8*86 

Fe^Oa 5*02 

MgO 31-11 

CaO 2*21 

HjjO ._ 11-95 

Ukupno . . 99*61 

Poznate analize od bastita pokazuju medju sobom dosta vett^ 
razlike, ato nas ncsmije ni najmanje iziicnaditi, ako pomislimo, <•• 
je bastit proizvod mctamorfoze. ilctamorfoze se te dogadjaju " 
vrlo razli^itih odnoSajih, a k tomu dolazi jos i ta okolnost, i^ 
bastit postaje od razliditih ruda, da on nije nastao jedino od eiist>* 
tita, kako se je to i za fniSkogorski bastit mislilo. I sama ov» 
amdiza napucuje nas na drugu koju rudu, a ne na enstatit, iefl> 
ce nas, kako cemo odmah cuti, i mikroskop poduditi. Medju jw 
znatimi anaJizami bastita nasao sam samo jednu, koja se u ▼€&<> 
slaie sa mojom analizom, a to je analiza od bastita od Todtmoofi^ 
u Schwarzwaldu, §to ju navadja Koth (Ueber deu »Serpentin et(%, 



8BRPENT1N1 1 8BKPBKT1NU NALl^NO KAMiSNJB. 199 

^bhandlun^n der kaU. Akadcmic, Berlin. iHi^\) p. 339), koju 
)Ydjc prispodobe radi navadjam: 

SiO, . 43-77 

Al^Oa 610 

FejO, 714 

Mgo 30-92 

CaO 1-17 

H,0 11-30 

Ukupno . . 100-40 
Pod inikroskopom se vidi, kako bastit jedno detiri petine vid- 
noga polja tvori. Vanjski obrisi pojedinih ledaca, kao 8to obidno 
tako 8U i ovdje posve nepravilni. Kalavost im je veoina savrsena i 
iina. Lorn svjetla im je dosta slab, pa medjii nakrdtenimi nikoli 
pokazuju sivuy modruSastu boju. Svi ledei potamnjuju, kada im 
kalavost stoji uzporedo sa jeduim ill driigim nikolom. 

Medju bastitom stoje utisnuti maleni komadi sama serpentina. 
Serpcntin nam se predoduje ovdje u istom onom obliku, kako ga 
je Drasche opisao i narisao. Mreza je to, koja je sastavljena od 
unoziiie posve nepravilnih polja. Zile, §to mrezu stvaraju i polja 
>buhyacaju, svietle su boje, te nisii izpunjene, kako to obi6no biva, 
nnozinom izludena magnetita. Dvostruk lom svjetla u ovih iilah 
^rlo je jasan. Polja sama su ponedto sivkaste i tamnije boje. Uz 
^eliko povecanje vidi se , da ova tamna boja poti^e od silne 
tnnoi^ine sitnih zmaca, kojim ^ovjek nemoze tako lahko pogoditi 
mineralogi^ku narav. Moguce, da je to maguetit. Pri nakrStenih 
nikolih nisam se mogao o»vjedoditi, da ova polja od serpentina 
ostaju tamna, ja bi pa£e tvrdio, da sastoje od mnozine iinih 
dvolomnih listova, jer sam uviek vidio, kako pojedini dielovi ovih 
polja bivaju svietli, do^im su drngi potamnjivali. IVagova neraz- 
troSeuom olivinu nije u ovih poljih nigdje bilo vidjeti. Po raztro- 
sini moci je prosuditi, da olivin ovaj nije obilovao ieljezom, jer 
tu nevidjamo jasno izlu^ena magnetita, kako to drugdje obidno na- 
lazimo. Napokon moram spomenuti, da se mjestimice kroz polja 
serpentina provla6e zile od krizotila. 

Dovde slaiu se moja iztrazivanja posve tadno sa iztra^ivanji 
dra. Kochay no sada moram preci na sasUivinu jednu, koje on nije 
zapazio, premda se jo ona posvuda u fruSkogorskom serpentinu 
u obilju razvila. 

U izbrusku vidi se naime ruda jedna u raznom obliku i raznom 
polo£aju, koji je tako izrazitili svojstva, da nam pogledu ne moie 



200 M. kiSpati<5, 

labko izmaci. Oua je bez bqje i jako prozirna, all se za to ipak 
vec u obi^nom svjetlu lahko razpoznaje. Ona lomi svjetlo tako 
jako, da nam se tako rekue dize iz preparata, kao da stoji viSc. 

Da ta ruda, koja stoji u najuzem geneti^kom savezu sa basti- 
tom, nije olivin, kako bi dovjek u prvi mah pomislio, odmah cemo 
se uvjeriti, premda ruda ta i medju nakrStenimi nikoli pokazujc 
kao i olivin o§tre i zive boje. 

Ruda ta dolazi sad u bastitu, sad opet utisnuta medj bastitom 
ili medj serpentinom. V bastitu tvori ona ili poveca zma ili uzkc 
pruge ili ne^to oSirje §ibke, koje stoje paraleUio poredane sa listOTi 
bastita, kao da ih je njetko u kalotine utisnuo. Zrna, Sto leie 
izvan bastita, mnogo su veca, no neimaju nikakvih pravilnih obrisa. 
Na mnogih zrnih i ^ibkah yidi se jasno izrazena kaUvost u jed- 
nom smjeru i to obi^no u smjeru duljine. Medju nakrStenimi nikoli 
odmah vidimo, da ruda ova nije rombidkoga sustava, da to dakle 
ne moze biti olivin ili enstatit. Na vecih zrnih sa izraienom kala- 
vo§cu mjerio sam kut potamnjenja jednom na 31 ^ a drugi putna 
49^. Sibke od ove rude, koje leze u bastitu, ostaju svietle i oiiro 
bojadisane, kada bastit potamni, a sami potamne pod kutom od 
26^ 38^ 40® i 42^ I Sibke ove pokazuju kadSto ostru kalavoet, 
pa se pri torn onda vidi, da se ova kalavost posve slaie sa kala- 
voseu bastita, u kom leze. Zrna, koja su mi potamnila paralelno, 
gdje je dakle prierez isao okomito na simetriju, pokazala su u kon- 
vergentnom svjetlu postrance izlazecu os sa hiperbolom. Popriednih 
prereza nisam ovdje naSao, ali sam na nje naiiao u drugih prepa- 
ratih, kako cu to odmah navesti. Sva ona svojstva, koja sam doslje 
naveo, ovlascuju nas, da uvrstimo ovu rudu medju augitidne rude. 
Augiti^na ta ruda nali^i posve salitii, zato cemo to ime posvuda 
u razpravi pridrzati. 

Paralelni polozaj salita u bastitu pokazuje nam tu jasno, da se 
je bastit razvio kemi^kom metamorfozom iz salita, sto je novo i 
veoma zanimivo za postanak bastita. Pretvorba salita u bastit je 
ovdje vec jako napredovala, pa za to se tu i vide samo zadnji 
prelazi. Vide se u bastitu pojedinu zma, onda podulje sibke i na- 
pokon sicuSni komadici, koji leze posvuda u bastitu kao o«tanci 
prvotne rude. 

Idue Cerevi6kim potokom prama Viencu, nailazi dovjek « dva 
puta na naslage serpentina. Kamcn, sto ga zelim ovdje sada opisati, 
potide iz drugoga, gomjega ovoga niza. Kamen taj je crno-smoli- 
naste boje, a na izejepinah mu proviruje poueito zelena boja. Iitmr 



SBRPBNTIMI I SBBPBMTINU MALi6nO KAMRNJK. 201 

je l)U8tuitiata. Prostim okom Be na n]em razpoziiaju urasli Icdci 
basil ta. 

Pod mikroskopom yidimo, da mre^otiTia od serpentina zauzimlje 
OTdje mnogo veci prostor. 2ile, koje obuhvacaju pojedina polja u 
ovoj mreiiy izpnnjene su zrnci ieljezne jedne rude. Pojedina polja 
811 puna siduinih zmaca, kao i kod prijaSnjega kamena. I krizotil 
ae je mfestimiee razTio. 

Medju serpentinom vidjaju se sad vece, sad manje nepravilne 

Ijuske od jedne mdei koja je na poneSto debljih mjestih crna i 

neprosuma, dodim je na tanjih mjestih slabo prozradna i ervenkasto- 

sQte boje. PUccUi je dakle to^ koji tako Tjemo prati prave olivine. 

Sv]eiega olimna medjn polji serpentina nije bilo nigdje viditi. 

SaUi je ovdje obilan i veoma zanimiv. On se vidja tu u vrlo 

^^r-dikih zmih i pokazuje sve prelaze u bastit Za se stojeca velika 

a&Tna salita su biela, te imadu izraienu kalavost. U polarizovanom 

s^vjedu pokazuju ostr^ boje i potamnjuju pod kutovi 30'; 36', 40^ 

^ledju ovimi ledci naSao sam i popriedne prereze, gdje su bile iz- 

^■"^aiene dvie kalayosti, od kojih je jedna na drugoj malne posve 

okomito stojala. Na takovom prerezu izlazila je u konvergentnom 

^^yjedu optidka jedna os. Isto tako pokazivahu uzduzni prorezi, 

^oji su paraldbao potamnjivali, postrani izlazak opti^ke jedne osi. 

Prismaiidna ova kalavost, kut potamnjenja, polozaj opti^kih osih i 

lorn svjetk dovoljni su nam dokazi, da je ta nida salit. 

Nego salitni ledci nisu nigdje cieli, oni su uviek sada smjerom 
^^vosti, sada opet nepravilnimi popriednimi pukotinami razciepani 
^ pojedine komade i zma, pa vrlo 6e8to nam samo zajedni^ko po- 
^^Qmjenje pokazuje, da pojedini kupovi ovakvih zma jednoj cje- 
"iii qpadaju. Na pukotinah i razkolinah ovih zadelo je kemi^ko 
^tvaranje i takva mjesta postage smedja od izlu6enog zmja ze- 
v^oe rude. Gdje je metamorfoza daleko napredovala, tako da je 
Pi^eostalo malo samo joite od prvotne rude, ' tamo se vec vidi na 
'^bovih i po pukotinah sekundama jedna ruda sa iinimi kalotinami, 
'^da, koja paralelno potamnjuje, dakle bc^tit. 

Veei kristaloidi bastiia nisu upravo riodki. U bastiiu se viSe 
l^ta vide u kalotinah umetnute prizmatidke i^ibke, ostra loma, iivih 
^)a u polarizovanom svjetlu, koje potamne u polozaju, koji je 
Pt'iuna kalavosti bastita za 37 — 43' zakrenut. Vidi se tu dakle 
^^^ niz prdaza od salita u bastit. 

Komadi kamenja, sto aam ih pokupio uz Mermerski potok, nisu 
^ keBttjsko] ppelvorbi daleko napredovall, jer je na njih moci vec 



202 M. K16PAT16, 

prostim okom razpoznati osim riedkih bastita jo$ i zuckasto-zeleua 
zrna olivina. 

Pod mikroskopom u izbrusku vidi se vrlo malo hastUa, Maine 
say prostor u izbrusku zauzimlje olivin i salit. Jedna i druga nida 
je jos tako svje^a, da se na prvi mah pridiDJa, kao da- je nemo- 
guce jednu rudu od druge razluditi. Jedino pomnijim motrenjem i 
iztrazivanjem moci je razliku naci. Jedna i druga ruda lome jako 
SYJetlo i pokazuju medju unakr^tenimi nikoli vrlo oStre i iivahDe 
boje. No oltvin malo kada da pokazuje kakvu pravilnu kaUvost, 
nego je obi^no nepravilno izpucan. PovrSina mu je jako hrapava, a 
u pukotinah mu se je sloi^io serpentin. Gdje on pokazuje kakvo pn- 
vilno orientiranje, tamo on uviek paralelno potamnjuje. Salit po- 
kazuje uviek izrazitiju prizmatidku kalavost i potamnjuje pod ka- 
tovi, koji dosi£u do 40^. Da budem sigurniji, da mi je to opredie- 
Ijenje bilo tadno, uzeo sam isti izbrusak kuhati u solnoj kiseliDt 
Jedna od ovih dviju ruda ostala netaknuta, to je bila augitidu 
ruda; dodim se je olivin stao raztvarati 

U ovom izbrusku, a i u njekojih kasnije, naSao sam, sto mortm 
ovdje napose iztaknuti, jednu rombi^ku piroxenu rudu, koja je bib 
tako slabo razvijene kalavosti, da ne znam, bili ju medju bastit 
uvrstio. Isto tako bilo mi je nemoguce ustanoviti, nije 11 to moida 
enstatit. Dodjem li i tu na disto, mo2da cu se na stvar joS vratii 
Serpentin u Dumbovu neima vi§e olivima. Bastit dolazi u ma- 
lenili kristaloidih fine kalavosti ; u njem se gdjeSto vidjaju zrna i 
sibke od scUita, Osim toga se vidja salit joS i izvan bastita u zrnih 
sa prizmatidnom kalavoScu i kutom potamnjenja od 40*. Napokoca 
vidja se ovdje joS i pikotit, 

Serpentini iz Rakovackoga potokii ne pokazuju ni§ta novoga, *to 
nebi dosada vec spomenuli. 

Na Velikom yradcu lei^.e komadi vrlo licpa serpentina, koji |^ 
•kao trava zelen. U kamenu ovom ne vide se urasli kakvi veer - 
ledci, n. p. od bastita, kao Sto je to kod svih drugih fruSkogowki^^ 
serpentina, nego se jedino u zclenoj osnovi provla^i u drvdici^ 
finih oblieih crna zeljezna ruda, koja dajc kamenu liepu Sara. K^ 
menje to je vrlo gusto i jedro, tako da bi ono bilo za izradb^ 
uresnina i posudja vrlo prikladno. 

Pod mikroskopom se vidi, da je kamenje ovo postalo od SatoJ^ 
oliviuovca. Cieli izbrusak sastoji od pojedinih polja serpentina, koj^ 
su sad detverouglasta, a sad opet uepravilna. Polja su ta tak^ 
Cista, da se u obi^nom svjetlu ni ne vide. Ona pokasuju medjv 



8BRPBMTIKI I 8ERPBNTINU NAU5nO KAMBNJB. 203 

krStenimi nikoli slab dvostruki lorn; pri cielom okretu preparata 
nije moci naci sa sigumoScu mjesta, koje se nebi njeito razsvietiilo. 
Kabovi ovih poija pokazuju u polarizovanu svjetlu njeSto oStriju mo- 
drufiaatu boju. Zeljezna ruda nakupila se je samo na pojedinih mjestih 
i obkoljuje'obi(Sno u obliku detverokuta pqjedina polja. LjuStice sa 
ovom zeljeznom rudom bojadi§u boracno zrno zelenkasto, kako je to 
▼ec Koch spomenuo, pa ce to biti prama tomu kromovo zeljezo, 

Napokon 2elim samo u kratko joS spomeniiti serpentin sa jedne 

ta^ke na sjeyernoj strani FruSke gore i to iz Vrdnickoga poioka, 

da pokaiem, kako se u ni^m ne razlikuje od onoga sa juzne strane. 

Serpentin sastoji i tu od olicina i scUita; jedan od drugoga se 

upravo onako razlikuje, kako sam to prije naveo. Olivin se vec 

pone&to pretvara u serpentin. Salit pokazuje sva svoja karakteri- 

sti^^na svojstva. Uzduzni prerezi potamnjuju pod kutom od 41^ i 

42^; a popriediii prerezi pokazuju prizmatidnu kalavost od jedno 

90* i na njih izlazi jedna optidka os. U bastitn se vide opisane vec 

sibke od salita sa velikim kutom potamnjenja. One se vec u obi^- 

nom svjetlu po velikom svom lomu lahko razpoznaju. Fikotit do- 

lad u velikih listovih. 

Genetidki odnoSaji u svih ovih serpentinih tako su jasni i o^iti, 
da ih netreba tek nagadjati. 

III. 

Serpentiim nalicno kamenje. 

Kamenje, Sto ga kanim sada ovdje opisati, svakako je medju 
frttSkogorskim kamenjem najzanimivije. Kamenje je bilo to u Frus- 
^^] gori posYO nepoznatO; jer je malo tko od geologa zalazio na 
•jevernu stranu gore, gdje se je ono razvilo. Kamenje je to i za 
oto zanimiyo, §to je veoma slidno tirolskom serpentinu, sto ga je 
'^fast:he i Hussak opisao. Ono nam napokon pruza hep primjer, 
^^ji jasno pokazuje, kako mogu scrpcntini postati od augitnih i 
^^^bolnih skriljavaca. KoHko se do danas znade o postanku ser- 
Patina i angitnog i amiibolnog kamenja, netrebam ovdje viSe spo- 
"^''ijati; iztaknuo sam to dovoljno vec u uvodu. 

^rascfie je bio prvi, kako sam vec spomenuo, koji je znanstveno 
ostanovio, da imadc dvie vrsti serpentina, te ovu drugu vrst ka- 
^^^fi, koji je on nazvao ^serpentinu nalidno kamenje", opredieho 
J^ Hussak kao antigoritne serpentine. I ovamo imamo mi smje^titi 
«nigu hrpu serpentina, Sto ju u FruSkoj gori nalazimo. 



204 M. K16PAT16, 

Antigoritni serpentini, kako cu ih odsljc zvati, razvili su se u Fnw- 
ko] gori na malenom prostoru na sjevernoj strani. Ja sam ih na^o 
samo u Katnenitom potoku, koji izlazi na Jazak, i u potoku Dv- 
bocaSti, koji izlazi na Vrdnik, 

U Kafnenitom potohi iduc od Vienea dole susrieemb ponajprije 
kristalini^ne vapnene Skriljavce, koji sa sada posve bieli, sad se- 
lenkastiy te napokon cmi i tvore prelaze u brusilovasto kamenje. 
Iza toga pojavljuju se pravi brusilovci, a na to se naslanjaju am- 
iibolni gkriljavci. Poslje amiibolnoga kanienja dolazi opet brosilo- 
vasto kamenje, na Sto se na novo naslanjaju amfibolni Skriljavci i 
onda opet brusilovasto kamenje. Medju ovimi amiibolnimi $kriljaTci 
zapazio sam vec na samom mjestu, da tu iraa jedna odlika, koja 
sc znatno od ostaloga kamenja razlikuje, pa sam si vec onda u 
svoje biljej^ke zabiljezio, da to kamenje na svojoj povrJSini osobito 
u svojih raztrosina veoma seq)entinu nali6i. Mikroskopi^fko iztra- 
iivanje me jc osvjedo^ilo, da sam imao pravo. 

Antigoritno ovo kamenje iz Kamenitoga potoka bilo je gusta ^k- 
stava, a na svje^oj prelomini posve je nalik kamenju od Sprechen- 
steina kod Sterzinga, od koga sam ne samo izbruskc n^o i komad^ 
pri ruci imao. Kamenje to dakic odgovara gustim Sprec^hensteinskinft 
serpentinom. Boje je maslinasto-zelene, koja je -sada jasnija, sad^ 
nesto zagasitija. Vanjski dio toga kamenja preobu^en je korom od 
one isto maslinasto-zelene rude, od kojc je i cieli kamen sastavijeii- 
Sicusni listovi odlupljeni od ove kore pokazuju pod mikroskopoin 
dosta ^esto savrsenu uzduznu kalavost. Oni potamnjuju pandelno? 
a u konvergentnom svjetlu daju sliku optiCno dvoosne mde 9^ 
raalim kutom optidkih osi. Listovi su ti zuckasto- zeleni, slaba pl«^ 
ohroizma. Svojstva ta se posve slazu sa svojstvi antigorita. 

Izbrusak od kamena da^e nam pod mikroskopom sliku, koja J^ 
veoma nalik onoj, sto ju jc tako ta^no i vjemo opisao i narisn^ 
I )ra8che kod serpentina od Windiseh Matreya. Izbrusci od kamen |^ 
od Heiligenbluta i Sprechensteina, sto sam ih pri ruci imao, nal'' 
<!^ili su posve momu izbrusku. 

(Jma zeljezna ruda povladila se je i ovdje u nepravilnih nizovib 
kroz izbrusak. Nije se ona tu pore^ala u mrczotine, kako ih j^ 
viditi kod pravih serpentina. Pokraj ove zeljezne rude sastoje po- 
jedini oveliki dielovi izbruska od rude jednc, koja ima oblik listov*- 
Listovi 8U ti veoma sitni i obi^no jednim smjerom produiseni, tp 
pri tom onda pokazuju po duljini o^itu kalavost Rjedje je vi(iiti 
listove te kao &iroke krpe, kako ih je i Drasche kod pojedisib 



SBRPBNTINI I 8RRPBNTINIT NALI(!^NO KAMBNJB. 205 

serpentina opiaao i narisao. Dihroizma nije bilo na listovih opaziti. 
Medju nakrStenimi nikoli pokazivali su modru§astu boju, upravo 
tako, kako se to vidja kod glinenaca, kada su jako tanko izbru- 
item. Lbtovi svi potamnjuju paralelno. Na vecih listovih moci je 
gdjekad u konvergentnom svjctlu jasno viditi, da je to ruda optidno 
dvoosna. Ruda ae ta dakle u svih svojih svojstvih sla^e sa antigo- 
riiom od Sprechensteina. 

Mjestimice medju antigoritom nije osim zeljeziie rude niSta drugo 

▼iditi do presicuilnoga zrnja, koje ovdje stoji kao preostatak kemi^ke 

metamorfoze. Na drugih opet mjestih viditi je jos dobro rudu, od 

koje se 'ie autigorit razvio. Ruda je ta vlaknasta. Vlakanca riedko 

Vada leie posve uzporeduo, vec su se obi^no uplela u nepravilne 

Dakupine i snopove. Boja joj je zuckasto-zelena. Dihroizam joj je 

ofit, jasnije i tamnije zuta. Paralelne nakupine potamnjuju koso i to 

pod malenim kutom, koji nikada ne prelazi 18^. Nedvojbeno je tu 

dakle amfiboL U izbrusku se jasno vidi, da se amiibol ovdje pretvara 

Q 8»|)entin, odnosno a antigorit. Pretvaranje amiibola u antigorit 

Podimlje tim, da on stane bljediti, a onda je viditi, kako se u njega 

Pojedini listovi antigorita umicu i to u dva smjera, od kojih stoji 

J^dan malone okomito na drugom. Gdje je pretvorba napredovala, 

^^o se je u amfibolu i veca mno^ina antigorita razvila, dok na- 

f^kon amiibol sasvim ne iz^ezne, a ona sicuSna zmca, koja stoje 

^^ju antigoritom, biti ce same ostanci od ove pi*etvorbe. 

Ciela ova slika, ito ju pod mikroskopom vidimo, daje nam do- 
^oljno dokaza, da se je serpentin ovaj razvio iz amfibolitnoga ka- 
'^'^enay a proizvod pretvorbe da je antigorit. 

Amfibol, §to ga u samom serpentinu vidimo, posve je nalik gle- 
^om na vlaknasti sastav amfibolu, sto satvara susjedne amtibolite. 
^lede kemijskoga sastava biti ce izmedju jednoga i drugoga amfi- 
bola sigumo ye6a razlika. Proizvodi raztvorbe u samih amfibolitih 
Iposve su droge naravi n^o ovdje u serpentinih. Ja cu se na te 
^mfibilite drugom jednom zgodom vratiti. 

Cieli sastav amfibola u antigoritnom serpentinu takve je naravi, 
^ tevjek mora i nehotice na to misliti, da je i on sam sekundaran, 
^ je to neka vrst uralita. Oblii^nje amfibolno kamenje, u koliko 
^^ji dosadanja iztraiivanja siiu, postalo je od augitnih Skriljavaca, 
P^ od se £ini vrlo vjerovatno, da je amfibol iz antigoritnih serpentina 
P^^^Uo od augita, koji je bio bogat magnezijom. Moram ipak ovdje 
^oreno re6i, da nisam nigdje u ovom antigoritnom serpentinu, koji 
l^postao od amfibola, vidio ma i najmanji trag kakve augitidne 



20H M. kiSpatk'% 

rude. Morain ua to oudje odmah uadovczati, da oHtali antigori 
serpentini iz FruSke gore, koji sii nedyojbeno postal! od augiti 
amiibolay nepokazuju opet ni traga kakvom pretvaranju augila 
amlibol^ nego se tu augitiia ruda odmah u antigorit pretvara. A 
je tu dakle amiibol postao iz augitue rude, to su onda u torn I 
menju morale biti dvie kemijski razli^ite vrsti augita. 

Drugi jedan komad iz Kamenitoga pofoka, nto sam ga iztraiiv! 
nalidio je vanjskim svojim licem posve prijainjem. Nego mik 
skopska slika od izbruska bila je donjekle razli^ita. Zeljezna in 
se je i ovdje nepravilno poredala. Listovi antigorita su uzki i dn 
tako da je izbrusak ovaj u vcliko nali^io izbruskom od HeiligenUi 
i Windiseli Matreya. Listovi su tako kalavi kao da sastoje od san 
niti, a krajevi su im uviek jako raz^ihani. 8to se poredanja ti 
to oni ne pokazuju ovdje vclike pravilnosti. Optidka svojstva 
ista kao i prije. 

Na pojedinih mjestih medju antigoritom leze vlaknaste nakupi 
amjibola, koji se u svih svojstvih slaze sa onim, sto sam ga mi 
prije opisao. Dakle nejma dvojbe, da je i ovdje amiibol dopriii 
k stvaranju serpentina. No uz amtibol nalazi se ovdje jos jed 
druga ruda, koja stoji u geneti^kom savezu sa antigoritom. 

Kekoh vecy da se ovdje amiibol samo na pojedinih mjestih nali 
medju antigoritom. Ina^ pako viditi je medju antigoritom uvi 
drugu jednu rudu. Ruda ta ima obicno oblik malenih posve nep 
vilnih zrnaca. Na okolo su ova izrezana kao da su izjedei 
Na zrnih se vrlo riedko kada vidi kakva kalavost. Ova tu on 
obi6no ide jednim smjerom ; mnogo je rjedje, da se vidi dvoatru 
kalavost, gdje onda jedna na drugoj malne okomito stoji. Zma 
ta bez boje i prozirna. Lome svjetlo vrlo jako, pa se osobito | 
malom povecanju svojim sjajem tako izti^u, kao da hoce, kft 
KaUcovsky o salitu veli (Ueber den 8alit als Gesteinsgemengtk 
Tschermak Min. Mith. 1875, p. 47), da izadje iz preparata. Med 
nakrStenimi nikoli pokazuju tu vrlo ostre boje, pa se sada i ▼!< 
da pojedine hrpe porazbacanoga zrnja spadaju k jednoj cjelii 
jer Zajedno potamnjuju. Na ovih zrnih, gdje se je razvila jtf 
uzduzna kalavost, vidi se, da ruda potamnjuje koso i to pi 
velikim kutom. Kutovi potamnjenja, §to sam ih mjerio, iinsi 
su 35®, 37® i 42®. Na prorezih, gdje su se razvile dvie spon 
nute kalavosti, dakle na poprie^nih prerezih, izlazila je postnn* 
jedna optidka os, od koje su se jasno vidili kolobari i hiperbol 
II jednom povecem zrnu vidio sam u sredini umetnute veoma fi 



SBRPKNTINI f SRRPEiNTINlT NALI^JNO KAMENJE. 2()7 

i tanke srasladke listove, kao Sto se vidjaju kod augita. Svietla 
ova ruda nalidi pogledom i u svih svojstvih salitu, sto se nalazi u 
tirolgkih serpentiiiih. Salit je to dakle i ovdje, koj se tu upravo 
tako kao i kod tirolskoga kamenja pretvara u antigorit, pri 6em 
86 razpada u sve to manja zrna, dok napokon sasvim ne iz- 
^ne. Salit se u nasem kamenju neposredno odmah pretvara u 
Mtigorit. Nigdje se ne vidi, da bi se mozda prije pretvarao u 
•mfibol i onda tek u antigorit. 

Kamenje dakle ovo, Sto sam ga iz Kamenitoga potoka iztrazivao, 
pokazuje, da se je antigorit razvio iz samoga amiibola ili iz amii- 
bda i salita. 

U potoku DubocaSu ne pokazuju antigoritni serpentini nikakvu 
«tnu razliku. Oni dolaze ovdje takodjer u obsegu brasilovasta ka- 
n^nja i design daleko pod sam Vienac. 

Pnri koniad iz Dubo^Sa, koji je dosao na iztrazivanje, nalidi 
svojiin gustim sastavom i maslinastom bojom posve onomu iz Ka- 
ii^toga potoka. I mikroskopska slika nepokazuje nikakve bitne 
'•'like. Zeljezna ruda poredala so i ovdje u nepravilne redove. 
litnati antigorit ne pokazuje u veliko onog unakrsceuoga pore- 
^ma, ^emu je ponajviSe uzrok to, l*to se listovi nisu poglavito u 
jwnom smjeru produljili, nego i u sirinu i visinu. Oblikom i kala- 
vqKu nalidi antigorit mnogo biotitu. Optidka svojstva su ista kao 
W prijaSnjih. 

Uz antigorit lezi u preparatu amtibol i salit. 

^^fibol je bliedo-zutc boje, jaka dihroizma, posve vlaknasta sple- 
^ sastava, taka da se na njem ne da mjcriti kut potamnjenja, 
* dolazi uviek na pojedinih hrpab sgomilan. 

^ita ima vrlo malo i u vrlo sitnom zrnju. 

*)i*uga vrst antigoritna serpentina iz Dubo^asa bila je zelenkasto- 
^® boje, te je ne samo bojom nego i plocastom kalavoscu mnogo 
^^ila brusilovastom kakvom kamenu. 

^ izbrusku samo su oni dielovi 6isti i razgovietni, gdje se je 
'^'^^o antigorit u preteznoj mnozini. Tu se vidja uz antigorit ve- 
^ iQnoiina veoma sitnoga zrnja salita. Ovecega zrnja nije nigdje 
""*• Uz antigorit se mjestimice pojavljuje vlaknasta nakupina njeke 
^% za koju bi ^ovjek najprije pomislio, da je amiibol. Crnu boju 
J^* kamen od crnili zrnaea zeljezne rude, koja je mjestimice tako 
*^^ila kamen, da se od nje ostale sastavine niti razabrati ne mogu. 

* to izpunjen je kamen raznimi raztro§inanii, koje se nedadu 
^I*edieliti. 



2()H M. kiSpati(>, 

Najljepdi kamen ove hrpe pojavljuje se blizu Vienca. On je jaai 
zeleue boje kao svietlo-zelena jabuka i u debljih izcjepinah j 
dosta proziran. II iijem leie velika zma zeljezne rude, da je kaau 
posve pjegav. Kameii ovaj tvpri medju antigoritoimi aerpentini ti 
koji je posve aiialogan onomu, f^to sam ga medju pravimi serpe 
tini sa Velikoga gradea opisao. Zeljezna ova zma u kamenu s 
stoje od magnetita. Ona bu osobito ofitra kovna sjaja i erukast 
sive boje. Magnetom se dadu lahko iz satrvena praha izvuti, 
djeluju vrlo jako na magnetidnu iglu. U sobioj kiselini Sumi kam 
vilo jako, jer u njem ima vapnenca. Kufaanjem u solnoj kiselini 
magnetit raztopi, a u izbrusku, koji sam kuhao, pokazale sa 
luknje, u kojili je magnetit i vapnenae lezao, dodim su ostale t 
stavine ostale netaknute. 

Pod mikroskopom viditi je osim magnetita i raztrosinA, antigori 
i salit Amfibolu neima nigdje ni traga. 

AfUigoritni listovi su ovdje liepi i veliki, liepe kalavosti i a kon 
vergentnom svjetlu je na njih lahko viditi, da su opti^no dvooflii 

Salit se pojavljuje u velikih zruili, aii su ona posre razciepuu 
i nigdje se take liepo ne vidi, kako u nj ulaze listovi antigorits 
kao ovdje, take da 6ovjek vec na prvi pogled dodje do o^yjedo 
denja, da se je antigorit iz salita razvio. 

Resultati moga iztraiivanja dali bi se u kratko na sliedece tadi 
svesti : 

1. U Fruikoj gori razvili su se osim pravih serpentina joi 
antigoritDi serpendni. 

2. Pravi serpentini pojavljuju se kao neprekinat niz, koji le i 
sjefremoga obronka uzdiie prema hrbtu gore, te se onda spoil 
na jozna strana. 

3. Pravi aerpentini sastoje od serpentina^ olivina, bastita, sslit 
nifi&ia angita i pikotita. 

4. Ba«tit razvio se je metamorfozom iz salita. 

5. Antigoritni serpentini nali^e posve tirolskom kamenju c 
Sprecbensteina, Windisch-Matrey-a itd. 

U. Antigorit razvio se je sad iz salita^ sad iz amfiboia. 
7. Serpentini ti stoje u savezu sa amfibolnimi Skriljavci, te tvo 
sami jedan dio fruSkogorskih Skriljavaca. 



-■^■' . . ".I, ■- - -■* 
*- -/ ■• -F*-.* -T' ■■ 

-T O ■■ "-.Jr .. — . . 



''v 



K 



c" d 



•o 'J. 



^f 









•»v*. . ^ . •'. .V 



;/ 



•sue •*• ' 




: i •■ '{ 




h-'-^ 



y 



r . 



■ I 



V 



:«•'• o. 



ri 



Zttirn;lm nmgu «i' dobiii kiiJigL'. kiijc izdiijf jugmliiveu 
ikndt'inija ztmnn^tl i umjtliiosti, li<ijf tzliizc iiji-zinnm 
nioOo i k<iji! su pieSlo ii njcziiiH ."vojiim ; 

A. Knjifle, koje iidaje aksttflmija. 

1. Zbornicl (kn). 1— KKi); 
K»d JnBa«Uv«u*ke iihiHl^tnlie lUBnOKU 1 amJvUioNU (IidJ. 1- 

— ktijlg* I' di] LIN. iiinm trima rucri-diniit xnjcdni^kft- Cinnii knj. [—^ 
■vkkoj I for lb al. KnJ. XX. t\n LVL tvftkqj I fnr. 50 at. 

LXUl'., LXIr'. I LKVn. (I— Vl. Clwrn j.ii I Tat. fill nvf, 

— Ma'^iBBti'^Jm-pTiroiliuilDTiiagit nerMa., Ktij. LXJ., LXIV., LXVL (!■ 
CTuna itskrtj knjlii I tur. 60 n«6 f^vtkki^ btmci 75 nvi. 

atari piMl lirv«Ulil (knj. )--lH). 

— Kbj. I- PicuRin M. MArulitik. V< Zagr«bu lacS. Cipu 2 for. «. v, 

— . II. Vinmf Kitkft Mi:uA«lie& VUbotidiL 1 GJoK Drli6i ]e70 Ciwk 8 

— , UI I IV. PiruDo M&vn Vetrtnita CftvUfa. Itt'l. 1 lATi. CJma ' 
kiy 4 Ir-, icDJ. IV. ^ for. b<i 

— . r. PjuHncMkol«DimUri>«i6i iNlkoleN&Ue^kotldi. 1813 ClenkS 

— , VL I'JdUne I'etrt UtiktorQvlta I Hftoiliala Lnnida. 1HT| rtPM £ 

— , VII. D*oU Msnna UrtKa. IH'ft. Cirna 8 for. 

— , Tin. Pjrsm* Nik. NftljvikovkN, A. Caliraiiuvifa, M. Peleb-rinOfldft 
a. UUetie* ttubAljevitt i Jegjupka neioaua lOpiDlks. Ifl'fl. Cler 
i (at. 70 Dffi- 

— , tX. T>jcl» Inn* Fr GanJolifin. 1877. Cicns 6 lor 

— . TL Ditlk Vnu* Lukarevidft fturinc ISIH. Cletia 3 Tor. GO nvL 
_ , XI. Pjesmv Mlliit ttunltft liAbullnora, MaroJA 1 Onu^ilK MaUbrai)! 

I Marina Hn(vfl(!iL. \m>. Cicnn 1 for. m n»vf. 

— , \1I. i XUl Djvia Qjonx Gjnr^ Pttluxitl^*. ^^2. I IB3S. CiMiB 
XU 3 (ot, XlII. 3 tor, m uyl. 

t. MI«rlHr. Kaj I— XIV l^fi'j- lURj. Cioim I. knji^i 1 tor. 25 □(. KiiJ, 
X. po 'J fc>r. otUlim pD 1 inr &0 novt. 
nonnncnlB vpevUuitiM UaCvrlaiu MlMiomm mrrldlonklli 
(KuJ 1— I5J: 

— Knj. I V. IX. XII. ]ft68. 1870, 1872. 1874. I87D T87H I8ttSl. ^lauo 
odnolatih itmrtlja iutiuica Slavenatia I luletnCkp r«puMlkc iTIninU 
lU- i IX. kn*. pu .1 fr IV. knj po 4 fr. V. i XII. knj. po 2 fr. 00 ni 

— Km. VI, VJII, XI, 1978., 1877., 1880. Commi«»loue» el rftluUoitft 
MUr. Twin. I. n. in. Cifn* VI. i XI. knj 2 fr VIIl. kitj. U fr. M 

— K&j. VU. 11)77. Ducunieuta hliitaria<7 rliruatknc pcrindam antliiuain ills>| 
■IranUa. ri<^na (t for. 

— Kiki, X. Xni. Mnsnniiinta raguaba. Tom. I. el II. ISS-J. Ciena X. knj. 
60- vrc Kaj. XiU. 3 lor 

Muo>uv#nt« biat«rIeo-jBrld(«« BlMvorom m«rldton. (Kt\^. I 

— Ktij I. Aiaitiia t'l li;itr« Curxulm-. 1877. Cieua 3 for. 

— Kny II ntatuu tt legt-i cittcatlit Sualati. 18'S. (!if>na '.'i for. 

— Knj- III- Simuu et \(>ee>a ciriiaiis Puiniu; rivitatts Bitar.Joua'" rt d* 
et tnsnlae Lninae IftW— !). Cipoa 1 lor. 50 novt. 

n. Poaebna i^eEa (knj. I— lft>; 
I, rimrm mraaUoM. Aarunibut Dr. Joi. SditoaBcr et t^<l. FarkU •Vol 
oovlC- IWi. Ciesa G f«r. ■ _ 

■»T*« Klaftbe rimakwsk •brvdM m MTelkvTlHM ». CIrUs I 1 

I. lulao Irks Qrt'it I61TU. Ciitaa I for. 



iSJfa 



;j. HiNloriJa tlubrovafke dratue. Napisao prot. Arinin Pavic. H71. ('iona 
1 for. 2'i iiovc\ 

4. I*isiuii KMkoiii iia »lov«iii«koiii Jujkii. Hihliograt'ski nacre (ira. V. 
H )m>ic;i. Is72. ('i» iia 1 1\»r. 2i\ iu)v«\ 

5. Iftprave o iiroii baiia l*etra %riiiMk<»isa i kiic^za Fr. Fraiiko- 
paiia. >kiij»io dr. Fr ttaf.ki. I- Za^rflni h7H. ('i«Mii :•{ tor. 

(). Zboriiik i«M<laMii|ili praviiili »bi€*afa ii Jiijsiiili Kloveiia. O^n^ivan, 

skiipio, iin'dio V. Bo^idic. Kuj. I. IS74. Ciena iJ tor. 
7. Vetera luoiiniiieiiia Mlavoriiui uieridioiialiuiii lilNtoriain illu- 

tilraiitia. Kdnlit A. Tlioiui'r (to'uiis i. Uomae IStiH ), tnnius II. /ai^rahiae 

1^7 fy. Cu'na l«i lor. 

0. Korijeiii m ri|e<*iiiia od ii|ili poMtaliiein u lirvat-Mkoiii ill airp- 
Hkoiu fejsiku. Napisao ilr. (fj. Dauiric. ls77. ('ijt>na 4 for. 

!). ljJeto|»iH JH^oMlaveiiHkf* akadeiiiije. IH77. sv. I. Ciona i\*^ novo. 

10. Oi^led rJeC'iiika lir%'atMk«»Ka ill Mrpsko^a Jesfka. OSrd'ljuje Gj. 
Dauioio. i^7r*. 

11. Fauna koriijaNa iro|edii<> kralfeviiie. 0..1 ilra. J K. Si'hl>ss>fra 
Kli*kovako;;a. IS77 --l-^7'«. Kuj. f., II.. III. (!ii*'ia svakoj kujizi o for.. «IJ*»lii 
i* for. 

12. Fiufiire u iiaMeiii iiaroiliioiii |ij€»Miiii*l.iu h iifiliovoiii te<»rij4»iu. 
Na|iis:to I^. /ima. l^^o. (UMiii 2 for ."><» novi;. 

13. Ki€M>iiik lirvai«<koKa ili wrpi^ko^a jesika. Obradsijo f). D^uiicic. 
Din I. Sv. 1--L ISSU issj. C'iJMna svo.^ku' :i lor., cijolnmu J. liijolu 12 fr. 

11. I>i€*la ju^oslaiCMiNkf^ akadt^iiiife i.kuj. l-;): 

- Kuj. I. lx«j«*Hve o zaKreUaek<»iu |M»tre.*4u 9. Miudenc^^a IHHO. 
S'l'.tavio .1. Tiirliir. \'<'^2. ('it*na 2 l )r. 

Knj. II. Kiifliol<»Vii»iM KlaKol;>>ki Hpi^iiieiiik luaiiaifitira Miual 
hrda. Iz i.io ilr. Iiavoslav <iriili'i*. l-^si. I'iona 2 for. 
— Knj. Ill INalleriiiiii ^^la^oKki !«poiiieiiik uiauaMtira Niiial- 
brda. I/«iai» «lr. L. (J-'itl'T. I'^sii ("iona *i f«»r, r>i» nvr. 

B. Knjige, koje su izasle troskom ili poclporotn akademije knj. 1—7) : 

1. UiNlfirija kii|izoviioMU iiaroda brvatttko^a i i>»rb!ikoi;a. Xapisao 

V. .Ia;^K-. Knjiija I. I^»i7. ChMi.t I for. 2o nii\r. 

2. Ki't'iiik l«Viiif;kosj;a iiacivlja. Si.staviodr Tvan I>eifcmau. 18t>S. i'ieii.^ 1 
for. .")»» nnvr. 

:-{. Opih JiiKONlaveiiMkili iioiaea od prot. S. liMiiiic.i. 1*^7.'). Ctona In i i.'> fr. 
4. Ililliiiir. Fl<»ra e.iLeiirMoria. SaNtavili ilr. J. i\ Srhhisser i T^Jud. Vit- 

kotinovK*. HTd. 
r>. Narodiie p.jeHiiie o boju na liosovu KOfl. ISIH9. Sa^tavio ii cjoliou 

A. Pa'.ic. 1*^77. Cn'n.i 1 for. 
('». .liiu!c»Hlav<*uNki iiiieiiik bilia. Sastavio dr. H. Sulok. lc(7:>. i'u»n^ H t'r. 
7. PtMlobf hriailMkib hra««fo%a iikoliiK^ «ai;rebu<*k(s Opisao I.jiid. 

Vukotiniivic. l-*-^.;. 

V. Knjige, koje su presle u svojinu akademije (knj. 1 -(;>: 

1. INivfeNiiii Hpoiiieiiifi |iiiiiih Klaveiiah. Ixdao I. Kukuljcn^^. Knj. I. 

(Ai'tsi (Toath'a). l*^*!-}. CitMin .» inr. 

2. KJeeiiik is kii|i/.e«iiih Ntariiia MrpMkih. Xapisao (tj. DaiiiCic. Kuj. 
I III. Cifiia sv.ikijj knj. :'» lor., dj««lri 9 for. 

;<. jWik<»lii«k<» j^vaiii^felje. Xa svij<;t i/dao (rj. Danirio. Ciona 1 for. ort ij^ 

4. Xivot. i*v. Save i NiiutMiiia od homentijaiia. Xa svirt izdao Oj. naniiMc. 
(•ima 1 for :5n no\«^. 

5. fA\uU kralfeva i arhiepiMk<»pa KrpMkih od Danila. Na svij»>t isiiao 
(ij. l>ani(i('*. Cifiia 1 for. ;>o ni>v(\ 

«;. •••••<K»vff«». Vk sviji't izdao (t). Uanicit*. t'icna 1 for. 



RAD 



JUGOSLAVENSKK AKADEMIJE 



ZNANOSTl 1 UMJETN08TL 



KNJIUA LXVII. 



RAZKEDI FILdLOGK'KO-HISTOUICKI I FILOSOFIOKO-JDRIDICKI. 



V. 



I :, 



/ 

» 



U ZA6REBU 1883. 

t' KXJliARXlCI JU(J. AKADEMIJE L. IIARTMANA (kI.'OLI I DEUTSCIl). 



TISAK IlIONMCKE T I S K A R E. 



RAB 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



KNJIGA LXVII. '^'^' '-"-^ 



■ r-\ 



RAZREDI F]LOLOei()KO-HISTORl(El I FILOSOFI^KO-JDRIDICKI. 



V. 



U ZAGREBU 1883. 

n KSJJiAamci juo. akademub l. hartmana (kuoli i dbutsch). 

TI8AK DIONI^^KB TISKARB. 



Dionifika tiskara a Zagreba. 



Sadriaj. 

Strana 
O njekim pojavima kvantitete i akcenta u jezika hrvatskom ill srpskom. 

Od dra. T. Mareti6a I 

Prinos k naglasu a (novo)8loven8koin jezika. Od M. Valjevca. (Nastavak.) 70 

Knes Medo Pucic. Od dra. Fr. Markovi6a 125 

XzYodi is xapisnika jagoslavenske akademije zQanosti i nmjetnosti . . . 207 

akademiSka galerija 214 



njekim pojavima kvantitete i akcenta n 
jezikn hrvatskom ili srpskom. 

C'Uao u 9Jtilnici filolotfUko-hiBtorli^koga razreda ju</onUivf>n»kp akadeviije znanotti 

i umjetnosti dne 28. h'jftopitda JSS2. 

PROF. T. MaRETIC. 

^Dio Betonung ist wio alle andercn Laut- 
erscheinungcn dea Wortes nur e n Erzeugniss 
des redenden Menschen beim laatlichon Aos- 
druck seines Vorstcllens und Wollens ; aber 
sie ist ein feiner und bedeutsamer Weiser 
dor innersten Seelenregungen desselben.** 

Corsnen^ Ueher Aa*sjn'ache t*. «. w. IP, 936. 

§. 1. Kao Sto je u dosta drugili pitanja^ tako je i u pitanju 
Lkcentuacije hrvatski ili srpski jezik medju svim ostalim slavenskim 
ezicima ponajvecma i ponajbolje obradjen. Tomu valjda treba u 
x>in nzrok tra^iti^ §to je akcenat hrvatski muzikalan, §to se dudno- 
ntOj a opet ne bez njekih o^eviduih zakoiia mijenja, te mo:^e u ve- 
like zanimati ispitivaoca. Nijesu se samo domaci udenjaci bavili 
ispitivanjem akcenta hrvatskoga — dosta je da samo spomenem 
koliko lijepe toliko i pouzdane radnje pok. Danidica, — nego se 
jc i jedan tudjinac latio toga posla primamljen zanimljivoScu na- 
tega akcenta. Tim mislim reci gosp. L. Masinga, kqji je svoje re- 
Buitate priopcio u disertaciji: ^Die Haupttbrmcn der serbisch-chor- 
watisehen Accentuation, St. Petersburg 1876.^ Udeni su Ijudi ko- 
nstiU Bvojim istrazivanjima nauci mnogo ; ali ako se i moze nauka 
iza dmgoga izdanja Vukova rjednika ponositi mnogim sigumim 
^^vinama, opet se neda tajiti, da je jos mnogo pitanja na tom 

^ Znatna je i radnja prof. Miklosica: Cber die langen Yocale 
(^pana u DcDkschriften der k. Akademie, XXIX.) kao i knjiga 
*••*£. Brandta: HaHepTanie cjiaBHHCKoii aKi^enTOAoriH, C. Ile- 
T^ypPL. 1880., — ali obje te radnje obradjuju hrvatski akcenat 
1 kvmtiteta a savesa s ostalim jezicima slavenskim. 

1 



2 T. MARBTI6, 

polju netaknutih i nerijeSenih. Ja sam se potrudio, da u ovO^ 
clanku progovorira njekoliko takvili pitanja, pak ako se moii* 
lie slozi svak u svem sa iiinoin, ojiet se tvrdo nadam, da cu * 
moci radovati, sto sam pozornost ispitivalaca obratio na pojave, 
kojima se ovdje govori. 

§. 2 Studijom je gosp. Masinga svamilo novo vrijeme iiauCnotf 
ispitivanju lirvatskoga akcenta. Premda je gosp. Masingu iiaS je^- 
tudjy ou je ipak u nasein akcentovanju otkrio, pokazao i dokas^ 
takova svojstva, da ce od sada te§ko moei biti bez njegovih reau 
tata ODaj, koji bude istrazivao zakoiie, kojih se drzi hrvatsl 
akcentuacija. To priznaje i gosp. Lj. Kova^evie u Jagieevu Archie 
fUr slavische Philologie III. 685, ako gdjegdje i modifikuje njego' 
nazore. Kad sam ja od prilike prije cietiri godine prvi put 6ifc. 
Masiiigovu teoriju, nijesam se mogao pravo s njom sprijatelji 
all proiuiSljajuci i opet promisljajuci o njoj uvjerih se napokon, - 
se ono, §to gosp. Masing tvrdi, potpuuo siaze i s pravim izgoTorc 
^isto stokavskim i s historijskim razvojem Stokavske akcentuacL, 
oto se ti6e daDaSujega stokavskoga govora, meiii se je valjda o 
isto dogadjalo, §to i gdjekojemu drugomu rodjenomu Hrvatu : slui 
hici mi i govoreci svaki dan svoj jezik, mozemo lako prefix 
mnogu tandinu u nadoj akeentuaeiji, osobito tko nije muzici ^e 
lakie nego muzikaluo obrazovan tudjinac, koji pozoruo sluSa, 
ODO, §to mu se £iiii neobi6no, lak§e pamti nego li domaci lju« 
koji gdjesto u svom govoru i ne opazaju, jer im je odviSe obidn 
od sama drveca ne vide sume. 

Ni jedan rodjeni Hrvat ni Srbin ne dvoji torn, da se a 
jedima n. pr. blato, me so izgovara posve dubokim tonom t 
bez ikakv akcenta; al slabo ce se od nas tko uaci, koji 6e odm 
shvadti, da rijedi n. pr. v 6 da, rdka imada za pravo dva akceni 
t. j. da je u te dvije rije^i i a akcentovan. Sto se ti^e srpskoi 
izgovara, veli gosp. Masing, da nema bitne razlike u jakosti toi 
izmedju vok^la u rijeCima: voda ruka, a za hrvatski izgovor A 
puSta, da je a u poraenute dvije rije^i tonom slabiji od prvogJ 
vokala („die erste Tonsylbe zeigt meist ein bemerkbares Ueb* 
gewiclit iiber die zweite; die zweite ersclieint in grQsserem Um 
mit einer blossen Nachwirkimg der wiihrend der Aussprache 4i 
(Tdten Sylbe gespannten Stimmkraft bctont." — str. 70. redenei 
sertacije). Sto gosp. Masing govori razlici izmedju srpskogaik 
vatskoga izgovora, za koju misli, da ju je duo od svojih pouacdaiuhi 
ja mislim, da je tomu uzrok u individual nosti obadvaju nj^ovih f 



NJBKI POJAVI KVANTITRrR I AKCENTA HRVAl'SKOGA. 3 

nzdanika^ od kojih je jedan rodom iz Srbije, a drugi iz hrvat- 
skoga Priinorja, te valjda nije bio sasma prost od upliva tamosnjega 
narje^ja. Ta poznato je, da obrazovaui Ijudi u Tlrvatskoj nikada 
sasvim ne odstupaju u akccntnaciji rije^i od oiioga, sto su i kako 
sa u svom zavidaju od inalih uogu nautili. To mi dobro znamo, 
a tudjinac bi sc o torn lako mogao uvjeriti, da primi u ruke 
pjesme novijih pjesnika hrvatskili, kqji pisu u jambiiua ili u tro- 
hejima; vidio bi, kako razlicito akcentuju. 

§. 3. Ja sam sada potpuno osvjcdoccn, da rijc6i : vbda, rdka 

imadu dva akcenta, da je 1 n u svakoj od tili rije^i akcentovan, 

Biaiem sc dakie s teorijom gosp. Masinga, iiego bih ju onako 

modiiikoyao, kako je to ucinio gosp. Lj. Kovadic u Archivu fUr 

slavische Philologic III. 691., iia ime, da nase rije^i ne podnose 

dvaju jediiakih tonova od iste visinc i jakosti i da je drugi slog 

Masingova ^dvosloznoga akcenta" (n u : vbda i ruka) slabiji i 

dublji od prvoga. Ali i s torn modiiikacijom ostaje gosp. Masingu 

zasluga, da je znatnu stvar obznanio i neovisno ju od drugih — 

to mu rado priznajem — otkrio. Nije bez razloga, sto velim, da 

ju je neovimo od drugih otkrio, to ne velim, da ju je proi otkrio. 

Cudim se, da gosp. Masing nije opazio jednoga mjesta u jednoj 

Danidicevoj raspravi . Ta je rasprava stampana u XX . knjizi 

),Rada jugoslavenske akademije", a naslov joj je: „Prilog za isto- 

nju akeentuaeije hrvatske ili srpske." Rasprava je sama bila po- 

^nata gosp. Masingu, kako se vidi iz popisa onih knjiga, kojima 

Je je sluzio, ali jedno mu je mjesto uteklo. Pokojni Danidic na 

Craju svoje rasprave (str. 232) veli, da se ne mozc slo^iti s onima, 

Coji misle, da se je stokavska akcentuacija kao tobo^e mladja 

'azvijala iz 6akavske. S torn se mislju ne moze on nikako sloziti i 

Iriif da protiv toga govore i primjeri, sto ih je skupio iz razliditih 

itarih knjiga, u kojima se nalaze akcenti kad kako zabiljezeni. 

Sa to on misli, da se nije ni Stokavska akcentuacija razvila iz 

Eakavske ni dakavska iz stokavske, nego obje da su postale iz 

ledne zajedni^ke. Kijed voduy koja u stokavskom narjedju glasi 

rbda, a u dakavskom voda, postala je iz njekadanjega akcent- 

^oga oblika, u kojem su oba sloga bila akccntovana, ali a 

njeSto jade nego o, pa dakavsko je narje^je po malo prestajalo 

akcentovati o, dok se nije akcenat s o sasma izgubio i ostalo: 

vodft, a u Stokavskom je narjedju preotimao mah o, a s a se je 

ipibio akc6nat i po mnijenju Danidicevu sasma ga je nestalo: 

Tbda. Ako i misli Danidic, da danas u Stokavskom narjedju a u ri- 



4 T. MARETK^^ 

je^i voda nije ni raalo akcentovano : opet se iijegovi nazori o pra- 
staroj akcentuaciji, iz koje da jc nastala i ^akavska i Stokavska, 
slazu s Masingovom teorijom o „dvoslo2iiom akcc^ntu" (Zwei- 
silbeiiaccent .) Nazori se obadvaju ispitivalaca popunjuju mcdju 
sobom: sto Dani^ic misli, to daje Masingovoj theoriji potvrde 
i iz historijskoga razvoja hrvatske akcentuacijc, a s druge strane 
mozc se Masingova teorija drzati regulativom misli Dani^'icevoj. 
Razjasnit cemo to s iijekoliko rijeci. 

Kad vidimo, da oiida, kad jc u stokavskom iiarje6ju iia kqjern 
slogu akcenat " (kratki jaki) ili " (diigi jaki^,) isti slog ima akcenat 
i u dakavskom narje^ju i u ruskom jeziku, kqji se, kako se zna, 
u akcentuaciji vrlo podudara s ^akavskim nar jedjem, onda je, misliniy 
vrlo vjerojatno, ne samo to, da su slogovi, koji iza tih akcenata 
dolaze, bez ikakva akcenta, nego i to, da nikad i nijesu bill akcen- 
tovani. To tvrdi gosp. Masing za svaki slog, Sto dolazi iza reCe- 
nih dvaju akcenata, bez izuzetka, a Danicic je to prije tvrdio 
samo za kratke slogove, a poslije i za duge, *kako se vidi iz 
rje^nika , §to ga sada izdaje jugoslavenska akademija , on je 
prije tvrdo drzao, da je svaki dugi slog bez izuzetka akcen- 
tovan. 

Ako s druge strane u vci'ini slu^ajeva, gdje je u Stokavskom 
narjedju kratki slabi ' i dugi slabi " akcenat, i dakavsko narjedje 
i ruski jezik akcentuju jcdan slog dalje {vdda, ^kavski voda, 
ruski vod&, ruka, cak. ruka, ruski ruka), onda je pravo, da mi- 
slimo, da je njeko^ doista i u Stokavskom narjedju glasila rije^ 
voda ovako: voda, poslije s akcentom i na o i na a, a najposlije 
onako, kako je danas: vbda. Tako ja eto modifikujem pomcnutu 
misao Danicicevu i dodajem, da u 6akavskom i u ruskom jeziku 
nije rije6 voda nikad glasila tako, da bi oba vokala bila akcentovana, 
jer bi i u dakavskom i u ruskom jeziku tomu ostalo tragova, kao Sto 
je ostalo u stokavskom narjecju, za koje je gosp. Masing dokazao, 
da u rijedi voda akcentuje oba sloga. To moje miSljenje nije u 
ostalom novo : ja se drzim onoga, sto je o tom izrekao gosp. Ant. 
Mazuranic i u novije vrijeme gosp. R. Brandt. Po Danicicevu je 
nmijcnju a u voda sasma neakccntovan, t. j. on nigdje ne spo- 

* U ovom 6Ianku zovem ja akcente onako, kako ih zove u 
knwnoj svojoj gramatici prof. Budmani, pa bih rekao, da Djegovi na- 
zivi najviSe odgovaraju naravi akcenata, kako se mo2e vidjeti i ii 
ovoga ^lanka. 



NJEKI POJAVI KVANTITETE I AKCENTA HRVAT8K0GA. 5 

minje, da bi kratak slog iza kratkoga slaboga i dugoga slaboga 
akceuta bio i sam akcentovan; prije je, kako jc redcno, za dugc 
slogove iza kojega mu drago akcenta mislio, da sii akcentovani^ a 
poslije to vi§e nije mislio, tako mu je n. pr. u gen. sg. brade* e mi 
prosto dug, neakeentovan (v. u akademi^kom rjecuiku kod te rijeci). 
Po Masingovu je dokazivanju iie samo a u: vbda akcentovan, 
nego i € u : vbde, a kako mu je a u riba iieakcentovano, tako mu 
je bez akcenta i e u ribe. Mislim, da sam jasno pokazao, §to misli 
nasigi akcentima utemeljitelj nauke o na§oj ak